PREPORUKE IZ ŽENSKOG UGLA

Muški i ženski mozak se po biologiji razlikuju

Treba razumjeti da se po biologiji razlikuju muški i ženski mozak. Ono što mi žene griješimo jeste očekivati od muškarca da razmišlja na isti način kao mi ili čak da nam čita misli ili djeluje kroz intuiciju. Intuicija je svojstvo ženskog spola, dok su muškarci vrlo jednostavne mentalne građe, ali to ne znači da su manje inteligentni. Naprosto biološki funkcioniraju na drugačiji način. Kada žena to razumije, tada od svoga muškarca može raditi što god hoće, a da on toga uopće nije svjestan.

Samo od sebe neće ići

Pet ili deset godina ozbiljnije veze zahtjevan je period. Tu se trebalo mnogo: prilagoditi karakter, uskladiti ciljeve i donositi zajedničke odluke, voditi aktivan seksualni život, stvarati obitelj ako je to zajednička odluka, osigurati temelje za zajedničku financijsku sigurniju budućnost, pa čak obostrano biti na korist društvu, dati nešto zajednici. A taj segment svi mi izbjegavamo. Samo gledamo kako uzeti. Ako se u ovom razdoblju, a naročito odmah u prvoj godini zajedništva nije krenulo u razvijanje odnosa i usklađivanje, tada je obično sedma ili deseta godina vrlo kritična, makar se veza može produžiti na daljnjih dvadeset godina samo iz razloga što su tu već i djeca ili jedan od partnera nema gdje ići stanovati.

Ono što partneri griješe:

1) u partneru tražiti nedostatke, a ne vidjeti svoje; 2) pokušavati mijenjati osobu po svome nacrtu, a ne mijenjati sebe; 3) uvijek gledati kako da on meni, a ne kako da ja njemu; 4) rukovoditi se običajima i formom, a ne suštinom; 5) ne održavati tjelesni odnos; 6) ne brinuti o zdravlju, itd. Kada kažemo „mijenjanje“, to ne znači da se moramo prisiljavati postati neka druga osoba, već znači da se razvijamo u bolju verziju, da stremimo onome što mi u suštini jesmo – usklađena osoba sa sobom i životom, da odbacimo od sebe sve natruhe i terete koje nam pritiskaju dušu.

Ono što žene griješe:

1) očekivati od partnera mnogo, da joj spasi život, da partner bude uspješan u svemu, da voli platonsku ljubav, da pere posuđe i kupaonicu i pazi općenito na red u kući, da bude hrabar, čvrst, da zarađuje mnogo novca, da ima društvenu ili političku moć, da nosi oružje, itd.

Danas su naši muškarci ugroženi. Žene žele preuzeti kontrolu nad svime kako bi pokazale svoju snagu i samostalnost. Žene postaju muškarci, a muškarci ne žele uz sebe imati muškarca (u većini slučajeva), nego nježnu ženu koja mu pruža priliku da se izrazi u svojoj biološkoj snazi i zaštiti obitelji. Danas je trend kako da muškarca još više „oženimo“ pa ga nagovaramo da ne propusti svoje pravo na porodiljni dopust.

Odvojeni budžeti, a s druge strane međusobna kontrola financija i prigovaranje ako se potrošilo nešto što nije od životnog značenja, dom u kojoj svatko bježi u svoj kut, ili pak žena ustrajno forsira „ozbiljne razgovore“, „da već jednom raščistimo to“ – sve to narušava odnos.

Prigovaranje ubija svaku komunikaciju

Nikada reći: – Ti meni to i to!, Trebao bi ovo ili ono!, nego ako nam nešto smeta krenuti od sebe: – Osjećam se tako tužno kada je ova situacija, uznemirava me ovo stanje pa se loše osjećam… Iskažite svoje osjećaje, a ne prigovor. Uvijek se trebamo baviti situacijom, jer mi nismo situacija, naš partner nije situacija. Mi smo oboje u toj situaciji, pa da pronađemo rješenje kako da prebrodimo situaciju. Što misliš, po tvome, kako da postupimo, ili kako da postupim, a ne: – Mislim da bi trebao ovako postupati! – Muškarac se tada podsvjesno vraća u svoje djetinjstvo kada su mu roditelji govorili: – Ti moraš ovako, ti moraš onako ili te neću voljeti, ili ću te kazniti, itd. Prirodno je da osoba onda osjeća otpor kada ponovno naiđe na ove riječi koje su mu se ugradile u podsvijest.

Pravo vrijeme

Prepoznajmo pravo vrijeme kada bismo trebali razgovarati o situaciji i pronalaženju rješenja. Nikad započinjati kada smo gladni, za vrijeme ručka, za vrijeme obiteljskih druženja, prije spavanja. – Mislim da ćemo oboje biti pametniji ujutro! – Mislim da ćemo zajedno naći rješenje kada se odmorimo.

Ono što je meni pomoglo da imam drugi, izuzetno uspješan brak jest sljedeće, ali navest ću kako sam se ponašala kada sam tek ušla u novi brak.

1. frustracija proteklim životnim razdobljem bila je u meni vrlo velika; mnogo gorčine, ljutnje, ali i nezadovoljstva životom uopće. Moje psihološko stanje bilo je vrlo zbrkano.

2. sebičnost do te mjere da sam suprugu zamjerala što odlazi kod svojih nemoćnih roditelja da skrbi o njima i mislila sam da me ne voli dovoljno koliko bi trebalo po mojim mjerilima. Da bih mu napakostila, odlazila sam ljubavniku iako sam to mrzila.

3. osjećaj da će mi biološko vrijeme brzo proći i forsirala sam stvaranje još djece koje je bilo izvan mojih fizičkih i psiholoških mogućnosti, da ne kažem i financijskih, a usput ne radeći na osvješćenju, samoiscjeljenju, čime sam napravila mnogo štete u odgoju, a rezultiralo je da me neka od djece „mrze“ ili imaju psihološki problem u odnosu na mene, što je dovelo do otuđenja koje se teško može ispraviti. Svaka daljnja odluka koju donosimo suprug i ja u životu, automatski potpiruje ljutnju jer se smatra da je odluka potekla od mene. Mama je glavni krivac.

Bilo je još toga i u takvu toksičnu okolinu ušao je moj suprug, koji se trebao boriti s mojim duhovima prošlosti, a i s posljedicama traumatskih događaja koje sam imala od djetinjstva pa nadalje.

Situacija je bila vrlo nategnuta. Međutim, imali smo sve predispozicije za izgradnju zdrave veze, jer svaki početak omogućuje izbor. Najviše je pomoglo sljedeće:

– pojavili su se veći problemi od nas samih: rat, oskudica, brojna zahtjevna obitelj, problemi s djecom. Naprosto nismo imali vremena za naše razmirice.

Kažu da nevolje učvršćuju odnose ili ih razgrađuju. Potrebno je pojesti zajedno vreću soli da bi se razumjelo jedno drugo, proći zajedno kroz zahtjevne situacije koje su veće ili važnije od nas samih.

Ali što ako je sve tako mirno, dosadno, šutljivo, gdje se svatko povlači u svoj kut ili jedna strana ustrajno inzistira na razgovorima i raščišćavanju. Od kuda započeti?

Ono što bi svaka žena trebala znati:

– muškarci su mamini sinovi, vrlo emocionalni, skrivaju svoju ranjivost, svoje emocije

– muškarci se štite šutnjom ili agresijom, prezaposlenošću, skitnjom, nekorisnim druženjem s prijateljima koji imaju isti problem, pretjeranim hobiranjem ili lijenošću. To je njihov obrambeni mehanizam i primjenjuju ga bez svjesne namjere.

– muškarci nisu stvoreni da budu u kući. Oni su po biologiji ratnici, stvaratelji, vođe i „rasplodnici“. Oni su stalno u potrebi za seksualnim odnosom jer to je njihova biologija. Njihova seksualna energija je vrlo snažna. Iako je evidentno da zbog naglih promjena koje se događaju, prazne hrane, pritiska, stresa i zanemarivanja tijela – muškarci su manje potentni i plodni, a žene svojom aktivnošću jačaju u sebi muški hormon (testosteron), pa je evidentna neplodnost na obje strane, smanjen libido, što povlači za sobom i nedostatak komunikacije i razumijevanja. Vlada jedna velika zbunjenost. Na kraju teksta preporučujem za naše muškarce vitaminsku formulu. A i mi žene možemo nešto slično.

– muškarci žele nakon svoje skitnje, bilo da je to posao ili neke druge aktivnosti, vratiti se u topli dom, nasloniti glavu na ženine grudi. Ako ga žena dočeka ljuta, ili šuti, ili ustrajno traži obrazloženje, tada se odnos kvari.

– muškarac, ako mu se pruži prilika, imat će flert s drugom ženskom osobom. To je biologija. Ili naprosto voli maštati o nekoj zamišljenoj ženskoj figuri. On voli maštati i često se u seksualnom odnosu čini odsutan. Žena je ta koja treba pokazati i nježnost i aktivnost, ne samo čekati nešto. Ne zamjeriti mu njegovu maštu ako ga to osnažuje.

– muškarac je veoma frustriran ako žena od njega stalno nešto očekuje i ako mu prigovara.

– muškarcu neće smetati koji kilogram viška kod žene, niti raščupana kosa, niti trenirka koju ona stalno nosi jer mudra žena uči muškarca da u njoj vidi nešto više od njenog izgleda, a to je vibracija. Svoga muškarca trebamo uvijek željeti – on to osjeti i uz trenirku koju nosimo, naročito ako kuhamo nešto što on voli.

– nije na domet, kada ste u automobilu i ako volite da vas vaš partner vozi, iznenaditi ga haljinom i čarapama. Upravo zatražite da vas primi za koljeno pa makar čarapu poderao. Ima još mnogo trikova kako zainteresirati partnera za sebe, a ne da izvan kuće traži uzbuđenje.

Svi smo mi ranjena bića

Savjeta ima raznih, partnerskih odnosa ima raznih, jer ljudi se spajaju u određenom vremenskom trenutku kao osobe koje su najčešće ranjive, već su proživjele neke stvari, imaju pretjerana očekivanja, preduvjerenja, nisu spremne da daju više ljubavi, nisu se razvijali niti ih je imao tko podučiti, a najčešće su tu i utjecaji majke, oca, nepraštanja bivšem ili bivšoj vezi. Svi ulazimo s dozom toksina u vezu. Biljka teško raste u takvoj okolini, a kamoli da procvjeta.

Kada smo toga svjesni, ako već jedna strana to teže osvješćuje, tu smo mi žene da shvatimo da nas naši muškarci trebaju, ali ne znaju kako da nam priđu i kako da izraze svoju potrebu i ljubav. Opterećeni su i utjecajem majke ili oca, a da toga nisu svjesni. Sama pomisao na majku, recimo, u vrijeme seksualnog odnosa, može upropastiti trenutak kada bi se dvije osobe trebale izdići iznad svega da bi mogle osjetiti ljepotu i puninu spajanja.

Mi žene, otpustimo stege nad našim muškarcima! Oni nisu naše vlasništvo. Oni su dar života koji nam omogućuje da budemo bolje osobe, da rastemo u tim našim odnosima. Muškarci nisu naši zauzdani konji, oni su slobodni ljudi, biološka bića koja vole akciju i koja ne vole puno razglabati o psihološkim stanjima niti to znaju. Malo više radosti, raspoloženja, juhica, opraštanje – to je osnova dobrog odnosa i način kako da nam se naši muškarci raduju kada dolaze kući. Život nije toliko dug da bismo ga tratili na durenja i ljutnju. Potražimo u životu dobru stranu, uvijek tražimo dobro, a naročito u svome partneru.

Trend koji ubija muškost i ženstvenost

Mi žene trebamo prihvatiti činjenicu da je povijest od nas učinila i radnice, i ratnice, i majke, i ljubavnice, i žene, zaraditeljice novca, građevinarke, inženjerke, psihologinje, njegovateljice, čistačice – što se sve nije navalilo na nas, a neke žene to još više potiču pa se čude što ostaju same, bez „pravog“ muškarca. Muškarci se plaše takvih žena. Žena u hlačama, na visokim štiklama, s laptopom u ruci, umjetnim trepavicama, „umjetničkim“ noktima gdje se ni sam Picasso ne bi snašao, nije žena kuće, žena obitelji. Obitelj treba platiti visoku cijenu i uvijek je netko uskraćen. Ne kažem da žene trebaju biti samo domaćice i odgajateljice, zatvorene u kuću, jer one moraju raditi da bi se moglo preživjeti, ali ne treba ići u krajnost – živjeti samo za karijeru. Tada se i partnerski odnosi narušavaju. Pametne žene „guraju“ svoga muškarca podrškom da on uspije, da on razvije samopouzdanje i nisu ljubomorne na njegov uspjeh jer one to rade s planom. One stoje iza uspjeha muškarca i time su zadovoljne. Ima i obrnutih situacija, ali vrlo rijetko i uspješna žena na kraju spozna da je imala karijeru, ali je izgubila sve ostalo što ju je činilo biološki ženom. Treba znati da su muškarci više skloni biti ljubomorni na ženin uspjeh jer po prirodi misle da su oni ti koji bi trebali biti vođe.

Svakodnevni život

U zajedničkom životu ne opterećujmo muškarca sa spremanjem kuće, ali ga uvijek pohvalimo kada on nešto popravi u kući, donese namirnice, bavi se djecom. Omogućimo mu tu utakmicu ili druženje s bezveznim prijateljima. A mi dotle možemo se baviti sobom, svojim osobnim razvojem, njegom, odmoriti se i ne opterećivati se mislima i pitanjem „koliko on meni“ ili „gdje je on sada“!

Kada smo mi staloženije i mudrije, tada će na kraju sve biti po našem, a naši muškarci zadovoljni jer im nismo silom oduzeli moć odlučivanja i njihovu muškost.

Muškarci s problemom libida

web trgovina u Hrvatskoj

web trgovina u Srbiji

Žene s problemom nedostatka energije

web trgovina u Hrvatskoj

web trgovina u Srbiji

Sada znamo i još uvijek učimo što znači “starjeti zajedno”! Rajna i Vlatko zajedno ali slobodni!