NEĆE SE NIŠTA DOGODITI DRUGIMA AKO OVO UČINITE!

Da vas pitam, kada ste zadnji put planirali, projektirali i realizirali makar jedan dan radosti?

Je li vam radost bila organiziranje rođendanske proslave gdje ste se naradili kao konj, čak se radilo o vašem rođendanu?

Je li vam radost bila žrtvovati svoj dan, mjesec ili godine radeći za svoje ukućane jer smatrate da se to očekuje od vas i nemate pravo nikad sebe stavljati na prvo mjesto?

Je li vam radost bila svoj teško stečeni godišnji odmor utrošiti u generalno pospremanje kuće ili oranje oranice?

Idemo vidjeti definiciju projekta! Onako najjednostavnije.

Projekt (engl. project), kod izgovora naglasak na prvom slogu, jeste niz aktivnosti međusobno povezanih sa zadatkom realizacije cilja uz korištenje unaprijed definiranih resursa. Resursi su: budžet, kadrovi, vrijeme, oprema. Nije dovoljno imati samo viziju ili cilj, gledati u to visoko podignute glave, kročiti prema naprijed ispruženih ruku kao hodač u snu i pri tome pogaziti cvijet ili stati na nešto manje mirišljavo. Za viziju i cilj potrebno je imati alat – projekt.

Za pojam projekta u poslovanju prvi sam put čula prije dosta godina. U kompaniji u kojoj sam radila, uveden je sustav project management-a. Dotadašnje ad hoc poslovanje, ad hoc donošenje strateških odluka dovodilo je do kaosa. Bilo je jasno da se mora napustiti stihijsko upravljanje kompanijom pri čemu svaki sektor radi svoje i zasebna je država u državi.

Projektiranje je metoda rada. Projekt se sastoji od nekoliko faza:

– vizija i cilj

– idejno rješenje

– izrada projekta / definiranje potprojekata

– plan aktivnosti s krajnjim vremenskim točkama

– resursi: novac, ljudi, oprema

– plan upravljanja rizicima

– zaključivanje projekta (evaluacija – vrednovanje uspješnosti)

Najteže je držati se rokova. Zato ih treba planirati što realnije i staviti dodatne dane ili sate za nepredviđene situacije, a takvih je uvijek.

Radila sam na nekoliko projekata. Mučila sam se time. Kako god okreneš nešto nedostaje, ili novac, ili vrijeme, ili ljudi. Upravo su ljudi bili moja kritična točka. Toliko ima u kompaniji ljudi, a nikako da pronađem one prave. Ne prati li me isti problem i u svima mojim daljnjim projektima koji se zasnivaju na suradnji s drugima!?

Išli smo mi i na školovanje. Ne postaje se upravljač projekata preko noći. Opet treba učiti. Školovanje je bilo skupo i išli su samo neki. Tražili su se ljudi s ambicijama. Vjerujte, nisam imala neke posebne ambicije, ali sam to donekle izglumila. Htjela sam samo održati se na postojećoj poziciji, da me ne pregaze neki koji su počeli istraživati gdje je dobro ubaciti se i gospodariti.

Pa već kada imam neka znanja, odlučila sam realizaciju vizija i ciljeva primjenjivati i u privatnom životu. Uvijek je bilo ono: ako Bog da ići ćemo tamo, ako Bog da napravit ćemo ovo ili ono. I dalje vjerujem da su Bog i svemir glavni pomagači u ovim našim zemaljskim aktivnostima u projektiranju vlastita života. Ali mi smo ti koji će odlučiti koliko biti ustrajni u ostvarivanju željenoga ili onoga što želi naša duša.

Evo kako sam odlučila projektirati i realizirati jedan projekt! Plan nije donesen na brzinu. Planiranje je započelo prije godinu dana.

Projekt može biti i jedan dan radosti i opuštanja od briga, rada za druge, čežnji, želja, planova i nastojanja, dostizanja i guranja, rasta i leta… i mnogo toga drugoga što nas goni i progoni. Zaboraviti jedan dan na prošlost, ne brinuti o budućnosti i biti svoj barem jedan jedini dan u godini. Taj ‘svoj’ značilo bi da budete ono što je vaša želja, ono što doista jeste, ali ste se morali prilagođavati kako biste bešumno funkcionirali. Možda imate crtu lijenosti (a tko je nema!) i vaš odabrani dan trebao bi nositi notu lijenosti. Možda naprosto želite buljiti u prazno, a mogu vam reći da je to veliko dostignuće ako uspijete. Možda želite leći na obalu rijeke u nekom skrovitom šipražju. Ako ikako možete, ostvarite to. Isplatit će se. Možda želite gledati filmski maraton? Zamračite sobu, zaključajte vrata i uživajte u svojim odabranim filmovima. Ako zadrijemate, bit će to tako slatko, naročito kada osjetite da vam se vilica spustila sve do prsa. Kad ste zadnji put tako slatko zaspali?

Ako patite od nesanice, ne pokušavajte zaspati taj jedan dan kako biste se naspavali. Liječenje nesanice je složen proces i ne možete odrediti jedan dan da biste se naspavali. Naročito ne pokušavajte s tabletom za spavanje ili umirenje živaca! Bolje je onda lutati gradom ili nekim poljanama.

Vaš odabrani dan može biti pripremljen ovako! Morate uzeti godišnji odmor ili odrediti dan vikenda kada ćete naprosto nestati. Ukoliko imate obitelj, najavite ovaj projekt tjedan dana prije. Možete dio obaveza prenijeti na obitelj, na primjer da si skuhaju ručak po svojoj želji, ili to možete učiniti vi dan prije. Gledajte ipak da to ne bude ona špranca koju svakodnevno koristite: „kuhaj za sutra, pospremi za sutra, pripremi odjeću za sutra, odgodi ljubav za sutra, prebaci život na sutra…“, pri čemu propuštamo usredotočenost na današnji dan i raznolikost koju nam može donijeti, blagodati i blagoslove, rješenja ili nove početke i zavrzlame.

Ukoliko vam financijska situacija dopušta, unaprijed rezervirajte smještaj ili ručak na mjestu koje odaberete. Nije potrebno sa sobom vući prijateljicu ili bračnoga partnera. Niti nekog intimno potencijalnog prijatelja. To mora biti vaš dan u kojemu ćete konačno prestati da se na silu smiješite ili pazite na šminku. To će možda biti dan plakanja u kojemu će konačno poteći iscjeljujuće suze na situaciju koja vas tišti i na koju ne možete utjecati. To nisu suze radosnice, ali su suze zdravlja.

Obratite pozornost na svaki trenutak odabranoga dana. Ukoliko neke stvari iz prošlosti niste razriješili, a odlučni ste da to konačno otpustite, na miru porazgovarajte sami sa sobom, pokušajte si oprostiti ako smatrate da ste nešto pogriješili. Da bi vam to bilo lakše, osvijestite da svi mi griješimo. Ljudsko postojanje ima neku svrhu koju tijekom života otkrivamo. Mi smo kao djeca. Stalno učimo i spoznajemo. Kako bismo sve to mogli ako ne griješimo i ne osjetimo posljedice! To je ono što se događa ama baš svakome. Uvijek se prisjetite da netko ima veće brige od vaših, ili još bolje, da vaše brige ili situacija nisu jedinstven slučaj nego je na tisuće takvih situacija i u svemu tome niste sami.

Ukoliko prakticirate tehnike opuštanja, meditaciju ili vježbe disanja, jogu ili bilo što drugo što vam čini dobro i radite na svoj način, učinite to ovoga dana radosti. Uživajte u svome ručku. Odspavajte na travi ili u hotelskoj sobi, ili na usamljenoj klupi.

Ovo su primjeri odmaka o kojemu sam često maštala za vrijeme prezaposlenosti, mene kao radnice, mene kao majke, mene kao supruge koja više ne daje ljubav, koja više nije strasna i razigrana. Nisam se odvažila na taj dan jer sam mislila da to nije normalno i što će ljudi reći. Što će reći obitelj? Čak sam razmišljala promijeniti smjer povratka kući i otići u neki sanatorij, nenajavljeno, naprosto nestati, kao iz onih starih filmova ili poput onoga dana kada je nestala Agatha Christie, ali sam se plašila posljedica takvog pokušaja bijega. Zavidjela sam svome psu na njegovoj kućici u kojoj mu nitko ne smeta. Zamišljala sam sebe kako skvrčeno ležim u svojoj pasjoj kućici i režim ukoliko mi se tko približi. I nitko se ne usudi ući u moj prostor, u moj brlog. Jeste li i vi imali ovakav osjećaj nekad? Ili ste stalno obuzeti njime, ali ne poduzimate ništa?

Nisam shvaćala da su ova preduvjerenja činila štetu mome zdravlju, a u konačnici i mojoj obitelji i poslu jer sam stalno bila napeta, živčana i zapaljiva. Kako je trebalo samo malo podići glavu prema nebu i oblačcima kao nekada u dječjim danima i osvijestiti svoje sadašnje stanje života koji se događao bez moje kontrole. Međutim, stalno sam pokušavala predviđati i kontrolirati stvari. Sve mi se to obilo o glavu.

Kada sve to prođe, kada i vi dođete u mirovinu ili u neki viši nivo svijesti makar ste mlađi, a ne opterete vas obiteljskim zahtjevima ili unucima, pa da vas i opterete, važno je znati pokazati gdje je granica preko koje ne dopuštate drugima da zadiru u vaše zdravlje ili naprosto slobodno vrijeme pa makar se to radilo o najvažnijim osobama našega života. Vrijeme nam je vrlo ograničeno i ne samo da ga bacamo već se često ne možemo izvući iz klopke u koju smo svojevoljno ušli, a nezadovoljstvom trujemo one koji su oko nas.

Pa stoga, jeste li počeli planirati svoj „godišnji dan“?