KAKO KORISTITI INTERNET ZA ZARADU

Svjedokom ste zbivanja silne ponude i potražnje tipa:

• zaposli se na Internetu
• online posao
• zarada od kuće
• honorarni online posao
• pokreni svoj biznis
• pridruži se i zaradi
• sam svoj šef bez velikih ulaganja
• ranije u mirovinu
• odlična kompanija – postani suradnik
• postani nezavisni distributer
• dođi na seminar „stvoreni za uspjeh“
• probudi genija u sebi
• probudi diva u sebi
• kako postati uspješan
• kako postati bogat (ne samo novčano)
• zaradi kroz blog
• pasivni rezidualni prihodi
• zarađuješ i dok spavaš

Što bi sve to značilo? Prije odgovora, samo da kažem, da svi ovi naslovi govore istinu.

Izgleda vrlo primamljivo. Suviše dobro da bi bilo istinito, kažete. Govorite to zato što imate stara uvjerenja: da se ne može zaraditi novac bez teškoga rada, da je novac nužno zlo, da samo loši ljudi imaju novaca, da vi niste nikada znali zaraditi, smatrate da vam novac i ne treba već samo zdravlje, ljubav… a nemate ni toga! Pitate se kako to da drugi znaju i imaju, a vi ne znate i nemate.

Tako sam i ja razmišljala prije nekoliko godina kada sam otišla u prijevremenu mirovinu i kada sam otvorila Internet. Očuvana zdravlja, mladolika, dovoljno pametna i uvijek u potrazi za novim znanjima, zaljubljenik u tipkovnicu i sve što se može s njom (mislila sam da to mogu biti samo daktilografski poslovi slabo plaćeni!). Uz otpremninu prvih šest mjeseci osjećala sam se odlično, strah od oskudice sam nakratko odgodila. Šest mjeseci mi je trebalo da novac rasporedim po prioritetima, a to su: otplata kredita, legalizacija kuće, dodatno školovanje djece i novi madrac. Neki moji kolege, otpremninu su riješili za dva dana i nisu imali brige kuda s tolikim novcem i kako se riješiti nasrtljivaca za posudbu.

Razmažena lijepim uredskim i informatičkim poslovima unazad 37 godina radnoga staža, gdje sam 9 godina provela na porodiljnom dopustu, otprilike 5 godina na putovanju na posao i s posla tramvajem i nekih 4 godine u danima kada na poslu nije bilo posla pa smo dangubili, pisali knjige (ja), čitali novine (drugi) ili se posjećivali po sobama i ogovarali. Da, bilo je i takvih vremena i više se nikada neće vratiti. I ne trebaju se vratiti jer na poslu smo da stvaramo, a ne da krademo bogu dane na tuđi teret.

Zato mi se uvukao strah u kosti i na samu pomisao da preuzmem posao čišćenja od svoje 80-godišnje majke koja već 30 godina radi honorarno nakon što je napustila posao voditelja prodavaonice „Jugoton“ u Bogovićevoj ulici i nakon smrti muža preuzela obiteljsku mirovinu. Zgrada u Maksimirskoj s 13 katova, uključujući hodnike, stepeništa, liftove, pročelje, podrum, tavan, spremište kanti za smeće, garažu – mojoj majci ne predstavlja problem, njoj je to gimnastika i zanimacija. Ona nije nikad kao ja mogla satima snatriti gledajući u zelenilo ili u morsku pjenu. Ali kako da se ja na to priviknem, kako da iz jednog zarobljeništva odem u drugo uz pet puta manja primanja? Kako će to istrpjeti moja nejaka leđa i ruke sklone ekcemu s naročitom alergijom na latex zaštitne rukavice? A ja želim more, sunce, slobodu, galebove, kreativnost… konačno sada, konačno sada već jedanput.

Prijateljica mi javi da se traži ozbiljna žena koja bi se zajedno još s jednom izmjenjivala u njezi starije nepokretne osobe uz kompletno održavanje domaćinstva, po dva tjedna naizmjenično, ali u ta dva tjedna treba tamo biti od 0 – 24 h (non stop). I neka javim što prije što sam odlučila. A meni se opet srce stegne, tako snažno da sam mislila da neću tako skoro moći prodisati. Jesam li lijena? Želim li biti na teret drugima? Mirovina? Ah, mirovina. Pa to je samo za račune platiti, bez hrane, bez nekih ostalih životnih potreba. Da budem sretna da mogu račune platiti? Kažete da vi ne možete od svojih primanja pa ne kukate? Živimo li za svoje račune?

Tako je počelo moje istraživanje po Internetu kojega nisam koristila do tada ni na poslu jer je bio zaključan od strane poslodavca. A kada dođem kući, uz četvoro djece nije mi bilo ni na kraj pameti da sjednem za računalo i zavirim u svjetska zbivanja. Moj mikro-kozmos sastojao se od: posao-kuća-posao. Nisam slučajno stavila ovaj poredak. Posao je doista bio na prvom mjestu, uvijek ispred obitelji. Trebalo je prehraniti obitelj, a kako ću bez posla! Neravnoteža ovih važnih područja moga života uzela je svoj danak. Nastojim sada popraviti što se da popraviti, s novim znanjima, s novim pristupom, ali ide teško, čak je malkice i kasno. Iako postoje nauke kako ostvariti ravnotežu na životnim područjima, smatram da žena koja je cijeli dan na poslu nikada ne može postići ravnotežu i biti uspješna majka. Ona je majka, ali umorna i iscrpljena. A usput bi trebala biti i vesela supruga koja redovno kuha i raspoložena je za sastanak sa suprugom u 23:00 najranije.

Ne bih sada iznosila kronologiju tog istraživanja nego sam zamislila da pomognem svima vama koji ulazite u to iskustvo: kada se pitate što dalje?! Što bi radili da bi vas to zadovoljilo, kako dalje kada se osjetite poput prazne ploče, kao da ste u zrakopraznom prostoru, usamljeni, neshvaćeni, na margini, ili možebiti nanovo rođeni jer prošlog života više nema. Sada ste u novoj ulozi bilo da ste je odabrali ili vas je splet okolnosti doveo do novog mjesta.

Želim pomoći i onima koji su u potrazi za dodatnim prihodom, kojima prijeti opasnost da ulete u nešto neprovjereno, lažno ili naprosto nedovoljno dobro da bi opstalo i vratilo vremenska ili novčana ulaganja. Među vama su i oni kojima je važno što rade, da radite sa svrhom, nešto što vam dobro ide ili nešto novo što bi mogli raditi na svoju dobrobit i na dobrobit okoline, nešto pošteno, vrijedno truda, ispunjavajuće. A opet – da se i zaradi. Pazite! ispunjavajuće može biti i čuvanje unučića, kuhanje večere za umorne radnike kada se vrate kući s posla, nabavke, logistika za obitelj razne vrste… ali od toga nema novaca. To su samo još veći troškovi.

Je li moguće postići zadovoljstvo u radu, a da se zaradi? Da, uvijek ste to mogli postići, ali niste imali petlje da nešto promijenite. Niste imali od koga da naučite, niste imali nekoga tko će vam pomoći, tko će vjerovati u vas i onda kada vi ne vjerujete u sebe i u svoje mogućnosti. Kao što najmanje 10 ljudi vjeruje u mene i daje mi poticaj, tako i ja učim kako da drugima prenesem ovu magičnu energiju. Možemo je prenijeti na mnogo načina.

Treba donijeti odluku ako želimo nešto promijeniti. Najteže je upitati sebe same što želim i gdje se vidim na primjer za pet godina? Najteže je upitati sebe: Hej, od čega ćeš živjeti kada više ne budeš mogao/mogla raditi? Kada osvijestimo pitanja koja nas podsvjesno muče i stvaraju tjeskobu, tada smo spremni učiniti prvi korak. Pokrećemo se tek onda kada nezadovoljstvo dosegne onaj stupanj koji nas tjera naprijed. Nemojte dozvoliti da glad bude vaš okidač! U međuvremenu, svima nama vrata su već odavno otvorena samo to nismo uvidjeli.

Ovaj blog mjesto je gdje ću postavljati linkove na događanja, predavanja ili web druženja, bilo da ih radim sama ili u suradnji s još nekim, možda i s vama. Također i linkove na predavanja onih koji su daleko ispred nas, ali koji su spremni povući i nas u nove mogućnosti jer ima dovoljno svega za sve. Usvojimo životni stav da je obilje svuda oko nas i da nam je dostupno. Razmišljajmo kao pobjednik, a ne kao siromašna osoba!

Povezivanje, networking, druženje, učenje, podrška, razmjena iskustava i ideja. Dobrodošli!

U NAJAVI:

/u pripremi/

Pogledajte prethodne snimke:

BIZNIS INFO VEČER 13.5.2019. 

POSLOVI NA INTERNETU 11.5.2019.