KAKVA SAM JA TO OSOBA?

Možda ste i vi, kao i ja jednom zastali i rekli: – Nisam dobra osoba! Nešto nije u redu sa mnom.

Osjetili ste neku manjkavost u sebi, kao da vam je nedostajao neki važan segment. Ovaj trenutak kada zastanete i iznenadite se nekom tvrdnjom ili vam se u umu pojavi pitanje: – Tko sam ja? Koja je moja svrha? U čemu je smisao moga života? – nalazite se u milosti onoga ili nečega, većega od nas, koji čeka ovaj trenutak kada pitate ili gledate na sebe drugim očima, kada osvijestite da nešto nije kako treba, da treba biti drugačije.

AUDIO VERZIJA

Tada još nisam znala odgovor ili uzrok takvog mišljenja o sebi, ali sada znam da je osjećaj manjkavosti proistekao iz nedostatka pružanja ljubavi, neumijeća voljenja, ali i pogrešne percepcije sebe kao osobe. Ne želim svoje roditelje ili učitelje kriviti za bilo što jer znam da su dali najviše što su mogli i znali. Dakle, davati ljubav, kao i izgrađivati karakter, to se uči, to nije bogom dano već je na nama da to razvijamo u sebi.

Ono što većina nas može pogriješiti jeste mišljenje o sebi da nismo dobre osobe jer smo učinili neke pogreške prema drugima, sada se kajemo ili će ta emocija, ukoliko ne osvijestimo opasnost u koju nas dovodi, prouzročiti grižnju savjesti u tolikoj mjeri da će nam, kako godine prolaze, sve više otežavati život pa čak dovesti i do duboke depresije.

Stoga je važno što prije osvijestiti trenutak kada zastanete i pitate se o smislu ili počinjete raditi neku vrstu samoanalize. Teško je prihvatiti pouku psihoanalitičara i svih onih koji se bave ljudskim ponašanjem, da naše postupke trebamo odvojiti od svoje osobnosti. Međutim, ako se posvetimo samoanalizi i daljnjem učenju kako bismo spoznali što je ljudsko biće, od čega se sastoji i kako sve to u Univerzumu funkcionira, i gdje se mi u tome nalazimo, bit će nam lakše pratiti svoje postupke, upravljati njima, korigirati ih, popravljati, pa već i na sam taj način doći do prosperiteta i boljih odnosa ne samo s okolinom već i u odnosu na sebe same.

Kada prihvatimo sebe da smo jedinstveni, zamišljeni u nečijem umu kao savršeno biće jedno od nebrojenih mogućnosti manifestacije oblika, tada ćemo shvatiti da sada nismo manje dobri već smo više ili manje udaljeni od onoga što mi već jesmo, a to je biće upravo onakvo kakvo jeste u svojoj najboljoj verziji, onako kako nas je zamislio naš kreator. Nekome treba manje, a nekome više vremena na putovanju dostizanja vlastitog ideala, a netko provede cijeli svoj život u potrazi, a netko se nikada ni ne pita što nije u redu s njim već uvijek kaže: – Ovaj svijet nije u redu. Ti nisi u redu.

Možemo čak zavidjeti ljudima koji mirno žive svoje živote u osrednjosti. Ali ne, mi stalno nešto tražimo, stremimo nečemu većemu, boljemu, nekom miru, ispunjenosti, potpunijoj ljubavi, pomirenju sa svime, tako teško to dostižemo! Naš život čini nam se poput sna, noćne more iz koje se ne možemo probuditi. Naš um radi takve užasne projekcije da se pitamo od kuda to. Jer ako je on sposoban stvoriti takve misli i prikaze, onda je sposoban stvoriti i misli prosperiteta i prikaz željenog stanja, načina života kojim želimo živjeti. Vi možete svjesno upravljati odlukom koju ćete stranu hraniti.

Ako smatrate da niste dobri, da neki dio vašeg bića ili karaktera nije za pohvaliti, tada ćete se tako prikazivati i u svijetu. Ljudi će vas početi tako doživljavati, a vaše će samopouzdanje još više propadati. S obzirom da je čovjek u suštini biće dobrote, jer stvorila ga je neka viša inteligencija ili Bog koji je čista ljubav, jer pogledajte s kakvim detaljima ste stvoreni i kako je i najmanji dio vašeg tijela pomno osmišljen! – pa zar bi neki kaos stvorio vas, vas kao svemir u malom! – dakle, mi naginjemo dobru i nesretni smo ako ne činimo nešto dobro, ako nismo usklađeni sa životom i osnovnim duhovnim vrijednostima: ljubav, čistoća, istina i pravda.

Ono što želimo za sebe, možemo imati i oko sebe, u našoj okolini, u ljudima. Potrebno je vjerovati u sebe, u život, u to da nismo sami, da uvijek imamo podršku više inteligencije ili duha, pa samim time i naši su postupci usklađeni, autentični, u istini, pravdi, čistoći i ljubavi. Tada se oko nas pojavljuju ljudi, slažu situacije i pojave upravo onako kako mislimo i želimo. Ako smo pažljivi prema sebi, tada smo pažljivi i prema drugima. Kada smo pažljivi prema drugima, tada su i drugi pažljivi prema nama. Svi smo povezani, ali smo se otuđili.

Svi mi ljudi kao pojedinci imamo svoje talente i potencijale. To možemo nazvati po uzoru kako je Isus govorio „kraljevstvom Božjim“. To kraljevstvo nije u nekoj drugoj dimenziji (možda i jeste), ali ono je već i ovdje, upravo sada, bezvremensko je, uvijek je dostupno. Mi možemo stvoriti svojim mislima i djelovanjem pakao svoga života, dakle, ne moramo biti super-grješni i umrijeti da bismo otišli u pakao. Mi svakoga dana umiremo i ponovno se rađamo. Svakoga dana možemo stvoriti pakao mišlju. Isto tako, svakoga se dana možemo iznova rađati, rasterećeni, poput djeteta, i baš poput djeteta imati moć doživljaja, imaginacije jer dijete nije opterećeno preduvjerenjima i u prvim godinama života pod najjačim je utjecajem urođenih moći, iako njegov um, njegov ego još to ne prepoznaje, još nije stupio u akciju da mu kaže: – Hej, čekaj malo! Ti to ne možeš! Ja ću ti reći što je dobro za tebe!

Prva pogreška koju radimo kroz odrastanje je želja da se poistovjetimo s drugima i to onom većinom, prosjekom. Da nas ta većina prihvati. Spremni smo raditi odurne stvari koje radi većina samo zato da se ne izdvajamo. Plašimo se pokazati svoju jedinstvenost, svoju dobrotu i ranjivost, i time se odaljujemo od Boga, od onoga iskonskoga od čega smo sazdani, od čega smo potekli. Tada počinje naš grijeh. Grijeh je udaljavanje od božanskoga u nama, kada počnemo sumnjati, kada počnemo ulijevati strah u svoje srce, strepnju u svoja osjetila, kada počinjemo govoriti u negaciji.

Umjesto da si predbacujete što ste drugačiji od drugih i kako nikako ne možete postići karakter osrednjosti koji ima većina ljudi – približite se sebi i svojoj jedinstvenosti. Budite ono što jeste odnosno svakim danom radite na tome da se približite svojoj najboljoj verziji koja vi već u suštini jeste. Taj proces može trajati godinama, do kraja života. Ali nije važno. Važno je da se trudite, učite, putujete putevima saznanja.

Učite! Učite bilo što, samo neka je dobro. Učite i primjenjujte. A najbolje se uči kada prenosite znanje drugima. Danas je barem lako pronaći načine kako da izrazite sebe i prenesete drugima ono što znate. Pokrenite svoj blog. Pišite na forumima, objavljujte na društvenim mrežama. Čim nešto naučite, podijelite to s drugima. Izražavajte se na vama svojstven način.

Kroz svoje unutrašnje moći kao što su moć doživljaja, intuicija, vjera, volja, samospoznaja, moć zamišljanja, omogućeno nam je da odbacimo suvišne terete kao što su grižnja savjesti, kajanje zbog pogrešaka, nepraštanje bilo sebi bilo drugima, ljubomora, zavist, sklonost kritici, strah – sve su to tereti koji nam oduzimaju energiju. Energija nam je potrebna za život. Moramo izgrađivati svoj karakter kroz vjeru da možemo ostvariti život s višim stanjem svjesnosti, da budemo nepokolebljivi u ostvarivanju vrijednosti od kojih ne odstupamo, koje smo odabrali da rese naš život, da nas vode kroz život, a isto tako da svoj ego umirimo i u mnogim situacijama prepustimo da se događaji događaju sami od sebe svojim slijedom kojim trebaju ići jer svako naše uplitanje može pogoršati situaciju. Mudrost je prepoznati vrijeme kada moramo odstupiti, prihvatiti događaje i pustiti ih da se odvijaju.

Svi možemo nešto malo više učiniti danas. Svi možemo danas odabrati misao vodilju koja će nas držati uspravnima, odlučnima, hrabrima, mudrima i radosnima. Možemo stvoriti svoje novo JA kojim ćemo ljepše putovati životom, ili barem danas, i ne propuštati iskustva koja su nam namijenjena, barem danas. Život je raznolikost, a ne pauza uz kavu duga 70-tak godina, kako netko reče. Ne možemo se skrivati od života jer život nas pronalazi i u najdubljoj rupi da se skrijemo.

Neugodne okolnosti koje se događaju svima bez izuzetka, putokaz su i podstrek koji nam govori da je vrijeme za promjene, za poduzimanje nečega. Ali ne radi se tu samo o djelovanju izvan nego se tu ponajprije radi o djelovanju unutar nas samih. Ako nismo u miru sa sobom ili ako ne učimo i ne trudimo se svakodnevno kako da unesemo mir u naše misli, u srce, u tijelo, u rad – tada oko sebe stvaramo kaos, dio smo kaosa. Upravo neugodnost može i vas potaknuti da kažete da tako više ne ide i da želite više zraka. Donesite odluku o nečemu važnome za koje u srcu znate da je usklađeno s vašim bićem i sa svima onima koji su dio vašega života. Pokrenite se u djelovanje. Ne može biti gore nego što sada jest, ili možda može pa se plašite te mogućnosti, tog iskoraka i rizika da nešto ne pokvarite. Normalno je da se plašimo i više nismo sigurni u sebe jesu li naše odluke pravilne ili nisu. Ali uvijek poslušajte svoje srce i kada zamišljate sliku željenog stanja, usredotočite se na svoje srce. Kako se osjeća? Je li kroz zamišljenu sliku zgrčeno, tjeskobno, bolno ili radosno zaigra napunjeno nekom čudesnom toplinom?

Jeste li ikada rekli da vam je žao zbog nečega što na vrijeme niste učinili, ili ste propustili? Plašili ste se ili ste čekali neko povoljno vrijeme. Kako vrijeme ide, nema te povoljnosti. Najpovoljnije vrijeme je upravo sada. Boljeg, povoljnijeg, drugačijeg, drugog nema. Prošlosti nema, budućnosti još nema. Slike koje si predočujemo samo su izraz naših projekcija. Često iskrivljujemo prošlost i prikazujemo si je uljepšanom, ili groznom, a ta prošlost nije ni blizu onoga kako je pamtimo, a naročito kada bi je pogledao netko drugi na objektivan način. A budućnost? Ona se gradi u sadašnjosti, ali to ne znači da ćemo sadašnjost provoditi stalno u nezadovoljstvu misleći i čeznući za budućnošću koja još nije nastupila i pitanje je hoće li nastupiti. Kada razmišljamo o budućnosti sa strahom, tada u nju unosimo upravo projekciju straha, tjeskobe, neimanja, oskudice.

Kroz vježbu imaginacije, mi sanjači, graditelji snova, oblikujemo našu stvarnost na način da dolazimo iz budućnosti u sadašnjost s osjećajima koji nas oživljuju, koji nas nadahnjuju. Mi dolazimo iz budućnosti, a ne da putujemo prema budućnosti.

Treba znati da kada dođe vrijeme za iskorak i kada sami sa sobom raščistite da ćete prihvatiti izazove koji su pred vama, znajte da svatko od nas biološki ima ugrađenu sposobnost preživljavanja. Ne samo to. Svatko ima sposobnost postizanja uspjeha, bez obzira o kojem se životnom području radilo, a obično uspjeh obuhvaća sva životna područja. Po tome možemo zaključiti da nije na nama da se zadovoljimo postojećim nedostatim stanjem, oskudicom bilo koje vrste već nam je dana snaga, urođena snaga, da možemo svladati sve ono što je potrebno kako bismo dostigli višu razinu postojanja, višu razinu svijesti. I nikad, nikad pred nas neće biti takvih izazova ili problema koje ne možemo riješiti. Ako ima situacija koje ne možemo riješiti i s kojima se moramo nositi do kraja života, opet imamo sposobnost, urođenu sposobnost da vremenom dođemo do stanja prihvaćanja gdje nećemo više toliko osjećati bol i patiti, ni mi ni oni koji su uključeni u tu situaciju.

Stoga je važno da ne zanemarujete učenje o životu bez obzira koje ste dobi, jer svaka dob otkriva nam nova pitanja i traži odgovore, i svakom smo godinom sve mudriji iako će se dogoditi još pogrešaka, a to je sasvim normalno. Djelujte makar pogriješili, ali kažem, nema greške ako slušate glas svoga srca. Možda će vam se činiti da je nešto pogreška, a kasnije ćete uvidjeti da je to bio pravi put. Da biste čuli svoj unutarnji glas morate se umiriti, otkloniti buku koja je pretrpala vaš život, više čitati, boraviti u prirodi, družiti se s mudrim ljudima, ljudima vama sličnima, koji vam odgovaraju i vi njima, i nadasve učiti, stjecati nova znanja. Govorimo o znanjima, mudrostima, a ne o informacijama.

Imajmo na umu riječi koje je netko izrekao: Budi odvažan. Odvažnost se uči. To je posebna vrsta znanja koja nam kaže u kojoj situaciji trebamo biti oprezni ili se čak plašiti, a u kojoj situaciji je strah besmislen i nepotreban.

A najbrži način kako da iz beznađa zbog neke situacije što prije isplivate ili prihvatite jeste da je bolje utopiti se u radu nego u očaju. Ali ne bilo kakvom radu! Kreativnom radu, a s obzirom da ste i vi kreativno biće, postoji nešto što volite raditi, što vam dobro ide i što potpuno može obuzeti vaš um, cijelo vaše biće dok ste u tome, dok ste u toj višoj dimenziji gdje zaboravite na neugodnost u tijelu i na vrijeme. Tada ste u protoku. Potražite tu stvar koja će vam pomoći da dio dana provedete u miru, zdravlju, spokoju i izvan osjećaja tjeskobe i brige koja nekontrolirano obuzima vaš um.

Preuzmite kontrolu nad svojim mislima, nad svojim djelovanjem i život će krenuti prema boljemu. Misli su neki čudan stvor, kao da su neovisne o nama. Teško ih je kontrolirati, ali vježbom da ne pridajemo važnost misli koja nas opsjeda, iako znamo da je tu, ona će izgubiti svoju moć. Vježbajmo izmiještanje misli, a to znači da svjesno biramo misao koja nam daje dobar osjećaj. Neželjena misao će imati manje mjesta. Vježbajmo usredotočenost i stalno vraćanje na ono što nam čini dobro. Mi možemo izvježbati um da on postane um prosperiteta, a ne aždaja sa stotinu glava koja nas može pojesti. Stremite uvijek ka boljemu iako okolnosti, činjenice oko vas to još ne pokazuju. Tamo gdje se nalazi bolje, a to je vaša imaginacija, vaša pretpostavka da ste već u željenom stanju, tamo se nalazi i mjesto vaše spoznaje tko ste vi i saznanje što je to što vam je dano da iskusite u ovom životu i kako da odgovorite na to. O moći pretpostavke govorit ćemo još mnogo u ovim materijalima zahvaljujući divnoj literaturi koja nam je na raspolaganju.

Postavimo si zajedno nekoliko pitanja: a prije toga, zahvalila bih vam što pratite moj rad, što slušate ovaj tekst, što pratite blog rajnabanovac.com, jer upravo zbog vas ima smisla sve ovo i dok to radim, i ja zaboravljam na situacije koje me tište i koje moram prihvatiti. Moje je životno vrijeme zahvaljujući vama smisleno i dan sam ispunila kreativno, na način koji najviše volim. Da budem s vama, da pridonesem svijetu kako bi se on lakše iscijelio kroz nas ljude, kroz nas nove ljude, probuđene ljude.

Pa prođimo kroz ova pitanja poticanja samosvijesti:

1. Imam li jasno oblikovanu srčanu, plamenu želju, ideal života kojim želim živjeti?

2. Što trebam naučiti ili promijeniti u svome mišljenju i ponašanju kako bih bolje komunicirala sa sobom i drugima?

3. Koji su to misaoni fantomi koji me proganjaju i ometaju duševni mir?

4. Odustajem li lako od nekih odluka, pa i od onih najmanjih?

5. Tratim li svoje vrijeme gledanjem besmislenih TV emisija ili u vođenju nekorisnih razgovora s prijateljima, naročito vrijeme koje provodim na društvenim mrežama?

6. Pitam li se što je najbolje što mogu učiniti već danas? Koja je to dobra navika koju mogu unijeti u svoj život kako bi ostalo manje mjesta starim štetnim navikama ili biti umanjeno njihovo štetno djelovanje?

7. Čega se plašim i koliko je to opravdano; nisu li to samo projekcije moga uma koji se plaši promjena?

8. Na što najviše trošim energije, bilo misaone, bilo fizičke?

9. Čega se sramim i što više nikad ne bih ponovila ili ponovio?

10. Na što sam ponosna ili ponosan i čestitam samome sebi?

11. Što je to na što sam posebno zahvalan svaki dan?

12. Radim li posao koji volim, a ako ne, što namjeravam s tim?

Ta i još mnoga pitanja neka vam se javljaju. Usredotočite se na svoj unutrašnji glas. Što je više pitanja, to bolje! Ako nemamo nikakvih pitanja, to znači da i malo znamo. U svakom slučaju vrijeme je za učenje i napredovanje.

Budite pozorni, svjesni današnjeg dana, mogućnosti i ljepote danas, budite zahvalni za sve ono dobro što imate. I ja sam zahvalna što imam vas, moje drage pratitelje, slušatelje i partnere, moju obitelj, moju majku. Budite u miru i zdravo do sljedećeg druženja.

S vama je bila Rajna Banovac, trener za osobni razvoj i pisac