Mob: 091/7241510 Email: rajna.banovac.ribarica@gmail.com

Moje 2 godine u MLM

Share on FacebookShare on Google+Tweet about this on TwitterShare on LinkedInPin on PinterestPrint this pageEmail this to someone

KAKO SU PROŠLE MOJE DVIJE GODINE U MULTILEVEL MARKETINGU

Video snimku pogledajte OVDJE

Sada znam u čemu griješim i što mi je činiti. Ovim ohrabrujem i vas da napravite snimku svojih rezultata, baš onako iskreno. Rado bih podijelila s vama kako sebe vidim, koliko sam uspješna i u čemu trebam poraditi da bih došla do uspjeha, a znamo da uspjeh donosi i novac.

Prvi sam put za mrežni marketing čula prije dvije godine. Istraživala sam u više kompanija, odmah se uključila, potrošila mnogo novaca. A trebala sam zapravo prvo naći mentora, osobu od povjerenja koja je uspješna u ovoj industriji ili osobu koja je možda početnik, ali je povezana s uspješnima, koja me može uputiti na adrese kome da se obratim i učlaniti se tek onda kada mi bude barem otprilike jasno što je to mrežni marketing (network marketing, MLM – multilevel marketing), i ulagati u startne poslovne pakete. Uložila sam novac u više kompanija. Novac nije bačen jer sam kao protuvrijednost dobila proizvod. Tako da stoji definicija da je pravi mrežni marketing onaj gdje znate što se događa s vašim novcem i mora postojati promet roba ili usluga.

Konačno sam se odlučila za određenu kompaniju, upravo zato što je naša, prepoznatljiva i prilagođena našim tržišnim uvjetima, punimo naš državni proračun, potičemo domaće gospodarstvo, a ne da potpomažemo Amerikancima, Azijatima ili nekim sumnjivim pojedincima, ali to već nije pravi MLM. Može se raditi internacionalno jer svaka kompanija koja posluje po principu multilevel-a je ujedno internacionalna jer se osniva u više zemalja.

Bio je onaj trenutak kada se upalila žaruljica u mojoj glavi. To je bilo već prve godine i od tada više nije ništa kako je prije bilo u mome životu. Kao da sam naišla na blago samo ga je trebalo iskopati i dostojno proživjeti ostatak života, a ne ovako životariti kao većina ljudi. Na početku, naravno, počelo je oduševljenje, a onda iza toga ubrzo razočaranje. Onda je nastupio nemir, i dobro da je to tako. Jer bilo je predobro da bi se odustalo, a za ići naprijed, shvatila sam da treba i te kako zasukati rukave.

Zašto to ljudi ne prepoznaju onako kako se očekivalo i u kompaniji, ili kako sam ja očekivala?! Shvatila sam da je realnost upravo takva, a ne ono što mnogi govore: „Ma to ti je vrlo jednostavno. Nađi samo pet suradnika“ itd., znate tu priču, a nedovoljno je edukacije kako naći te suradnike na pravilan način, da ne kvarimo ovo tržište koje je i te kako zatrovano tim neispravnim radom i ljudi su zamrzili uopće da im netko nešto nudi ili vuče za rukav, to je jednostavno neprihvatljiv način rada.

Stvar nije nimalo lagana. I općenito zaraditi novac u bilo čemu što je pošteno treba se pošteno i naraditi, s tom razlikom što se u network marketingu odnosno mrežnom marketingu za isto vrijeme i napor može zaraditi više nego u bilo kojoj drugoj vrsti poslovne djelatnosti. Mi se ovdje povezujemo po sistemu poluge, svi radimo onoliko koliko možemo i imamo ambicije, ali zarađujemo više nego da sve kao u klasičnom poslovanju moramo odraditi sami.

Pa jesam li se ja naradila u ove dvije protekle godine? Baš i nisam. S koliko sam ljudi stupila u kontakt, održala prezentaciju? 60-tak, jedan više ili manje!

Pa što sam onda radila ove dvije godine?

Učila, učila, razmišljala, razmišljala, prevrtala se u krevetu, odgađala, uživala u krasnim predavanjima motivatora, lidera i drugih. Pisala blog, snimala inspiracijska videa za moj obiteljski album ili krug pratitelja, čitala motivacijske knjige, razmišljala i o nekim drugim projektima.

Dobro, odrađivala sam i preuzeti zadatak da utorkom držim večernje web predavanje na portalu kompanije za članove kompanije odnosno za nove članove ili one koji naiđu na našu web adresu, s time da je u zadnje vrijeme malo zahtjevnija ta „misija“ jer lideri nas uče da mi koji smo potencijalni lideri, da se učimo motivirati ljude, znači, tu prenosimo i svoja iskustva, s kojim poteškoćama se nosimo u svakodnevnom poslovanju i da prenesemo drugima kada imamo uspjeh kako to funkcionira, da i drugi saznaju za to jer mi smo u kompaniji jedna cjelina.

Što sam ja još radila?

Svaka kompanija ima povremeno akcije za svoje članove kako bi potaknula rad i motivaciju, a time i zarađivanje. A kada se zarađuje onda se dostižu i one više karijerne pozicije koje nose i veće provizije. Naučila sam da zarađeni novac moja obitelj i ja odmah ne pojedemo kao što smo to ispočetka radili već da uvijek ostavimo dio novaca za reinvestiranje. Na taj način kompanija mrežnog marketinga je zapravo i jedna poslovna škola. Učimo ono što nismo učili u klasičnoj školi.

Nije poenta u tome da mi kao pojedinci tu stalno nešto ulažemo i time umjetno napuhavamo svoje karijere. Prava karijera je tek onda kada se dupliciramo. Investiranjem i reinvestiranjem došla sam ja na sljedeći level. Jesam li zadovoljna? O, i te kako. Jer sam za 2 godine „odradila“ onaj najteži korak: pomaknuti se na idući level. To je u svakoj kompaniji teško. Tu najviše ljudi otpada. Otpadaju oni koji nisu ustrajni i oni koji ne mogu izdržati raditi kontinuirano.

Ali, iskreno onako u srcu – nisam zadovoljna. Jer još uvijek nemam onih nekoliko suradnika koji bi se počeli duplicirati. Imam kupaca i suradnika koji stalno nešto čekaju, kažu budu oni to, sada nemaju vremena. Ali zašto nemam suradnike koji se dupliciraju?! Pa zato što u potpunosti nisam krenula u proces svoje duplikacije. Trebam svaki dan slijediti ono pravilo 5:5:3. To znači ostvariti na dnevnoj bazi minimalno 5 kontakata, 5 poziva na sastanak i barem troje ljudi pokazati proizvod ili poslovnu priliku. Pa da je samo 1 kontakt i 1 prezentacija dnevno i to je neki značajan pomak jer na koncu se nakupi za mjesec dana.

Ovo što sam u protekle dvije godine radila teško je duplikatibilno. A to je:

1 – ulagala novaca u svoj biznis više nego što je potrebno i preporučljivo (cca 3.000 eura), a to nije poenta poluge u mrežnom marketingu. Ne treba toliko ulagati.

2 – ulagala u svoje znanje dodatan novac (cca 1.000 eura), ali bez primjene naučenog. Da, investicija u svoje znanje je najbolja investicija, ali ne vrijedi ništa ako to znanje ne prenesemo dalje.

3 – ulagala sam i ulažem u dvije svoje web stranice s dodatnim softverom (godišnje 350 eura)

4 – ulagala sam u opremu (kamera, mikrofon, ne računavši laptop) 405 eura

5 – putovanja na seminare 400 eura, ali poenta je u tome što nisam ili vrlo rijetko sam vodila potencijalnog suradnika ili novog člana da vidi kakva tamo atmosfera vlada. Znači, osim te motivacije same sebe, koja ubrzo splasne, nisam iskoristila moć seminara, a seminari grade posao.

Ovo sve nije duplikatibilno. Tražiti od svojih suradnika da izađu u javnost, na Internet, da si kupuju opremu i plaćaju softvere, sigurno da nije duplikatibilno, barem ne na početku.

Znači, to su sve troškovi koji mi se nisu vratili u odgovarajućoj mjeri. Nisam ih pokrila određenom aktivnošću koja je trebala do toga dovesti.

Može se zaključiti da u protekle dvije godine moji su troškovi veći nego prihodi. To je zato što mnogo razmišljam, a premalo djelujem. I ta zona komfora, te trenutne ugodnosti toliko je kod mene snažna da ljubomorno čuvam ovo sadašnje stanje jer nikad mi nije bilo tako lijepo kao u ovom životnom razdoblju (mirovina, relativna mladost, zdravlje). I ne želim to žrtvovati s nekim plaćanjem cijene, jer kažu „plati cijenu“, „žrtvuj se za uspjeh“, to me toliko zastrašuje. Nisam zamišljala ovaj posao takvim. I ljubomorno čuvam tu zonu komfora koju čekam cijeli život, naravno da me to koči u ostvarivanju boljih rezultata. A mogla sam ih ostvariti s obzirom na svoje znanje i sposobnosti. I te kako sam to mogla unovčiti.

Je li i vama poznata ova situacija?

I da ne biste slučajno odustali i drugima govorili da stvar ne funkcionira jer to nije istina! Jer stvar funkcionira, stvar je genijalna, a na nama je odluka hoćemo li i koliko to iskoristiti.

Dobra stvar je u tome što se moj temeljni kapital uvećao, to ne daje nijedna banka.

Viša sam karijerna pozicija i ne moram više ništa ulagati, a posao mogu bez ikakvih daljnjih ulaganja nastaviti moja djeca.

Osim toga, povezala sam se s mnogo krasnih ljudi iz drugih kompanija. Mi nismo jedni drugima konkurencija, ima dovoljno mjesta za sve. Etični smo jedni prema drugima.

Nijedan dan u protekle dvije godine nisam bila u depresiji jer mi je um bio zabavljen pozitivom, smišljanjem, učenjem, osobnim razvojem i stjecanjem novih znanja i vještina. A posebno željom da potaknem neki pokret, revoluciju, a depresivan čovjek ne može povesti ljude na svjetliji put.

Video snimku pogledajte OVDJE

Rajna Banovac

Rajna u Opatiji 2017

Facebook komentari