NAČELO BLAGOSTANJA

 

Mi često zaboravljamo jedno od osnovnih načela kako funkcionira život u Univerzumu, a to je:

 

Prvo dati da bismo primili.

 

Smatramo kako mnogo dajemo, a drugi to ne cijene, ili smo sretni kada nam zahvale, a  najviše kada nam zahvale pred drugima. Ili smo toliko skromni da kažemo: „Ništa, ništa!“

 

Većina ljudi automatski razmišlja: Kako mi je dobiti ovo, kako mi je primiti ono, da mi je steći ovo, da mi se lutrija posreći… i to čim prije. Mnogi mantraju ili imaju crvene novčanike da ubrzaju energiju (kao ja!).

 

Svima nama, nama kao čovječanstvu, kao ljudskoj vrsti, nedostaje svjesnost. Svijest o tome kako zapravo ova naš svijet funkcionira.

 

Ima jedan detalj koji ste sigurno već čuli, a to je: ponašaj se kao uspješna osoba i takav ćeš postati! Zapravo, istina je malo potpunija: MI SMO SADA VEĆ ONO ŠTO JESMO.

 

Mi ne trebamo prvo raditi nešto u cilju da postignemo biti netko za koga smatramo da sada nismo. MI VEĆ SADA JESMO. Kada to osvijestimo, postupamo na prirodan i logičan način jer to već jesmo, i iza toga dolaze rezultati. Međutim, učili su nas obrnuto: prvo uči, stekni diplomu, potom radi, radi dok ne stekneš, a kada stekneš onda ćeš postati to što trebaš biti.

 

Razlog zašto većina stvari ili sistema koji su osmišljeni da bi čovječanstvu bilo bolje, ne funkcionira jeste u tome što ljudi ne shvaćaju koja je poanta njihova postojanja.

 

Mi smo božansko u ljudskom obliku. Božansko prožima sve oko nas, pa i nas. Mi kao ljudska vrsta nismo razvijeni. Dijelimo se u pojedince, u suprotstavljene strane. Zato ne napredujemo. A svi smo jedno i trebamo prigrliti različitosti drugih koje daju ljepotu i zanimljivost ovome svijetu.

 

Neću  ništa novo reći ako kažem da je Ljubav energija Svemira. Mi naravno volimo prvo sebe i potom svoju najužu okolinu. Međutim, poanta je u tome da shvatimo da se naš život ne odnosi na nas i naše preživljavanje i dijeljenje ljubavi i skrbi samo najbližima. Mi smo došli na ovaj svijet prvenstveno radi drugih. Možda ćete čak više pružiti prijatelju nego vlastitom djetetu. I to se događa. Ali, ne predbacujte si! Očito ima neki razlog zašto tako postupate. Većina nas zapetlja se u pomaganju našoj odrasloj djeci, često bespotrebno.

Naš život ima smisla samo u tome koliko smo svojim životom dotakli druge i na koji način, kako je u knjigama Razgovori s Bogom  rekao Neal Donald Walsch. Još jedno važno načelo koje se većini ljudi čini nelogično:

 

Ako vam nešto nedostaje – upravo to dajte drugima.

 

Pitat ćete pa kako da dam nešto, a nemam toga ni za sebe dovoljno ili uopće nemam. Mi samo mislimo da nemamo dovoljno. Mi živimo u strahu od budućnosti. Mi radimo kolekciju rezervnih dijelova, odjeće, obuće i hrane. Pretrpanost umanjuje energiju obilja. Nastaje kratki spoj. Znajmo da uvijek imamo onaj novčić kojega možemo pokloniti nekome tko ima mnogo manje. Mi uvijek imamo dovoljno onoga što možemo podijeliti s drugima. Podijelimo svoje nepotrebne rezerve, pustimo ih u opticaj i pratite što će se dogoditi!

 

Ako nam nedostaje zdravlja – učinimo nešto da poboljšamo zdravlje nekome drugome. Manje ćemo se usredotočiti na svoje boljke, a ujedno pokrenuti proces iscjeljenja obostrano.

 

Ako nam nedostaje ljubavi – pružajmo ljubav drugima.

 

Kada čovječanstvo shvati osnovna načela na kojima počiva Univerzum, ili naš materijalno-duhovni svijet, kada shvatimo da mehanika odnosno matematika i fizika rade svoje, tada će naš život bolje funkcionirati, a time i život na Zemlji.

 

Na ovu temu sjetila sam se danas moje, hvala Bogu, još živuće i vesele majke. Išla sam tada u osnovnu školu. Vratila sam se kući. Mama je bila na poslu. U mom krevetu ležala je neka spodoba u crnom. Nisam bila plašljivo dijete pa sam radoznalo provirila bliže. Vidjela sam da je to starija žena. Zaspala je na mom jastuku.

Naša kućica bila je trošna, najčešće hladna, s minimalnim uvjetima za život. Moja je majka bila samohrana s nas dvoje djece. Žena se probudila, sjela na krevet, još uvijek pokrivena mojim pokrivačem. Rekla mi je: „Ne plaši se. Ja sam samo jedna nesretna žena. Neću dugo smetati.“

 

Potom sam sjedila u fotelji kraj kreveta nekoliko sati uz ženu i pokušavala nešto učiti. Konačno je došla mama. Shvatila sam o čemu se radi. Mama je ovu ženu zatekla na pločniku gdje plače. Upitala ju je što joj je. Žena je ispričala kako su je kćeri izbacile iz kuće.

 

„Dođi kod mene, dok se ne snađeš“, reče moja mama.

 

Idućih nekoliko dana osjećala sam se radosno. Rijetko sam kao dijete bila radosna; često sam bila namrgođena. Moja mama ugostila je ženu, veselo s njom pričala, žena je često plakala i stalno zahvaljivala mojoj mami, da neće dugo ostati, da već ide.

 

Sigurno ste čuli za načelo:

 

Kako postupaš prema drugome, ako daš i ono malo od svoje sirotinje, kasnije ćeš dobiti u obilju.

 

I doista, moja mama je stalno nekome spašavala život, impulzivno, bez razmišljanja ili neke velike pripreme. Najbrže je pomagala novcem iako ga nije imala u izobilju, ali ona je smatrala da ga ima dovoljno. Moja mama zapravo nikad nije oskudijevala niti u novcu, a siromašni smo bili, niti u hrani. Sada ne oskudijeva niti u zdravlju. Još radi samo zato što to voli i što je održava u kondiciji. O njoj brine snaha medicinska sestra i sin koji je naprosto obožava. Mama u svome gnijezdu, kako volim reći, u svojoj kući ugodno živi uz svoje knjige, televizor i internet. Eto, dobra kombinacija i za mene: sa svojom mamom samo se zabavljam ili filozofiramo o duhovnoj dimenziji.

 

Mogu reći da moja mama jako voli sebe i brine o sebi, međutim, ona postupa sasvim nagonski, prirodno, kada vidi nekog u nevolji. Ona djeluje bez puno razmišljanja o metafizičkim zakonima poput mene. Ja ću naručiti još jedan duhovni tečaj, još jednu knjigu, još ću sve to dobro proučiti, ući dublje u materiju – da bih dostigla ono što mnogi rade na prirodan način. Baš kao i mnogi od vas, kao i moj suprug, kao i moja mama. Ne proučavate predugo nego djelujete. Ali pohvalite i mene, barem se trudim. Većina ljudi na svijetu uopće se ništa ne trudi. Malo tko će pristupiti nesretnom čovjeku i pozvati ga u svoj dom, pružiti utočište. Plašimo se da bi nas mogao opljačkati, da će nam uprljati kuću ili nas zaraziti. Često kažemo: Ma ima to organizirano od strane države, to nije moj problem. Ili: Nemojmo potpomagati prosjačenje!

 

Poanta jeste: pruži dio onoga što malo imaš da bi ti se vratilo u obilju. Često ljudi misle da malo imaju, ali da se potrude sagledati na drugi način, shvatili bi da imaju možda ne mnogo, ali imaju sasvim dovoljno da mogu dio toga dati drugome, u kozmički opticaj.

VIDEO verzija

S ljubavlju, Rajna Banovac, 24.12.2019.