IZJEDAJU VAS ZAROBLJENE EMOCIJE?

Mi smo ljudi emocionalna bića. Da to nismo, bili bismo poput automata, mehanički oblici, bez ljudskosti. Sigurno i vi kao i svi ljudi na svijetu želite sretan i miran život. To je naša duboka želja, da živimo skladno, mirno, u ljubavi i uspješno. Tako je i bilo zamišljeno, ali nešto je iz nekog razloga pošlo drugim pravcem. Svi mi željeli bi raditi ono što nas raduje, ali mali broj ljudi to ostvaruje i provedu život u frustraciji i strahu za egzistenciju radeći teške i slabo plaćene poslove pri čemu im ne ostaje dovoljno ni vremena ni snage za podizanje uspješne obitelji.

Da bismo se lakše nosili sa svojim uvjetno rečeno negativnim emocijama, važno je osvijestiti kako se osjećamo i koje su misli prethodile tom stanju. Osvješćenje je ujedno pomak prema višoj razini svijesti ili svjesnosti koji nam pomaže da živimo u protoku života bez suviše opiranja i borbe. To ne znači da ćemo dopustiti svemu i svačemu da upravlja našim brodom života, svakom vjetru da leluja naša jedra i gura prema stijenama ili slučajnim sunčanim plažama.

Upravljanje mislima možemo reći da je gotovo nemoguće jer kao da neki stroj neovisan o nama, koji se smjestio u našem umu, stalno prozvodi misli i nagoni nas da o njima mislimo. Najčešće su to destruktivne misli koje ne služe za naše dobro. One su ponavljajuće. Kako ih otkloniti, oslabiti, ali objektivno i poslušati kako bi provjerili razlog zašto se te misli uporno ponavljaju? Što nam one žele poručiti? Jer ima i takvih, korisnih „loših“ misli.

Misli stvaraju emocije. Većina nas stekla je razne navike, a među njima i naviku pretjeranog razmišljanja. Mi smo zbog pretjerana razmišljanja ostavili malo mjesta za sam život. Ova se aktivnost uglavnom svodi na prežvakavanje proteklih događaja ili sadašnjih problema za koje smatramo da ih moramo rješavati, da moramo kontrolirati situaciju, naš život, živote članova naše obitelji, zajednice, cijeloga svijeta. A potom naš um počinje stvarati projekcije crnog sadržaja. Što će biti s nama, što ću u starosti, što ću sutra dati djeci jesti, hoće li poduzeće u kojemu radim opstati, hoće li država isplatiti mirovinu, hoće li biti dovoljno nafte, plina? Neće li svijet ostati bez ijednoga drveta i pretvoriti se u pustinju?

Ukoliko ste primijetili da svaki dan nosite teret na duši, radi se o suvišnoj emocionalnoj prtljagi. To je kao da na leđima nosite vreću punu kamenja, a uz to morate raditi svakodnevni posao. I najmanja iskrica radosti bude ugašena pod tim potmulim osjećajem da nešto nije u redu.

Naše tijelo, naš podsvjesni um zapamtili su sve što se događalo od našega začeća, pa kažu da sadrži i zapis nekoliko generacija naših predaka. Sve što su oni doživljavali, sve što nisu razriješili, sve emocionalne terete koje su nosili i prenijeli svojim potomcima, sve to nosimo i mi sada. Ali nemojmo svoje roditelje, bake i djedove mrziti i okrivljavati zbog toga. Nisu ni oni znali kako da obrade sve te informacije, misli koje su im navirale za vrijeme teških vremena, a time i emocija koje su upravljale njihovim postupcima, mislima, emocijama, kajanjima, strahovima, ljutnji… i tako u krug.

Važno je prepoznati misli koje su počele oblikovati našu crtu karaktera pa postajemo zatvorene, šutljive, mrzovoljne, letargične ili bijesne osobe. Karakter se stvara postupno i često nismo svjesni ovog našeg stanja. Kada si stvorimo određenu crtu osobnosti, tada ju je teško mijenjati, ali je moguće.

Tjeskobna osoba nosi emocionalni teret, ali ne zna dokučiti uzrok svojoj tjeskobi. Pronalazi izgovore ili odgovore u svojoj okolini. Ali znajmo da trebamo razvijati umješnost podizanja sebe u višu razinu svjesnosti, tamo gdje se nalazi kreativnost, obilje i sreća. To ne znači da ćemo tamo biti oslobođeni situacija koje nam ne odgovaraju i čine nas tužnima, ljutima, frustriranima. Ne, ali imat ćemo drugačiji odnos i pogled na stvari koje se događaju, a najvažnije je prepoznati što je to što moramo prihvatiti i ne pokušavati mijenjati ili rješavati jer se to ne traži od nas. U neke stvari se ne smijemo uplitati, a neke stvari moramo prihvatiti jer je bilo neizbježno da ih iskusimo iz nekog razloga koliko god ništa u tome dobroga ne vidimo.

Razmislite o svome životu! Koji su događaji, bilo u djetinjstvu ili kasnije, uzrokovali u vama jake emocionalne turbulencije i koji se osjećaj zadržao iz tih iskustava? Ako još uvijek s gorčinom ili tugom razmišljate o tome ili dok se zajedno s nekim prisjećate teških vremena i ponovno proživljavate emociju, vrijeme je da prerežete vrpcu koja vas veže uz ta sjećanja. To je prošlost i ne možete je promijeniti. Ali pronađite neku dobru sitnicu koju za vrijeme turbulencije niste zapažali, nešto što sada dok ste udaljeni bolje sagledavate. Jesu li baš svi ljudi u toj situaciji bili loši prema vama? Sigurno ima jedna osoba koja je bila uz vas, ili stanje koje vam je pomoglo da preživite i budete ovdje. Moguće da ste bili zdravi, moguće da ste imali dobar posao i dovoljno novca, moguće da ste bili u dobrom okruženju, moguće da ste imali pomoć od djelatnika iz državnih službi. Sve to ne smijete zanemariti i zahvalite svim tim ljudima ili jednoj osobi, ili čak Bogu, koji vas je nosio kroz vaša turbulentna vremena koja ste iz nekog razloga morali proživjeti.

Ne tražite razlog. Ne mučite se tim. Postoji nešto više od nas samih koje dozvoljava da se neke stvari događaju upravo na taj način. Moguće da nikad nećemo za života znati za taj razlog i ako se ljutimo na Boga ili na neka ljudska bića do kraja života, umiremo u negativnoj energiji koja nas vodi sasvim nekim drugim duhovnim putevima, pa čak i za života.

Krajnje je vrijeme da kažete STOP demonima prošlosti, strahu koji vas opsjeda, krivnji koja vas izjeda, toj zmiji s bezbroj glava. Pogledajte koliko ste dobra već do sada učinili! Pa ako ste i griješili, to je normalno. Niste znali drugačije na razini svijesti na kojoj ste tada bili. Mi smo svi ovdje da putujemo s niže razine prema višoj kroz pogreške, kroz uvjetno rečeno kazne kroz posljedice. I griješit ćemo ponovno i ponovno, a bit će ipak više trenutaka kada ćemo se na vrijeme zaustaviti i paziti da ne propustimo važan trenutak svjesnosti. To je trenutak svjetlosti gdje se ili zaustavljate u neželjenom ponašanju ili se uzdižete u suosjećajnosti i nježnosti prema svojima najbližima.

Postoje razne tehnike koje učimo od naših stručnjaka alternativne znanosti, holističkog pristupa životu i zdravlju, kako živjeti svjesnije, u protoku, bez suvišnog otpora, straha i tjeskobe, kako zbaciti teret prošlosti i zatomljenih emocija s naših ramena, iz našega srca, iz tijela i rasteretiti našu nježnu dušu – preporučila bih vam da pratite EMOCIONALNI KOD.

O mislima i emocijama svratite i pretplatite se na YouTube kanal.

Mir i Dobro.