TIMSKI RAD = POLUGA

Jedna od najvećih pogrešaka koju ljudi rade jeste da sve pokušavaju napraviti sami. Ako ste majka ili otac, a djeca su odrasla, možda ste shvatili koliko ste pogriješili što ste uglavnom sve sami radili kako bi u onom nedostatku vremena uhvatili dnevni ritam, onih dva-tri sata sa svojom djecom odnosno sa stanom koji je trebalo pospremiti da bi se uopće u njemu mogli okrenuti i odjeću pripremiti za idući dan. U tom vremenu trebali ste nadoknaditi sve ono što je trebalo tijekom dana da su nekakva normalnija vremena. Naravno da ste izgubili bitku i od djece napravili nesposobnjakoviće. A kako se sada osjećate, dobro znate. Krivnja, žaljenje, predbacivanje sebi, državi, životu…

Ja ne samo što sam kod kuće sve sama radila, nego i na poslu. Vjerujete li da sam bila voditelj tima za uvođenje informacijskih rješenja? I što mislite, što sam ja kao voditelj radila? Sve. Ama baš sve. Sve mi je bilo pod kontrolom, sve u malom prstu, imala sam čak monopol u znanju što mi je pomoglo da ne budem višak za odstrel. Ali radila sam jako, jako mnogo, čak i u mislima kada sam se vratila s posla i tako dugo u noć vrtjele su mi se slike mogućih rješenja ili brige nisam li nešto previdjela. Zapravo, nije to bilo ni tako loše sve dok se nisu počeli posložnjavati poslovni procesi, otpuštati radnici pa su oni koji su ostali preuzimali njihove poslove, rokovi stješnjavati, a budžet ograničavati. To mi je prouzročilo stres, na koncu i nezadovoljstvo primanjima koja nisu adekvatno pratila moj učinak. Nitko me nije učio kako se vodi poslovni tim, a moje samopouzdanje bilo je donekle jako sve dok sam imala monopol nad informacijama, znanjem i novčanim sredstvima. Nije mi padalo na pamet da teglim ljude i koordiniram s njima. Bilo mi je to suviše naporno tim više što nisam u njima vidjela onaj plamen koji je mene držao kada se trebalo uvoditi neko informatičko poboljšanje. Hrpa nemotiviranih ljudi! Čast izuzecima.

Kada sam se počela baviti network marketingom, prva stvar koja mi je smetala jesu: ljudi.

Isto tako shvatila sam da bez tih ljudi nema smisla da se pokušavam baviti ovom djelatnošću. „Eh, kad bih barem sve mogla sama!“, požalila sam se svome mentoru.

Svladavanje navike da najbolje radim sama sa sobom bio mi je prvi zadatak na putu osobnog razvoja i učenja o network marketingu. Također sam željela, kad već moram, imati oko sebe odmah gotove, dobre, produktivne i vrijedne ljude. Ljude koji vole učiti sve što im dođe pod ruku, a ne da im ja lijevam znanja u glavu.

Druga lekcija koju sam stoga trebala naučiti jeste da u ljudima koje imam oko sebe, a uglavnom su jadni, dezorijentirani, uspavani, oštećeni, potonuli (takva je većina ljudi oko nas) – pronađem onu iskru koja ih može oživjeti. Moj zadatak nije nimalo lak. Moj zadatak nije samo educirati, pokazati kako funkcinira poslovni sustav, ne, to nije network marketing. Moj je zadatak, a i svih nas koji smo krenuli putem ove profesije, pomoći većem broju ljudi oko sebe da izađu iz siromaštva. Ili ako nam se posreći, da naiđemo na ljude koji imaju dovoljno, ali žele još više. Jer ti su ljudi najbolji ulagači i vremena i novaca, i dobro znaju što znači „poluga“.

Sigurno ste mnogo puta rekli: „Lakše mi je i brže raditi sam nego pokušavati natjerati nekog da to napravi.“ Zatim se žalite jer ste prezaposleni i nemate dovoljno vremena.

Pravi razlog zbog kojih su ljudi tako prezaposleni i nemaju vremena jeste taj da ne razumiju vezu između vremena i produktivnosti te koliko je važno raditi u suradnji s drugima. Ono što odvaja bogate od svih ostalih je to da nađu načina na koji će ostvarivati zaradu koristeći strategijsku prednost poluge. (Valuta budućnosti, Brad DeHaven)

Evo primjera. Pretpostavimo da ste radoholičar koji u posao ulaže 15 sati dnevno, 7 dana tjedno. Neće proći dugo i zaboravit ćete na sve ostalo i sagorjeti.

15 sati x 7 dana = 105 sati tjedno

Sada, recimo da pronađete ekipu od 10 ljudi od kojih svaki uloži samo sat vremena dnevno u rad na projektu.

1 sat x 7 dana x 10 ljudi = 70 sati tjedno

Tih 70 sati tjedno vi sada možete pretvoriti u vrijeme koje ćete provesti sa svojom obitelji! To nam pomaže da radimo mudrije, a ne više. Što više ljudi, to veća poluga.

Partnerstva, povezivanja su dobra za posao. Tako možete pronaći one koji posjeduju ono što vama nedostaje, što je značajan korak prema uspjehu. Već postoje oni s kojima se trebate povezati kako biste ostvarili svoj san! Ljudi koji posjeduju informacije, znanje i zalihe žive pokraj vas. Samo ih trebate pronaći i postati partner s njima. S pravim snom i pravim timom svatko postiže više.

Radije bih radio s 1% posto napora stotinu ljudi, nego sa 100% vlastitog. – J. Paul Getty