Putovanje duše

SVI DOBIVAMO PORUKE DUŠE

Moja me duša noćas povela sa sobom na lutanje. Ipak to nije bilo lutanje nego konkretno mjesto u bliskoj dimenziji, ne odviše daleko.

Povela me u školu kao novog učitelja. Ženska osoba, učitelj koji već duže vrijeme radi u toj školi, dovela me pred učionicu i otvorila bijela vrata rekavši: „Ovo je tvoj razred.“

Tridesetoro djece uzrasta osam do deset godina sjedilo je na svojim mjestima, ne odviše mirno nego onako kako je uobičajeno u školama. Njihova je energija bila nevina, čista, radoznala i poput prazne ploče, bez preduvjerenja, bez štete koju su mogli osjetiti odrastajući u svijetu odraslih. Očekivali su od mene, svoga učitelja, prvu lekciju jer netko im je rekao da će im doći novi učitelj. Osoba koja me uvela u razred očekivala je da ću s prvom lekcijom krenuti onako kako to nalaže protokol i školski plan, učiti djecu pisanju i računanju, ja ću govoriti, a oni će slušati i ispunjavati testove.

Moj je pristup već prvih trenutaka kada sam ostala nasamo sa svojim učenicima krenuo drugim smjerom, smjerom za koji sam smatrala da je ispravan iako se protivi pravilima. Preda mnom je ne mala grupa, cjelina, ali sam znala da moram pristupiti svakome članu zasebno i na neki način spasiti mu život, ne doslovno, nego u cilju da mu otvorim shvaćanje da može odabrati raditi ono što voli i u čemu će biti sretan, neovisno o novcu.

Počela sam prozivati jednoga po jednoga, svakome ostavljajući dovoljno vremena i pažnje. Tražila sam da ustane i predstavi se. Znala sam da im je to novo i najteži korak. Rekla sam mu zašto je to važno, kao i sve ono što ću postepeno tražiti od njih i voditi ih. Željela sam primijeniti pristup podučavanja – školovanja da bude drugačiji nego što su mene učili: često sam morala nešto učiti, uglavnom sve – gdje nisam vidjela neke svrhe niti pokazivala napredak svoje inteligencije i shvaćanja onoga što me okružuje. Često su mi govorili da sam glupa, čak i odrasli. Moje je nesnalaženje u prostoru, vremenu i u odnosu s drugom djecom tada bilo totalno i negativno se odražavalo na moje samopouzdanje i razvoj. Nisam imala osobu koja bi me vodila prema osposobljavanju za život, izuzev nešto od majke koja je pak bila dominantna i zaštitnički raspoložena, a najčešće dugo, dugo odsutna. Mojoj se dječjoj duši njezino 10-satno radno vrijeme činilo beskrajno dugim.

Stoga sam željela da ovaj moj razred ne doživi takvo što – promašen život u radu koji ne donosi zadovoljstvo, ni novac, ni dobre međuljudske odnose.

Kada sam primijetila da učenik nije bio spreman ustati i govoriti, nisam ga forsirala već blago rekla da je sve u redu i da ćemo zajedno pronaći način da se izrazi, način koji je njemu primjeren.

„Osnovno je da svladate strah od javnoga istupanja“, rekla sam svima u razredu, „I da naučite prenijeti poruku drugima ili predstaviti sebe i svoju ideju.“ Željela sam objasniti djeci u razredu zašto radimo ono što radimo, koja je svrha i cilj.

Potom je istupila djevojčica od devet godina imenom Sanda. Upitala sam je ponovno kako se zove jer nisam dobro čula.

„Sanda“, ponovi ona, a ja zapisah u svoju stenografsku bilježnicu za zabilješke. Primijetila sam da mi je bilježnica već prepuna zabilješki odprije kojima je protekao rok i već su teško čitljive i razumljive, a prošao im je time i smisao pa pomislih: „Otvorit ću novu bilježnicu.“

Upitala sam Sandu što bi ona u životu najradije željela raditi. „Želim biti prevoditelj“, ona odgovori. Potom doda strasno: „Najbolji prevoditelj kojega je ikada svijet vidio.“

Nisam se iznenadila želji ove djevojčice smeđe duge kose sa šiškama na čelu. Niti zamjerila što želi biti najbolja. U ovom sam snu znala da želja biti najbolji u onome što radimo nije samodopadljiva želja, želja nadmoći nad drugima. U ovom je snu to značilo: biti najbolji u odnosu na sebe i svoje skrivene moći.

Upitala sam Sandu za detalje, uči li već koji strani jezik, da li romanski ili germanski. I dok smo razmatrale koji jezici spadaju u germanske, a koji u romanske, shvatila sam da je vrijeme poodmaklo. Pogledala sam na svoj ručni sat (u stvarnosti ga nemam) i začudila se kako je vrijeme upravljalo, a ne ja kao nastavnik koji treba znati koliko školski sat traje i što u njemu moram stići obraditi.

Iz ovog podučavanja i razmatranja koji su germanski a koji romanski jezici gdje sam zajedno sa Sandom bila nadomak definiciji, dopro je do mene glas moga supruga Vlatka. Ovoga jutra nisam čula klepetanje žličice po džezvici za kavu kao obično, bila sam preduboko u dimenziji pa mi promaklo. Njegov glas me zvao: „Uzmi kameru, Sunce se pojavilo!“

Crvena svjetlost izlazećeg Sunca prelijevala se preko morskog zaljeva i obasjavala ovo listopadno jutro. Uz kavu, na javi, moja je duša vrlo aktivno nastavila kreirati viziju, toliko jasnu, blisku i čini se jednostavno izvedivu:

Hoću li ikada biti uspješan učitelj i pomoći drugima, pustila sam Svemiru. Je li možda moja knjiga, sadašnja ili buduće, tko zna, način podučavanja i pomoći? Ali moja će se sadašnja knjiga, a tu podrazumijevam oba dijela moje priče, prevesti i prodavati za $1 na Kindle i Amazonu. Zamijetit će je američki producenti. Odabrat ću najboljega. U ovom trenutku sigurna sam da ulogu moje majke treba ispričati glumica kapaciteta Meryl Streep. Ulogu moga bivšeg supruga agenta glumac čije ime nisam zapamtila, ali je igrao ulogu u filmu gdje je on, kao brižan učitelj, optužen za pedofiliju jer se njegova djevojčica, učenica, zaljubila u njega i optužila ga za zločin koji nije učinio.

Vidim se na premijeri u sredini dvorane prepune crvenih tapeciranih sjedala. Nije bitno kako ću tamo doputovati, tko će namiriti troškove, jednostavno to je sporedno i izvedivo poput usputnog ručka na proputovanju.

Na sredini sam, pa kao što inače biva na probnim premijerama, dvorana nije pretrpana, samo odabrani, pozvani. Jer se od mene očekuje davanje zelenog svjetla za brojnu ekipu koja je unazad godine dana radila na projektu.

Gledam u platno i suze mi teku. Suze sreće, olakšanja, opraštanja, uspjeha i smislenosti svega što sam radila manje ili više dobro. Smislenosti svega što sam se trudila koliko god je izgledalo uzaludno.

Više o knjizi

Iskreno, Rajna Banovac

Categories: Inspiracija, Psihologija Tags: Tags:

ZAUZIMANJE STAVA

KAKO NAS DRUGI MOGU OBESHRABRITI

(Transkript Fb live – 1.10.2018.)

Može nas obeshrabriti kada u doticaju s drugima nailazimo na velik broj ljudi koji je uplašen, nespreman za pokretanje i promjene u životu, lijen, zatvoren i emocionalno nedostupan.

Potrebno je prilagoditi komunikaciju u odnosu prema osobi s kojom razgovaramo naročito ako razgovaramo o poslovnim idejama, projektima i udruživanju. Čak i tada do osobe ne možemo doprijeti, do njezine istinske duše, da potaknemo povjerenje. Ali tako je kako je. Bitno je da su naše namjere iskrene, bez obzira što smo u nekoj velikoj ideji koju većina ne razumije. Read More

Čime se bavite?

ČIME SE BAVITE? ŠTO PRODAJETE?

„Čime se bavite?“ najčešće je i najdraže pitanje koje volimo da nam postave ljudi jer želimo govoriti o onome što radimo. Da bi došli do trenutka kada se drugi zanimaju za nas i naše djelovanje, potrebno je napraviti neke predradnje. Evo nekoliko savjeta:

1 – Nemojmo biti dosadni

Mnogo ljudi susrećemo, ali svi nemaju zanimanje za ono čime se bavimo ili što prodajemo. Oni su u svome svijetu, području djelovanja i interesa. Nemojmo biti dosadni familiji i prijateljima! Vjerojatno smo im već rekli za proizvod koji promoviramo ili poslovnu priliku. Oni nisu iskazali zanimanje bilo da su rekli da ih to ne zanima bilo da su neodlučni ili ne žele reći „ne“ kako nas ne bi povrijedili. Nadam se da vas nisu obeshrabrili u uvjerenju da je ideja network marketinga jedna od najboljih i da ćete pravilnim i ustrajnim radom uspjeti realizirati svoje želje i potrebe.

Prodaja nije uporno ponavljajuće nuđenje bez argumenata. Svaki proizvod ili poslovna prilika ima svoga kupca, ali kupci nisu svi na koje naiđemo. Budimo umjereni, a to ćemo postići ako se obratimo većem broju ljudi na umjeren i primjeren način, a ne da svakodnevno dosađujemo nekolicini naših prijatelja ili susjeda. Ovo je igra velikih brojeva.

2 – Budimo profesionalni Read More

PRAVILO 80:20

USPJEH OVISI O 20% AKTIVNOSTI

Moguće da ste čuli za Paretov princip. Krajem 19. stoljeća talijanski ekonomist Vilfredo Pareto zapazio je da 80% bogatstva posjeduje 20% populacije. Ali ovaj odnos 80:20 zapažamo u mnogočemu. Npr. 20% ljudi daje 80% pritužbi, 20% vrhunskih prodavača ostvari 80% prodaje, 20% studenata uzima 80% vremena instruktora, 80% našega vremena potrošimo na rješavanje 20% problema itd.

Vjerojatno ste primijetili da često započinjete radni dan s onim aktivnostima koje su vam lakše, jednostavnije i ugodnije. Kažete: „Samo da se ufuram, pokrenem pa ću lakše odraditi ono teže.“ Read More

Categories: Edukacija, Psihologija, Znanost Tags: Tags: ,

Zašto imam novaca?

KOJA JE RAZLIKA IZMEĐU LJUDI KOJI IMAJU NOVACA OD ONIH KOJI NOVACA NEMAJU

Svi smo u životu neočekivano dobili neki primitak a da ga nismo zaradili niti smo se njemu nadali. Ako smo od onih koji ne mogu izdržati a da novac odmah ne potroše, ubrzo dobitka više nećemo imati, a isto se odnosi i na sve ostale primitke: plaću, regres, honorarnu naknadu, socijalnu pomoć, nasljedstvo, lutriju, novčani dar, kamate.

AUDIO VERZIJA

 

Ljudi koji imaju novaca

Što razlikuje ljude koji imaju novaca od onih koji novaca nemaju, ili imaju pa već sutradan nemaju ništa? Read More

Categories: Business, Edukacija, Posao, Psihologija Tags: Tags: , ,

MOJ KOLEGA ROBOT

 

UMJETNA INTELIGENCIJA KAO DRUŠTVENA TEMPIRANA BOMBA

Ugrožena radna mjesta: (Izvor:  banka ING-Diba)

Facebook VIDEO live by Rajna Banovac

Mark Carney, guverner Bank of England, upozorava da svijetu zbog automatizacije ne prijeti samo gubitak radnih mjesta, odnosno kompletna promjena tržišta rada već i – povratak komunističke ideje. Automatizacija milijuna radnih mjesta mogla bi dovesti do masovne nezaposlenosti, stagnacije plaća i relevantnosti komunističke ideje, i sve to unutar jedne generacije.

Porast primjene umjetne inteligencije, big date i visokotehnoloških strojeva mogli bi stvoriti veliku nejednakost između visokosposobne radne snage kojoj će koristiti tehnološki napredak te onih koji će zbog njega ostati po strani.

 

Emocionalna inteligencija

Činjenica doista jest da je zbog industrijske revolucije proizvodnja narasla do neslućenih razmjera u 18. i 19. stoljeću, no to se nije odnosilo i na plaće. I to desetljećima jer je, procjenjuje se, razvoj strojeva donio samo niskoplaćene poslove. Mnogi vjeruju kako je upravo ta nejednakost rezultirala kasnijim rastom lijevog i desnog ekstremizma u cijeloj Europi. Read More

Priča o Pjeru

TREBAMO LI POHAĐATI FAKULTETE DA BI BILI DOBRI TRGOVCI?

Kažu da su Zagorci (stanovnici iz Zagorja, brežuljkastog pitomoga kraja smještenoga iza Zagrebačke gore) rođeni s malom maturom. To aludira na to da su oni jako dobri trgovci i sve znaju pretvoriti u svoju korist bez obzira na svoju razinu školovanja. Kako je moj otac rođen u Zagorju, u jednom malom selu, od neukih i priprostih roditelja, možemo reći sklonih alkoholu – jer kako bi oni mogli toliko raditi ako si malo ne „spiju rujnoga vinčeka“ – kako je moj otac uspio u velikom gradu od malog neukog dječarca postati bogat čovjek, to će biti jedna druga priča.

Ovo je priča o Pjeru. On živi u jednom primorskom mjestašcu sa svojom obitelji na tradicionalan način. To znači da uz zemljoradnju odlazi u obližnji grad raditi kao radnik na brodogradilištu. Zemljoradnja podrazumijeva uzgoj živadi, svinja, povrtnjak za vlastite potrebe i maslinik. Da bi se moglo biti zemljoradnik potrebno je imati u današnje vrijeme vlastite strojeve i ostala pomagala. Pas je sastavni dio obiteljskoga života, ali ne služi za rad i neka zaduženja, već kao ukras i pratitelj, ali o psu pričat ćemo malo kasnije. Read More

Categories: Inspiracija, Psihologija Tags: Tags: ,

10 ZAVJETA

KAKO NAŠA UMNA I TJELESNA STRUKTURA MOŽE RADITI ZA NAS

Kada vidimo da netko ne može biti besposlen, a mi jedva čekamo da što prije završimo neki posao i sjednemo, onda kažemo za te ljude da imaju poremećaj s nekom žlijezdom, da je to bolest. Nisu li nam na poslu zamorni oni kolege koji stalno nešto rade i komešaju, ili oni naši nadređeni koji stalno nešto smišljaju i ne podnose „prazan hod“? – Ako nemaš što drugo raditi, ravnaj čavle! – govorio je moj otac prvo mojoj majci, a potom i nama djeci. A brat i ja stalno smo htjeli nešto snatriti, smišljati i dokučivati tajne života bez tih profanih pokreta i besmislenog posla. A tako i naša majka.

Znala sam čovjeka koji nije znao otvoriti bocu piva a da se ne poreže. Znam čovjeka čija je građa ruku i šaka takva da može precizno popravljati i najsitnije dijelove nečega, a s tom istom šakom podići velik teret i riješiti svaki „fizički problem“. Čudim se ženama da su tako snažne i mogu raditi po cijeli dan, a ja najbolje funkcioniram iz fotelje ili za računalom. Moja nježna građa morala je izdržati daktilografski posao na teškim mašinama davnih 70-tih, roditi četvoro djece, ali sve to nekako uz cmizdrenje. Ali ima žena koje su rekle „svaka mi čast“, one to ne bi mogle, i sve to proživjeti što sam ja proživjela. O čemu zapravo ovisi snaga svakoga čovjeka i je li muskulatura toliko bitna u uspješnosti onoga što radimo?

Razlika između uspješnih i onih koji su manje uspješni (ili izdržljivi) jeste u njihovoj srčanosti. Uspješan čovjek očekuje i dočekuje novi dan sa zanosom, a ne sa strahom, brigom i tjeskobom. Ovo potonje oduzima snagu i zato su neki ljudi kilavi, a za neke se čudimo iz kojega izvora crpe svu tu energiju.

U nastavku ću navesti nekoliko tajni (zavjeta) iz knjige „Najveći trgovac na svijetu“ Oga Mandina, malo preoblikovano za potrebe bloga.  Read More

Savjeti za uspješnu komunikaciju

PREMDA ŠUTIMO ŠALJEMO PORUKU OKOLINI

VIDEO verzija

Počnimo od zaključka: nema čovjeka koji ne šalje poruku u okolinu!

Izraz lica: poručujemo drugima kako se osjećamo „iznutra“

Opće držanje tijela: jesmo li zdravi, poštujemo li sebe, ako ne poštujemo sebe nećemo poštovani ni druge niti će drugi nas poštovati

Odjeća, naš miris, način rukovanja, glas, ali i okruženje gdje se krećemo i s kime se družimo – sve to šalje poruku, a da ne moramo ništa govoriti.

Govor: ako npr. osjećamo ljutnju na sebe, kroz govor ćemo izražavati ljutnju i naš sugovornik će misliti da se ljutimo na njega. (primjer kada dođemo neraspoloženi kući s posla)

Brza pomoć – smiješak: dokazano je da npr. žene koje naprave prometni prekršaj, najčešće upute smiješak policajcu i najčešće prođu bez kazne, za razliku od onih žena ili muškaraca koji su namrgođeni i ljutiti na policajca. Smiješak djeluje kao fizička privlačnost i potiče druge da nam se smiješe.

Savjeti: nikada raditi nešto što može naštetiti drugima, nikada raditi sa skrivenim naročito lošim namjerama, dati uvijek više i bolje od sebe.

Uvijek priznati ono što ne znamo, ali naznačiti da ćemo se potruditi naći više informacija o tome – pogotovo ako želimo pomoći nekome.

Uvijek ispuniti obećanje.

Ispričati se za neki propust, ali tu paziti da ne zauzmemo stav da se ispričavamo drugima zato što postojimo.  Read More

NEMA TKO

 

ŠTO ZNAČI BITI POUZDAN NA POSLU

Nadrljaju oni koji su uvijek pouzdani radnici. Uvijek su tu. Ovo je klasičan i čest slučaj. Ne mogu prežaliti što sam svoju bolesnu djecu ostavljala na čuvanje starim tetama i bakama da bih ja “bila pouzdana i dalje na poslu”. Dok su drugi bili uz svoju djecu, ja nisam. Nikada to ne mogu ispraviti. Jest da su teška vremena vezano za posao, ali ipak moramo imati svoj stav. Jer jednom kada odemo iz poduzeća ili u mirovinu – iznenadit ćemo se kako se šef snašao i kako firma i dalje posluje i bez nas. Ubrzo ćemo biti zaboravljeni. Imajte to na umu!

Ako većinu ovih rečenica prepoznajete kod sebe, onda ste na najboljem putu da poslije žalite:

  • Ne, ja nikad ne izostajem.
  • Ja moram biti na poslu, bez mene se ne može.
  • Posao je važniji jer kako ću inače hraniti svoju djecu.
  • Taman sam se spremio i pripremio, a dijete ima temperaturu. Zvat ću “baka servis”.
  • Ne mogu zamijeniti suprugu/supruga i ostati kod kuće, pa ja nikad ne izostajem s posla!
  • To ne može nitko napraviti umjesto mene.
  • Dok drugima delegiram, to onda mogu brže napraviti i sam.
  • Ne mogu se pouzdati u druge jer kada se vratim dočeka me kaos.
  • Sram me izostajati, mislit će da sam loš radnik.
  • Dobit ću otkaz ako odem na bolovanje.
  • Neću dobiti povišicu ako izostanem.
  • Neka drugi iskoriste svoja prava, ja ću već doći na red.
  • Ne mogu iznevjeriti šefa.
  • Nesvjesna misao: “Lakše mi je na poslu provesti dan. Moj privatni život je gnjavež.”
  • Žao mi je kolege, nalazi se u teškoj situaciji, zamijenit ću ga opet.
  • Oni imaju djecu pa moraju ići na godišnji odmor kada su praznici, moja su djeca već velika.
  • Zamrzit će me kolegica ako me mora zamijeniti.
  • Ja sam kvalitetan radnik, znam najviše i najbolje to mogu odraditi.
  • Ja sam voditelj i bez mene će poslovanje stati.

 

Categories: Posao, Psihologija Tags: Tags: , ,