ZNATE, DALEKO MI JE DOĆI U VAŠ KVART

U samostalnom poslu naići ćemo na različite situacije i ljude. Kada smo tek na početku, nećemo se moći načuditi ovoj raznolikosti. Priroda zemaljska, a tek priroda ljudska – otkrivaju nam uvijek iznova veličanstvenost ideje Onoga koji je osmislio ovaj naš centar kozmosa koji se naziva Zemlja.

 

Koliko nam veliku ulogu igra naša svijest da smo mi ‘aktivisti’, ljudi koji su u prednosti, a ne oni drugi i da ne smijemo pokleknuti, vidljivo je iz situacija na koje često možemo naići. I nemojmo se suviše trošiti na emociju ‘čuđenje u svijetu’. Na koncu, mi nismo pjesnici već poduzetnici u industriji 21. stoljeća.

 

Prikupila sam nekoliko primjera iz moje prakse i naprosto me veseli iznova i iznova prikupljati u svoju škrinjicu bisera priče i anegdote na ovom putovanju neobičnim stazama napretka u poslovanju.

 

Moja su ciljna skupina, trenutno dok pišem ovaj tekst, ljudi koji postavljaju oglase u javnim glasilima, a time i na internetu – da traže honorarni posao. Što oni konkretno misle pod tim kada ovo napišu – najvjerojatnije traže poslodavca koji će im s vremena na vrijeme, a da to ne bude baš ni prečesto – davati neki posao. Nigdje nisam naišla na oglas da netko traži učitelja ili mentora za uspjeh. Nikada nisam naišla na priliku da se javim na takav oglas.

 

Ponekad pomaknem granicu ciljne skupine i na nezaposlene. Ali vjerovali ili ne – oni točno znaju što traže i s njima je lako. Oni traže stalni radni odnos (pazite! u današnje vrijeme) bez obzira na plaću, pa neka je i minimalac, eto dotle se doguralo. Oni se čvrsto drže svoje odluke da neće prihvatiti nikakvu drugu opciju pa makar dočekali starost nezaposleni. Ponekad se zabunim i ponudim poslovnu priliku mladim ljudima koji su tek izašli s fakulteta, ali naravno, kako je pisalo u jednoj knjizi, ovi ljudi moraju proći iskustvo učenja kroz poduzeća ili korporacije gdje će naučiti poslovne procese, odraditi porodiljni i malu djecu, pa onda tek polako razmišljati i o dodatnoj zaradi jer su prohtjevi obitelji sve veći i veći, a život na kredit nešto sasvim normalno. A 50-te su već tu, nisi se pravo ni okrenuo.

 

I zato nemojte se čuditi ničemu, već se nasmijte zajedno sa mnom! Evo primjera!

 

Kada nazovem osobu koja je uredno ostavila sve svoje podatke, pa čak i životopis sa slikom, dobijem zanimljive odgovore: 

 

– Ne, ipak ne tražim posao. Pa gdje ste našli tu informaciju, od kuda vam moj broj?

 

– Grrrr… trenutno jedem i nisam raspoložen. (Kažem: Oprostite, mogu li zvati kasnije?) – Rekao sam da JEDEM! – odgovara ljutiti glas.

 

– Trenutno vozim, nazvat ću vas. (Nikad ne nazove, a kada ja zovem, ne javlja se.)

 

– Moram razmisliti, nazvat ću vas. (Tada pitam kada će me nazvati da mogu rezervirati vrijeme za njega u mome rasporedu.) – Ne bih točno znao. (Tada mu ponudim dva termina.) – Ne znam što će se tih dana uopće događati u mome životu. Ne razumijem kako vi možete tako predviđati i znati kada ćete što raditi.

 

– Provalili su mi u dućan i natežem se s policijom već nekoliko dana. Kada nađem lopove, onda ćemo se čuti!

 

– Kćerka mi treba roditi za dva mjeseca i pripremamo oblekicu. Za sada ništa od dodatnog posla. Nazovite za godinu dana kad beba prohoda.

 

– Ipak sam odabrala čuvanje djeteta svojoj susjedi jednom tjedno na 3 sata za 10 eura. Mislim da je to dobro za početak moje karijere (Ova gospođa ima smisla za humor pa smo se obje nasmijale.)

 

– Zauzet sam u traženju stalnog radnog odnosa. Znate koliko treba napisati ponuda, otići na testiranja, razgovore. Za državnu službu trebam naučiti Ustav i sve glavne zakone… (Prekidam čovjeka: Ah, znam, i ja sam hrpu toga morala naučiti i stalno osvježavati gradivo jer sam svojevremeno tražila posao u državnoj službi. Imam dosta materijala pa ako vam treba mogu vam dati.) / I onda razgovaramo o ustavnim promjenama…

 

– Još uvijek tražim posao, ali ne ide. (Pitam: Osvježavate li svoj životopis?) – Kako to mislite? (Odgovaram: Pa, morate mijenjati onu brojku koliko godina ste nezaposleni. Zapravo, jeste li razmišljali o promjeni struke?) – Ma ne, šta fali mojoj struci? (Kažem: Pa zar niste čitali da je vaša struka na popisu profesija koje će izumrijeti za manje od deset godina?) / Šutnja.

 

– Ne mogu sada razgovarati, upravo hranim dijete (na bočicu; dijete ima dvije godine i zna sāmo držati bočicu!)

 

– Rado bih se pridružila kompaniji, ali baš u vrijeme webinara uspavljujem dijete (ili šetam psa jer je pas tako naučio odmalena)

 

– Muž mi je sada kod kuće i nije zgodno da on čuje naš razgovor.

 

– Ne govorite ništa o onome… (Žena uplašeno govori kada sam je srela u šetnji sa suprugom koji je baš razgovarao na mobitel pa smo srećom mogle obje potajno sklopiti sporazum “Ne govoriti ništa o onome” i spasiti situaciju.)

 

– Oglas više ne vrijedi, našao sam posao. (Pitam: Jeste li zadovoljni poslom?) – Nisam, ali tko je danas zadovoljan onim što radi! (Pitam: I tako ćete cijeli život?) / Šutnja.

 

– Dodatna zarada? Pa ja nemam vremena za to. (Pitam: Onda sigurno dobro zarađujete kada toliko radite?) – Ma vi se sa mnom šalite! Tko danas radom dobro zarađuje!? (Pitam: A zašto onda tako mnogo radite a ne možete zaraditi?) / Šutnja.

 

NAJLJEPŠI ODGOVOR KOJI SAM DOBILA tek slijedi!

 

Dogodila mi se u šumi nezgoda; ubo me stršljen, noga otekla i zatezala. Dogovaram sastanak s gospođom koja se javila na oglas. Prethodno smo se dogovorile negdje u njenom kvartu, jer je njoj bliže, pa samo potvrđujemo dogovor. Rekla sam što mi se dogodilo i da ću se ‘spustiti’ autobusom do početne tramvajske stanice u mome kvartu, ima miran kafić pa se možemo tamo naći, a i dobar je internet. Ponijet ću ja i laptop na leđima pa ćemo zajedno pogledati materijale. Nekako ću ja šepajući doći jer u ovom stanju ne mogu voziti. Pa može li ona doći u moj kvart, ne mora dugo hodati od tramvaja, odmah je kafić tamo?

 

Žena odgovori: – Eh, meni je vaš kvart predaleko!

 

Zaključak: Ako vam nadođe misao koja ne priliči vašoj osobnosti koju razvijate kroz posao, a ta misao jeste npr. “Pa krepajte svi u toj neimaštini. Niste drugo ni zaslužili!”, bit ćete pobjednici nad ovim situacijama ako hrabro podignete glavu, zahvalno pogledate u nebo i pomislite:

 

– Kako je zanimljiv ovaj život! Toliko volim te ‘ljude-djecu’ i nikada neću od njih odustati!

Rajna Banovac