SAMO DA JOŠ OVAJ DAN IZDRŽIM

Jeste li se ponekad upitali je li vaš ili naš život upravo baš to, ustati čim kasnije, u zadnji tren, opsovati budilicu i život patnički iako zvuk možemo namjestiti na najnježnije melodije – cvrkut ptice ili cvrčka. Pomišljate li: „Pobogu, još jedan grozan dan!“ I ne pomišljate na nekoga svoga dragoga koji možda još spava uz vas ili je ustao i čeka vas u kuhinji s kavom nego pomišljate na mrskoga šefa, zamornoga kolegu ili gužvu u prometu pri čemu ćete se gušiti i nervirati. Ili, gnjavež s djecom, njihovim cendranjem, kakanjem onda kada se već nađete na izlazu iz stana ili ste već dijete smjestili u sjedalicu na stražnjem sjedalu auta, a jedva čekate da dijete-paket isporučite tetama koje će na sebe preuzeti neminovnost vaše životne situacije jer vi morate zarađivati – takav je poredak stvari. Vi morate, vaša je dužnost funkcionirati bešumno poput stroja, sa što manje zastoja, držati tempo ukorak s vremenom, sustići sebe jer vam se čini da ste sve sporiji i zbunjeniji pred šefom i obavezama.

Odmahujete rukom i kažete da nemate vremena za sve te gluposti koje vam želim poručiti jer lako je meni sada tako govoriti kada sam pretrpjela i izdržala sve te životne peripetije koje mi je svemir i moj nedostatak vremena priskrbio, sve te muke, rat, besparicu, kredite i minuse. Kakve motivacijske knjige ili knjige o uspjehu! O nekakvim poslovnim prilikama kojih ima na svakom koraku jer da to nešto vrijedi ne bi tako ustrajno svi tražili nekakve suradnike, prepun je Internet tog smeća! Da to išta funkcionira već bi svi ti koji traže poslovne partnere bili bogataši i vozili se jahtom po Mediteranu!

Ipak ste ljubazni, vas sam odabrala iz mnoštva jer ste kulturni i obrazovani i nećete me neuljudno otresti, ili odmahujete rukom i odmah kažete NE, a to jako cijenim jer ste hrabri to reći, učinili ste mi uslugu. NE koji i meni i vama znači: „Ne gubimo vrijeme!“. Vi nemate vremena kao ja i želite nekako dogurati do mirovine kao ja, ili uopće ne razmišljate o toj dalekoj fikciji jer DANAS, danas morate izdržati kao i sve „danase“ koje morate odraditi jer obaveza je sve više, a rokovi su stiješnjeni. Nije li se nešto u svemiru stislo, pitate se.

A i osjećate se potrebno poduzeću i šefu, plaća ipak dolazi svaki mjesec. Upravo ste dobili dodatni još složeniji zadatak jer nema tko drugi kvalitetniji da ga obavi, a to znači i nadu za povišicu jednoga dana. Da, šef i uprava primijetit će vašu poduzetnost i ispunjavanje rokova – jer vi ste jedan od pouzdanih, uvijek tu, ne idete na bolovanje, ne proturiječite, a potajno nosite posao kući ili šaljete e-mailove šefu u ponoć da on vidi kako ste vrijedni. Pa si on daje za pravo da vam daje još složenije zadatke i s još kraćim rokom, ali ne u ponoć jer on tada spava nego odmah ujutro, jer vi to možete, vi ste pouzdani. Ma sve ćete to vi svladati kao uvijek pa se i ovoga puta pokazati kao vrstan radnik i stručnjak.

To mi govorite dok vam nudim pomoć da sagledate i neki drugi svijet, neke druge mogućnosti koje će vam dati i vrijeme i slobodu. Ali odgađate jer ćete uskoro sjesti uz bok najvažnijim članovima novooformljenog tima u vašem poduzeću za realizaciju projekta koji će značiti uspjeh poslovodstvu, a možda usput i vaš uspjeh. Uspjehom smatrate i to što sjedite upravo u toj konferencijskoj sobi lijepo uređenoj sa zagasitim i ugodnim osvjetljenjem gdje jedni drugima ne vidimo nedostatke na licu i vratu. Tu ste za ulaštenim stolom na čijem čelu sjedi onaj „nedodirljivi“, koji ne rasipa vrijeme na osrednjost, konačno ga gledate uživo jer se osjećate napokon više vrijednima i stručnima. U njegovim očima ponajprije. I nahrustili ste se da mu dokažete svoju lojalnost. Jer i meni se dogodilo svojevremeno da me glavni direktor upitao: „Rajna, želite li raditi za mene?“ Međutim, ja sam ga odbila, odbila sam zarobljeništvo i takvu vrstu odanosti. I navukla njegov bijes na sebe, jer ja sam odbila njegovu milost – da radim za njega, u to vrijeme i glavnoga u političkoj stranci, u vrijeme kada si bio ZA ili PROTIV, nije bilo dopušteno biti nešto između, biti SIV.

I onda vam dolazim ja i pitam ne biste li željeli raditi za sebe, na početku više se potruditi da bi vremenom radili sve manje i uživali u vremenu koje vam se oslobodilo – za vas i vašu obitelj. U plaćenom slobodnom vremenu. Pitam vas biste li željeli imati svoj tim odabranih ljudi, da ste vi na čelu, ali ne kao menadžer, šef i upravljač nego kao osoba koja će svojim primjerom pomoći drugima da razviju u sebi potencijale, počnu zarađivati, a vaša nagrada i emocionalna i novčana temeljit će se na njihovom uspjehu. To vam se čini neobično, nelogično i nestvarno – zašto biste vi druge činili uspješnima! Do sada nitko nije činio vas uspješnima. Očito nisam imala priliku ili dovoljno dobar način da vam predstavim kako sve to funkcionira.

Kada vam pričam o tome onda kažete: „Znate, to nije za mene!“ Drugim riječima kažete: „Radit ću i dalje za drugoga, ne za sebe, ne za svoju obitelj, za drugoga, za njegovu obitelj!“

Kada mi kažete da nemate vremena onda sebi kažete: „Ne mogu SADA misliti o svome životu.“ Drugim riječima kažete: „Moj će život i svi koje volim malo pričekati!“ Ako nemate odgovornost prema vlastitom životu i tijelu, neimanje odgovornosti prema onima koji nas trebaju dovodi do toga da nećete u njihovim životima ostaviti neki poseban, pozitivan trag, zapravo o tome uopće ne razmišljate jer nemate vremena. Da se razumijemo! Ovo pišem iz vlastitog iskustva i sve sam ovo prošla, sve ovo što proživljavate ili ste zatomili duboko u sebi.

Ima raznih vrsta poslovanja, zanimanja i profesija. I uvijek će netko biti upravo rođen za liječnika ili medicinsku sestru, njegovatelja, trenera, frizera ili zaštitara, policajca ili profesora. I tako treba biti i dobro je kada se ljudi nađu u svojoj poslovnoj misiji i provedu život zadovoljni pomažući, čuvajući i usrećujući druge. Ali ovo pismo upućujem onima koji su na putu da svoj život protrate zavaravajući se i stojeći na mjestu, ohrabrujući se beživotnim, praznim riječima: „Samo da još ovaj dan izdržim!“.

Pogledajte video – iskrenu osobnu priču – koji sam snimila upravo za vas, nevoljnike i nezadovoljnike koji ipak s vremena na vrijeme stanu i zamisle se nad svojim životom možda u trenutku ustajanja i pospanosti, nakumuliranog umora i blokiranosti zdravoga razuma. Ili kažete toga jutra svojim kolegama da ste usnuli jedan divan san, npr. sanjate proplanke s pticama ili vjevericama jer sam upravo to sinoć i ja usnila. Jesmo li svjesni da nam život, svemir šalje poruku kroz naše snove jer u snovima smo u posebnoj, kreativnoj, blagoslovljenoj vibraciji? Obraćajte pažnju na svoje snove, to su poruke vašega srca i uma!

Ako ste pročitali ovo pismo do kraja i pogledali video to kraja, to znači da ni moje riječi nisu bačene u vjetar, vrijeme koje sam provela da bih ih napisala i sebi i vama i izrekla sve ovo, jer sve ovo što pišem i govorim odnosi se i na mene i na moje razumijevanje života koje nikada ne može dostići potpuna znanja i dosege mudrosti. To je trajni proces. Nije mi želja da vas učinim nezadovoljnima nego vas želim potaknuti na promišljanje o svrsi života i načinu kako ga provodite i svjesnosti da naši životi nisu vječne kategorije barem u ovoj dimenziji patnje, nesreća, svađa i ratova, ali i potencijalne snage svakoga pojedinca da učini ovaj svijet boljim mjestom za život.

Srdačno vas pozdravljam i slobodno me potražite na Facebooku.

VIDEO VERZIJA OVOGA PISMA