KAKO SE MANJE BRINUTI I BITI SRETNIJI?

AUDIO verzija

Ta naša zabrinutost tako se tiho uvukla da ju je potrebno razotkriti i znati prepoznati razliku između brige i opreza. Brigom ništa ne postižemo, ona nas iscrpljuje, a jednim zdravim oprezom izbjegavamo situacije koje nas mogu ugroziti. Briga je težina kada zamišljamo nešto što bi se moglo dogoditi, a uglavnom se neće dogoditi, a oprez je ljudska zdrava osobina koja nas čuva, npr. gledamo lijevo i desno dok prelazimo ulicu, oprezno vozimo automobil poštujući znakove, ne dovodimo se u ekstremne situacije, npr. ne skačemo padobranom s vrha katedrale ili ne odlazimo sami na planinarenje, čuvamo svoj dom od požara i slično.

Ljudi često brinu oko nevažnih sitnica, tj. hoće li salvete na stolu biti određene boje ili tanjuri biti identični i hoće li umak ispasti savršeno. Uzrujavamo se od brige, nervozno i iscrpljeno dočekujemo naše goste koji uopće ne primjećuju sitnice.

Postoji nekoliko načina kako da se riješimo velikih i malih briga. Kada brinemo male brige, one nam izgledaju velike, a velike najveće na svijetu. Brigu hranimo emocijom straha i briga postaje sve veća i napornija.

Ako počnemo sagledavati svoj budući život za godinu, dvije, pet ili dvadeset, ne samo što će nas uhvatiti brinjenje već i strah od neizvjesnosti. Važno je znati da nitko ne može predvidjeti budućnost iako možemo u sadašnjosti postaviti temelje za naše financijsko, emotivno, zdravstveno stanje, optimalno koliko god to možemo. Stoga je potrebno probleme rješavati postupno, jedan po jedan. Uvijek gledamo koji nam problem zadaje najviše briga, od kojega se osjećamo loše i mi i naša okolina. Idemo vidjeti je li taj problem rješiv ili je situacija takva da je najbolje prihvatiti, otpustiti i zauzeti stav „Neka bude!“. Često je bolje ne poduzimati ništa nego stalno nešto poduzimati i smetati onome što se mora dogoditi. Čak svojim uplitanjem možemo pogoršati stvar.

Dakle, problem koji vas muči treba osvijestiti. Često problem sakrivamo ne samo od drugih nego i od samih sebe. Zatvaramo oči pred činjenicama sve dok problem ne postane golem i više ne znamo kako se njime nositi. Stvar je u tome da u ovom postojanju ne možemo izbjeći probleme i izazove već je stvar u tome da izgrađujemo svoju psihološku strukturu koja će biti sposobna pravilno odgovarati na te probleme, dakle, rješavati ih odmah na početku, prihvaćati bez žrtvovanja samih sebe ili naprosto prepoznati situacije koje mogu dovesti do problema pa ih izbjegavati.

Naša životna energija uvijek je nekako ograničena iako smo potencijalno moćna energetska bića, ali svatko od nas ovisno o duhovnom zdravlju i razvoju ima određenu protočnost. U nama je mnogo blokada koje ometaju protok životne energije pa stoga osjećamo oscilaciju energije, brzo se umaramo, a velika je opasnost ako simptome umora zanemarujemo. Naše tijelo teži ravnoteži, punoj energiji, optimalnom funkcioniranju. Ako dođemo u stanje izgaranja, to je podloga za sve moguće bolesti.

Stoga je važno znati koristiti trenutnu količinu energije na najbolji mogući način. Što je ili tko je vaš prioritet? Podsjetimo se da smo prvi mi sami sebi prioritet. Samo tako možemo biti na dobrobit i svojoj okolini.

Često smo zarobljeni u prošlosti, a to se konstantno događa kada navršite 60-tu godinu. Umjesto da zbrajate sve dobro što ste učinili, onoliko koliko ste tada znali i mogli, vi počinjete patiti od grizodušja, od grižnje savjesti jer smatrate da neke stvari niste dobro napravili, da ste nekoga povrijedili, da ste sebe povrijedili, da su vaši postupci neoprostivi. I nije problem u tome što vam drugi možda ne opraštaju već je problem u tome što sami sebi najteže opraštamo ako imamo imalo savjesti.

Ovo je jedno opasno stanje koje može ugrozitii naš život. Naprosto možemo oboljeti od depresije koja je vrlo teška i složena duševna bolest. Svi smo mi u anksioznom stanju i kažu psiholozi da je to normalno jer naše se tijelo na taj način brani od vanjskih destruktivnih utjecaja, ali ako potonemo u depresiju, potrebno je dugotrajno liječenje, a za to vrijeme možemo izgubiti ne samo svoje samopoštovanje već i biti teret svojoj okolini i našima najbližima zagorčavati život. Jer nema ništa gore od tmurne, pa čak i agresivne osobe, jer se depresija može očitovati ne samo u apatičnosti nego i u sklonosti ovisnostima koje uzrokuju agresivnost.

Dakle, prošlost prihvatite takvom kakva jest i znajte da ste u to vrijeme bili toliko nesvjesni duhovno, toliko možda nesretni da je uobičajena reakcija svih nas u takvom stanju bila da smo se loše odnosili prema drugome, često onima koji su bili nemoćni i koje najviše volimo. Svi mi došli smo na ovaj svijet da iznova i iznova učimo ljubav jer smo je tijekom odrastanja zaboravili. Ovo učenje teče kroz sve situacije koje prolazimo, u kojima smo griješili ne iz zle namjere nego naprosto iz tog neznanja, nesvjesnosti i zaborava ili neke vrste patnje.

Usredotočite se na sve uspjehe koje ste postigli. Znajte da nitko nije savršen i da su crkve i katedrale tako visoke jer su ljudi toliko svjesni svojih grijeha, da kroz takve građevine žele biti što bliže Bogu da im oprosti. Nema čovjeka koji nije nešto loše napravio. Upravo kroz patnju, kroz pogreške učimo i taj naš životni put i jeste tako trnovit i neugodan.

Znajte da ste u ono vrijeme bili toliko nesretni da niste znali i mogli drugačije, a iz nekog razloga svi oni koji su bili uz vas također su morali proći svoje iskustvo jer sve je nekako unaprijed posloženo, kao i to da možete vjerovati kako smo se svi mi prethodno u nekoj dimenziji prije ove dogovorili da ćemo u ovom životu naći se zajedno svatko u svojoj ulozi kroz koju svi učimo kako voljeti, kako opraštati, kako se razvijati i osvješćivati.

A što se tiče budućnosti, napravite sada sve što je potrebno da tu eventualnu budućnost dočekate spremno. Učite o financijama, osigurajte što stabilnije prihode, osigurajte više izvora prihoda, npr. uz redovan posao ili mirovinu pokrenite neku online prodaju ili uplaćujte u neki manje rizičan investicijski fond, dionice, stambenu ili neku vezanu štednju, stambeni kredit, dodatno mirovinsko osiguranje pa čak i kripto-valute. Neka ulozi budu manji.

Pripremajte se za vrijeme kada ćete imati prihoda jedva trećinu od onoga što sada primate. Ne ulazite u kredite koji su nepotrebni, da kupujete stvari i luksuzne automobile, ne gradite velike kuće koje će uglavnom biti prazne jer vaša će djeca otići svatko svojim putem. Radimo na svojoj financijskoj sigurnosti, ali nemojmo pretjerano brinuti o njoj.

Učite nove stvari, svladajte nove vještine, pronađite novu profesiju, ali upravo ono što vam leži i što prije niste mogli samovoljno odabrati. Dopustite svome tijelu da bude zdravo i oslobođeno toksina kroz hranu koliko god je to moguće, ali ono što najviše možete učiniti za svoje zdravlje jest umjerena tjelesna aktivnost i uvođenje navike zdravog razmišljanja odnosno biranja misli koje potiču. Prepoznajte svoje emocije, prepoznajte potencijalni problem i odvojite dovoljno vremena za sebe, za vaše istinsko sebe, ono što želi vaša duša. Ako je to više sna, priuštite si to jer je to dugoročno ulaganje za zdrav život.

Stoga, naša je budućnost sadržana u današnjici. Važno je uvježbavati boraviti u sadašnjem trenutku. To bi značilo da budemo svjesni što se trenutno zbiva oko nas i u nama. Čujete li taj povjetarac u krošnjama? Čujete li kako vaš mačak prede? Čujete li glas svoga djeteta dok se igra? Čujete li disanje svoga partnera? Jeste li svjesni njegova postojanja i koliko je on bitan u vašem životu, i koliko ste vi bitni u njegovom ili njezinom životu? Čujete li svoje disanje, osjećate li otkucaje svoga srca? Kako vaš organizam lijepo radi i pazi na vas! Moguće da ima neke smetnje, ali upravo u ovom trenutku nježnom porukom ljubavi i ohrabrenja podučite svoje stanice da rade svaka svoj posao i zahvalite svome tijelu što vam služi.

Da bismo boravili u sadašnjosti potrebno je izbaciti u što većoj mjeri ometala kao što su televizija, društvene mreže, nekorisna druženja. Ako želimo razmišljati o budućnosti neka to ne bude vizija straha već vizija najbolje varijante koju želite za sebe i sve one koji su tu uključeni. Neka to bude vizija vrhunske želje, a opet neka ne bude ona vrsta mašte koja se nikada ne može ostvariti. Razvijajte maštu, ali ostanite prizemljeni, u okviru realnih mogućnosti, a Svemir će kada dođe vrijeme za to još nadodati.

Kruh naš svagdašnji jedini je koji možemo danas probaviti pa možemo reći da je današnjem danu dosta onoga što danas treba napraviti i doživjeti. Ne teretimo ga sutrašnjicom. Znam da je sigurno i vama teško živjeti za sutrašnji dan u banalanim, svakodnevnim životnim stvarima kao što je pripremanje obroka ili odjeće. Za sutra kuham, za sutra pripremam što ću obući ja i moja djeca. Stalno smo u tom sutra. Često u svakodnevnim poslovima to ne možemo izbjeći, ali svedimo na što manju moguću mjeru.

Možda je bolje upravo danas pojesti danas pripremljenu svježu salatu iako ćemo ostati polugladni umjesto graha da se napucamo i koji smo skuhali jučer iako je on ukusniji kada odstoji jedan dan. Ako smo oslobodili jučerašnji dan od današnjeg dana, danas pripremite jednostavan obrok. To ne moraju biti pohanci i komplicirani umaci. Jednostavna juha od povrća s komadićima sjeckane piletine vrlo brzo je gotova. Zdravija je od kompliciranih zaprškom zgusnutih jela ili jela koja se moraju dugo krčkati. Odaberite posuđe za zdravo brzo kuhanje. To je jedan od primjera. Nađimo tu neku razumnu mjeru kako nam ne bi izbjeglo ono što jedino imamo, a to je sadašnji trenutak ili današnji dan koji se ne bi smio sastojati samo od rada i hranjenja.

Mi ne možemo isplanirati cijeli svoj budući život niti je to potrebno. Uvijek gledajte idući korak koji možete i trebate poduzeti. Pa kad ga riješite, onda idući korak. Korak po korak dovodi do cilja. Nekad putevi nisu bili osvijetljeni pa su ljudi kada bi putovali noću, imali privezanu svjetiljku za nogu. Ta je svjetiljka osvjetljavala samo idući korak i to je bilo dovoljno. Dovelo je putnika na cilj.

Vježbajte konstruktivno razmišljanje. Raščlanite problem na manje cjeline i vidite koje korake možete poduzeti. U protivnom, brinjenje i jadikovanje, unijet će samo zbrku u vaše razmišljanje, a dodatno i u problem, bit ćete napeti, a možete doživjeti i živčani slom, ili depresiju koja je mutna bara, opasna duševna bolest.

Nemojte sa strahom misliti o smrti iako je to normalna emocija nama urođena. Bolje rečeno, plašite se umjereno. Mi se ljudi plašimo nepoznatoga, plašimo se ništavila. Ne možete ništa posebno učiniti protiv tog pješčanog sata koji polako curi i ne možete to zaustaviti. Ali možete se potruditi koliko god ste sposobni trenutno: ojačati svoje tijelo, um da bolje radi, unijeti više radosti u svoj život, raditi nešto što će vas ispunjavati iako to neće donositi novac. Molimo se za snagu, a ne za život bez problema.

Nedostatak vremena bolest je civilizacije, ali samo vi možete odlučiti kako ćete provesti svoj život. Ako to prepustite drugima ili odgađate važne odluke, tada… neću ni govoriti što sve ne! I sami vidimo koliko smo bili u krivu kada smo dopustili okolnostima da upravljaju nama i da se prepustimo žrtvovanju.

Kada bi željeli usporiti ili ubrzati ovaj pješčani sat ili bilo koji prirodni mehanizam, oštetit ćemo ga. Stoga, zrnce po zrnce i maksimalno se posvetite bitnoj stvari, aktivnosti ili ljudskom biću, ili sebi – upravo danas. Nemojte pokušavati sve stići već mirno napravite ono što vam je najvažnije. Samo vi znate što vam je najvažnije.

Bolnice su pune ljudi opterećenih žaljenjem zbog prošlosti ili strahom od budućnosti. Zato usredotočite se na ovaj trenutak jer on je točka iz koje se račva prošlost i budućnost, ali u ovoj točki koja se naziva sadašnjost tu smo upravo sada, a biti istovremeno u prošlosti i budućnosti naprosto ne možemo. Iako ima mišljenja nekih duhovnih ljudi ili metafizičara koji kažu da se sve odvija upravo sada, i prošlost, i sadašnjost, i budućnost. Ali pustimo to!

Mi ljudi na ovom nivou svijesti ne možemo razmišiljati drugačije nego linearno poimati vrijeme i naš život. Idemo prihvatiti barem svjesnost da jedino vrijeme koje imamo jeste današnji dan kojega milijuni na svijetu neće proživjeti do kraja. I ne trebamo se time opterećivati već prihvatiti činjenicu da ništa nije sigurno, ali se zbog toga ne trebamo zabrinjavati. Da, lako je reći trebamo, ne trebamo, ali svatko od nas neka pronađe način kako da si pomogne. Ima mnogo literature i predavanja. Pogledajte to obilje na YouTube kanalu. Ima svega. Budite pametni što ćete prihvatiti kao istinu za sebe. Ako vam pomaže, odlično, ali ne pokušavajte primjenjivati više tehnika jer ćete si stvoriti zbrku i ništa neće funkcionirati.

Profesor Robert Stivens rekao je: – Svatko može nositi svoje breme, ali samo do večeri.

Obično kažemo da svatko ima svoj križ, a religija naučava da što je križ veći to bolje za nas. Međutim, mislilo se reći da svatko dobije životnog tereta onoliko koliko je sposoban nositi kako bi u toj patnji nešto naučio i rastao. Teško je prihvatiti patnju, ali naprosto tako je podešeno. Bez patnje nema napretka. Ali ne opterećujmo dan suvišnim teretom niti naš život suvišnim emocionalnim teretom kao što su zamjeranje, mržnja ili osjećaj krivnje. Mnogo patnje mi sami sebi radimo.

“Uživaj u ružama koje ti danas cvjetaju kraj prozora.“

Filozof Heraklit je rekao da se sve mijenja osim Zakona o promjeni. Ne možete nikad zakoračiti u istu rijeku. Ne možemo zaustaviti protok vremena. Ne možemo od života očekivati samo dobra vremena. Ali to ne znači da moramo patiti od straha od nekih događanja koja se s vremena na vrijeme događaju; znate ono: ovo je bila dobra godina, ovo je bila loša godina.

Latinska izreka Carpe Diem znači da iskoristimo današnji dan i da u njemu uživamo. Uvijek ima nešto dobroga, uvijek više dobroga koliko god nam se činilo da je oko nas samo zlo. Važno je na što se usredotočimo. Na što je usmjerena naša pažnja. Ne samo to. Sve je energija i vrsta energije koju koristimo privlači sličnu energiju. Čista fizika.

Idemo zajedno učiniti vježbu kako se otarasiti briga!

1. faza: Razmotrite situaciju i zamislite posljedice mogućeg neuspjeha. Jesu li posljedice baš toliko velike kako vam se čini. Što je najveća moguća posljedica? Biste li to mogli preživjeti? Pa da je i ono zadnje? Pa što! Jednom mora doći kraj.

2. faza: Donijeti odluku da ćemo neželjene posljedice mirno prihvatiti jer nismo mogli utjecati na njih.

3. faza: Upitati se što mogu učiniti u ovoj situaciji. To može biti: poduzeti nešto što je u našoj moći i na dobrobit drugome, pričekati razvoj situacije ako vidimo da trenutno ne možemo učiniti ništa pametno, ili naprosto ne činiti ništa jer naše uplitanje može samo pogoršati stvar naročito ako nismo educirani ili sposobni da objektivno postupamo u toj situaciji.

Dodala bih da samo naše srce zna najbolje što činiti ili ne činiti. Važno je spoznati i svoje granice, svoje mogućnosti. Srce će poželjeti nešto dobro učiniti, jer mi smo iskonski bića dobrote. Poželjet ćete da se žrtvujete za nekoga, da prijeđete one granice razuma, one granice koje drugi nameću kao normalne. Poželjet ćete da postanete hrabri i nesebični, da učinite nešto što većina ljudi ne radi.

Ali ako vaša psihološka konstitucija ili financijsko stanje to ne može izdržati onda je bolje ne obećavati nešto veliko ukoliko smatrate da to ne možete ispuniti. Može se dogoditi da otvorite vrata svoga života, svoga prostora, ne samo fizičkog nego i emocionalnoga i onda se ne možete nositi s energijom koja je s očekivanjima i povjerenjem ušla u vas od drugih, iz situacije u kojoj želite nešto poduzeti. Ova će vas energija iscrpsti i moguće učiniti štetu iako se ne radi o osobi ili osobama koje su loše.

I da ne dužimo, jer još ćemo govoriti o svemu ovome, najjednostavnije rečeno: zabrinutost zbog onoga što je najčešće naša uobrazilja, projekcija našega uma, nešto što se neće dogoditi, a s druge strane može privući lošu karmu – zabrinutost utječe na naše zdravlje, naročito poružnjuje i skraćuje život.

“Brige su poput kapi koje kap po kap padaju na čelo.“

Prema Zakonu vjerojatnosti ništa loše se neće dogoditi ili ne po takvom scenariju koji si zamišljate.

Budite sada. Budite svjesni ovog trenutka. I hvala na vremenu iz vašeg pješčanog životnog sata koji ste potrošili na naše druženje. Osjećate li se bolje? Ako da, ovo ste vrijeme proveli korisno. Ali vježbajte, ohrabrujte se, jer motivaciju nitko ne može održati u vama umjesto vas.

AUDIO verzija

Pogledajte i OVO