OPĆE STANJE
OPĆA OPASNOST!
Osjećamo nesigurnost, tjeskobu i prigovaramo si da smo slabi, krivi, neuspješni, nesposobni ili prebacujemo odgovornost na vanjske okolnosti i uzroke.
Svi se nalazimo u stanju pripravnosti, što svjesno, što nesvjesno. Proglašena je opća opasnost, ali ne izravno na našim prostorima kao za vrijeme rata, međutim, da nešto nije u redu osjećamo upravo kroz tjeskobu i psihičke poremećaje. Nismo u mogućnosti to razumski objasniti jer svjedočimo događajima van pameti.
Opću opasnost osjećamo svjesno i nesvjesno. Izloženi smo svakodnevno povećanoj količini negativnog, zastrašujućeg sadržaja putem televizije, radija i interneta. Oni koji su manje osviješteni ne primijete koliko negativno za mozak i duh djeluju slike i riječi nasilja, netrpeljivosti, nadmetanja i strepnji, pa ipak u pozadini svojih dnevnih aktivnosti imaju stalno uključen neki program: na poslu, u automobilu, kod kuće jer teško podnose „tišinu“.
Naši prijemnici kroz vid i sluh upućuju informacije našem mozgu koji ih obrađuje. Mozak spaja informacije iz svijesti i podsvijesti te proglašava „stanje“ koje može biti uzbuna ili smirenje (obnova, rast).
Mozgu je svejedno gledamo li TV program, čitamo knjigu, slušamo radio ili kreiramo neke svoje misaone predodžbe. Zadatak je mozga očuvati organizam, njegov fizički i psihološki dio. Podražaji koje dobivamo iz vanjske ili unutarnje okoline (misli, bol, ugoda), mozak obrađuje i poput izvršnog direktora nalaže žlijezdama za unutarnje lučenje da podese kemiju organizma za borbu (skrivanje), bijeg ili za smirenje i obnovu. Luče se kemijske tvari kao što su adrenalin, kortizol, ili serotonin i dopamin.
Samostalni autonomni sustav
Ovaj proces radi autonomno, urođeno, prirođeno živim organizmima, nesvjesno. Manji dio radi svjesno (iz dijela mozga prednjeg čeonog režnja, korteksa). Imajmo na umu da mi živimo svoje živote i reagiramo na okolnosti automatski iz podsvjesnog uma, iz arhive u kojoj je zapisano sve od našega začeća pa nadalje, a netko tvrdi čak iz života naših bližnjih i daljnjih predaka. Podsvjesni um na naš život djeluje više od 90%. On je potreban jer mnoge svakodnevne radnje radimo automatski, kao što i naš autonomni živčani sustav radi zasebno bez našeg direktno svjesnog upliva. Primjerice, vozimo automobil, sve smo bolji u tome, ne mislimo na sada već automatizirane radnje i bez problema možemo misliti o nečemu drugom ili razgovarati sa suvozačem. Automatske reakcije za očuvanje rade podsvjesno (kočnica, povlačimo ruku od vatre, zaustavljamo predmet koji pada i sl.). Da nema podsvjesnog uma, naš bi život bio nemoguć.
Iz svjesnog uma djelujemo svega 10-tak postotaka kada gledamo biološki. Međutim, kada gledamo duhovno, možemo reći da je čovječanstvo u nekoj vrsti besvijesti, skoro da i ne koristi svjesni um.
Alarm: stalno stanje stresa
Autonomni živčani sustav koji je svijest za sebe može imati smetnje zbog naše unutarnje okoline i nesvjesnog stalnog stanja stresa. Ako se izložimo svojoj štetnoj kemiji i potičemo je nezdravim životom i svakodnevnim nepodržavajućim mislima koje prelaze u naviku, tada ozbiljno narušavamo harmoniju suradnje stanica u našem tijelu, a tako i sustava, zajednice organa.
Većina bolesti proizlazi iz kemije našega tijela, dok svega 2-3% možemo pripisati genetskom naslijeđu. Makar je nova znanost (epigenetika) došla do otkrića da okolina u kojoj se nalazimo određuje i mijenja naše genetske predispozicije, pa stoga ne moramo biti žrtve nasljednih bolesti, štoviše, možemo unaprijediti svoje zdravlje do savršenoga zdravlja.
Alarm: čovječanstvo na antidepresivima
Većina ljudi kojima je dostupno zdravstvo jesu na antidepresivima, a svima su dostupne (tko želi i kako se snađe) opijati i kemijske droge. Čak lijekove možemo nazvati kemijskom drogom jer je evidentno da kada jednom počneš uzimati neki lijek, tada liječnik kaže: – To morate do kraja života!
Zamislite samo kakav je to izvor prihoda farmaceutskoj industriji koja ima stalne kupce, i to u porastu, „do kraja njihovog života“. Većina lijekova doista pomaže i produžuju život, ali sve je više onih supstanci koje moramo konzumirati sve do zadnjega daha.
Negativne popratne pojave
Nesagledive su posljedice popratnih pojava prilikom korištenja lijekova. Od razaranja jetre, poremećaja bioflore u crijevima, urinarnih problema, slabljenja kostiju, srca pa sve do blažih simptoma kao što su promjene na koži, alergije, mučnina, poremećaj tjelesne težine, zamagljenost uma, slabije reakcije, tupost, tjeskoba, iz čega se razvijaju degeneracije svakojake vrste.
Farmacija se hvali sve suvremenijim lijekovima koji su vrlo „sveobuhvatni“ ili strogo „ciljani“, ali statistika pokazuje da je sve više bolesnih ljudi.
Dobra strana
Sve ima i svoju dobru stranu pa tako i napredak medicinskih dostignuća kao što su: popravak tijela u obliku proteza, umetaka, transplatanata, hitnih intervencija gdje se spašavaju milijuni života, a i život pojedinca čini lakšim, pokretljivim, s manje boli.
Dobra je strana današnje medicine što se dijelom bavi prevencijom, ali teško je zdrave ljude natjerati na preventivne preglede koji su čak besplatni. Ljudi uglavnom misle na zdravlje tek kada se razbole, i to jako razbole, kada im tijelo kaže „ne mogu više, učini nešto!“.
Zvanična medicina bavi se bolešću
Osim ovog manjeg dijela koji se odnosi na prevenciju, zvanična medicina uglavnom je usmjerena na bolest, na njene posljedice i kako da ih ublaži, otkloni, ali se ne bavi uzrokom. Sve je više bolesti kojima nema lijeka.
Spontana ozdravljenja smatraju se čudom i zapostavljena su u otkrivanju uzroka kako se dogode. Umjesto da medicina proučava ove otklone od očekvanoga, ona ih stavlja na marginu, negdje zapiše i njima se ne bavi. Ne pita se da se upravo u ovim čudima nalazi nešto što se može otkriti za dobrobit čovječanstva.
Zamijećen je manji napredak pri čemu zdravstvene ustanove dopuštaju alternativnoj medicini da se uključi u njihov program, kao što su kiropraktika, akupunktura i hipnoza. Sve ostalo povezano s duhom i energijom kao temeljem na kojem počiva medicina i iscjeljenje od davnih vremena, sve se to naziva šarlatanstvom i ne cijeni se, štoviše kažnjava.
Što možemo kao pojedinci učiniti za sebe, obitelj i indirektno za čovječanstvo?
Vjerojatno kažete kao i ja, kao i svi koje poznajem ili poznajete: – Što mogu učiniti ja mali čovjek! Žrtva sam sistema i ovog poretka svijeta koji ide u propast. Preveliko je to za mene da o tome mislim, daj Bože da nekako preživim!
Da, ne možemo ići na juriš, svrgavati korporacije, vlasti, bankare i nevidljive neprijatelje čovječanstva, ali možemo učiniti nešto u svome mikrokozmosu kojega ima svaki pojedinac i svaka obitelj. Sve dok nismo u potpunosti žrtve transhumanizma, s ugrađenim čipovima i drugim dodacima, sve dok im je naša svijest neuhvatljiva, naročito ako smo svjesni i čuvamo svoju svjesnost (ono na TV je program koji programira, naš mobilni telefon koji više ne možemo kontrolirati, kao i razni internet programi), tada se još nekako možemo zaštititi, ali obruč se steže. U budućnosti mnoge jednostavne aktivnosti neće biti moguće raditi na klasičan način, kao što su: otključavanje vlastitog stana, plaćanje računa, ulazak u ured ili automobil.
Cilj transhumanizma jeste nadogradnja čovjeka, ali ne biološka već tehnološka, a krajnji cilj jeste kontrola svijesti i gašenje emocija, pod izlikom da bi se moglo na taj način uvesti društvo mira i spokoja. Nekome je važno da ljudi postanu tihi i automatizirani, sa što manje komunikacije licem u lice s drugima.
Prijedlozi za očuvanje vlastitog integriteta
1 – Budite u današnjem danu. Živite dan po dan i učinite u njemu nešto dobro za sebe i druge. Proživite ga uz bolju stranu života bez obzira što su uvijek prisutne brige i problemi. Kada shvatite da život jest takav i da će stalno stremljenje prema spokoju gdje se ništa loše ne događa proizvesti samo frustraciju i razočaranje, kada prihvatite neke stvari koje su životne i događaju se s vremena na vrijeme, uz stalna padanja i podizanja – bit ćete mirniji i spokojniji. Pružajući otpor prema životu proživjet ćete život pun stresa, nemira i loših situacija.
2 – Prihvatite svoja emotivna stanja. Ljudsko ste biće i emocije su vaša glavna odlika. Emocije vas pokreću, a ne um. Ukoliko prevladava emocija koja vam ometa življenje kao što su strah i bijes, postoje načini i edukacije kako kontrolirati i usmjeravati emocije koje narušavaju vaše zdravlje i odnose. Važno je uz pomoć stručne osobe, ali i vlastitim istraživanjem, saznati uzrok dotičnoj emociji. Znajte da je većina negativnih emocija, a manji je dio pozitivnih emocija, ako ih već uobičajeno volimo dijeliti na taj način.
3 – Glavni cilj neka vam bude što bolja osposobljenost za život. Ne samo tehničke vještine nego emocionalne, društvene i duhovne. Stalno se educirajte, istražujte, primjenjujte, budite znatiželjni, maštajte, ostvarujte. Kada uronite u život na pravi način, tada ćete biti sposobni biti u miru sa sobom, a to je vaš najvažniji zadatak.
4 – Radite na svojoj financijskoj sigurnosti što je prije moguće. Ne oslanjajte se na državne institucije vezano za vašu budućnost, na fondove banaka ili neke druge financijske institucije ili virtualne valute. Dobro je štedjeti, ali ne stavljajte novac samo na jedno mjesto, ili ne ulažite samo u jednu „glomaznu“ nekretninu. Rasporedite svoje primitke pametno i trošite samo na ono što je neophodno za život (stanovanje, hrana, odjeća, edukacija, odmor i rekreacija). Zadužujte se samo za ono što je investicija, npr. stan, obrazovanje, nešto neophodno za zdravlje.
5 – Osvijestite stanje svoga duha. Većina bolesti dolazi iz duha, iz duše, iz našeg unutarnjeg stanja, a ne toliko iz vanjskih okolnosti, makar ima naznaka da razna zračenja iz orbite sa satelita ometaju prirodno energetsko polje Zemlje, a tako i svih bića na njoj. Jačajte svoj duh, stalno se podižite i to svjesno makar traži napor, ali ne opirite se povremenoj letargiji i otpustu od svega. I to je potrebno da bi se tijelo obnovilo u odmaku od stalne napregnutosti.
6 – Kada vam liječnik propiše neki lijek, upitajte ga: koliko je dugo lijek na tržištu, koje su popratne pojave, stvara li ovisnost i bi li on taj lijek pio ili dao svome djetetu. Testirajte svoga liječnika ili ljekarnika ovim pitanjima. Znam privatno najmanje dvije osobe koje su učinile suicid ili pokušale upravo kao posljedica popratnih pojava antidepresiva koje su koristili. Pili su lijekove da se bolje osjećaju i ne ubiju, a popratne pojave su suicidalna razmišljanja i to je bilo navedeno u deklaraciji lijeka. Pa tko je tu onda lud! Malo manje posljedice mogu biti debljina, smušenost, apatija, degeneracija mozga, umanjene sposobnosti reakcije na podražaje. Kolika je tek opasnost u prometu gdje mislimo da samo alkoholičari voze. Ne, automobilom upravljaju i oni pod antidepresivima. Dobro je da se razvija tehnologija gdje će automobil sam voziti. Vjerojatno će biti manje prometnih nezgoda.
Internet grupe za depresivce
…i sve one koji žele postati depresivni.
Kada sam istraživala grupe na internetu u koje se uključuju ljudi koje bi možda zanimalo ozdravljenje, osobni razvoj i suradnja, iznenadilo me koliko ima grupa na temu depresije. Grupe su osnovane od entuzijasta koji vjerojatno imaju zdravstvene poteškoće ove vrste, ali ne odustaju od sebe i žele pomoći i drugima u razmjeni priča i iskustava. Većina grupa pretvorila se u žalopojke s obaveznim jutarnjim pozdravom: – Danas sam grozno. Što da radim?, ili navode popis lijekova koji pomažu ili ne pomažu i time nehotice podržavaju reklamom. Ljudi su očajni. To je poziv u pomoć.
Administratori potiču ljude da se otvore, podijele svoju priču, ohrabre druge, a s druge strane ne dopuštaju pristup iscjeliteljima, alternativcima ili onima kao što sam ja, a to je ponuda rješenja za ublažavanje tegoba ili prevenciju pomoću prirodnih dodataka prehrani.
Slažem se s time da grupe ne smiju biti preplavljene reklamama, pa i sebe i druge objavljivače potičem na dijeljenje vrijednosti i znanja koja moramo stjecati da bi bili vjerodostojni i od koristi, a prodaja bi bila prirodan i normalan slijed povjerenja.
Što radi većina liječnika?
Većina liječnika ne stigne se detaljnije baviti pacijentom. Liječnika nema dovoljno s obzirom na porast oboljenja ili zbog otvorenih mogućnosti za „doradu tijela“, pa često pribjegavaju brzom propisivanju lijeka po određenoj skali odnosno šifri dijagnoze. Naročito je teško precizno odrediti vrstu psihičkog poremećaja pa se neki poremećaj svrstava u unaprijed određene grupe ili sindrome za koje su propisani određeni lijekovi. I psihijatri priznaju da nisu u stanju izliječiti psihičke bolesti jer su vrlo složene.
Alternativna rješenja
Na alternativna rješenja gleda se s omalovažavanjem i podsmijehom. Coaching kao oblik dopunske pomoći za jačanje duha i mentalnog stanja uz redovnu medicinu može pripomoći, ali se naglašava da to nije liječnički tretman i da se ne propisuju lijekovi. A tamo gdje nema brzog rješenja, ljude mnogo ne zanima. Tako isto s alternativnom medicinom, bolje rečeno medicinom koja je prva postojala i koja se bavila uzrokom, dušom i duhom, tj. životnom energijom. Mnogi pribjegavaju alternativi kada dođe voda do grla i kada je najčešće prekasno pa se ne pokaže rezultat.
– Daj ti meni pilulu, ne stignem se baviti nekim osobnim razvojem! – opći je stav, što je i ljudski jer kada nam nije dobro, kada boli, želimo što prije otkloniti bol da ne patimo. Pilula bi trebala biti samo povremena i privremena, a ne stalno zdravstveno rješenje.
Kako bilo da bilo, na svakom pojedincu težak je zadatak. Kako upravljati sobom, svojim emocijama, svojim mentalnim stanjem, potencijalima koji su zatomljeni, sa svim tim šumovima i bukom oko nas koja sprječava da čujemo „signal“, „poruku“, da se podesimo na frekvenciju zdravlja i harmonije.
Dodaci prehrani kao pomoć u depresivnim stanjima
Dodaci prehrani nisu lijekovi već pomoć iz prirode. Pomno su osmišljeni od stručnjaka nutricionista uz spregu tehnoloških dostignuća. Pojedini suplementi djeluju sinergijski, što znači da se međusobno dopunjavaju i tvore bolji blagotvorni učinak.
Za ublažavanje stresa preporučujem:
RHODIOLIN (stres, iscrpljenost, rad mozga, imunitet)
MELATONIN (san, obnova stanica)
STRESS MANAGEMENT (kompleks B vitamina za jačanje živaca)
POLINESIAN NONI (imunitet, jačanje, oporavak)
Leave a Reply