DUHOVNE SU ENERGIJE OKO NAS, PA TAKO I ENERGIJA NOVCA

VIDEO VERZIJA

Naš se život sastoji od više područja. Ako jedno od područja nije dobro i ukoliko ne radimo na njegovom poboljšanju, ono će povući za sobom i ostala područja koja su donekle dobra.

Načelo zajedništva znači da smo svi mi povezani u cjelinu bilo toga svjesni ili ne. Načelo dobrobiti znači da izražavanjem sebe doprinosimo općoj dobrobiti, ali i obrnuto. Ako živimo loše, utječemo negativno na dobrobit cijelog čovječanstva, pa makar živjeli u malom selu ili skučenom, bolesnom unutrašnjem svijetu.

Načelo viška znači da svatko ima višak stvaralačke energije koji je namijenjen drugima.

Načelo uvećanja (umnožavanja) je svijest da naše slobodno djelovanje služi širenju i uvećanju svijesti o svojoj vrijednosti.

Načelo usklađenosti (flow) je svijest da nas duhovna inteligencija međusobno povezuje i usklađuje.

Načela blagostanja imaju veliku stvaralačku moć jer omogućuju ostvarenje i opredmećenje naših želja, naših snova.

Novac je velika, snažna energija potrebna ovom svijetu jer bez novca ne možemo ništa. Ali ne novac kao sredstvo da ga čuvamo i nad njime strepimo, nego novac koji treba donositi dodatni novac, novac koji treba cirkulirati, novac koji dajemo jer uvijek imamo taj višak dobara koji trebamo dati od sebe, a to će se višestruko po načelu cirkulacije nama vratiti u nekom od oblika blagostanja.

Ako grčevito sve držimo za sebe, tada ćemo imati sve manje. Stalno ćemo imati osjećaj da nam nešto nedostaje, bilo novaca, bilo ljubavi, bilo dobrih odnosa ili zdravlja.

Prema načelu zajedništva nitko ne može uspjeti sam već se mora okružiti ljudima od kojih će dobiti podršku i koji mogu i od nas dobiti vrijednosti i podršku u onom višku koji imamo, a potreban je drugima. Kada se ljudi udruže, tada su jači, pametniji.

Ako mislimo da nemamo dovoljno, tada ćemo imati sve manje i manje, da bi nam se na kraju oduzelo i ono malo što nam je ostalo. Svi mi imamo dovoljno novca, kapaciteta i vremena u onom višku koji je namijenjen drugima, da učinimo nešto za druge. To ne znači da ćete okolo dijeliti novac tko god to od vas zatraži, ali svi mi možemo odvojiti dio vremena saslušati druge kojima je to potrebno. Saslušajte osobu koja vam se želi požaliti, možda joj ne možete pomoći, ali samo to vrijeme koje joj poklanjate znači da joj pomažete. Čak i da šutite, ali bitno da ste uz osobu kada je to potrebno, vi ste tada dali taj višak, vrijeme, energiju nekome kome je potrebna pomoć.

Kada govorimo o načelu viška tada prolazimo kroz više faza: (faze opisane u knjizi Natali Luks “Duhovna ekonomija”)

1) imati ideju, štoviše imati višak kreativnih ideja i stvaralačke energije, a imamo ih po načelu viška.

Kada želimo nešto ostvariti, onda se pitamo na koji način, tko ili što mi je potrebno, tada dolaze ideje, ne samo jedna ideja. Otvaramo se životnom protoku i spajamo se s kozmičkim poljem ideja. Ne moramo uvijek pitati kako da to nešto, nego je bitno da prvo točno definiramo što želimo.

Tek kada krenemo nešto raditi, tada se proširuju horizonti. Tada dobijemo volju. Bavili bi se raznim stvarima jer nas privlače. Sve nam se čini zanimljivo. Ali bitno je za uspjeh odabrati jednu, najviše dvije stvari da budu sukladne, komplementarne i na njih usredotočiti stvaralačku energiju.

Dakle, prva faza je svjesnost da ideja ima svuda oko nas i mi imamo pristup njima. Imamo ih u svome umu, u svome srcu, izvan nas. Uvidjet ćemo da ih imamo i viška pa ćemo taj višak predložiti i drugima.

2) faza: otključati unutarnju motivaciju, podići duhovnu snagu, potaknuti volju. Da bismo to mogli, moramo znati zašto to želimo, što u našoj želji ili snovima ima dobroga i za druge. Tada se stvara entuzijazam iako ćete doživjeti padanje i nazadovanje, ali oni koji su ustrajali i uspjeli, ti su se ljudi uvijek podizali.

3) faza kada ustrajemo na svome putu jeste opredmećenje, dobitak, ne samo u materijalnome nego i u duhovnome. U svim tim primitcima pokreće se i financijska energija, ne samo u obliku novca već i u obliku drugih materijalnih dobara.

4) faza kada smo došli na razinu usklađenosti, tada možemo reći da smo ostvarili željeni standard. Ako smo zadovoljni sa standardom, to ne znači da ga ne trebamo održavati, ali u održavanju trošimo manje energije i resursa nego koliko je bilo potrebno tek kada smo od ideje krenuli prema ostvarenju.

Višak kojega imamo ne samo što pripada drugima, nego imamo mogućnost i da ga materijaliziramo. Davanje se ne radi na način da dijelimo okolo novac, žrtvujemo svoje vrijeme na one koji to ne poštuju ili nas iscrpljuju poput parazita. Poanta je da pomognemo drugima da se osposobe kako bi se i oni mogli podići na višu razinu. Tek tada kada ne dajemo milostinju već naučimo ljude kako se kreira i ostvaruje nacrt života, tada je to korisno davanje i primanje za obje strane na osnovi kozmičkog načela reciprociteta, uzajamnosti.

Kada se vrati uloženi višak, tada možemo reći da se taj ciklus zaokružio. Uvijek možemo nešto darovati bez očekivanja zahvalnosti, ali sve se računa u formulu „što više dajemo više ćemo i primati iz različitih izvora“. I to uvećano. Tako smo došli do prirodnog zakona koje nazivamo načelom uvećanja, načelom širenja. Podižemo svijest da naše slobodno djelovanje, djelovanje bez pritiska – makar to može biti i na poslu da dajete više nego što se od vas traži – to je ono slobodno djelovanje koje služi širenju i uvećanju svijesti o svojoj vrijednosti. Samo na taj način možemo rasti i napredovati.

Ako se plašimo da na poslu damo svoje znanje, da nas kolega ili kolegica ne bi pretekli, tada i mi nazadujemo, ali i cijeli kolektiv. A opet s druge strane, iz vrlo praktičnih razloga i onako kako funkcionira ljudska psihologija – možete potaknuti ljubomoru ako se ekstremno izdižete u poslu od one razine koja se očekuje u izvršenju zadataka. Možete ugroziti kolektiv ako se radi na normu jer ćete poslodavcu pokazati da se norma može i prestići, a rezultat toga je povećanje norme i veći pritisak na radnike.

Zato je dobro udruživati se u poslovima i idejama gdje se nagrađuje povećani učinak, primjerice share marketing gdje nema ograničenja. Tražite poslove koji su na dobrobit zajednici, na primjer znanja, tehnologije, zdravlje, a odlučno odbijte poslove na području vojne industrije, proizvodnje alkohola i droga, pa čak i video igara, svega onoga što donosi štetu čovječanstvu.

Podizanje svijesti o općem dobru ne ide samo od sebe, nitko ne može to ugraditi u nas, već mi sami trebamo promišljati, učiti i stremiti višem dobru. Kada nam netko daje novac, to ne znači da će nam se naša financijska situacija poboljšati. Novac je duhovna inteligencija i moramo naučiti kako je ugraditi u svoj život kako ne bi živjeli u duhovnoj i materijalnoj oskudici.

Novac je sredstvo u razmjeni proizvoda. On nema više podlogu u zlatu kao nekada niti se uvećava ukoliko ga držimo u banci ili na skrovitom mjestu. Novac traži kretanje, cirkulaciju, ulaganje kako bi se održala njegova vrijednost, ali i umnožio. Snaga novca ovisi o snazi gospodarstva, o opsegu prodaje i kupovine. Kada razmišljamo na taj način, tada imamo fokus na dobit, a ne na porez. Sve dok se plašimo koliko bi trebali platiti poreza, nećemo se odvažiti krenuti u financijsko opismenjavanje i postupno učenje o mogućnostima financijskog tržišta.

Naša preduvjerenja o novcu i bogatim ljudima zadržavaju nas na putu našeg financijskog blagostanja. Ako ne volimo razmišljati o novcu, pa kako ćemo onda i doći do njega. Bogati ljudi vole razmišljati o novcu, pa i kada više ne bi trebali raditi oni i dalje rade jer to vole, za razliku od siromašnih ljudi koji mukotrpno rade cijeli život, mrze posao, novac im stvara nelagodu, pa ono što zarade brzo troše ili ako dobiju neki iznos gledaju kako da ga se što prije riješe.

Uvijek se uvećava ono na što smo usredotočeni. Kada radimo na svome razvoju, tada nam se širi vidokrug, dolaze nam ideje, zanimljive teme kojima bi se bavili, ali postoji opasnost da se raspršimo i baveći se svime ne postignemo željeni uspjeh ni u čemu.

Inspirirano knjigom Natali Luks „Duhovna ekonomija“