POTREBNO JE RAZUMIJEVANJE SVOGA EMOCIONALNOG STANJA

Mi smo ljudi emocionalna bića, a emocije kao podloga za osjećaje, čuvaju nas kao obrambeni mehanizam i potiču na akciju i razvoj.

Pogledajte VIDEO

Mi smo ljudi biokemijski proces kojim upravlja naš mozak, organ zadužen za obradu informacija i davanje uputa bio-procesima u našem tijelu.

Imajte ovo na umu

Kada primijetite da vaše raspoloženje oscilira tijekom dana iz euforije u depresiju, ako vam se javljaju uvijek iste uznemirujuće misli u točno određeno vrijeme, a najčešće kada se trebate odmoriti, kao da neki stroj radi mimo naše volje, znajte, to mozak obrađuje informacije iz nesvjesnog i podsvjesnog, najmanje iz svjesnog. On radi na način kako mu je stvorena podloga, na temelju neuronskih mreža koje su se razvile kao radna memorija. To su navike razmišljanja, utabane staze, ono što je mozgu poznato. Ta mašinerija, teror misli, nismo mi. To radi naš mozak.

Kada ovo razumijemo, tada možemo svjesno utjecati na novi poredak veza u mozgu. Zato govorimo o mozgu i njegovoj sposobnosti plastičnosti, mijenjanja. Mozak je, uz jetru, mozak koji se može obnovljati do kraja života. Međutim, mozak ima nevjerojatnu sposobnost očuvanja zdravlja i razvoja do kraja našeg života.

Kako da se bolje osjećamo?

Kako ukrotiti misli koje nas svakodnevno teroriziraju? Ima načina, ali potrebna je vježba, disciplina, razumijevanje, nježnost i odvajanje mehanizma automatike razmišljanja od našeg istinskog bića, od naše suštine. Evo nekoliko načina:

1 – Učite nove stvari

Učenje trebate prihvatiti kao cjeloživotni proces, ali tijekom životnih razdoblja više nećete morati učiti mnoštvo nepotrebnih činjenica koje ničemu ne služe već imate mogućnost tražiti nove interese i proučavati nova područja koja vas zanimaju. Vi ste tada na putu stjecanja pravoga znanja i mudrosti. A time pomažete i svome organizmu da duže i zdravije živi. Učite psihologiju ako imate psiholoških smetnji. Učite biokemiju i saznajte kako radi vaš organizam.

2 – Jačajte volju

Mi smo ljudi po prirodi lijena bića i volimo svoje fotelje i kauče. Volimo inertnost i liniju manjeg otpora. Volja je mentalni ili možemo reći duhovni mišić koji se vježba kao i svaki tjelesni mišić. Ono što ne vježbamo, ono što ne koristimo, to atrofira i umire. Pokrenite se iako vam je teško. Uvedite neke zdrave navike i vježbajte samodisciplinu. To će vam donijeti zadovoljstvo samima sobom, ali i zdravlje.

3 – Dajte svome mozgu ono što voli

Mozak voli zdravu hranu, dinamičnost u zbivanju, voli filozofiranje, promišljanje i intelektualiziranje. Mozak voli umjetnost i zabavu i ne služi samo za smišljanje ideja o preživljavanju i plaćanju računa.

Životna razdoblja koja treba razumjeti

Znamo da se naš životni tijek dijeli na razdoblja, od djetinjstva i mladenaštva do produktivne i zrelije dobi pa do starosti. Taj tijek treba prihvatiti, ali paziti da se ne poistovjetimo s preduvjerenjima da moramo biti dio statistike odnosno da svakako moramo oboljeti od nekih degenerativnih bolesti koje donosi starost.

Neke stvari ne možemo izbjeći, ali mnogo možemo učiniti za jačanje zdravlja i produljenje zdravijeg života bez obzira na smetnje koje ipak donosi starija dob. U nastavku ćemo govoriti o psihološkim promjenama kod starenja.

Psihološke promjene kod starenja

Starenje je normalan biološki proces koji počinje već od našega rođenja. Starenje se odvija i na dnevnoj unutarnjoj razini našeg organizma. Stanice se svaki dan rađaju, razvijaju, obavljaju svoju funkciju, umaraju se, atrofiraju i završavaju svoj životni ciklus.

Kao i svome organizmu u cjelini kroz životni put, tako možemo i na dnevnoj razini pomoći svojim stanicama, a tu su i neuroni kao stanice kada govorimo o mozgu, da se pomlade i da se uspori njihovo trošenje. To se radi kroz zdrav život, kroz učenje prihvaćanja realiteta i prilagođavanja, ali i njegovanje intelektualnih i duhovnih sposobnosti te otključavanjem potencijala koji su u nama.

Prepoznajte promjene u sebi, ili kod drugoga, izgradite razumijevanje toga

1 – Starenjem sposobnost učenja nije narušena, štoviše, možete pojačati kapacitet mozga kroz preoblikovanje sinapsi i jačanja mogućnosti stjecanja i primjene novih znanja. Završiti fakultet u 50-tim ili kasnije mnogo je lakše nego u 20-tima naročito ako birate područje koje vas zanima. Možete nadopuniti znanje stranog jezika ili učiti nekoliko novih – kapacitet mozga to može primiti u neograničenom obujmu. Jačate nova područja mozga kao što su memorija i govor.

2 – Opada nivo motivacije. Volimo svoj kauč, fotelju, ne želimo promjene, sve nam je naporno. Skloni smo zapustiti se, očekivati od drugih da nas potaknu i motiviraju, skloni smo kriticizmu, naprosto ništa nam se ne da. Samo da  nas ostave na miru u našoj zoni komfora.

3 – Dugotrajno pamćenje nije narušeno, ali kratkoročno jeste. Mozak je poput arhiva. Ima dva odjeljka: jedan za trajno pamćenje, a drugo za kratkoročno. Poput arhiva. Recikliramo dokumentaciju koja nema trajnu vrijednost da ne opterećuje prostor, ali izdvajamo postupno gradivo koje čuvamo npr. godinu dana ili tri, a iz toga izvlačimo gradivo koje je potrebno čuvati zauvijek. Stoga se ne trebate čuditi sebi niti starijim osobama kada pričaju o davnim vremenima, a zaborave što je bilo jučer. U starijem dobu ima se više vremena razmišljati o prošlosti.

4 – Psihičke bolesti češće se javljaju kod starijih osoba, i to kod onih koje nisu „radile na sebi“ ili imaju neke genetske predispozicije. Makar je novija znanost otkrila da svako ljudsko biće može mijenjati svoj genski zapis aktivnostima i promjenama na razini bića i promjenom okoline ili uvođenjem novih impulsa i zanimljivosti, jednostavno da bude drugačije i poticajno. Makar psihičke bolesti, kao što su depresija, sve češće pogađa i mlađu populaciju što nije uopće čudno zbog složenosti svijeta u kojemu živimo. Tehnološki razvoj i društvene promjene adekvatno ne prati prilagođavanje nas kao duhovnih, emocionalnih i tjelesnih bića.

Anksioznost je blagi poremećaj koji se očituje tjeskobom i normalno je stanje u čovjeka kao obrambeni mehanizam na opasnost koja već jeste ili prijeti, međutim, ako prijeđe granicu normalnoga, prelazi u patologiju, u depresiju. Zato je važan „rad na sebi“ i razumijevanje, učenje o svemu tome, a i primjena tehnika koje možemo sami ili uz pomoć trenera, coacha, duhovnog iscjelitelja… Ukoliko primijetite da ni to ne pomaže, tada je dobro potražiti psihologa ili psihijatra, osobe koje se bave patološkim stanjima i iskusnije su u tome.

Promjena osobnosti

1 – Promjene u doživljaju vremena

Ako ste u zreloj dobi, u starijoj dobi, tada je sve nekako usporenije. Na poslu još uvijek morate biti, voljeli ga ili ne, ali teže pratite zahtjeve koji su sve ubrzaniji, koje mlađi ljudi lakše podnose, ali vi naprosto ne.

Ili smatrate da imate dovoljno vremena i ne trebate se nikamo žuriti. To je dobro ukoliko o vašem tempu aktivnosti ne ovise drugi ili poslovni proces. Dobro je promijeniti radno mjesto ili okolinu koja će biti manje stresna. Na taj ćete način pridonijeti svome zdravlju, a ujedno manje ometati okolinu u njezinoj dinamici.

2 – Promjene u životnom ciklusu

Svako životno razdoblje ima svoje specifičnosti, pa čak i biokemiju. Žene, ali i muškarci  sa 50+ koliko god su aktivni i dobro se osjećaju primjećuju promjenu u ravnoteži hormona bilo kroz psihičku nestabilnost, glavobolje, libido ili tjelesnu težinu, ali i misaone funkcije kao što su usredotočenost i brzina obrade informacija i donošenje odluka.

3 – Potreba za prisjećanjem prošlih događanja

Stariji ljudi ne samo što vole pričati priče iz davnina i nije u tome problem nego problem nastaje kada počinjemo sve češće gledati u retrovizor života i prisjećati se uglavnom onih događaja koji su bili stresni. Prigovaramo si zbog postupaka ili zamjeramo i pričamo o lošim postupcima drugih. Više puta stariji ljudi pričaju istim osobama istu priču i postaju zamorni. Iz zamjeranja sebi ili drugima može proizaći jedna vrlo negativna emocija koja je na vrlo niskoj frekvenciji, na tzv. frekvenciji smrti. To je destruktivna emocija, potpuno suprotna ljubavi koja je na najvišoj frekvenciji. Ta opasna emocija zove se krivnja. Iz krivnje proistječu mnoge teške bolesti.

Možete si pomoći razumijevanjem da svako ljudsko biće ima nižu i višu razinu životnog putovanja. Tada, dok se to događalo, bili ste na nižoj razini, tamo gdje nema znanja i svjesnosti. Zato niste mogli drugačije postupati. Sada vam je žao što niste tada bili mudriji, strpljiviji, da provedete radosnije životno razdoblje, da bude drugima bolje uz vas. Ali niste znali niti mogli drugačije. Zato je važno da razvijamo svjesnost od ovog trenutka i pazimo na ono što sada kreiramo u svome životu. Pokušajmo zatražiti oproštaj i oprostimo drugima. Otpustimo emociju kada shvatimo situaciju doista kakva je bila, bez uljepšavanja, i naprosto otpustite, ali odmah se prihvatite daljnjeg osobnog razvoja, učenja na dobrobit sebe i okoline.

4 – Potreba za čvršćom povezanosti s obitelji

Najednom se „podobrimo“ pa se naša djeca ili roditelji čude što je to s nama, zašto grlimo, zašto želimo da nas djeca nazovu ili posjete. To je dobro i za naše roditelje jer shvaćamo kako su i oni prolazili kroz izazovna razdoblja i kako i oni trebaju više ljubavi u starijem dobu.

5 – Potreba za prenošenjem iskustva mlađima i za davanjem savjeta

Da, sada smo mudriji, ali znajte da mlađima nije stalo da vas slušaju i vaše priče, koliko god su poučne i koliko god bi bilo pametno da učimo iz iskustva drugih. Naprosto to tako ne ide. Svi moramo učiti iz vlastitih iskustava.

6 – Želja za ostavljenjem traga

Želimo napisati knjigu svoga života, da čitaju naša djeca, unuci, praunuci ili netko drugi tko nabasa na našu knjigu ukoliko je ikad uspijemo objaviti. Ili jednostavno idemo u gruntovnicu srediti zemljišne knjige, pišemo oporuke, smišljamo kako da pravedno podijelimo imovinu, a ujedno da sačuvamo i svoju imovinsku sigurnost. Pa smo tu često u konfliktu, a i plašimo se nemogućnosti da se brinemo o sebi. A i ne bi samo jedno dijete željeli opteretiti našom starošću bez obzira na opseg imovine koju mu ostavljamo.

7 – Potreba za dominacijom i autoritetom

Ukoliko ostajete u zajedničkom domaćinstvu s roditeljima, ili jednim od njih, postoji opasnost da budete i u svome zrelijem dobu pod utjecajem tog roditelja. Neki roditelji to rade nesvjesno, automatski, a odnos može prijeći i u patološko stanje kada roditelj zahtijeva brigu, a ujedno muči svoje dijete ili osobu koja je silom prilika uza nj. Tu više nema ljubavi i empatije, pomaganja i uzajamnosti već patologija.

Mora prevagnuti zdrav razum u odnosu na emocije kao što su osjećaj vraćanja usluge što su nas roditelji rodili i podizali, ili strah od kazne ili krivnje ukoliko ne učinimo ono što se očekuje od nas ili što je čak propisano zakonom.

Svaka osoba želi živjeti i umrijeti u svojoj kući, u svome krevetu, ali sve je češće slučaj da djeca sve i da hoće, bilo financijski ili vremenski, ne mogu dati adekvatnu skrb. Može nastati i kriza u obitelji ukoliko potraje duže. Svakome od nas koji dolazimo u situaciju da o nekome skrbimo ostaje odluka kako ćemo se time nositi, koliko moći pružiti. Ali uvijek imajmo na umu da osobi pomognemo da održi svoje dostojanstvo i da uvijek možemo dati mrvicu više ljubavi i razumijevanja.

8 – Fiziološke prepreke kod starijih osoba

Treba razumjeti i sebe kada stalno tražimo naočale, kada presolimo jelo, kada pojačavamo televizor. Radi se o smanjenju percepcije naših osjetila, makar možemo na vrijeme poduzeti neke preventivne mjere kako bi očuvali svoj vid, sluh, okus, njuh i sposobnost za dodir. (O tome ćemo govoriti u nekom od sljedećih predavanja)

Starije osobe podložnije su degenerativnim bolestima, često se s time teško nose i traže razumijevanje okoline. Mi nešto mlađi i zdraviji ne volimo razgovarati o bolestima, dok oni koji proživljavaju bol ne mogu ni o čemu drugome misliti, što je i razumljivo.

Zaključak

Važno je razvijati svjesnost kroz život kako bi bolje razumjeli sebe, naše tijelo i um, ali i druge oko nas. Na taj će naš suživot biti radosniji, plemenitiji i zdraviji.

Inspirirano udžbenikom: PSIHOLOŠKA MEDICINA Rudolfa Gregureka