Category: Inspiracija

KONCENTRIČNI KRUGOVI

JEDAN VIC VUČE ZA SOBOM DRUGI

      Poznajem čovjeka koji ima talent zabavljati druge. Za razliku od nekih koji pokušavaju neslanim šalama ili nestručno ispričanim vicem nasmijati druge, pa se drugi smiju ne vicu nego neuspjelom pokušaju, ili nestrpljivo prevrću očima na loše odabranom vicu u datom trenutku, a publiku posebno iritira nabrajanje: prvi put, drugi put, pa tek treći put! – ovaj moj poznanik ima um koji radi po principu koncentričnih krugova. Što bi to značilo?

      I on sam kaže da mu nije jasno kako to da iz jednoga kruga dosjetki njegov se mozak nadovezuje na idući krug dosjetki. Ja mu kažem da je to dar i neka ga koristi u podizanju raspoloženja ovoga tmurnoga i zabrinutoga svijeta, a ako se budem u njegovom nasmijanom društvu sve duže i češće nalazila, morat ću doista odlučiti čim prije i ja posjetiti njegovog zubara koji mu je napravio lijepe zube da je milina pogledati. I ja želim pustiti svoju radost kroz iskren i grlen smijeh, a ne kroz stisnute usnice.

      Kada se usredotočimo na određenu misao, iz nje se počinju razvijati srodne i povezane misli. Naš um priziva slike koje odgovaraju korijenu, početnoj misli. Kada se usredotočimo na nešto negativno, jeste li primijetili da iza toga um počinje stvarati filmove s takvim scenarijima da se pitate otkud to. Ako taj svoj talent ne iskoristite da napišete horror priču i unovčite je, onda doista nema svrhe razmišljati na taj način. Osim toga, lako se možete razboljeti. Misli su električni impulsi koji dotiču sve naše stanice.

      Uvježbavanje biranja misli stalan je proces. Vježbajte! Misli prolaze s lijeva na desno ili obrnuto, ovisno koju kategoriju odaberete. Meni misli idu s desna na lijevo (od razumske prema kreativnoj strani mozga). Stoga često realnost koju doživljavam pretačem u priče i filmove da vam pamet stane. Naš je razum alat koji nas čuva od rizika i pogibelji, ali često zbog vanjskih okolnosti i ovisno u kakvom smo okruženju odrastali, ili kako sada brinemo o svome tjelesnom i duhovnom zdravlju – o tome ovisi kako naš razum funkcionira. Hoće li nas on blokirati kroz slike najcrnjih scenarija ili će nam pomoći da odaberemo u mnoštvu aktivnosti ono što bi bilo najbolje za nas. Razum će nam pomoći da primijenimo sredstva i donesemo pravilne odluke, a kreativnost  – lijeva strana mozga – pomoći će nam da to učinimo na jedinstven i kreativan način.

      Naš uspjeh u rješavanju nečega ovisi o tome hoćemo li se usredotočiti na pozitivne ili negativne misli o ishodu. Ako kažemo da nećemo u tome uspjeti, onda će tako biti. Ako ste uvjereni i voljni poduzeti sve za uspjeh, u vjeri da ćete uspjeti, to će se i ostvariti. Hoće li to biti prije ili poslije zadanoga roka, to nije bitno, niti imate jamstvo da ćete ama baš u svim opcijama koje ste zamislili uspjeti, ali vaše djelovanje bit će barem donekle uspješno.

      Čitala sam negdje da se roditelji toliko plaše za svoju djecu, da im čak onemogućuju slobodu sreće i sretnih okolnosti. Kao da na svoju djecu navlače nezgode i prepreke upravo tim strahom. Strah je negativna energija i najlakše se materijalizira i utječe na zdravlje i život ne samo osobe koja kreira strah, nego je strah kao energija prenosiv na okolinu, pa čak i na šire okruženje.

      Naš je planet prožet kolektivnom sviješću. Negativna energija koja se koncentrira u jednom dijelu svijeta, neovisno hoće li velesile to financijski i politički okrenuti u svoju korist ili ne – ta se energija i sve što se prilijepi negativno za nju širi na cijeli svijet. Ne možemo živjeti izolirano niti se kriti u svome dvorištu ili u svome umjetno stvorenom mikro-svijetu. Ni od čega više nismo zaštićeni i za sve snosimo odgovornost kolektivno.

       Napravite vježbu: prizovite riječ „sreća“! Koje slike kreira vaš um kada ponavljate tu riječ? Sreća kroz lik vašega djeteta? Sreća kroz zdravlje vaše obitelji ili prijatelja? Sretni ste kada vam lahor dotakne lice? Kada ljetni pljusak donese osvježenje u vaš kvart? Kada vam zapadni vjetar s mora razbaruši kosu ili otpuše slamnati šešir u šipražje? Sretni ste dok milujete svoju mačku? Sretni ste kada vas vaš olinjali pas izljubi i umalo sruši kada se vratite kući s posla? Sretni ste u miru sa samim sobom?

      Sreću ne treba poistovjetiti s ushićenjem. Sreća je tiho stanje uma u miru. Sreća je ljubav, a ne zaljubljenost. Sreća je radost, a ne euforija. Radost u malom, običnom, svakodnevnom. Sreća je raditi ono što volimo, biti ondje gdje želimo, međutim u tim područjima može biti promjenljiva: samo jedno određeno vremensko razdoblje ste sretni u nekom radnom okruženju, ili mjesto gdje živite više nije onakvo kakvo vam je prije donosilo zadovoljstvo i kvalitetan život. Osoba s kojom ste bili sretni, ili je više nema, ili se promijenila, ili vas nije pratila u vašem razvoju i rastu pa je ostala daleko iza vas. U tim situacija sreća može biti prolazna. A opet – sreću ne možemo pronaći izvan sebe i uvjetovati je okolnostima koje su u stalnoj mijeni, već je neophodno težiti tome da je pronađemo i zadržimo u nama samima.

      Kada se nađete pred nekim zadatkom, pustite da riječi sumnje i raznih oblika obeshrabrenja prođu s lijeva na desno ili gore-dolje, ili kako god hoćete. Misli imaju svoj pravac od kojega dolaze i smjer kojim se dalje kreću. Pustite ih, ne zatočite takve misli na njihovu putu. One mogu ostati zatočene u srcu, u želucu, u glavi. Tamo gdje ih najduže držite, tamo su najčešće i vaši bolovi.

            Primijetili ste da se u društvu s vašim prijateljima često ljudi dotaknu politike ili slabih rezultata u sportu, ili obiteljskih problema, ili zdravstvenih boljki. Dobro je podijeliti brigu, dobiti zauzvrat razumijevanje i ohrabrenje, ali vi koji ste osviješteni povedite ili preusmjerite prizmu razgovora na ono pozitivno. U svemu ima pozitivnoga. Mnogo pozitivnoga kao temu možete odabrati. Kada krenete tim smjerom, iznenadit ćete se kako vas ljudi prate i dobro se osjećaju. Usporedite to s bačenim kamenom u jezero! Kada bacite „zao“ kamen, širit će se krugovi sve veći i veći upravo takvoga obilježja. Zamislite kada bacite „riječ Dobra“, ili „postupak Dobra“, ili „misao Dobra“! Kakva je to snaga i prirodna sila koju možete koristiti, koja vam je dana na poklon da dotiče sve obale!

            Naš je um tako oblikovan da ne može postojati zasebno. On je dio uma svekolikog svijeta. Kao što primamo od svega što nas okružuje, tako i dajemo. Ohrabrimo se, vjerujmo u sebe, vjerujmo u svoje ideale, vjerujmo u ideale čovječanstva, pouzdajmo se u svoj mentalni fokus! Osjećate li se živima i oduševljenima životom? Želite li živjeti takvim životom? Da, možete. U ovom životu „lovimo“ i dobivamo samo ono čemu težimo i za što se želimo žrtvovati.

Zasadimo zrno Dobra, zalijevajmo i očekujmo dobru berbu!

Kako otpustiti krivnju

KAKO OTPUSTITI OSJEĆAJ KRIVNJE I ZAVOLJETI SEBE

AUDIO VERZIJA (Vježba meditacije)

Moć uma (snaga uma) jeste podešavanje i primjena principa autosugestije i drugih terapijskih tehnika kao što je vizualizacija – tehnika kojom si pomažemo jasnije i objektivnije vidjeti sebe u mogućim, željenim okolnostima, svijeta oko nas i svega unutar te vizije. Kada sebe počnemo objektivno gledati ili slušati svoje osjećaje ili misli, ono što nam srce, naša nutrina kaže, to često nije ni izbliza lijepo i ugodno što bismo htjeli čuti, ali može biti zov duše, vapaj naše duše, našega bića za promjenom, za životom kojim želimo živjeti bez obzira na okolnosti oko nas. Okolnosti nisu uvijek krive za ono kako se osjećamo i kako reagiramo na njih. Ali okolnosti su često upravo onakve kakve smo si kreirali našim postupcima i odlukama, ali i razmišljanjem, odabirom misli koje stavljamo u svoj um. Okolnosti mogu biti rezultat i kolektivne svijesti, kolektivnog odlučivanja i te kolektivne misli također dopiru u naš um. To su uvjerenja za koje društvo misli da su ispravna odnosno donosi kodeks etičkog ponašanja. Često su ti kodeksi među narodima vrlo različiti tako da nešto što sada mislimo da je ispravno u našem okruženju, možda je upravo suprotno u nekom drugom okruženju. Uvjerenja stvaramo iz svojega iskustva (vlastita uvjerenja), kroz odgoj, ali i kroz uvjerenja okoline (tuđa uvjerenja) i prihvaćamo ih kao vlastita uvjerenja..  Read More

POSLOVNA ISPOVIJEST

KAKO JE PROTEKLA MOJA TREĆA GODINA

 

Lijep pozdrav, ja sam Rajna Banovac, autorica, blogerica, mentorica i virtualni asistent.

Ispričat ću vam što se sve dogodilo unazad godinu dana moga poslovanja i koja su moja iskustva kao početnika, ali evo prošle su već tri godine i ne mogu reći da sam početnik, ali još uvijek volim reći da sam na početku svoje karijere i svega dobroga što me čeka. Želim da svjetlost moje priče, postojanja i rada obasja ljude koji me dotiču bilo stvarno ili preko interneta.

AUDIO-VIDEO VERZIJA

Za one koji se prvi put susreću s pojmom mrežni marketing, to je naš uobičajeni domaći naziv za pojam na engleskom jeziku: network marketing ili multilevel marketing. To je vrsta poduzetništva, tzv. rada od kuće, evo to svi volimo,  način stjecanja dopunskih prihoda, ali i mnogo više. Ovdje možete biti profesionalac i samo se time baviti. Read More

Putovanje duše

SVI DOBIVAMO PORUKE DUŠE

Moja me duša noćas povela sa sobom na lutanje. Ipak to nije bilo lutanje nego konkretno mjesto u bliskoj dimenziji, ne odviše daleko.

Povela me u školu kao novog učitelja. Ženska osoba, učitelj koji već duže vrijeme radi u toj školi, dovela me pred učionicu i otvorila bijela vrata rekavši: „Ovo je tvoj razred.“

Tridesetoro djece uzrasta osam do deset godina sjedilo je na svojim mjestima, ne odviše mirno nego onako kako je uobičajeno u školama. Njihova je energija bila nevina, čista, radoznala i poput prazne ploče, bez preduvjerenja, bez štete koju su mogli osjetiti odrastajući u svijetu odraslih. Očekivali su od mene, svoga učitelja, prvu lekciju jer netko im je rekao da će im doći novi učitelj. Osoba koja me uvela u razred očekivala je da ću s prvom lekcijom krenuti onako kako to nalaže protokol i školski plan, učiti djecu pisanju i računanju, ja ću govoriti, a oni će slušati i ispunjavati testove.

Moj je pristup već prvih trenutaka kada sam ostala nasamo sa svojim učenicima krenuo drugim smjerom, smjerom za koji sam smatrala da je ispravan iako se protivi pravilima. Preda mnom je ne mala grupa, cjelina, ali sam znala da moram pristupiti svakome članu zasebno i na neki način spasiti mu život, ne doslovno, nego u cilju da mu otvorim shvaćanje da može odabrati raditi ono što voli i u čemu će biti sretan, neovisno o novcu.

Počela sam prozivati jednoga po jednoga, svakome ostavljajući dovoljno vremena i pažnje. Tražila sam da ustane i predstavi se. Znala sam da im je to novo i najteži korak. Rekla sam mu zašto je to važno, kao i sve ono što ću postepeno tražiti od njih i voditi ih. Željela sam primijeniti pristup podučavanja – školovanja da bude drugačiji nego što su mene učili: često sam morala nešto učiti, uglavnom sve – gdje nisam vidjela neke svrhe niti pokazivala napredak svoje inteligencije i shvaćanja onoga što me okružuje. Često su mi govorili da sam glupa, čak i odrasli. Moje je nesnalaženje u prostoru, vremenu i u odnosu s drugom djecom tada bilo totalno i negativno se odražavalo na moje samopouzdanje i razvoj. Nisam imala osobu koja bi me vodila prema osposobljavanju za život, izuzev nešto od majke koja je pak bila dominantna i zaštitnički raspoložena, a najčešće dugo, dugo odsutna. Mojoj se dječjoj duši njezino 10-satno radno vrijeme činilo beskrajno dugim.

Stoga sam željela da ovaj moj razred ne doživi takvo što – promašen život u radu koji ne donosi zadovoljstvo, ni novac, ni dobre međuljudske odnose.

Kada sam primijetila da učenik nije bio spreman ustati i govoriti, nisam ga forsirala već blago rekla da je sve u redu i da ćemo zajedno pronaći način da se izrazi, način koji je njemu primjeren.

„Osnovno je da svladate strah od javnoga istupanja“, rekla sam svima u razredu, „I da naučite prenijeti poruku drugima ili predstaviti sebe i svoju ideju.“ Željela sam objasniti djeci u razredu zašto radimo ono što radimo, koja je svrha i cilj.

Potom je istupila djevojčica od devet godina imenom Sanda. Upitala sam je ponovno kako se zove jer nisam dobro čula.

„Sanda“, ponovi ona, a ja zapisah u svoju stenografsku bilježnicu za zabilješke. Primijetila sam da mi je bilježnica već prepuna zabilješki odprije kojima je protekao rok i već su teško čitljive i razumljive, a prošao im je time i smisao pa pomislih: „Otvorit ću novu bilježnicu.“

Upitala sam Sandu što bi ona u životu najradije željela raditi. „Želim biti prevoditelj“, ona odgovori. Potom doda strasno: „Najbolji prevoditelj kojega je ikada svijet vidio.“

Nisam se iznenadila želji ove djevojčice smeđe duge kose sa šiškama na čelu. Niti zamjerila što želi biti najbolja. U ovom sam snu znala da želja biti najbolji u onome što radimo nije samodopadljiva želja, želja nadmoći nad drugima. U ovom je snu to značilo: biti najbolji u odnosu na sebe i svoje skrivene moći.

Upitala sam Sandu za detalje, uči li već koji strani jezik, da li romanski ili germanski. I dok smo razmatrale koji jezici spadaju u germanske, a koji u romanske, shvatila sam da je vrijeme poodmaklo. Pogledala sam na svoj ručni sat (u stvarnosti ga nemam) i začudila se kako je vrijeme upravljalo, a ne ja kao nastavnik koji treba znati koliko školski sat traje i što u njemu moram stići obraditi.

Iz ovog podučavanja i razmatranja koji su germanski a koji romanski jezici gdje sam zajedno sa Sandom bila nadomak definiciji, dopro je do mene glas moga supruga Vlatka. Ovoga jutra nisam čula klepetanje žličice po džezvici za kavu kao obično, bila sam preduboko u dimenziji pa mi promaklo. Njegov glas me zvao: „Uzmi kameru, Sunce se pojavilo!“

Crvena svjetlost izlazećeg Sunca prelijevala se preko morskog zaljeva i obasjavala ovo listopadno jutro. Uz kavu, na javi, moja je duša vrlo aktivno nastavila kreirati viziju, toliko jasnu, blisku i čini se jednostavno izvedivu:

Hoću li ikada biti uspješan učitelj i pomoći drugima, pustila sam Svemiru. Je li možda moja knjiga, sadašnja ili buduće, tko zna, način podučavanja i pomoći? Ali moja će se sadašnja knjiga, a tu podrazumijevam oba dijela moje priče, prevesti i prodavati za $1 na Kindle i Amazonu. Zamijetit će je američki producenti. Odabrat ću najboljega. U ovom trenutku sigurna sam da ulogu moje majke treba ispričati glumica kapaciteta Meryl Streep. Ulogu moga bivšeg supruga agenta glumac čije ime nisam zapamtila, ali je igrao ulogu u filmu gdje je on, kao brižan učitelj, optužen za pedofiliju jer se njegova djevojčica, učenica, zaljubila u njega i optužila ga za zločin koji nije učinio.

Vidim se na premijeri u sredini dvorane prepune crvenih tapeciranih sjedala. Nije bitno kako ću tamo doputovati, tko će namiriti troškove, jednostavno to je sporedno i izvedivo poput usputnog ručka na proputovanju.

Na sredini sam, pa kao što inače biva na probnim premijerama, dvorana nije pretrpana, samo odabrani, pozvani. Jer se od mene očekuje davanje zelenog svjetla za brojnu ekipu koja je unazad godine dana radila na projektu.

Gledam u platno i suze mi teku. Suze sreće, olakšanja, opraštanja, uspjeha i smislenosti svega što sam radila manje ili više dobro. Smislenosti svega što sam se trudila koliko god je izgledalo uzaludno.

Više o knjizi

Iskreno, Rajna Banovac

Categories: Inspiracija, Psihologija Tags: Tags:

ZAUZIMANJE STAVA

KAKO NAS DRUGI MOGU OBESHRABRITI

(Transkript Fb live – 1.10.2018.)

Može nas obeshrabriti kada u doticaju s drugima nailazimo na velik broj ljudi koji je uplašen, nespreman za pokretanje i promjene u životu, lijen, zatvoren i emocionalno nedostupan.

Potrebno je prilagoditi komunikaciju u odnosu prema osobi s kojom razgovaramo naročito ako razgovaramo o poslovnim idejama, projektima i udruživanju. Čak i tada do osobe ne možemo doprijeti, do njezine istinske duše, da potaknemo povjerenje. Ali tako je kako je. Bitno je da su naše namjere iskrene, bez obzira što smo u nekoj velikoj ideji koju većina ne razumije. Read More

Priča o Pjeru

TREBAMO LI POHAĐATI FAKULTETE DA BI BILI DOBRI TRGOVCI?

Kažu da su Zagorci (stanovnici iz Zagorja, brežuljkastog pitomoga kraja smještenoga iza Zagrebačke gore) rođeni s malom maturom. To aludira na to da su oni jako dobri trgovci i sve znaju pretvoriti u svoju korist bez obzira na svoju razinu školovanja. Kako je moj otac rođen u Zagorju, u jednom malom selu, od neukih i priprostih roditelja, možemo reći sklonih alkoholu – jer kako bi oni mogli toliko raditi ako si malo ne „spiju rujnoga vinčeka“ – kako je moj otac uspio u velikom gradu od malog neukog dječarca postati bogat čovjek, to će biti jedna druga priča.

Ovo je priča o Pjeru. On živi u jednom primorskom mjestašcu sa svojom obitelji na tradicionalan način. To znači da uz zemljoradnju odlazi u obližnji grad raditi kao radnik na brodogradilištu. Zemljoradnja podrazumijeva uzgoj živadi, svinja, povrtnjak za vlastite potrebe i maslinik. Da bi se moglo biti zemljoradnik potrebno je imati u današnje vrijeme vlastite strojeve i ostala pomagala. Pas je sastavni dio obiteljskoga života, ali ne služi za rad i neka zaduženja, već kao ukras i pratitelj, ali o psu pričat ćemo malo kasnije. Read More

Categories: Inspiracija, Psihologija Tags: Tags: ,

10 ZAVJETA

KAKO NAŠA UMNA I TJELESNA STRUKTURA MOŽE RADITI ZA NAS

 

Kada vidimo da netko ne može biti besposlen, a mi jedva čekamo da što prije završimo neki posao i sjednemo, onda kažemo za te ljude da imaju poremećaj s nekom žlijezdom, da je to bolest. Nisu li nam na poslu zamorni oni kolege koji stalno nešto rade i komešaju, ili oni naši nadređeni koji stalno nešto smišljaju i ne podnose „prazan hod“? – Ako nemaš što drugo raditi, ravnaj čavle! – govorio je moj otac prvo mojoj majci, a potom i nama djeci. A brat i ja stalno smo htjeli nešto snatriti, smišljati i dokučivati tajne života bez tih profanih pokreta i besmislenog posla. A tako i naša majka.

Znala sam čovjeka koji nije znao otvoriti bocu piva a da se ne poreže. Znam čovjeka čija je građa ruku i šaka takva da može precizno popravljati i najsitnije dijelove nečega, a s tom istom šakom podići velik teret i riješiti svaki „fizički problem“. Čudim se ženama da su tako snažne i mogu raditi po cijeli dan, a ja najbolje funkcioniram iz fotelje ili za računalom. Moja nježna građa morala je izdržati daktilografski posao na teškim mašinama davnih 70-tih, roditi četvoro djece, ali sve to nekako uz cmizdrenje. Ali ima žena koje su rekle „svaka mi čast“, one to ne bi mogle, i sve to proživjeti što sam ja proživjela. O čemu zapravo ovisi snaga svakoga čovjeka i je li muskulatura toliko bitna u uspješnosti onoga što radimo?

Razlika između uspješnih i onih koji su manje uspješni (ili izdržljivi) jeste u njihovoj srčanosti. Uspješan čovjek očekuje i dočekuje novi dan sa zanosom, a ne sa strahom, brigom i tjeskobom. Ovo potonje oduzima snagu i zato su neki ljudi kilavi, a za neke se čudimo iz kojega izvora crpe svu tu energiju.

U nastavku ću navesti nekoliko tajni (zavjeta) iz knjige „Najveći trgovac na svijetu“ Oga Mandina, malo preoblikovano za potrebe bloga.  Read More

60 godina, kako dalje?

SAMO DVIJE OPCIJE

Mi većina koji smo radni staž proveli „kod poslodavca“ smatramo da smo imali puno sreće. Nismo brinuli o nabavi poslova i obračunu plaća. Odradili smo svoje radno vrijeme, često puta realno skraćeno jer su nam tako dopuštali, a i kažu da čovjek efektivno može raditi samo 4 sata pa zašto se onda siliti na daljnji nekvalitetan i skupi rad. Na kraju mjeseca dobili smo plaću pa i za te neefektivne skupe sate koje smo većina nas provodili uz probavu poslije ručka, kavu, besmislene priče i prepričavanja ili hodanje uzduž i poprijeko po poduzeću, a skočili smo i u dućan ili na terapiju. I ti sati bili su osnovica za izračun mirovine u nekoj dalekoj budućnosti. Kad je došla plaća nastojali smo je nekako rasporediti kroz mjesec i to je bilo dobro u ono doba dok još nisu postojale kreditne kartice, a kad su došli „minusi“ i mnogo dobre robe u dućanima iz inozemstva, život na minus bio je uobičajen i normalan. Mnogi su znali kako se „pretaču“ kartice; ja to nikad nisam umjela jer bilo mi je jasno koliko trošim (iznad svojih mogućnosti) i da nemam tu nekog lufta za pretakanje.  Read More

65+

65+ NE BI TREBALE BITI VELIK PROBLEM

Video verzija

Mjerenje starosti krvnih žila, mjerenje općeg stanja organizma, mjerenje starosti metodom 15C, mjerenje starosti drvene građe, mjerenje starosti minerala, predmeta i fosila, mjerenje udaljenosti starosti kuglastog jata… Ovo su naslovi koje Google visoko pozicionira kada upišemo pojam pretraživanja „mjerenje starosti“.

Pa onda otići na neki sistematski pregled ako nam plaća firma ili parcijalni ako baš nevolja zakuca na vrata, i eto neraspoloženja i dodatnih bolova. Međutim, premalo razmišljamo o stanju svoga mentalnog zdravlja ili se – ne poduzimajući ništa – šalimo na svoj račun „sve si pišem!“ Sve si pisati i nije tako loša ideja ako smo aktivni, zaposleni i organizirani. Ali ako idemo u dućan i moramo si zapisati 5 namirnica koje trebamo kupiti i to nam je glavni zadatak u životu, onda je situacija i više nego alarmantna. Read More

Categories: Inspiracija, Motivacija, Zdravlje Tags: Tags:

DIREKTOROVA SATNICA

ICT business MEDIJSKI PROJEKT

…”poduzetništvo se ne uči u školama, iako u nekim školama imate i predmet osnove poduzetništva. Poduzetništvo je osobni stav, htijenje i strast, spremnost na rizik, ali prije svega na rizik. Ma koliko to nekome bila floskula – poduzetništvo je kao i roditeljstvo – posao 24 sata na dan 365 dana u godini. Nikad ne staje i nikad ne prestaje. Uvijek stvaraš nešto novo, trudiš se da bude bolje, prilagođavaš.” … (Dražen Tomić – osnivač ICT business portala)

Ovo je rečenica s portala ICT business na koju sam naišla prateći kolumnistu gospodina Miroslava Mađarića, sada nezavisnog inovacijskog konzultanta, nekadašnjeg i ‘moga’ direktora informatike koji se grozio na ljude koji ne žele učiti i napredovati. Silno sam mu željela reći kako želim učiti, ali trebam podršku ljudi koji će prepoznati u meni potencijal i izvesti me na put znanja i rasta. Miroslav je bio dinamičan i brz, a ja tako spora, prestrašena i bez samopouzdanja. Tražio je dobro osoblje uz sebe pa sam se i ja nažalost tu našla, da budem tajnica – posao koji nisam nikad voljela niti se za njega školovala. Željela sam biti informatičar, programer, projektant, osoba koja će educirati druge ili jednostavno unositi milijun podataka u predivne informacijske sustave koje smo planirali kao tvrtka stvoriti. Ako Miroslav ovo čita možda će se sjetiti jednoga zbunjenoga stvorenja koje mu je ostavilo ceduljicu na radni stol da ne vidi glavna tajnica s molbom da me spasi ovoga posla telefoniranja i stranaka jer ću inače umrijeti. Nije ništa pomoglo osim fijaska kojega sam nenamjerno napravila: slažući direktoru dnevnu satnicu toga dana u jednom trenutku sam mu na sastanak dovela 20-tak stranaka koje su se čudile gužvi pred njegovim vratima. Mnogo važnih sastanaka je toga dana propalo. Svi su mislili da sam to namjerno napravila, čudili se mojoj hrabrosti; možda i Miroslav i ljutio se na svoje podređene kako su mu mogli tako nesposobnu osobu poslati da radi u njegovom uredu. To je bio moj spas i iza toga, sljedećih 20-tak godina nikada nikome nije palo na pamet da me gura u ured tajnice. Štoviše, ostali su samo bolji poslovi – informatički. Tu sam procvjetala i iskazala sve svoje skrivene mogućnosti i želju za znanjem i napredovanjem.

Ono što posebno pamtim jeste i ono što mi nije išlo u korist da pokažem svoje natprosječne daktilografske sposobnosti jer – Miroslav je s dva prsta pisao tolikom brzinom i s tolikom točnošću i talentom, da je sam pisao svoje dopise, izvješća i ostale materijale. Stoga nije ni čudo što su njegove kolumne odlične, stručne i zanimljive. Vjerujem da ću se s njim ponovno susresti u mnogo ljepšim okolnostima, na raznim stručnim konferencijama na koje odlazim, snimam videa i pišem članke. Hoću li mu se sama javiti ako me ne prepozna? Ne znam. Ipak je on moj bivši direktor kojega se plašim i pred kojim sam se osramotila.

Više o ICT business projektu sa zanimljivim temama našega informacijskog doba.

Rajna Banovac

Categories: Business, Inspiracija, Posao Tags: Tags: ,