7 SIMPTOMA KOJI NAM ČINE DOBRO ZA PSIHIČKO ZDRAVLJE

Primjećujete li da hodate ovim svijetom kao da ste još uvijek dijete?

Jeste li zabrinuti i jeste li se ikad upitali kako svoju zabrinutost ili brinjenje smanjiti, to jest njome upravljati? Jer briga je kamata na ono što se još nije dogodilo niti će se uopće dogoditi. Zamislite kakav je to teret na ramenima svaki dan!

Ima nekoliko jednostavnih načina, ovisno imate li dvorište ili vremena da pronađete skriveni proplanak. Možda već nesvjesno i radite na smanjivanju svoje brige nekom vrstom iluzije. Ovo su simptomi:

1 – Ako živite na periferiji grada i imate barem malo dvorišta – IMATE I KOKOŠI. Znate da je to nedopušteno, ali želja je veća. Doduše, nemate pijevca i imate sreću sa svojim susjedima kojima ne smeta kokodakanje rano ujutro jer ste kokoši naučili puštati iz kokošinjca u dvorište na ispašu. Navike su moćna stvar i kokoši se neće smiriti dok im ne zadovoljite njihovu iskonsku potrebu i trpite njihovo kakanje baš na onim mjestima gdje to ne bi smjele. Zašto to radite? Dijete ste sa sela i sjećate se svojih dječjih bezbrižnih dana, toplih jaja u gnijezdu koje ste već jutrom pronalazili i majci nosili da vam pripravi kajganu sa slaninom. Niste primjećivali majčinu zabrinutost, užurbanost; moguće da su tada majke bile i manje nervozne.

2 – Mali papagaj kojega je jednostavno održavati i nije skup – STALNO NABAVLJATE NOVOGA PAPAGAJA NAKON ŠTO PRETHODNI KREPA ILI ODLETI. Bez te vesele krletke niste potpuna osoba. Zašto je to tako? Kao djetetu ovaj vam je ptič pobuđivao vjeru u lijepu budućnost koja vam predstoji, putovanja u daleke krajeve, a živahne boje tih ptičica bile su jedine živahne boje vašega djetinjstva. Vaš sadašnji odrasli život nije se poboljšao i što je kričavija boja vašega pernatog ljubimca, osjećate se manje zabrinuto.

3 – Spavate s plišanom igračkom iako vam je 50+ godina – ILI NOSITE IGRAČKU U TORBI, NA TORBI ILI DJEČJI RUKSAK. Svoga plišanka, ili lutku, možda skrivate ili ga hrabro pokazujete okrutnome svijetu. Zašto je to tako? Igračka vas umiruje, čini zaštićenim i sigurnim, grije u iluziji vašega djetinjstva i tješenja da će sve biti dobro.

4 – Još uvijek nosite dječje šiške – ŠIŠKE SKRIVAJU VAŠE NABORANO ČELO, ali nije stvar u tome. U čemu je doista stvar? Vi se kroz šiške osjećate poput djeteta o kojemu su drugi skrbili. Dijete u vama ne misli na rat, neimaštinu, rizike, bombe. Imali ste povjerenje u odrasle oko sebe da znaju što rade i da nikada neće dopustiti katastrofe bilo kakve vrste.

5 – Nosite mladenačku odjeću iako vam je 50+ godina – ROZE I ŽUTE BOJE ili traperice koje vam doista više ne priliče. Zašto? Podsjeća na odjeću koju vam je majka šivala kada vas je pripremala za izlazak u grad ili na prvi ispit iz klavira, ili za prvi dan škole. Tada ste bili uzbuđeni i znali da se u vašem životu događa konačno nešto važno i da drugi vjeruju u vaše sposobnosti i da vam daju podršku. A traperice napete na guzi da je sve gušilo i stiskalo, koje su se ležeći i mokre oblačile jer nije bilo elastina kao danas, obilježile su naše buntovno mladenaštvo kada smo vjerovali da ćemo promijeniti ovaj svijet na bolje.

6 – Volite i dan danas određenu hranu, primjerice GAVRILOVIĆEV MESNI DORUČAK. Ta magična konzerva ima još uvijek isti okus kao i prije 45 godina kada su takve poslastice bila rijetkost a mirisale su tri dvorišta dalje tako da su se i mačci sjurili u vaše dvorište da zajedno doručkujete. Tada ste imali mnogo vremena, dan je bio dug, dug i mislili ste samo o igri. Zašto volimo mesni doručak ili bilo što drugo? Pa radi se o sjećanju na bezbrižnost i sve dok jedemo tu ‘nepreporučenu’ hranu jer nije pogodna za naše 50+ godine, osjećamo se poput djeteta. Naročito ako dođe i susjedov stari mačak vidjeti što se tu radi, a inače ga ne trpite, ali baš sada mu dajete mrvicu mirišljave smjese i ne tjerate ga.

7 – Ponašate se infantilno – TO VAM PRELAZI U NAVIKU. Nekada je to dobro, na primjer kada imate u blizini kuće (sretni ste poput mene!) skriveni proplanak na koji dolaze samo divlje životinje iz obližnje šume (zec, jazavac, srna, lisica, vepar). Odrasli ljudi ne dolaze jer nemaju vremena za proplanke. Volim samoj sebi glumiti djevojčicu; nastojim svoju infantilnu tajnu ne odati drugima iako se ponekad odam. Hodam bosa po travi ili sjednem i promatram. Da, to si mogu priuštiti jer sam ostavila iza sebe odraslost koja me gušila; ostavila sam iza sebe i svoje pravo djetinjstvo i grijem se na iluziji bezbrižnosti jer sve će na sveukupnom svijetu biti dobro, a ne samo u mom dvorištu. Imam ja naviku brinjenja i dalje, svi imamo neke nedostatke i psihičke probleme, ali pronašla sam način – osim plišanka s kojim spavam i kokošiju koje su tako stare da više ne nose jaja – da sjedenjem na zemlji ne brinem hoću li uprljati odjeću ili biti smiješna pticama.

Pronađite i vi svoj proplanak koji čeka na vas.

Rajna Banovac