VRSTE GLADI

ŽELJA ZA USPJEHOM UZROKUJE GLAD ZA ZNANJEM

U našem tijelu postoji cijeli spektar hormona koji utječu na osjećaj gladi ili sitosti. Glavni centar nalazi se u mozgu. Zašto se prejedamo, zašto dijete nisu učinkovite, zašto naš inzulin divlja i uzrokuje mnoge poremećaje! Čitamo mnogo o tome, mučimo se, pa kada osjetimo nemoć idemo se najesti onako do sitosti. Jer, sutra je ionako novi početak i nova šansa.

 

Ima više vrsta gladi. To je neka vrsta umjetne gladi jer smo se netom najeli, a tijelo nam traži još nešto pa smo nezadovoljni. Ako u blizini imamo kolač rado ćemo na njega nasrnuti, ali deset minuta iza toga opet bi pojeli nešto, i to baš slano.

 

Ili, taj dan imali smo mnogo stresa pa bili uspješni ili ne, kada dođemo kući i kada osjetimo neko opuštanje, dobivamo neopisivu želju da se dobro najedemo. I najedemo se, klonemo i opet smo nekako nezadovoljni. Glava i trbuh su nam kao baloni.

 

Svi mi imamo neke probleme. Tako to mora u životu biti jer se na rješavanju problema osposobljavamo. Najgore je kada vrijeme trajanja problema želimo skratiti jer ne znamo trpjeti i trezvenije sagledavati situaciju pa donosimo preuranjene i pogrešne odluke. Možda problem nije sazrio da ga krenemo rješavati, ili mi nismo sazreli da se s njim suočimo, pa ga negdje gurnemo ‘pod tepih’ da ga ne vidimo. Hodamo po njemu, problem se guši pod našim nogama, nama je nelagodno ili se spotičemo i stalno smo u potrebi za nekom ugodom. Posegnemo za kolačem, jednim, tri, nekoliko. Ili smo malo manje zli prema sebi. Primjerice, imamo punu zdjelu mirišljave riže pirjane na divnom sočnom luku, pa uzmemo dvije, tri, nekoliko porcija, jer riža je nadošla i ima je mnogo. Pa jedemo, jedemo… Pa kažemo, zdrava je ova hrana, ne može naškoditi, ali pretjerivanje škodi.

 

Međutim, mene muči nešto drugo. Ja sam žena u godinama i stalno imam problema s mozgom. Imala sam ja tih problema i prije, nije to od jučer. Taman kada sam htjela uživati u mirnijem razdoblju života za koje sam uvjerena da ga zaslužujem, pa da se onako opustim, samo da čitam neka lagana štiva, ili vezem, ili gledam televizor, leškarim… najednom vrag ne da mira i stalno me izaziva. Čujem ga kako govori:

 

– Da, samo lezi, a ja ću ti gurati u glavu milijun rečenica o kojima moraš razmišljati!

 

Znam da je nezaposlen um dobra meta za vražja posla. Ali kako svi mi imamo i svoje anđele, čujem kako se vodi bitka. Anđeo mi kaže:

 

– Ne mogu ovoga vraga pobijediti. Sve rečenice koje ti šalje sasvim su u redu, ali toliko ih je mnogo da ti rade zbrku.

 

Ja i dalje leškarim i vidim u mislima sebe kako sazivam sastanke. To su sve sastanci koji čekaju da ih ugovorim i za koje se pripremam. Dobro to meni ide ovako ležeći. Imam odgovor na svako pitanje. Mirno i profesionalno slušam sugovornika. Potom dogovaram poslovni aranžman. I onda slažem binarnu matricu. To je užitak. Stotine i stotine prava na profit slažu se kao rojevi pčela, jasno i sinkronizirano. Najbolji model najbolje se slaže. Potom u glavi ponovo čitam knjige koje sam već pročitala, slažem tekstove koje bih mogla napisati za neku buduću knjigu, nižu se teme o kojima bih mogla govoriti na seminarima.

 

Potom se otvaraju pretinci s pitanjima. Kako ovo, kako ono, ovo je nejasno, tražim odgovor. Iza toga dolaze ideje gdje pronaći odgovor, kojim putem krenuti. Vrag dalje bombardira, a anđeo ne posustaje.

 

Drijemanje polako završavam. Odjednom strahovita glad. Ne, ne idem u kuhinju, pa netom sam se najela. Ovo je neka neobična glad koja ne pristoji u mojim godinama. Glad mozga za novim znanjima, saznanjima što li, za napretkom, za pomakom negdje ne znam ni ja gdje. Da se odvažim odmaknuti od onoga gdje sam zapela godinama. Što će mi to, otkuda to kada većina ljudi mojih godina živi sasvim solidno i mirno bez ovakvih napora i borbe dobrih i manje dobrih sila.

 

Ništa drugo mi ne preostaje nego utažiti glad. Zanima me jedan softver kojega svi znaju, barem se meni tako čini, a ja ga ne znam koristiti. Ništa, večeras je predavanje na tu temu. Do tada mogu skočiti u knjižnicu, ali i nazvati svoga trenera da porazgovaramo. A i čeka me jedan čovjek kojega sam zanemarila.

Rajna Banovac, 15.4.2016.

Facebook komentari
Categories: Edukacija, Psihologija Tags: Tags:

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *