OSOBNA PRIČA U KOJOJ ĆETE SE PREPOZNATI

Ja sam osoba nimalo drugačija od vas u suštini. I ja imam svoje strahove, tjeskobe, padove, uzdizanja, sumnje, uvjerenja, krivnje kao i vi nešto od ovoga, ali kao i vi osjećam da u meni ima mnogo ljubavi, vrijednosti, znanja i želje da sudjelujem u kreiranju boljeg svijeta ili barem da pozitivno utječem na svoju neposrednu okolinu: obitelj ili ljude koje susrećem u poslu.

Našu crtu života možemo podijeliti na razdoblja, pa tako i ja. Djetinjstvo je svima nama često obilježeno nekim događajima i većina ljudi je sklona čak i u kasnijem životnom dobu okrivljavati roditelje, učitelje, državu i druge okolnosti.

Ono što je obilježilo moje djetinjstvo jeste nestabilnost obiteljskog ozračja. Imala sam oca alkoholičara, s kojim srećom nisam živjela, za razliku od moga brata koji je u tom slučaju imao jako teško djetinjstvo i danas zdravstvene posljedice od toga. A imala sam i dva očuha koji su ispunili potrebu za ocem i bili su mi doista jako dobri, onoliko koliko je meni kao djetetu trebalo u djetinjstvu i mladenaštvu. Ali imam i majku koja je u toj nesavršenosti kreiranja svoga života, a i sama nije imala dovoljno znanja u to vrijeme kao mlada osoba kako da njeguje partnerski odnos. Željela je slobodu, a u brak je ulazila radi sigurnosti i kako bi prehranila svoju djecu.

Imala sam sreće u svemu tome i smatram da sam srećković i osoba koja je pod zaštitom. Prvo što sam odrastala uz svoju majku koja je velika ratnica, lavica i nikad nije klonula duhom. A sreću sam imala i zbog svoje konstitucije, umilnosti, nježnosti koja nije „izazivala“ nikoga već zvala na štićenje. Uvidjela sam nesvjesno da uloga štićenice pomaže u mom životu – ukoliko život shvatimo kao opasno mjesto, a ja sam ga tako shvaćala. Počela sam igrati tu ulogu – ulogu osobe koju treba zaštititi. 

Tako je odmalena moj put krenuo da tražim mjesta, ljude i situacije gdje bih se osjećala zaštićeno. Posao u državnoj službi (država štiti svoje službenike), posao u dobrim firmama (dobre firme ne otpuštaju svoje dobre radnike – trudila sam se biti svugdje dobra jer kroz tu dobrotu i mirnoću, šutnju i ne-traženje, nisam bila problem i bila sam zaštićena u toj vrsti anonimnosti.)

A posljedično tome tražila sam i anonimnost, sigurnost i zaštitu na privatnom području. Tražila sam adekvatnog muškarca za brak jer sam brak poimala kao sigurno mjesto gdje mi se ništa ne može dogoditi i gdje sam zaštićena od vjetrometine svijeta.

Kao mlada osoba, nisam shvaćala da nema sigurnosti. Nisam tada razumjela da nismo na ovaj svijet došli da se sakrijemu u mišju rupu, već je naša duša došla po zemaljska iskustva.

Privukao me muškarac, jak, mentalno, duhovno, situiran, zaštićen od državnih tijela, dakle siguran. Dodatno me privuklo jer se pokazalo da mnogo zna o životu, o kozmosu, o ezoteriji, što sve ne! U njemu sam vidjela – učitelja, nekoga tko bi mi objasnio tajne života.

To je ujedno bila i moja pogreška (makar pogrešku ne smijemo shvaćati kao nešto negativno) jer biti s učiteljem u seksualnoj, bračnoj vezi kao da nije pristajalo. Izbjegavala sam ovo područje našeg zajedničkog života, odnosno imala sam jaku seksualnu želju (to je najjača energija u Univerzumu), ali to jednostavno kao da nije pristajalo uz moju ulogu učenice. Naravno, da je to rezultiralo nezadovoljstvom s njegove strane, a time i moje. Nezadovoljstvo je raslo.

Ipak, ovaj je brak, gdje se rodila i kćerka, morao biti prekinut. Ispostavilo se da sam upala u ralje političkih igri i da je ovaj brak bio namješten. Kako sam ja mlada, neiskusna osoba upala u to, zahvaljujući i svojoj profesiji gdje sam bila u doticaju s državnim tajnama – sve sam to opisala u svojim knjigama Ljudi iz sjene i Prilagodba. O ovim knjigama možete saznati više na mojoj web stranici rajnabanovac.com.

Ovaj prvi krah bio je moje veliko iskustvo, prvi „loš“ događaj, prekretnica, velik životni šamar, nešto tragično. Međutim, ispostavilo se da je to moje najbolje iskustvo koje me naučilo opraštati, voljeti više, dati više nego što bi se to usudila prosječna osoba.

Ispostavilo se na koncu da je i u toj situaciji moj tadašnji suprug odigrao važnu ulogu – da me zaštiti bez obzira što sam ga smatrala mojim velikim neprijateljem dok smo rješavali tradicionalne bračne prepirke putem suda nekoliko godina.

Stoga nije čudno da sam, po prvi puta našavši se nezaštićena na vjetrometini svijeta (tako sam ja to poimala), tražila daljnju sigurnost i zaštitu. Opet je majka odigrala važnu ulogu u svemu tome, da me zaštiti. Važnu ulogu i moj poslodavac – da me zaštiti kroz sigurno radno mjesto i podršku kroz moj status samohrane majke.

Tražeći daljnju sigurnost putem drugih osoba (umjesto da je tražim prvo u sebi), nisam odustajala tražiti novu partnersku vezu. Griješila sam u to vrijeme mnogo, riskirala. Ali urodilo je i rezultatom: tko traži taj i nađe! Našla sam srodnu dušu – dakle, nisam odustajala – privukla sam u svoj život moga sadašnjeg supruga pri čemu se ova veza pokazala iznimno uspješnom. Stvorili smo troje djece i dalje se trudimo raditi na toj svojoj sigurnosti. Često razmišljam na koji način se to dogodilo, jer nije bilo slučajno. To je bilo u trenutku kada sam otpustila grč straha od vjetrometine života i prepustila se životu da me vodi. To je bilo razdoblja „protoka“, nisam znala što je to. Radila sam to nesvjesno. I tek tada sam uspjela ući u neku drugu vibraciju, frekvenciju, tamo gdje se nalaze dobri i neoštećeni ljudi raznim sudskim procesima, strahom i lošim djetinjstvima.

Kao što vidite, ova potraga i potreba za sigurnošću i ljubavi, vjerojatno je urođena ženskom rodu. Ali kada gledamo sebe kao osobe koje stalno žive u strahu, tjeskobi i brizi kako očuvati sigurnost, vidimo da ne živimo život kako bi trebalo. Stoga sam i dalje bila stalno u potrazi kako da nađem unutrašnji mir, da se prestanem plašiti i dopuštati svojim mislima da kreiraju u mašti najcrnje scenarije, makar sam se nalazila uz idealnoga partnera, kojega sam čak i kinjila svojom nezadovoljnom psihologijom.

Mi živimo u materijalnom svijetu i odgovorni smo za svoje financije, za svoje stambeno pitanje, izvore privređivanja, za sigurnost. Potrebno je da se financijski educiramo i uvijek izdvajamo novac za investicije ili za vremena kada više ne budemo mogli ili željeli raditi. To ne znamo, financijski osiromašujemo i nesigurnost raste.

Bio je trenutak u mome mladenaštvu kada sam tražila učitelja života. Imala sam potrebu za transcedentnim, za ezoterijom, za metafizičkim principima, nesvjesno, to je moja duša tražila – da to primijenim u svome životu. I onda je to zamrlo ili potisnuto nakon turbulencija, rata i života u borbi za preživaljavanjem. Tako sam i ušla u prvi brak. Na koncu sam ustanovila da mi je još bolji učitelj moj drugi suprug. Trebalo je više godina da njegova blagotvorna narav iscijeli barem djelomično moju dušu, a taj proces traje i danas. S time da sam odlučila svjesno i ja sa svoje strane pridonijeti tom iscjeljenju. Pisati i govoriti drugima o tome, o tom procesu, o tom predivnom putovanju. Vjerujem da mogu pomoći i vama na ovaj način. Govorim upravo vama, jednoj osobi, mojoj dragoj osobi makar vas još ne poznajem. I znam da će ove riječi slušati samo oni koji su se spojili na ovu frekvenciju, na ovaj URL koji je code – kanal. Rijeka kojom putujemo zajedno prema većoj rijeci, prema moru, prema oceanu. Oceanu obilja dobrog i smirenog života prvenstveno kroz naše unutrašnje biće na blagodat svih koji su neposredno uz nas.

Da se vratim tim razdobljima jer sada već imam dovoljno godina kada mogu sagledati svoj život kao jedno „duže“ razdoblje na kojemu se već oho ho ima šta gledati, taj film.

Novo rođenje zbilo se odlukom otići u prijevremenu mirovinu. Željela bih i vama da doživite taj osjećaj oslobođenja ili prazne ploče vašeg života. Kao da ste spužvom obrisali sve što vam više ne treba i imate praznu ploču i kredu da počnete kreirati svoj novi život. Vi možete to početi već sada makar niste u mirovini, čak ni prijevremenoj. Čak i sada dok ste pretrpani obavezama, nedostatkom vremena za sebe i svoj život.

Doista se ispostavi da možemo započeti novi život bez obzira u kojim se okolnostima nalazimo i koliko godina imamo. Ljudi mogu biti produktivniji i snažniji sa 60, 70 i dalje više nego kad su bili u mladosti. To je slučaj i sa mnom.

Nekih godinu dana boravkom u novom statusu, statusu umirovljenice, trajao je taj divan osjećaj oslobođenja. Najednom toliko vremena. Ali i dobar osjećaj potpomognut i bankovnim računom na koji je sjela otpremnina. Kako se taj novac trošio na podmirenje minusa, na legalizaciju nekretnina, na dodatno školovanje djece, na moje školovanje vezano za rad na internetu, pa čak i na nepromišljena ulaganja u neke poslovne projekte – kako se račun praznio, tako se ponovno počela javljati nesigurnost u mom umu. Moj um počeo je proizvoditi toksine koji su pojačavali paniku zbog nedostatka novca i zbog godina (jer smatrala sam da sa 60 godina ne mogu očekivati neki svoj veliki poslovni uspjeh, razvijati neki svoj veliki biznis, da mi vrijeme istječe, da  nemam vremena), a ni pojma nemam kako se radi neki biznis, što bih ja to radila, i uopće može li se u Hrvatskoj uspjeti kao samostalni poduzetnik. Sam.

Nisam željela odustati od nekih zamisli i prilika u radu preko interneta jer sam mnogo vremena provodila u istraživanju i preda mnom su se otvarala mnoga vrata, prilike i mogućnosti. Naročito kada imam novaca.

Nisam se više mogla zamisliti ni u radu u nekoj službi. Doista, više sam u proteklih 5 godina zarađivala honorarno kao sudski zapisničar i transkriptor u državnoj službi nego što sam u internet biznisu koji sam isprobavala. Ali znala sam da moj put nije više rad za plaću, da moj put nije više da prodajem svoje životno vrijeme za novac. Moj put je sloboda da radim na bilo kojem se mjestu nalazila, tamo gdje imam internet, a uvijek ga imam sa sobom na mobilnom telefonu.

Moj put je sloboda odlučivanja kada ću, koliko i s kime raditi, prihodovati, surađivati. Moj put nije metla, usisivač i krpa – ovime ne želim umanjiti važnost ove vrste posla – ili skakanje na poziv na neku raspravu, a upravo se nalazim na terasi naše obiteljske kuće u Istri, gledam more, pišem neku knjigu, s mirom kuham ručak, a poslije ću na plivanje – i sad da me netko zove natrag u Zagreb ili pita „kad ćeš se vratiti?“ Honorarni poslovi mogu biti samo privremeno, a ne moje trajno rješenje. Shvativši to, raskinula sam sve ugovore o djelu za honorarne poslove.

Želim naglasiti da smo mi ljudi skrojeni na način da smo uvijek u potrebi za slobodom. Ali malo tko se usudi iskoračiti na put ostvarivanja slobode zato što je sloboda vrlo skupa. Treba platiti cijenu. Ja sam je platila raskidom ugovora kojima su me jako dobro plaćali. Na putu slobode, vidimo kroz povijest, lije se krv. To ne znači da doslovno mi u svome životu moramo lijevati krv za slobodu; gledajmo to kao metaforu.

Da bismo ostvarili slobodu, potrebno je učiniti izbor, potrebno je izaći iz svoje kutijice lažne sigurnosti, promoliti glavu van na vjetar, na užareno sunce, na kišu, na oluju. Mnogi se ljudi toga plaše i zato cijeli život ostaju unutar okvira svoje zone i životare. Problem je u tome što se potencijali tada ne mogu izraziti, svi talenti, sve dobrobiti koje iz toga proizlaze. Sve to imate u sebi urođeno. Ili se talenti izražavaju u manjoj mjeri u slučaju da volimo posao koji radimo u nekoj organizaciji, kod poslodavca za plaću.

Zato sam rekla da želim naučiti promijeniti svoj sistem razmišljanja, iz onog štićenićkog do samostalnog, hrabrog i odlučnog. Kako to da sam oduvijek bila hrabra eksponirati se i navući bijes jačih od sebe kada sam željela zaštititi potlačenog, nekoga tko je na meti, tko je sam i nezaštićen! A mnogo snage i promišljanja za hrabrost trebam kada se treban zauzeti za svoj život.

Želim doista iskoračiti u polje ideja svim srcem, svom mogućom kreativnošću jer znam da sam i ja, kao i vi, biće kreativnosti. Svi smo mi bića kreativnosti i sretni smo samo onda kada kreiramo ili jednostavno rečeno, radimo ono što volimo raditi. Kada smo ono što JESMO u svojoj suštini, a ne ono što nam drugi kažu da jesmo i što bi bilo dobro za nas da bismo bili sigurni i zaštićeni.

Znate, kada se otvorite za nešto novo, za iskorak, tada će u vaš život neočekivano doći situacije, ljudi, resursi, ili prometni znakovi koji će vam pokazivati put. Prometni znakovi mogu biti riječi u nekoj knjizi, usputni događaj koji je na čudan način povezan s nekim drugim događajem. Video na internetu. Neočekivani e-mail. Susrest ćete možda čak samo jednom neku osobu koja će vam dati ideju, usmjeriti i jednostavno nestati iz vašeg života, ali ta je osoba ili više njih učinila svoju ulogu. Dotakla vaš život. Na isti način kao što ćete i vi dotaći živote drugih na određeni način.

Nećete dotaći živote svih ljudi, makar smo povezani preko interneta, makar živite u gradu s milijun stanovnika, prolazite pored svih tih ljudi. Vi se sada krećete u drugoj vibraciji, samo je pustite da se iskaže. Nemojte se plašiti i kretati kroz život nečujno da se zaštitite.

Ok, sada nosim cipele u kojima se osjećam ugodno, uglavnom kvalitetnije tenisice. Ali i u vrijeme kada sam se morala kretati na poslu, među ljudima, pazila sam da se moje potpetice ne čuju. Moj korak bio je plah, nečujan. Plašila sam se zvuka vlastitih koraka kojima kročim kroz svoj skromni, nečujni život za koji silno želim da je prosječan, nezamjetljiv, jednostavan, ne-turbulentan. Na vrata kucala sam pre-tiho i često odustajala da ih otvorim ili da jačem zakucam. Pa se s olakšanjem okretala od vrata jer ona su zatvorena, nitko nije čuo moje tiho, bojažljivo kucanje. Da li i vi tako ponašate, ne samo kucanjem na vrata svoga šefa ili kolege koji je na višem položaju od vas. Možda i vi bojažljivo kucate na vrata svoga života, svojih skrivenih moći, potencijala i darovitosti i molite boga da se vrata ne otvore.

Koliko je to sve bilo pogrešno! Koliko propuštenih dana! Ali i to pogrešno je jedno iskustvo koje nam kaže je li to dobro za nas ili nije. Doista sam srećković i dobro sam se skrivala niz godina. Skrivala od života. Ali ono od čega se nisam mogla sakriti jesu moje misli ispunjene strahom za egzistenciju, mene same, moga partnera i obitelji. Strah za egzistenciju ljudi u mome kvartu, u mome gradu, u mojoj državi, u mojoj regiji. Očekuj samo loše pa kad dođe, nećeš biti razočaran i iznenađen – sigurno vam je poznat ovaj stav.

Shvatila sam da je život koji mi je poklonjen odlaskom u mirovinu – u punom zdravlju i relativno još dobroj životnoj dobi (57 godina), shvatila sam da je to poseban dar od Boga za mene i da ga ne smijem protratiti. Vrijedna sam, volim učiti i nisam žalila novaca dok sam ga imala na razne tečajeve i škole. Ali u svemu tome ipak je nedostajalo nešto: shvatila sam da sama ne mogu uspjeti. Ne samo poslovno već i u ovom koraku oslobođenja sebe od tog straha, tjeskobe i psihičke opterećenosti nečim nepotrebnim, a ono što me počelo opsjedati, nešto vrlo opasno jeste: krivnja.

Nakon prvih pet godina učenja, istraživanja, trošenja novca na često nepotrebno ili trošenja novca na nešto u što treba ulagati, ali ne baš toliko – to je bilo iz razloga što je to bio prvi raspoloživi resurs s kojim sam raspolagala. Novac. Novac i vrijeme. Ima li bolje kombinacije! Ali nakon potroška tog resursa (ostalo mi je i dalje vrijeme, što je jako bitno) došla sam na ono što je bilo potrebno činiti od samog početka: raditi na sebi. Promišljati i pronaći put iz moga zastrašenog uma do moga srca koje želi živjeti slobodno. Dakle, intencija moga daljnjeg djelovanja nije započela u dobroj vibraciji. Započela je u vibraciji oskudice. Iz straha od oskudice. Ići za novcem, kako zaraditi… a novac kao da sve više bježi… to je pogrešan start u bilo čemu što radili. O ovome ćemo još govoriti u materijalima, da ne bi otišli previše u širinu.

Kada se otvorite za nešto i počnete tražiti, tada doista ulazite u vibraciju gdje se nalaze neki drugi ljudi, situacije i događaji. Na moj put naišlo je nekoliko jako dobrih učitelja kojima nije lako sa mnom jer koliko god izgledam nježno, pristupačno, podatno, poput gline, ispostavlja se da sam „tvrd orah“. To ujedno znači da svatko ima svoj put razvoja, sazrijevanja, učenja.

Nije bitno na kojoj ste sada točki. Bitno je jeste li spremni učiniti iskorak prema svome, mogu čak reći mirnijem životu. Kada kažem mirniji život, to ne znači da mirujete i da vam se ništa ne događa. To znači mir sa samim sobom bez obzira u kojoj se situaciji nalazimo. Uvijek su neke situacije oko nas i tako treba biti. Mir sa samim sobom je važan da ga razvijemo zato što tada na drugačiji način gledamo na situacije oko nas.

Svatko gleda na svoj način iz postavke, mind-seta uma: uzorka koji imamo i kroz koji gledamo na svijet. Znate ono: čaša polupuna ili poluprazna. Ili negdje vidite priliku i blagodat, dok drugi na tu istu situaciju gleda kao na katastrofu. I zamislite, svi smo mi u pravu. I svi kreiramo i poimamo svijet onako kako ga osjetimo svojim fizičkim osjetilima, a još snažnije kako ga promatramo iz svoga uma, a još snažnije kako ga osjećamo svojim srcem.

Kažem da sam srećković. To možete biti i vi – konačno. S mnogo blagoslova, pri čemu se opet javlja crv sumnje zaslužujem li to, ali i osjećaj velike odgovornosti – položila sam ispit za licencu transformativnog DreamBuilderSuccess coacha kod Snježane Ristić, poslovne konzultantice i life-mastery coacha po licenci Brave Thinking Instituta koji vodi poznata Mary Morrissey sa svojom obitelji i suradnicima iz Amerike.

Da se razumijemo, ne morate prihvaćati sve ono što dolazi iz Amerike. Ali stvar je u tome da ideju, da sistem objašnjavamo mi kroz svoja iskustva i prizmu, kroz svoju jedinstvenost, na ovim našim prostorima.

I ovdje, u Europi, u vašoj zemlji, imate mnoštvo prilika i mogućnosti za učenje, za stjecanje licenci i raznih diploma kao potvrde da ste na dobroj i zakonskoj osnovi za vaš daljni osobni i poslovni razvoj. Prvo pomažete sebi i svojim bližnjima, a potom kroz poslovni model, ako se time želite baviti profesionalno, možete ostvariti značajne novčane rezultate. Ne samo to, već i ugled, povjerenje i osobnu radost jer kroz svoj rad, kroz svoje djelovanje pomažete drugima da i oni naprave ono što ste napravili i vi – iskorak. A svatko će odabrati svoje područje, svoju profesiju, model ili način kako će prihodovati, ali i drugima pomoći da žive sretnijim i produktivnijim životom.

U svome krilu sada imam dar: licencu, osposobljenost za novu profesiju koja je tražena i toliko potrebna, jer kao što sam rekla: nitko od nas ne može uspjeti sam. Potrebna mu je pomoć, podrška, ruka koja drži, osoba koja potiče, osoba koja vjeruje u nas naročito na početku kada mi ne vjerujemo u same sebe.

Coaching je nešto drugačije od mentorstva.

„coaching je privremeni profesionalni odnos u kojemu se klijentu pomaže u postizanju izvrsnih rezultata u njegovoj karijeri i organizaciji u životu. U procesu coachinga klijenti produbljuju vlastito učenje, kreiraju vlastite rezultate, te unaprjeđuju kvalitetu svoga života“. …

„Coaching je odnos koji klijentu pomaže biti bolji u onom segmentu života za koji misli da ga treba poboljšati a posljedično se onda mijenjaju na bolje i drugi segmenti života.

To je odnos povjerenja. Coach je taj koji u samom startu vjeruje u klijenta. On vjeruje da klijent ima puni potencijal koji još nije otkrio.“

„Coaching nije savjetovanje, nije psihoterapija niti klijentu otkriva odgovor kako i što treba učiniti, nego je podrška, vodstvo i pomoć na putu koji osoba izabere ka ostvarenju svoga cilja. Coach i klijent zajedno rade strategiju puta. To je rad na sebi, rast te osvještavanje vlastitih mana i vrlina koje mogu biti vrlo korisne.“

Mentorstvo je usko povezano s pojmom coachinga, ali znači prvenstveno pokazivanje puta, koraka što klijent treba napraviti da bi došao do onih rezultata kojih je došao i sam mentor. Mentorstvo i coaching mogu se javljati u više pot-područja: npr. ja sam i share marketing trener što se tiče mentorstva, a što se tiče coachinga: specijaliziram se ca coaching radosnijeg života povezivanjem s energijama protočnosti koje nas vode prema ostvarenju naših snova, temeljeno na tehnologiji DreamBuilder programa.

Da bismo zajedno krenuli na ovo naše zajedničko druženje pri čemu nadam se rastete i vi, kao što rastem i ja zahvaljujući vama, treba se upoznati s pojmovima koje primjenjujemo. Kroz svoju osobnu priču – a bit će još detalja i situacija o kojima volim otvoreno i iskreno pričati – želim potaknuti i vas da osvijestite točku u kojoj se trenutno nalazite i što je najvažnije da shvatite da NISTE SAMI. Svi smo mi dio jedne zajedničke, lijepe priče, priče o LJUBAVI. Jer život jeste ljubav. On nas traži. Ljubav se želi izraziti kroz nas. Ali i mi trebamo podesiti svoju frekvenciju u kojoj se povezujemo s poljem ljubavi odnosno samim životom u punom njegovom značenju i svrsi – a to je energija ljubavi koja je iscjeljujuća, oslobađajuća i kreativna.

Stoga, ako osjećate nemir, nezadovoljstvo, ili bilo koji oblik frustriranosti – to je dobar znak jer već kada to osvijestite, tada ste na putu da učinite nešto po tom planu.

U idućem videu – nadam se da će na YT tako to biti kroz naziv kanala podešeno, ali i stavit ću link u opis na idući video – predstavit ću vam DreamBuilder program, sistem, tehnologiju razmišljanja i postupanja, provjeren sistem na tisućama i tisućama ljudi širom svijeta – on funkcionira, ali ako radimo određene stvari na određeni način. Predstavit ću vam i osobe koje stoje iza toga, a naročito moju mentoricu Snježanu Ristić.

Do sljedećeg videa, ako niste, pretplatite se na ovaj YouTube kanal pa ćete biti na vrijeme obaviješteni o novim materijalima. Također posjetite moj blog rajnabanovac.com, preuzmite e-knjigu koja je trenutno ponuđena na dar, i krenite u promišljanje o vlastitom životu. Jer ako ga vi ne kreirate po svome uzorku, to će učiniti netko drugi za vas po njegovom mišljenu. Ako ništa drugo, vlast nad nama preuzet će one paradigme, uvjerenja koja smo prihvatili iz okoline kao svoja, a više nam ne koriste. Štoviše, stvaraju nemir i remete naše življenje.

Dobro mi došli! Radujem se našem daljnjem druženju!

Istra, rujan 2020.