Category: Psihologija

UM KOJI STVARA

MI NE ŽIVIMO NA ZEMLJI, VEĆ U SVOME UMU

I vi možete postati majstor imaginacije. Slijedite korake iz ovog teksta!

Zamišljanje – imaginacija – mašta! Srodni pojmovi, vrlo moćni kada se primijene uz Zakon privlačenja. Mašta je više od planova i namjera. Mašta je najjača sila uma. Radi se o sposobnosti uma da stvara slike i oblikuje stvarnost.

Dodatna snaga za ostvarenje zamisli

Kada netko kaže da mu Zakon privlačenja ne funkcionira, očito nešto ne primjenjuje kako treba ili nešto izostaje. Više o tehnikama kako u svoj život privući obilje dobroga, uspjeha, zdravlja, novca, ljubavi, slobodnog vremena… možete pristupiti nekima od mojih tečajeva u okviru programa OD (ZA)MISLI DO OSTVARENJA.

Dakle, neizostavan je: 1) pozitivan stav, traženje dobroga u svakoj situaciji jer dobroga uvijek ima, kao i očekivanje dobrog ishoda stvari pa čak i boljeg nešto što smo svojim ljudskim umom mogli zamisliti.

2) odlučnost promijeniti nešto u svome životu, pa makar to bio dječji koračić; ne miriti se s nedostacima koji muče našu dušu, jer duša svakog čovjeka ima svoj put razvoja, želi kreirati, rasti, napredovati i iskusiti.

Zakon promjene i privlačenja ne voli kolebanje jer kada definirate neku zamisao, pa onda odustajete od nje ili zamišljate nešto sasvim drugo – to zbunjuje energiju koja je krenula prema vama.

Važno je okružiti se ljudima i stvarima koji su pozitivni. Poznato je da su prvi ljudi u pećinama oslikavali prostor koji je prikazivao kišu, sjetvu, životinje. Faraoni su za svoju novorođenčad oslikavali grobnice prizorima bogatstva i zdravlja. Trudnice su bile okružene lijepim slikama, skupocjenim biljkama, vodoskocima i draguljima kako bi djetetu privukle bogatstvo i zdravlje. Po ovome vidimo da je važno kako izgleda naš prostor u kojemu boravimo, bilo dom ili mjesto gdje radimo.

U tijeku je tečaj feng shuija sa savjetima kako da u svoje okruženje privučete novac, zdravlje i dobre odnose.

Read More
Categories: Edukacija, Psihologija Tags: Tags: ,

TEČAJ ZA GRADITELJE SNOVA

OSTVARITE SVOJE ČEŽNJE KOJE VAM ŽIVOT ZNAČE!

Univerzum, Bog, Kozmička svijest, Kreator, Priroda… kako god nazvali – stalno vam šalje signale i želi dati putokaz da se maknete od onoga što nije usklađeno s vama, s vašom sudbinom i mapom života koju ste kao duša odabrali i ponijeli u svoje sadašnje postojanje.

Vjerovali u ovo ili ne, sigurno se i vi možete prisjetiti razdoblja ili trenutaka kada osjetite potrebu za pomoći neke više sile, kada zapadnemo u tamu ili kada smo na početku nekog važnog životnog projekta kao što je odabir mjesta preseljenja, odabir partnera, osnivanje obitelji ili promjena posla. Intuitivno osjećate da paralelno s ovim vidljivim svijetom postoji i duhovni svijet u koji smo uronjeni. Možda se pitate kako to da se u vašem životu ponavljaju situacije u kojima su bili vaši roditelji ili njihovi roditelji. Kako to da netko privlači blagostanja još više, a nekome se i ono malo oduzima?! Kako to da vas stalno lovi upravo ono od čega bježite!?

Glavni signal koji vam viša sila šalje, koju možemo nazvati i Ljubav, jeste u obliku: čežnje, na primjer: – Želim više novca, – Želim upoznati životnog partnera, – Želim da me moj partner počne cijeniti, – Želim uspostaviti bolje odnose sa svojom djecom, – Želim živjeti bez ovog opterećenja kajanja i grižnje savjeti, – Želim bolje zdravlje, – Želim stan, kuću, – Želim svoj vlastiti obrt, da radim za sebe… itd. Čežnja za razliku od sanjarenja ili usputne želje – obojena je snažnom emocijom. U tome je ključ!

Drugi signal je u obliku velikog nezadovoljstva. Nažalost, stvari funkcioniraju na način da ćemo se najčešće pokrenuti tek onda kada dotaknemo dno ili vrhunac patnje. Ovdje ipak učimo kako da i prije patnje ili bilo kojeg oblika prekretnice, pripremimo zdrav teren i poduzmemo odgovarajuće korake.

U online tečaju OD (ZA)MISLI DO OSTVARENJA saznat ćete koji su to koraci i ključne točke u vašem životu koje trebate razumjeti, razmotriti i iscijeliti kako biste krenuli prema svjesnijem životu oslobođenom od štetnih emocija koje ste zamrznuli u svome tjelesnom, ali i duhovnom biću.

Dopustite si vrijeme koje ćete posvetiti sebi i svom najvažnijem projektu: vašem životu.

Mnoge stvari morat će biti takve kakve jesu jer nadilaze vaše mogućnosti i shvaćanja (npr. Zašto baš meni?), mnogo toga ne možete predvidjeti i izbjeći jer ih naprosto morate proživjeti, ali ovdje učimo i pripremamo se da ojačamo kako bismo na svaku nadolazeću situaciju, bilo u osobnom ili u kolektivnom, odgovorili na najbolji mogući način: s razumijevanjem, prihvaćanjem, ali i sposobnošću svojim stavom i odgovorom pozitivno utjecati i pridonijeti razrješenju.

Ovdje učimo razumjeti na koji način funkcioniraju životna načela, zakoni svemira i kako da u svoj život privučete više dobroga, blagostanja, obilja i čuda pri čemu ne znači da ste neskromni. To samo znači da ste postali arhitekt svoga života bez obzira na okolnosti koje će uvijek biti raznolike.

Vi ne morate:

– živjeti u financijskoj, mentalnoj, tjelesnoj ili duhovnoj oskudici

– biti netko drugi, osoba od koje očekuju da se ponaša na odgovarajući način

– raditi posao koji ne volite, na kojem se iscrpljujete i na kojem ne možete napredovati

– biti žrtva svoje obitelji ili partnera

– ovako se osjećati, puni samooptuživanja, gorčine, zamjere i straha, a to se odražava i na zdravlje

Vi možete već sada:

– bez obzira na okolnosti u kojima živite, bez obzira na dob, obrazovanje, društveni status, spol, obiteljski status i sve one etikete i maske koje nosite i za koje je došlo vrijeme da ih skinete – vi možete već sada početi dovoditi u ravnotežu područje života za koje smatrate da vam je najznačajnije i koje želite iscijeliti i unaprijediti.

Dogodit će se čudo! Kada počnete dovoditi u ravnotežu jedno područje, automatski se popravljaju i druga životna područja. O tome detaljnije studiramo na tečaju OD (ZA)MISLI DO OSTVARENJA, autorice Rajne Banovac, transformativnog coacha i trenera za podizanje kvalitete života.

Ako mi dopustite da vas svojim znanjima i nježnim vodstvom oživim i da vas podržim na vašem novom putu iscjeljenja i transformacije uvjerenja kojih čak niste ni svjesni, a koja vam smetaju da živite s duševnim mirom, ali i uspjehom na životnim područjima – vjerujem da će ovaj tečaj biti odskočna daska i ohrabrenje za vaše daljnje istraživanje i napredovanje.

S tečajem krećemo 1.3.2023.

Prijavite se OVDJE kako biste dobili daljnje informacije i moguće donijeli odluku da se pridružite. Tečaj traje 3 mjeseca, a materijali vam ostaju trajno kako biste se po potrebi njima vraćali.

Tečaj se održava na način da imate pristup platformi gdje su za vas spremni video, audio i tekst materijali koje možete preuzeti. Jednom tjedno družimo se uživo preko Facebooka ili videokonferencije. Također se dopisujemo e-mailom, a svaki student ima mogućnost i osobnih konzultacija.

Zatražite više informacija OVDJE

Radujem se našem zajedničkom putovanju prema Novom dobu koje je već započelo, ali i s vjerom da možemo svoj život i odgovor na njega podesiti na inteligentniji način.

A do daljnjeg, pokušajte odgovoriti na ovo pitanje:

„Ono za čim žudim sada, je li to ono što će me učiniti sretnijom i ispunjenijom osobom?“

I uvijek se podsjećajte da nema velikih ili malih snova. Svaka je čežnja važna, a ostvarit će se ako… – o tome na tečaju!

Vaš mentor i vodič, Rajna Banovac

ŠTO SE TO DOGAĐA SA MNOM?

POTREBNO JE RAZUMIJEVANJE SVOGA EMOCIONALNOG STANJA

Mi smo ljudi emocionalna bića, a emocije kao podloga za osjećaje, čuvaju nas kao obrambeni mehanizam i potiču na akciju i razvoj.

Pogledajte VIDEO

Mi smo ljudi biokemijski proces kojim upravlja naš mozak, organ zadužen za obradu informacija i davanje uputa bio-procesima u našem tijelu.

Imajte ovo na umu

Kada primijetite da vaše raspoloženje oscilira tijekom dana iz euforije u depresiju, ako vam se javljaju uvijek iste uznemirujuće misli u točno određeno vrijeme, a najčešće kada se trebate odmoriti, kao da neki stroj radi mimo naše volje, znajte, to mozak obrađuje informacije iz nesvjesnog i podsvjesnog, najmanje iz svjesnog. On radi na način kako mu je stvorena podloga, na temelju neuronskih mreža koje su se razvile kao radna memorija. To su navike razmišljanja, utabane staze, ono što je mozgu poznato. Ta mašinerija, teror misli, nismo mi. To radi naš mozak.

Kada ovo razumijemo, tada možemo svjesno utjecati na novi poredak veza u mozgu. Zato govorimo o mozgu i njegovoj sposobnosti plastičnosti, mijenjanja. Mozak je, uz jetru, mozak koji se može obnovljati do kraja života. Međutim, mozak ima nevjerojatnu sposobnost očuvanja zdravlja i razvoja do kraja našeg života.

Kako da se bolje osjećamo?

Kako ukrotiti misli koje nas svakodnevno teroriziraju? Ima načina, ali potrebna je vježba, disciplina, razumijevanje, nježnost i odvajanje mehanizma automatike razmišljanja od našeg istinskog bića, od naše suštine. Evo nekoliko načina:

1 – Učite nove stvari

Učenje trebate prihvatiti kao cjeloživotni proces, ali tijekom životnih razdoblja više nećete morati učiti mnoštvo nepotrebnih činjenica koje ničemu ne služe već imate mogućnost tražiti nove interese i proučavati nova područja koja vas zanimaju. Vi ste tada na putu stjecanja pravoga znanja i mudrosti. A time pomažete i svome organizmu da duže i zdravije živi. Učite psihologiju ako imate psiholoških smetnji. Učite biokemiju i saznajte kako radi vaš organizam.

2 – Jačajte volju

Mi smo ljudi po prirodi lijena bića i volimo svoje fotelje i kauče. Volimo inertnost i liniju manjeg otpora. Volja je mentalni ili možemo reći duhovni mišić koji se vježba kao i svaki tjelesni mišić. Ono što ne vježbamo, ono što ne koristimo, to atrofira i umire. Pokrenite se iako vam je teško. Uvedite neke zdrave navike i vježbajte samodisciplinu. To će vam donijeti zadovoljstvo samima sobom, ali i zdravlje.

3 – Dajte svome mozgu ono što voli

Mozak voli zdravu hranu, dinamičnost u zbivanju, voli filozofiranje, promišljanje i intelektualiziranje. Mozak voli umjetnost i zabavu i ne služi samo za smišljanje ideja o preživljavanju i plaćanju računa.

Životna razdoblja koja treba razumjeti

Znamo da se naš životni tijek dijeli na razdoblja, od djetinjstva i mladenaštva do produktivne i zrelije dobi pa do starosti. Taj tijek treba prihvatiti, ali paziti da se ne poistovjetimo s preduvjerenjima da moramo biti dio statistike odnosno da svakako moramo oboljeti od nekih degenerativnih bolesti koje donosi starost.

Neke stvari ne možemo izbjeći, ali mnogo možemo učiniti za jačanje zdravlja i produljenje zdravijeg života bez obzira na smetnje koje ipak donosi starija dob. U nastavku ćemo govoriti o psihološkim promjenama kod starenja.

Psihološke promjene kod starenja

Starenje je normalan biološki proces koji počinje već od našega rođenja. Starenje se odvija i na dnevnoj unutarnjoj razini našeg organizma. Stanice se svaki dan rađaju, razvijaju, obavljaju svoju funkciju, umaraju se, atrofiraju i završavaju svoj životni ciklus.

Kao i svome organizmu u cjelini kroz životni put, tako možemo i na dnevnoj razini pomoći svojim stanicama, a tu su i neuroni kao stanice kada govorimo o mozgu, da se pomlade i da se uspori njihovo trošenje. To se radi kroz zdrav život, kroz učenje prihvaćanja realiteta i prilagođavanja, ali i njegovanje intelektualnih i duhovnih sposobnosti te otključavanjem potencijala koji su u nama.

Prepoznajte promjene u sebi, ili kod drugoga, izgradite razumijevanje toga

1 – Starenjem sposobnost učenja nije narušena, štoviše, možete pojačati kapacitet mozga kroz preoblikovanje sinapsi i jačanja mogućnosti stjecanja i primjene novih znanja. Završiti fakultet u 50-tim ili kasnije mnogo je lakše nego u 20-tima naročito ako birate područje koje vas zanima. Možete nadopuniti znanje stranog jezika ili učiti nekoliko novih – kapacitet mozga to može primiti u neograničenom obujmu. Jačate nova područja mozga kao što su memorija i govor.

2 – Opada nivo motivacije. Volimo svoj kauč, fotelju, ne želimo promjene, sve nam je naporno. Skloni smo zapustiti se, očekivati od drugih da nas potaknu i motiviraju, skloni smo kriticizmu, naprosto ništa nam se ne da. Samo da  nas ostave na miru u našoj zoni komfora.

3 – Dugotrajno pamćenje nije narušeno, ali kratkoročno jeste. Mozak je poput arhiva. Ima dva odjeljka: jedan za trajno pamćenje, a drugo za kratkoročno. Poput arhiva. Recikliramo dokumentaciju koja nema trajnu vrijednost da ne opterećuje prostor, ali izdvajamo postupno gradivo koje čuvamo npr. godinu dana ili tri, a iz toga izvlačimo gradivo koje je potrebno čuvati zauvijek. Stoga se ne trebate čuditi sebi niti starijim osobama kada pričaju o davnim vremenima, a zaborave što je bilo jučer. U starijem dobu ima se više vremena razmišljati o prošlosti.

4 – Psihičke bolesti češće se javljaju kod starijih osoba, i to kod onih koje nisu „radile na sebi“ ili imaju neke genetske predispozicije. Makar je novija znanost otkrila da svako ljudsko biće može mijenjati svoj genski zapis aktivnostima i promjenama na razini bića i promjenom okoline ili uvođenjem novih impulsa i zanimljivosti, jednostavno da bude drugačije i poticajno. Makar psihičke bolesti, kao što su depresija, sve češće pogađa i mlađu populaciju što nije uopće čudno zbog složenosti svijeta u kojemu živimo. Tehnološki razvoj i društvene promjene adekvatno ne prati prilagođavanje nas kao duhovnih, emocionalnih i tjelesnih bića.

Anksioznost je blagi poremećaj koji se očituje tjeskobom i normalno je stanje u čovjeka kao obrambeni mehanizam na opasnost koja već jeste ili prijeti, međutim, ako prijeđe granicu normalnoga, prelazi u patologiju, u depresiju. Zato je važan „rad na sebi“ i razumijevanje, učenje o svemu tome, a i primjena tehnika koje možemo sami ili uz pomoć trenera, coacha, duhovnog iscjelitelja… Ukoliko primijetite da ni to ne pomaže, tada je dobro potražiti psihologa ili psihijatra, osobe koje se bave patološkim stanjima i iskusnije su u tome.

Read More
Categories: Psihologija, Zdravlje Tags: Tags:

DUŠEVNI MIR

KADA PRIHVATITE OVE ČINJENICE…

Cilj pa čak i svrha nas kao ljudskih bića jeste postići duševni mir. Samo u takvom stanju možemo dostizati najviše nivoe kreativnosti. To ne znači da naš život nema problema.

Svi imamo određenu dozu patnje s kojom se teže ili lakše nosimo ovisno o tome koliko promišljamo o svome životu i njegovom smislu. Patnja se povećava kako zalazimo u zrelije godine i kada se, u većini slučajeva uz manje svakodnevnih obaveza (posao, obitelj) počinjemo osvrtati na svoj život. Blago onima koji to ne čine iz bilo kojeg razloga, bilo da je to odgovarajući nivo duhovnog razvoja koji pojedinci i dalje razvijaju, bilo da je to odsustvo svijesti o duhovnosti našeg postojanja. Jer mi smo prvenstveno duhovna bića, a tijelo je fizičko mjesto gdje boravi naša duša. Mi smo duša, Ono što jesmo, zraka ukupne jedinstvene Svijesti koju možemo nazvati Bog ili Kreacija koja se izražava kroz mnoštvo oblika. 

Komotno je prebacivati odgovornost zbog patnje u našem životu na druge, bilo da su to ljudi nama najbliži, bilo da su to političari i država. Problem nastaje onda kada sebe optužujemo za ono što smo činili. Kažem „činili“ – radi se o radnjama ili propuštanjem radnji u prošlosti.

I meni idu na živce razni učitelji i zagovornici pozitivnog razmišljanja koji se često bave, a vjerojatno i ja spadam s vremena na vrijeme među njih, onim površnim znanjem o psihologiji ljudskog roda. Misli pozitivno i bit će sve u redu. To naprosto ne funkcionira.

U nastavku govorit ćemo o nekim činjenicama na kojima trebamo raditi u smislu prihvaćanja i ako to ustrajno uvježbavamo, bit će manji nivo naše patnje. Naglasimo posebno da mi sami sebi radimo najviše patnje, bilo samo mislima, a da ne kažem koliko patnje uzrokujemo našem tijelu kao hramu naše duše kroz nebrigu o tijelu. Mi smo sebi najveći neprijatelji i potrebno je jačati svoj duh kroz svakodnevnu samodisciplinu, a ne jednom tjedno ili mjesečno, ili onda kada padnemo u veliki „bed“.

To nije lagan posao niti će svaki dan proći bezbolno i uspješno. U tijeku dana sigurno već prepoznajete kritične točke i okidače koji vas vuku u tamnu energiju s kojom se osjećate umorno i tjeskobno ili reagirate ljutnjom i agresijom.

Svi smo traumatizirani

U našim životima dogodile su se određene situacije koje su obilježile naš život i zarezale se duboko u podsvijest pa kroz okidače prokuljaju s vremena na vrijeme. Ako se time ne pozabavimo, naše reakcije kao naučeno ponašanje iz podsvijesti bit će sve jačeg intenziteta zbog čega se nećete ni vi ni objekt ili subjekt vaše neadekvatne reakcije dobro osjećati. Produbljivat ćete jaz u odnosima s okolinom.

Ono što trebamo osvijestiti jeste da smo svi traumatizirani, bilo nekim događajima u užoj okolini, u obitelji, na poslu, ali i kao kolektiv. Svaka generacija prolazi kroz ratna zbivanja koja negativno utječu na psihu i ekonomiju pa makar se taj rat vodi u nekoj drugoj državi.

Vaša trauma, negativno iskustvo koje niste „probavili“ i otpustili nije ništa novo. Svi imamo svoj križ, kako to voli narod nazvati. Ono što trebate prihvatiti jeste taj križ koji morate nositi do kraja života ili će on biti vremenom olakšan i postati svet razvojem situacije na bolje. A već drugačiji, uzvišeniji i mirniji odnos prema to situaciji kojom ne možete vladati pomaže sudionicima te situacije da ne osjećaju vašu negativnu energiju, otpor i pokušaj kontrole.

Vaša priča nije ništa novo, makar vas to ne tješi. Može pomoći da se osvrnete oko sebe i vidite još teže situacije s kojima se ljudi bore. A još više ćete sami sebi pomoći da pomažete ljudima na bilo koji način, koji vama odgovara, koji vas ne stavlja u položaj žrtve, a te ćete ljude, ako odlučite pomoći, naći na svakom koraku, gdje god se osvrnete. Bitno je maknuti fokus sa svoje situacije, naročito one koju ne možete promijeniti i vidjeti kako možete pridonijeti svojom duhovnom energijom na sveukupnost energije u svijetu. Mi svojim mislima, a time i postupcima, pomažemo cijelom svijetu ili odmažemo. Važno je spoznati svoju duhovnu moć, energiju koju imamo i usmjeravati je na povećanje ljubavi i svjetlosti.

Nemamo odgovor na sva pitanja

Kada nam se dogode određene situacije u životu i pitamo se zbog čega se to događa, kada tražimo uzrok, moguće da ga nećemo dokučiti. Koliko god ste dobra osoba, trudite se, mnogim ste ljudima pomogli, ipak se dogodi nešto za što smatrate da ne zaslužujete. Naprosto se neke stvari događaju. Mi svojim uskim razumom, umom, logikom ne možemo dokučiti zbog čega sve to. Nemamo širu sliku. Možemo nagađati da smo mi nositelji darme, karme naših predaka, situacija što pojedinačnih što nacionalnih, nositelji nerazriješenih situacija naših prošlih života i što sve ne – naprosto je uzaludno i bespotrebno mučiti se istraživanjem i propitkivanjem.

Kada se kaže da su to životne lekcije, opet se pitamo čemu ta lekcija i zašto ona mora biti tako okrutna jer mi nismo rođeni s grijehom. Ali ako malo bolje promotrite svoje postupke koji su se događali prije 20, 30 godina i potpuno ste zaboravili na to i odjednom – paf! kao da ste kažnjeni. Možete to i tako nazvati, ili poravnanjem, podmirenjem računa. Ali zašto smo mudri tek sada i kajemo svoje grijehove, sada kada smo ostarjeli, sada kada bi trebali pronaći mir u životu, da proživimo te naše godinice ljepše i jednostavnije, i zašto nismo bili pametniji prije jer sigurno i vi, i ja, svi mi drugačije bi postupali i pazili na svoje ponašanje.

Ono što možemo napraviti da bi se što više približili duševnome miru jeste prihvatiti poravnanje, preuzeti odgovornost za svoje nekadašnje postupke. Važno je nastaviti putem pomirenja s osobama koje su bile dio vašeg života pa čak ako tih osoba više nema ili su one tako daleko i nema skore šanse da se s njima nađete i uspostavite bolji odnos.

Važno je ne zahtijevati vraćanje situacije u prijašnje stanje jer je to nemoguće. Ono što pomaže jeste oprostiti sebi na neznanju i nesvjesnosti, na okolnostima kojima se nismo znali na odgovarajući način nositi jer smo bili preopterećeni preživljavanjem, ali i naučenim ponašanjem. Naprosto nismo znali tada bolje niti smo bili svjesni toga da trebamo pomoć bilo duhovnu bilo od institucija koje se bave tim područjem.

Oprostiti sebi nije lako kao što je lako oprostiti drugima. To je dugotrajni proces, a možete ga prakticirati na način da što češće šaljete ljubav ili misli podrške osobi koju ste povrijedili iako ta osoba s vama ne komunicira. Ali ova iscjeljujuća energija koju imate u sebi, bili toga svjesni ili ne, počet će dobro utjecati na drugu stranu. Dogodit će se obrat koji će pomoći da se lanac koji steže oba srca otopi kao plastika na vatri.

Ukoliko se radi o osobama koje vam nisu važne u životu, a učinile su vam nažao, možete razmišljati na način da su i te osobe imale neku ulogu u vašem životu, da su vam dale šansu naučiti kako se ne treba ponašati, a moguće i one promišljaju o svome životu, moguće da vas se ne sjećaju, ali sigurno je bilo sličnih ljudi poput vas koje su povrijedile. Otpustite te osobe na način da im poželite daljnji duhovni razvoj na putu dostizanja duševnog mira. I prisjetite se da ne morate znati zbog čega se sve to događalo, ne mučite se otkrivanjem smisla i uzroka već se okrenite vašem daljnjem životu koji vam nosi obilje situacija u kojima možete sada postupati mudrije i duhovnije.

Živimo u svijetu dualnosti

Dualnost, suprotnost, oprečnost. Poput štapa s dvije drške. Naprosto prihvatite da ne može biti sve lijepo, ugodno, dobro, nadahnuto, impresivno, zaljubljeno, kreativno već da postoji i ono manje lijepo, manje ugodno, zlo, zatucano, nekreativno, omrznuto i smrznuto.

Naprosto je tako. Imajte na umu znak yin i yang, nacrtajte si negdje, nalijepite sliku na vidljivo mjesto i prihvatite da je život takav. Možete si pomoći na način da osvješćujete koliko dobroga imate sada, koliko ste imali i koliko ćete tek imati. Ipak, u našim životima više je toga dobroga nego što smo svjesni. Loše situacije događaju se s vremena na vrijeme. U dobra vremena jačamo svoj duh zahvaljivanjem, radom na sebi kako bismo u loša vremena bili snažniji i lakše prošli kroz situacije. A kada dođe loše vrijeme, ne pružajmo otpor u smislu da se borimo, mrzimo, preispitujemo, okrivljujemo već prihvatimo situaciju kako bismo trezvenije i oslobađanjem kreativne energije i ljubavi najbolje prošli kroz tu situaciju. Time pomažemo i sebi i svim sudionicima te situacije.

Do daljnjeg, uvijek će biti rata i sukoba

Kako stvari stoje, uvijek će biti rata. Čovječanstvo još nije deseglo točku razvoja koja znači pravednost i mir, suradnja i pomaganje. Sve dok kao pojedinci gledamo kako da se zaštitimo, kako da pružimo otpor, zlu vratimo istom mjerom, kako da samo dobivamo bez angažiranja, kako da se otvorimo i pomognemo ovom svijetu, da damo nešto dobro iz sebe, od sebe, od tog viška kojega imamo – tada svijetu neće biti bolje pa tako ni nama kao pojedincima.

Kada bi zamislili povijest Zemlje kao crtu od godinu dana podijeljenu mjesecima, čovjek je stvoren tek nešto oko 25.12. ili čak kasnije pa možemo usporediti da je čovjek poput djeteta od dvije ili tri godine gdje se igra u pješčaniku gradnje i rušenja kuli od pijeska. Čovječanstvo je vrlo mlado, nedozrelo i možda i vi možete povjerovati, kao i ja, da ipak netko bdije nad nama, neka druga civilizacija koja s vremena na vrijeme intervenira za naše održanje, bilo da nam pošalje duhovne učitelje, znanstvenike ili nevidljive entitete koji se implementiraju i uspostavljaju mir. A moguće da se i bore protiv zlih sila i čak „daju svoj život“ za nas.

Čovjek je vrlo kompleksno biće

Pa i nije nam baš lako! Imamo tijelo koje je vrlo zagonetno, krhko, ali i moćno istovremeno. Imamo um, svijest, podsvijest, više ja, ego, super-ego, ambicije, kreativnost, nezainteresiranost, lijenost – ma čega sve tu nema. Pa psiha, pa duša, pa energija koja nas diše, pa to što moramo stalno nešto učiti, proživljavati, očuvati život – sve je to teško apsorbirati, a život nije dovoljno dug da bismo sve to stigli.

Ne možete sve znati. Kada krenete putem osvješćivanja ne radi toga da budete neki mistik nego naprosto da si pomognete u svakodnevnom životu, da znate prepoznati teror pojedinih misli, navika i postupanja, tada budite nježni prema sebi. Nemojte si prigovarati da ste neznalica, nesposobni ili loša osoba. Svi smo mi toliko složeni. Makar postoje obrasci u koje se tipovi ljudi svrstavaju, ipak smo svi mi na svom zasebnom putu makar ćemo na tom životnom putovanju susresti mnoge s kojima ćemo uspostaviti kontakt.

Važno je znati da nema ništa preko noći. Svako napredovanje traži iskorak, pa onda sljedeći korak, pa sljedeći korak. Budite strpljivi prema sebi. Prihvatite sebe sa svim vrlinama koje prepoznajete u sebi kao i manama, padovima i neuspjesima, jer to je normalno. To je sastojak svih nas. Jesmo li savršeni? Pa i nismo. Pa što! Ali radimo u danom vremenu najbolje što znamo i možemo.

Ne tražite od sebe nemoguće i drastične promjene koje vam čak mogu ugroziti egzistenciju. Možda nešto što želite nije za vas. Ono što pomaže jeste povjerenje da će vam život dati ono što vam treba i nije potrebno da toliko brinete za budućnost. Jest, dobro je imati policu osiguranja, mirovinu, vrijednost u nekretnini, neko autorsko djelo, ali u biti imat ćemo svi onoliko koliko nam treba. To „trebanje“ nije uvijek identično i vašem htijenju i željama. Prisjetite se da ste dobili uvijek ono što vam treba iz neočekivanih izvora, upravo u vrijeme kada vam je zatrebalo. Da nije bilo tako, sada ne biste bili ovdje. Povjerenje u život na ovaj način dobar je put za dostizanje duševnoga mira odbacujući emociju straha od budućnosti.

Zemlja je živo biće i zove se Gea

Čovjek želi ovladati prirodom, ukrotiti je, da mu služi, da bude neiscrpan izvor. Koliko god Zemlju bušio, prepravljao, pustošio, iscrpljivao, preslagivao – Zemlja daje obilno poput majke dojilje. Dojilje daju mlijeko sve dok se potiče sisanje. Kada majka kaže: – E sad je dosta!, tada se dijete odvaja od sise. Tako će biti, ako je potrebno, i u odnosu nas sa Zemljom.

Potresi, poplave i suše, dizanje mora koje je plavilo civilizacije i spuštanje koje je otkrivalo ruševine, uvijek je postojalo. Civilizacije su nestajale iz razloga što nisu pratile prirodni ritam majke Zemlje i onda kada su vođe država postali toliko pohlepni da su počeli tražiti daljnje teritorije ili ih otimati da bi zadovoljili svoju pohlepu. Zemlja je intervenirala uništavajući nepodobno kao što to radi i naš imunitet. I Zemlja ima svoj imunitet. Pa kada nam se sljedeći put zatrese tlo pod nogama i pokrene ljude da grade nove kuće, kada rijeka nabuja od pretjeranih kiša i potakne ljude na izgradnju nasipa, ili presuši naša oranica i potakne nas da uvedemo pametan sustav navodnjavanja – radi se o zaštiti koju Zemlja provodi nad sobom, ali i bićima koja dobivaju šansu.

Read More
Categories: Psihologija, Zdravlje, Život Tags: Tags:

NAČIN RAZMIŠLJANJA

KAKAV KONCEPT IMATE O SEBI I SVIJETU?

Koncept ili stav o svijetu u kojemu se nalazimo duboko su ukorijenjena uvjerenja koja smo tijekom života oblikovali. Prihvaćali smo kao djeca poput spužve sve što su naše velike i znatiželjne oči zapazile, ali nismo još imalo razvijeno kritičko razmišljanje da bi znali odrediti što je istina za nas i što je usklađeno s nama i našim napretkom.

Nažalost, kritičko razmišljanje većina ljudi ni do pozne dobi nije razvila, to jest mišljenje vlastitom glavom. U nama su cijeli sistemi i sklopovi uvjerenja koja su podsvjesne naravi i teško raspoznajemo koje su misli rezultat našeg kreativnog uma, naše kreativne duše, a koje su misli kopija svega onoga što tijekom dana, mjesecima i godinama upijamo iz okoline (ljudi s kojima provodimo najviše vremena, mediji, literatura, internet).

Mnogo se govori o osobnom i duhovnom razvoju, ali mnogo je ljudi koji su toliko duboko pali u siromaštvo i bore se u preživljavanju da ne mogu niti možemo od njih očekivati neki osobni razvoj, duhovnost i brigu za svoje mentalno i tjelesno zdravlje. Kada nemate uvjete za normalan, ugodan život, kada nemate svoj krov nad glavom, prihode koji bi trebali omogućiti osnovne životne potrebe – tada doista nema mjesta za duhovnost, kreativnost i učenje. Ljudi su tada ogorčeni, nesretni i bolesni i ne možete im pomoći osim milostinjom.

Malo će ljudi diskutirati o blagostanju i podešavanju uma za uspjeh. Ljudi uglavnom troše energiju na proučavanje preživljavanja i svakodnevno se hrane lošim vijestima ili mentalnim opijatima kao što su ovisnosti pa i one na prvi pogled najbezazlenije (TV sapunice i glupi show programi).

Ovdje učimo da sve kreće od nas samih, iz naše glave. Da bismo mijenjali vanjski okoliš, tada prvo trebamo urediti unutarnji okoliš: naše tijelo, naša razmišljanja i stavove, naš sustav vrijednosti. Mora nam biti jasno da iz unutarnjeg kaosa ne možemo graditi skladnije vanjske okolnosti jer ono što gledamo vani, to je rezultat našeg unutarnjeg stanja. To se odnosi i na kolektivno. Što smo više usredotočeni na prijetnje, strah, ratove i bolesti, još više ćemo toga kao kolektivna svijest kreirati.

Ne biste vjerovali, ali doista možete popularno nazvano radom na sebi (to je doista rad i to svakodnevni), možete pridonijeti boljem kolektivnom. Pa da se i ne opterećujete tim kolektivnim, promjene na bolje možete zamijetiti u svojoj neposrednoj okolini.

Promjene neće doći bankovnim kreditima i potporama, policama osiguranja, iscrpljujućim radom i odricanjem od svega kroz bezumnu štednju. Uvijek krenimo od sebe i neka nam cilj bude unutarnja sređenost i kontrola vlastitih misli. Iz toga naše djelovanje bit će produktivnije, staloženije i mudrije.

Velika je prekretnica u promjeni razmišljanja, ali to ne znači da ćete svijet koji je doista pun kaosa gledati uljepšano kroz ružičaste naočale. Stvar je u tome da konačno odlučimo razračunati s uvjerenjima koja nam rade štetu, naročito uvjerenje o novcu: da je novac zlo, da su ljudi koji imaju novca to stekli na mutan način, da nikad nećete imati novca, da niste sposobni zarađivati više, da ste osuđeni na preživljavanje.

To su uvjerenja koja su vrlo štetna. Ne znači da ćete odmah sebe zamišljati kao milijunaša i da imate pravo na to i da ćete to nekim privlačenjem i imaginacijom postići. Nije nemoguće, ali trenutno nije moguće ukoliko su vaša uvjerenja o novcu i vašim sposobnostima nepodržavajuća. Nije dobro razmišljati o milijunu, a niste se razvili kao osoba da zaradite milijun. Neka vam cilj bude prihodovati još jedan prihod mjesečno u visini koji imate sada. To je realnije, to je moguće. Kako budete rasli, tako ćete biti sposobniji primiti više.

Dogodilo se sigurno i vama da ste nenadano dobili nasljedstvo ili otpremninu. Taj vas je novac toliko žuljao da ste ga išli odmah potrošiti „da ne bi slučajno nestao“. Svi se plašimo inflacije pa ubrzano trošimo i na ono što nam nije toliko neophodno. Na taj način pridonosimo stvaranju slike o nestašici. O investiranju ne učimo; uglavnom smo financijski neobrazovani.

Ako smatrate da niste dorasli za nešto više i bolje, ili se plašite razočaranja ako ne uspijete, taj se stav može promijenitii. Vi možete promijenitii pogled s vašeg prozora, maknuti koprenu s očiju. Oči su produžetak mozga i na svijet gledate kroz štetna uvjerenja iz vaše glave.

Ukoliko želite postići uspjeh, veće prihode, tada je potrebno da prodajete, da nešto date svijetu. Što god odabrali, formula je ista:

– rješavate problem koji ljudi imaju

– dajete vrijednost: znanje, podršku, informaciju, proizvod, uslugu

– potičete ljude na transformaciju – dajete im nadu

Najvažniji proizvod koji možete ponuditi drugima jest SLOBODA.

Sloboda od boli, sloboda od žrtvovanja, sloboda od neimaštine, sloboda u vremenu, sloboda za otključavanje potencijala i kreativnost. To ljudima treba i što god odabrali, držite se ove formule.

Budite otvoreni i za ono „nemoguće“

Neće vam se sve želje ostvariti jer ipak netko ili nešto iznad nas zna najbolje što je dobro za vas i što vam je potrebno. Ali mnogo toga možemo ostvariti iako trenutno mislimo da je to  nemoguće. Zar je nemoguće zaraditi još jednu dodatnu plaću radom na internetu? Zar je nemoguće naći odgovarajućeg životnog partnera? Zar je nemoguće imati nova znanja i dati vrijednost svijetu, pomoći ljudima? Ljudi žele platiti i nemojte misliti da nitko neće ili nitko nema novaca za to. Ljudima je potrebna pomoć. Vi ćete pronaći svoj način kojim ćete najbolje pomagati drugima, a time i sebi i svojoj obitelji.

Problem je jedino u tome što većina ljudi ne želi pomoći drugome. Imaju koncept o sebi da nemaju dovoljno ni za sebe a da bi pomogli drugome. Sve dok razmišljamo kako samo primiti, primiti, primiti, tada nećemo podesiti vibraciju da doista primamo. Primanje dolazi tek kada dajemo jer u Univerzumu nema ništa besplatno.

Pažnja na misli

Tehnikom promatranja što mislite tijekom dana, što govorite, kako se ponašate – omogućujete si dovođenje u stanje svjesnosti. Kada ste svjesni, tada ćete primijetiti što vam ne čini dobro, koje vas misli teroriziraju, a to su uglavnom misli koje su vam drugi usadili u podsvijest.

Promatranjem sebe možete mnogo naučiti o sebi i to nema veze sa sebičnošću. Određene misli dolaze u određeno vrijeme, bilo po navici, bilo uzrokovane nekim okidačem. Nešto se događa u okolini i počinjete se ponašati na isti način, uglavnom na loš način čime povređujete ne samo druge već i sebe.

Nepodržavajuće misli ne vole jake zvukove pa kada vam dođe ono što je doista bespotrebno da mislite ili vrsta misli koja vam ne daje energiju za rješenje problema, tada glasno uzviknite: STOP! i pritom pljesnite rukama.

Ili ustanite i zatopčite nogama!

To je dobra tehnika da se vratite u sadašnjost, u ovaj trenutak i da postanete svjesni onoga što vam ne čini dobro.

Uvijek se pitajte:

– treba li mi ova misao?

– mogu li je preokrenuti u dobar predznak?

– je li to moja misao?

– kako se osjećam uz dosađujuću misao koja me nazaduje?

Pazite na sadržaje koje „konzumirate“

– što gledate na televiziji?

– što slušate na radiju?

– koju literaturu čitate?

– koje objave pratite na internetu?

– na koje ste se novine pretplatili i gubite novac?

– s kojih se pet ljudi najviše družite i o čemu raspravljate?

Bolje je biti sam nego okružen negativnim i obeshrabrujućim ljudima.

Read More

INTROVERT

HOW TO USE YOUR PERSONAL TYPE TO YOUR GREATEST GOOD?

Insert from the book THE SUFFERING OF THE INTROVERT for English-speaking clients

We were born intelligent and perfect for our life mission

Each of us has some episodes in our lives when we wish the earth would just swallow us up and hide us from our embarrassments. In spite of it all, when we find ourselves in challenging situations, we fear the same thing could happen again – what a fiasco. We think we are incurable fools and everlasting losers that will always be used by others. “Born a fool, die a fool” is a common expression. This is a foolish expression and an excuse for people to never question the situations that are repeating in their life.

            After a child is born, it has all the knowledge it will ever need. The size of its eyes won’t change significantly. In its disproportionately big head, everything is prepared to be taken into it, copied, and created. A child is intelligent from the moment it’s born. It has the senses of smell, colors, and sounds so developed that we don’t need to explain to it what color something is or what kind of sound it hears. A child is full of curiosity and learns at the speed of light. But why does that child often grow up to be an unattractive adult and an aggressive, complicated, lazy adult – a detriment to himself? In what moment or development period does this happen? Adolescents usually shut off from their parents, or other authorities, and open up to all the silly things in the world and, in spite of it all, exactly at the most sensitive age when they still “know nothing about life”. At times they even self-destruct in dangerous activities that were not available to us when we were their age.

            I’m an advocate of the philosophy that we all have to experience life on our own. Our mission is not finished on this earthly life if we haven’t learned all the lessons needed for us to develop into beings of a higher spiritual level. It might seem that someone has it easy in this life – unlike ourselves or someone else who bears all the troubles of the world on their shoulders. Good people seem to get hurt and bear the heaviest crosses while others, “less worthy”, slip by through all the hardships life throws their way.

            Few of us grow up in an ideal environment. They say that parents cannot and need not be perfect; let them be good enough for a child to develop into an average adult and to lay the foundations for its further, autonomous development. There are those who always use a difficult and unjust childhood as an excuse and constantly throw it in the face of others, most often their still living parents. Their current situations is everybody else’s fault, but not theirs.

            For instance, I could say that my sufferings are my parents’ and my step-parents’ fault, but I will not because it is not true. The environment was, by some miracle, more inclined towards me than to my brothers. However, I’m not saying that everything was just ideal for my physical and spiritual development. My mother wasn’t perfect, but to her kids, she was the ideal mother. Everything needed to be exactly as it was in order for me to become who I am today. The kind of person I am, the purpose of my life, my aspirations, the level of my spiritual development, my persistence and perseverance in life’s challenges – all of it could be the effect of the environment I grew up in, but not a precondition.

            The feeling of being second when a new brother or sister is born does not always need to be a traumatic experience for the eldest child. The first-born child can often assert itself, have jealous outbursts, but a smart parent will recognize and accept that fight for maintaining a position. They will dedicate enough time and inexhaustible love for the older, “threatened” child, too.

Read More

FORMULA 4

FORMULA ZA DOSTIZANJE ŽELJENOG

1 = Razmišljaj na moćan način bez obzira na životne okolnosti i poduzmi akciju

VIDEO verzija

Okolnosti su neutralne. Ovdje učimo kako unijeti vlastitu moć u okolnosti kako one ne bi nama upravljale na razoran način. Okolnosti vučemo iz svoje prošlosti i najčešće su posljedica naših odluka. Ali kakve god bile odluke i posljedice iza toga – mi još uvijek jesmo ovdje. To znači da smo se na neki način održali i izrasli, postali čvršći ili bolje rečeno elastičniji. A često toga nismo svjesni, našeg napretka.

Nesvjesno prigrlimo osjećaj izdajstva, razočaranosti životom, kao da nam je netko nešto ukrao. Čak pronalazimo osobe na koje možemo projicirati taj osjećaj, kao da su nam one krive. Čak i trudnoća, dojenje, naš san, vrijeme – ono što traži dijete – crpi, siše i tada možemo imati osjećaj da nam nešto uzima, samu srž našega života, kao da više nismo slobodni. Trudnoća, rađanje, podizanje djeteta nije uvijek lijep osjećaj i česta je postporođajna depresija.

Posljedice razornih osjećaja koje duže vrijeme gajimo u sebi mogu biti bolest, smrt, razdor i sve drugo što može biti dio ljudskog iskustva.

Vi možete donijeti ODLUKU: – Imam to iskustvo (mi smo duhovna bića koja su došla iskusiti što znači biti čovjek, dakle, došli smo po iskustva); odlučite da ćete izvući nešto dobro iz iskustva iako pružate otpor situaciji. Svi mi imamo unutrašnju moć koja je veća od situacije.

Read More

PRETJERANO BRINJENJE

KAKO SE MANJE BRINUTI I BITI SRETNIJI?

AUDIO verzija

Ta naša zabrinutost tako se tiho uvukla da ju je potrebno razotkriti i znati prepoznati razliku između brige i opreza. Brigom ništa ne postižemo, ona nas iscrpljuje, a jednim zdravim oprezom izbjegavamo situacije koje nas mogu ugroziti. Briga je težina kada zamišljamo nešto što bi se moglo dogoditi, a uglavnom se neće dogoditi, a oprez je ljudska zdrava osobina koja nas čuva, npr. gledamo lijevo i desno dok prelazimo ulicu, oprezno vozimo automobil poštujući znakove, ne dovodimo se u ekstremne situacije, npr. ne skačemo padobranom s vrha katedrale ili ne odlazimo sami na planinarenje, čuvamo svoj dom od požara i slično.

Ljudi često brinu oko nevažnih sitnica, tj. hoće li salvete na stolu biti određene boje ili tanjuri biti identični i hoće li umak ispasti savršeno. Uzrujavamo se od brige, nervozno i iscrpljeno dočekujemo naše goste koji uopće ne primjećuju sitnice.

Postoji nekoliko načina kako da se riješimo velikih i malih briga. Kada brinemo male brige, one nam izgledaju velike, a velike najveće na svijetu. Brigu hranimo emocijom straha i briga postaje sve veća i napornija.

Ako počnemo sagledavati svoj budući život za godinu, dvije, pet ili dvadeset, ne samo što će nas uhvatiti brinjenje već i strah od neizvjesnosti. Važno je znati da nitko ne može predvidjeti budućnost iako možemo u sadašnjosti postaviti temelje za naše financijsko, emotivno, zdravstveno stanje, optimalno koliko god to možemo. Stoga je potrebno probleme rješavati postupno, jedan po jedan. Uvijek gledamo koji nam problem zadaje najviše briga, od kojega se osjećamo loše i mi i naša okolina. Idemo vidjeti je li taj problem rješiv ili je situacija takva da je najbolje prihvatiti, otpustiti i zauzeti stav „Neka bude!“. Često je bolje ne poduzimati ništa nego stalno nešto poduzimati i smetati onome što se mora dogoditi. Čak svojim uplitanjem možemo pogoršati stvar.

Read More

MELANKOLIJA

RAZLOG POSTOJI, SAZNAJTE KOJI!

Ako ste navršili 60 godina, kročite u razdoblje ubrzanijeg starenja, a iza 70-te kao da se taj proces usporava i ljudi su još dugo barem izgledom isto – ostarjelo. To smo prihvatili, druge nam nema. Ali do prihvaćanja, za mnoge od nas je težak put.

Ono što se događa u ovom procesu jest promjena karaktera ili naglašavanje karakternih osobina od kojih možete patiti i vi i vaša okolina. Ako ste nestrpljivi, postajete još nestrpljiviji. Ako ste mrgud, postajete još neraspoloženiji. Malo je ljudi koji iza 60-te procvjetaju. Tako bi trebalo biti s obzirom da je većina nas u mirovini, a to znači mirniji život.

Stvarnost je sasvim drugačija. Što se to počelo događati s nama? Zašto smo nesretni?

Suočavate se s financijskom oskudicom, simptomima nekog zdravstvenog poremećaja, imate vremena za razmišljanje, javlja se strah od budućnosti, slabije se krećete i gubite volju za aktivnošću.

Ono što neminovno dolazi kada zađemo u određenu dob jeste promjena psihologije. Loše raspoloženje i melankolija, strah od starosti i nemoći ometaju duševni mir za kojim toliko čeznete. Počeli ste patiti od nesanice. Suočavate se s emocijama tuge i grizodušja. Sve češće se vraćate u prošlost. Depresija je progresivna bolest kao i alkoholizam. Postala je epidemija kao i sve druge ovisnosti. Nalazite se na rubu!

KAKO SI POMOĆI?

Read More
Categories: Psihologija, Zdravlje Tags: Tags: , ,

ČEGA SE PLAŠITE?

KAKO PREPOZNATI EMOCIJE I NOSITI SE S NJIMA?

Važno je poznavati biokemiju našega tijela kako bismo lakše razumjeli stanja u kojima se emocionalno, tjelesno, mentalno i duhovno nalazimo. Amigdala je struktura u mozgu koja regulira emociju straha. Ona ima važnu ulogu jer čuva naše tijelo od bespotrebnih ozljeda i neadekvatnih postupanja. Strah stavlja tijelo u stanje pripravnosti u zahtjevnim i opasnim situacijama. Talamus prepoznaje opasnost, aktivira se i šalje poruku amigdali. Taj put traje samo 12 milisekunda i zato možemo automatski reagirati ne promišljajući. Tijelo je programirano da samo sebe štiti bez upliva našega svjesnog uma.

Postoji nekoliko stupnjeva straha ovisno o tome u kojoj mjeri možemo izbjeći opasnost. Kada možemo izbjeći opasnost, tada govorimo o strahu. Kada nismo sigurni možemo li izbjeći opasnost, tada ulazimo u stanje panike. Kada se moramo suočiti s bezizlaznom situacijom koja se tiče našeg preživljavanja, tada smo u stanju užasa.

Također postoji cijeli raspon nerealnih strahova i duševnih oboljenja koja se temelje na strahu, kao što su fobije i dječji strahovi. Kod ovih drugih, tijekom odrastanja nadrastemo i određene strahove, međutim, mnogi strahovi koje smo pohranili u podsvijest prate nas tijekom daljnjeg života. Traume ili subjektivni doživljaj stvarnosti podloga su za razvoj i održanje nezdravog straha koji ne samo što ograničava ljudske potencijale već dovodi i do kroničnih bolesti.

Prenijet ću vam nešto iz male, ali vrlo korisne knjige „Emocije – što i kako s njima“ koju je publiciralo Psihološko savjetovalište Sveučilišnog centra iz Rijeke.

Mi ljudi emocionalna smo bića. Da tako nije, našli bi se u velikom problemu. Emocije ne služe samo za očuvanje fizičkog tijela već i kao alat za komunikaciju s drugim ljudima i okolinom. Emocije imaju svoju energiju i volimo reći kako su „zarazne“. Stoga, pripazite koliko vremena provodite s osobama s negativnim emocijama. Ne govorimo o tome da postoje dobre i loše emocije. Sve su emocije potrebne, ali potrebno je znati kako ih koristiti za naše dobro.

Često za emocije kažemo da su osjećaji, međutim osjećaji su sami dio ovog širokog spektra emocionalnog stanja. Postoji i način kako izražavamo emocije i taj se aspekt naziva ekspresija. Uz to, osjećamo i ono što nazivamo fiziološka pripremljenost koja označava kako naše tijelo reagira u određenom emocionalnom stanju. Emocije imaju i svoju funkciju ovisno o tome što određenom emocijom želimo postići.

Upravljati emocijama značilo bi iskoristiti njihov pozitivan aspekt, a to ima svaka emocija. Ako se emocije pojavljuju u pogrešno vrijeme i na pogrešnom mjestu, mogu nas povrijediti, kao i one koji su uz nas.

Upravljanje odnosno regulacija emocija odnosi se na niz različitih procesa kojima se reguliraju same emocije. Ti procesi mogu biti automatski ili kontrolirani, svjesni ili nesvjesni te mogu imati učinak na jednu ili više točaka u procesu stvaranja emocija.

Emocije mogu biti ugodne i neugodne i normalno je da ćemo izbjegavati neugodne. Ako se neugodne emocije češće javljaju, tada stvaramo obrambeni mehanizam i odbijanje proživljavanja neugodne emocije odnosno situacije koja je aktivira. Mnogi ljudi misle da su emocije slabost i izbjegavaju pokazivati emocije. Npr. „muškarci ne plaču“, „nemoj plakati, sine, jer to me jako ožalošćuje“, „ne smij se jer iza smijanja dolazi plač“…

Cijelu epizodu poslušajte na PODCAST-u.

Categories: Psihologija, Zdravlje Tags: Tags: