Kako otpustiti krivnju

KAKO OTPUSTITI OSJEĆAJ KRIVNJE I ZAVOLJETI SEBE

AUDIO VERZIJA (Vježba meditacije)

Moć uma (snaga uma) jeste podešavanje i primjena principa autosugestije i drugih terapijskih tehnika kao što je vizualizacija – tehnika kojom si pomažemo jasnije i objektivnije vidjeti sebe u mogućim, željenim okolnostima, svijeta oko nas i svega unutar te vizije. Kada sebe počnemo objektivno gledati ili slušati svoje osjećaje ili misli, ono što nam srce, naša nutrina kaže, to često nije ni izbliza lijepo i ugodno što bismo htjeli čuti, ali može biti zov duše, vapaj naše duše, našega bića za promjenom, za životom kojim želimo živjeti bez obzira na okolnosti oko nas. Okolnosti nisu uvijek krive za ono kako se osjećamo i kako reagiramo na njih. Ali okolnosti su često upravo onakve kakve smo si kreirali našim postupcima i odlukama, ali i razmišljanjem, odabirom misli koje stavljamo u svoj um. Okolnosti mogu biti rezultat i kolektivne svijesti, kolektivnog odlučivanja i te kolektivne misli također dopiru u naš um. To su uvjerenja za koje društvo misli da su ispravna odnosno donosi kodeks etičkog ponašanja. Često su ti kodeksi među narodima vrlo različiti tako da nešto što sada mislimo da je ispravno u našem okruženju, možda je upravo suprotno u nekom drugom okruženju. Uvjerenja stvaramo iz svojega iskustva (vlastita uvjerenja), kroz odgoj, ali i kroz uvjerenja okoline (tuđa uvjerenja) i prihvaćamo ih kao vlastita uvjerenja.. 

Um želi stalno nešto raditi, misliti, pretakati, kombinirati. Um je stalno na oprezu kako bi vas štitio. Um se buni i odgovara vas od zamisli kada poželite učiniti nešto novo, nešto drugačije, nešto riskirati. Zato i postoji – da nas štiti. To prelazi u negaciju poput zabrinutog roditelja koji se plaši da će dijete pasti dok uči hodati i stalno upozorava: Pazi, past ćeš! Kako će dijete naučiti hodati ako bezbroj puta ne padne. Tako i vaš um, stroj mora raditi, paziti na vaše nove ideje. Um je često smetnja da se otisnemo u nešto novo. Čime hranimo um? Strahom? Neugodnim iskustvima? Uvjerenjima koje smo nehotice stekli ili su drugi u nas usadili – odgajatelji, društvo, prijatelji.

Kada um kaže NE, recite mu DA. Um / mozak uvijek će reagirati sa NE ukoliko se radi o nečemu novom. Zato je teško učiti nešto novo. Um želi da ostanete u vašoj zoni sigurnosti. Prakticirajte na malim stvarima, upravo na onim sitnicama gdje ste najčešće govorili NE. Preokrenite to u DA. Da, sada ću otići u šetnju iako sam umoran. Da, sada ću pogledati ovaj video makar traži napor, makar je rizik da će mi oduzeti vrijeme, da će me uznemiriti, potaknuti na novo razmišljanje koje me može učiniti nezadovoljnim. Da, sada ću učiniti ono što mali broj ljudi na svijetu radi. Učinit ću ono što smatram da je dobro, a većina ne smatra i tvrdi da ne funkcionira, da je opasno, da je uzaludno. Čestitke na odluci da budete svoji i da tražite svoj put ostvarenja. Čestitke što ste istraživači.

Primjenom raznih tehnika, ali i voljnosti mijenjati nešto što je postalo sastavnim dijelom naših navika, naših uvjerenja koja nam ne koriste, možemo doživjeti iskustvo promjene u našim razmišljanjima i osjećajima i početi mijenjati svoj život odnosno stav prema svemu onome što nam se događa ili ono što očekujemo da nam se dogodi, ali pozitivan stav. S obzirom da je sve oko nas energija, i mi smo energija, počinjemo izlaziti iz nižih frekvencija prema višima, upravo tamo gdje se nalazi dobrota i svrha kojoj težimo.

Vježba KAKO OTPUSTITI OSJEĆAJ KRIVNJE I ZAVOLJETI SEBE  – koristite ovu vježbu svaki put kada se osjetite uznemireno ili pod pritiskom okoline ili svojih misli, vlastitih očekivanja ili krivnje. Ima mnoštvo negativnih osjećaja i dobro je osvijestiti ih, a ne potiskivati:

– osjećaj krivnje

– stupica, zarobljenost

– neprihvaćanje sebe kakvi jesmo bilo izgled, bilo sposobnosti, bilo ponašanje

– moramo odrađivati uloge koje se očekuju od nas ili smo ih postavili sami sebi; da moramo biti na usluzi drugima jer to se očekuje od „dobre majke“, „dobrog i odgovornog radnika“, „dobre supruge“, „dobrog i poslušnog građanina“. Sve što odstupa od ovoga smatramo da je naša sebičnost jer želimo nešto za sebe, želimo svoje misli, svoje vrijeme…

– imamo neugodan osjećaj ako ne funkcioniramo poput stroja, ako smo umorni, ako želimo dovoljno odmora

– stalno se pitamo kako postići ravnotežu: biti svoji, a opet „dobri“ svijetu oko nas

– potisnuli smo sve ono za što smatramo da nismo dobro učinili, da smo povrijedili ili sebe ili druge, najčešće najmilije, ili se stalno vraćamo mislima u to vrijeme što smo radili namjerno i ponovno proživljavamo kao da je stvarno, ono što smo radili nehotice ili iz neznanja, ili nesvjesno. I ponovno stavljamo sol na ranu, mučimo sami sebe. Ne možemo to promijeniti, osjećamo se kao loše osobe. „Nisam bila dobra majka“, „Povrijedila sam onog nedužnog čovjeka koji me volio“, „Kako sam to mogla činiti“, „To rade samo loši ljudi – znači, ja sam loša osoba“. Svoje postupke poistovjećujemo sa svojom osobom, sa svojim bićem. Zamislite da cvijet u tegli zalijevate otrovom. Tako svoje tijelo, svoje biće, dušu zalijevamo mislima koje su otrov. Zašto to činimo?

– predbacujemo si nešto. Činili smo tada izbor, imali smo izbor i zato smo sada ljuti na sebe, a možda smo bili neiskusni i premladi da bi znali kako birati pravi izbor ili smo mislili da izbora nemamo. Sve to iz  neznanja. Ljutimo se na sebe zbog tih grešaka iz mladosti, zbog „navodnih“ grešaka koje smo činili jer smo bili u nekom teškom, izazovnom razdoblju života.

– brinemo se zbog naših postupaka, prošlih, sadašnjih i budućih. Znajte, vaša prošlost za vas tada je bila najbolja za vas u to vrijeme. Najbolje informacije koje ste tada mogli imati vi ste njima raspolagali. U to vrijeme za vas je to bila najbolja škola. Zato opustite se! Zahvalite prošlosti! Iz nje ste izašli kao pobjednik. Kao dobar učenik. Prošli ste lekciju. Položili ste ispit. Ne osjećajte krivnju zbog navodno lošije ocjene kojom ste se ocijenili. Vi ste dobili ocjenu odličan. Od koga? Od života – jer sada ste tu, niste potonuli, slušate ovo, živite. Ne osuđujte one koji su vam zagorčali život! Ne osuđujte okolnosti? Oni su bili potrebne upravo vama. Slučajni odabir ljudi, okolnosti? Vaš odabir? Ne, odabir Svemira, Života, Univerzuma. Odabir za vaše učenje. Nešto što je upravo vama trebalo.

– mi smo samo ljudi, nismo nad-ljudi. Prolazimo kroz razna iskustva i neminovno smo u doticaju s drugima kao što su i drugi u doticaju s nama. Ne možemo živjeti u izoliranoj staklenoj kugli, niti da ne bi povrijedili druge šćućurili se u neki kut i ne izlazili iz tog kuta.

– uvijek ćemo griješiti. Na svakom stupnju našega osobnog razvoja bit će grešaka. One su potrebne jer jedino tako možemo naučiti nešto novo, nešto drugačije. Kako rastemo, najčešće nećemo griješiti na način kako smo griješili kao mlađe osobe ili osobe koje su bile na nižoj duhovnoj razini, ali ćemo griješiti i svladavati, ispravljati greške, ne ponavljati ih kako se penjemo na višu duhovnu razinu. Griješit ćemo i prema sebi i prema drugima jer nismo izolirani. Greške su potrebne radi životnog iskustva. Da nismo griješili, kako bismo znali jesmo li činili ispravno, makar to „ispravno“ može biti model koje je nametnulo društvo, zakoni. Mi najbrže učimo preko grešaka. Najbrže učimo preko neuspjeha.

– kada smo spoznali da je normalno griješiti i da odlučujemo dalje rasti ne ponavljajući greške iz prošlosti zbog kojih osjećamo krivnju i smatramo da smo radi toga loše osobe – došlo je vrijeme za otpuštanje, opuštanje.

Namjestite se ugodno i radite ovu vježbu samo u vrijeme kada znate da vas nitko neće ometati ili prekinuti.

Nemojte imati prekrižene noge i položaj ruku u grču i napetosti. Namjestite se upravo onako kako vama najbolje odgovara, bilo da ležite, sjedite u fotelji, bitno je da vratna kralježnica bude opuštena.

Moguće da će u vašoj okolini negdje biti buke, ali bitno je da nitko ne upada u vaš prostor. Isključite mobitel, društvene mreže. Kao što ste nekada mogli učiti školsku lekciju u javnom prijevozu, za vrijeme školskog odmora – i nije vas smetala buka jer ste se usredotočili na sebe i na ono što čitate, ponavljate, učite – tako i sada. Bitni ste sada vi. Ništa se neće dogoditi ako pustite svijetu neka bruji i dalje putuje kozmosom i vremenom. Jer i vi putujete htjeli to ili ne, nitko neće otići i ostaviti vas. Svemir brine o vama. Svemiru je drago da činite to što činite jer je upravo tako i zamislio: da je svaka osoba, svaka biljka, svaki entitet jedinka sa svojom vibracijom, sa svojom energijom, sa svojom raznolikošću. Kada se sve spoji, zajedno s vama, to je predivna harmonija energije koja čini Svemir.

Čini vam se da ste sićušni, nebitni, titraj, da nećete stići, da nemate vremena. Imate jako mnogo vremena jer vrijeme kao vrijeme kako ga ljudski um poima, sada ne utječe na vas. Vi ste sada izvan vremena, uronjeni ste u vječno vrijeme. To je divan osjećaj, zar ne?

Sada čujete samo svoj vlastiti glas, sve dublje i dublje. To je to. Upravo to. Kako je to lijepo! Zatvorite oči! Sada imate unutarnji pogled. Iako imate zatvorene oči, vi sebe vidite. Pogledajte vrh svoje glave. Sada ste iznad sebe. Gledate se s ljubavlju. To vas gleda vaše istinsko biće. Udahnite duboko. Zadržite dah i izdahnite.

Osjećate sebe u sebi. Pomislite na svoje tijelo, otpustite svaki mišić neka se odmori. Izdahnite sve što vas tišti, što je teško, nije bitno što. Izdahnite tu težinu. Udahnite svjetlost, kozmičku životnu energiju. Ona je tu neposredno uz vas, oko vas, iznad vas. Uvijek je tu, samo joj dopustite da uđe kroz vaš udisaj. Izdahnite ono što je ustajalo i što više ne služi. Napravite mjesta udahu koji vas obnavlja, štiti i voli. Vas Svemir voli, vi ste njegovo dijete, njemu je stalo da vam bude dobro. Da se radujete. Da se iscijelite i duševno i fizički, i duhovno.

Zar nije to lijep osjećaj? Biti voljen. Biti potreban nečemu većemu. Biti važan, neophodan, a opet, ništa se od vas ne traži. Samo da živite, da dišete, da budete. Možda još ne vidite svoju svrhu, ali vi je imate. Ona će vam se pokazati kada dođe vrijeme. Svrhu ste možda već i ostvarili, a da toga niste svjesni. Mislite da ste loša majka, a možda ste rodili i odgajate – vama se čini neuspješno – budućeg vođu, budućeg duhovnjaka, budućeg čovjeka koji će pomagati svijetu, činiti dobro, nešto izumiti, ili jednostavno biti dobar otac, dobar suprug, usrećiti nekoga. Ili će biti osoba kojoj ste omogućili iskustvo vašega neuspjeha u odgajanju i koja će znati kako treba odgajati svoju djecu.

Neka ove misli prođu. Pustite ih kako su došle neka prođu. Nemojte ih zaustavljati, analizirati, opirati im se. Pustite ih. Samo dišite. Ne brinite se jer sve će doći na svoje mjesto. Sve je moralo tako biti da bi došlo na svoje mjesto. Imajte povjerenja!

Vaše tijelo je umireno, srce sporije kuca. I ono se relaksira, zahvalno vam je. Vaš unutarnji fizički mehanizam radi besprijekorno ili barem bolje jer ste mu s ljubavlju omogućili iscjeljenje. Dajete mu mira da radi za vas, da vašoj duši omogući bolje mjesto za život. Sada radite red u svome tijelu, u svojoj kući života. Čistite ladice i kuteve jer sve je to važno i voli red i čistoću. Vaš um voli organiziranost, a ne kaos. On voli raditi za vas, za vaše dobro.

Vaše lice je opušteno, mirno. Ono je lijepo sada. Otpustite vilicu, otvorite usta. Ona su sada lijepa jer nisu zgrčena. Vaše usnice su punije. Vaših milijun mišića lica se obnavlja. Vaše lice vam je zahvalno. Ono je tako lijepo sada. Koža poprima sjaj. Dobar osjećaj, zar ne?

Vaša ramena su sada opuštena i nema bolova. Vi ste upravo sada i tako je lijepo biti sada, biti svoj, biti miran. Sve je nekako jasnije, zar ne? I kako to otpušta grč koji sami sebi stavljamo. Nije potrebno, zar ne? Biti tako zgrčen i uplašen, zabrinut. Vi ste sada opušteni, strah nema mjesta, a i brige vam nisu potrebne. Suvišna prtljaga. Ne morate se brinuti. Vi ćete raditi i postupati kako najbolje znate i umijete. Nitko od vas ne traži savršenstvo, da ste magičar, da ste rješavač svih problema odmah i sada. Vi ste pomagač i ljubav i dobro vam to ide zato jer prvo pomažete sebi, a usput ćete pomoći i drugome. Ne morate svima pomoći. To se od vas ne očekuje. Pomažete samim svojim postojanjem i isijavanjem mira i ljubavi.

Vaši prsti na rukama su opušteni. Oni su toliko vrijedni, spretni makar nesavršeni. Oni su toliko dobroga već napravili. U njima je ljubav. Oni su sada sretni, umireni, opušteni. Neka se malo odmore. Oni vas vole. Kako je to dobar osjećaj! Duboko dišite! To tako opušta. Vaše tijelo je tako zahvalno. Vaš imuno-sistem veselo pristupa svome poslu. Voli vas. Štiti vas. Zahvaljuje vam.

Vaša svijest i vaša podsvijest dolaze u sklad. Vaša svijest i vaša podsvijest rade cijelo vrijeme. Svijest je vama vidljiva, znana, imate želju njome upravljati. Podsvijest, vaš nad-um radi za vas u pozadini, kao pozadinski background program i spreman je poduzeti i reagirati na način za koji nikada ne biste rekli da ste sposobni nešto u određenoj situaciji napraviti. Nemojte svoju svijest ili podsvijest prisiljavati, usmjeravati, ubrzavati. Pustite neka rade za vas svoj posao. To su vaši životni mehanizmi, jednako važni kao i tjelesne funkcije.

Vi ste prijatelj sebi. Vi ste dijete koje trebate paziti i njegovati. Vi ste dijete koje se treba voljeti. Osjećate li to dijete u sebi koje traži pažnju, nježnost? Kako se osjećate kada se kažnjavate? Kada kažnjavate to dijete u sebi? Kako se osjećate kada grlite to dijete, uplašeno, usamljeno, napušteno. Zagrlite sebe, sebe kao dijete. Zagrlite sebe kao odraslu i zabrinutu osobu. Utješite tu osobu. Zagrlite sebe kao ostarjelu osobu koja traži toplinu i utjehu.

Sada vidite sve drugačije. Dopuštate sebi biti ono što jeste. Opraštate si postupke jer ste bili najbolja verzija sebe tada. Sada ste najbolja verzija sebe sada. Zato jer rastete. Ne morate biti netko drugi. Budite to što jeste. Budite onako kako se najbolje osjećate, kada ste u miru sa sobom. Ne trudite se ispunjavati očekivanja drugih. Drugi čak ne očekuju od vas toliko toga. Drugi žele da budete upravo ono što jeste, osoba koja voli i koja je u miru sa sobom. Vi ste sada u miru sa sobom. Kako je to dobar osjećaj!

Osjećate li tu toplinu, tu toplu svjetlost? Koje boje vidite? Je li to bijela? Odlično, to je vaša boja. Je li ružičasta? Dugine boje? To je vaša svjetlost. Svjetlost vašega života. Sada ste usklađeni s vama samima. Tu je mirno i sve vam je jasno. Lanci oko duše su nestali. Kakvo olakšanje! Olakšanje da niste krivi. Olakšanje da niste loši. Vi ste dobra osoba uvijek bila i ostat će. Svi smo dobri, ali svatko rješava svoje lekcije.

Što god da odaberete dalje u svome životu – to je vaš najbolji izbor. Iz njega će se otvarati novi putevi. Rezultati koje sada imate su rezultati znanja koje sada imate. To je upravo u redu. Tako treba biti.

Ljubav je uvijek u vama. To je vaše prirodno stanje. Ona nije nikada izašla iz vas. Vi ste ljubav. Osjećate za druge. Ali ljubav i zabrinutost nije isto. Zabrinutost je negativna energija. Odaberite ljubav kao pozitivnu energiju. Ljubav i vjeru da svaka duša mora proći svoj životni put jer je tako odabrala.

Vi svijetlite dobrom energijom. Ne brinete se više o budućnosti s tjeskobom. Budućnost prihvaćate kao najbolju verziju koja je pripremljena za vas. Dobra energija koju osjećate čini vas zdravijom osobom. To čini i ljude oko vas. To utire put kojim ćete dalje ići.

Polako postanite sada svjesni trenutka u kojem jeste. Budite se. Osjećate se osvježeno, umireno, zar ne? Imate drugačiji pogled na aktivnosti koje morate sada učiniti. Drugačije ćete pristupiti ljudima. U njima ćete vidjeti uplašeno dijete, a ne arogantnu osobu. U njima ćete vidjeti ljude koji traže gumeni obruč za spašavanje samo nisu toga svjesni. Sada ćete imati strpljenja. Oni će to osjetiti. Oni će vam pristupiti. Oni će biti mirniji, staloženiji uz vas. Komunikacija će ići dobrim smjerom, obostrano.

Vas neće izbaciti iz takta nečija neljubaznost, nečija pogrešna riječ. Nećete svojim odgovorima nadolijevati ulje na vatru. Znat ćete pronaći pravu riječ ili pogled ili se jednostavno suzdržati reakciji ili udaljiti. Imate izbor. Imate moć. Prije svega moć ljubavi nad samima sobom.

Facebook komentari

2 Replies to “Kako otpustiti krivnju”

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *