Tag: osjećaji

PRAKTIČNA FILOZOFIJA

KAKO POSTULATE PRIMIJENITI U ŽIVOTU I DA IH OŽIVIMO!

Teme koje istražujem, teme kojima se uvijek vraćam kada dopustim da me vjetrometina života udalji od moga bića; kao i želja da budem svrhovitijom i boljom osobom – možda će kroz moje knjige ili digitalne sadržaje (blog, objave na društvenim mrežama) – biti od koristi i nekome od vas.

Ako se i vi mučite s raznim emocionalnim stanjima, neuspjehom ili sebe neprimjereno istini sagledavate u pogrešnom svjetlu, to može biti uzrokom mnogih problema koje pokušavamo izbjeći ili donekle rješavati.

Možda se i vi svakodnevno suočavate s ljutnjom, svojom i ljudi oko vas (svijet je pun urlatora – s kim si takav si!), ako neprimjereno reagirate a niste tako htjeli, pa se kajete jer ste nekoga povrijedili, a to je najčešće vaš partner, dijete ili roditelj – a time ste nanijeli najveću štetu sebi – moguće da ćete u mom pisanju i radu pronaći mali poticaj i za vaš daljnji rad na sebi. To nije lagan posao. Ne moramo se popravljati na način da budemo neka druga osoba. Bitno je postati danas malo strpljivija osoba nego što smo to bili jučer, pa čak strpljivija sa samima sobom, sa svojim životom.

Možda se suočavate s tugom, tim potmulim osjećajem koji vam ne da biti sretnom osobom. Tuga ima svoje razloge i svrhu kada izgubimo nešto ili nekoga, ali osvijestimo svi zajedno da stanje tuge može biti navika – čak ne znate zbog čega ste konkretno tužni. Zbog svijeta ovakvog kakav jeste, zbog ljudi koji stradavaju, zbog cijelog čovječanstva koje je bolesno? Kažete da ne možete biti sretni dok drugi pate?

Kao dijete, već tada sam osjećala tjeskobu; znam sada da je to bilo zbog nesređene obiteljske situacije. Jednom sam majci rekla „da osjećam tjeskobu“. Zamislite da je dijete koje sam tada bila ja, bilo tako pametno da osvijesti svoje emocionalno stanje. Nisam znala zbog čega sam tjeskobna, niti je moja majka mogla pomoći, osim da se zabrine ili uputi neka ne očajavam, nego da se prihvatim rada, jer rad najbolje liječi – ali ova je tjeskoba bila sve veća, zadržala se do današnjih dana i tijekom života uzrokovala mnoge fizičke tegobe, kao što su bolovi u želucu i ekcem na rukama. Sada se to smirilo jer živim životom primjerenijim mojoj duši.

Read More

OSJEĆAJI I DUŽINA ŽIVOTA

MI SMO OSJEĆAJNA BIĆA, ALI BORAVAK NA NIŽOJ OSJEĆAJNOJ FREKVENCIJI – SKRAĆUJE ŽIVOT!

Nastavljamo s temom: MOŽEMO LI USPORITI STARENJE?

Starenje je prirodni proces kojega ne možemo zaustaviti, ali možemo usporiti. Možemo doživjeti čak novu mladost. Pa kako je to moguće?

Starenje je biološki proces u diobi stanica. Do kada je jedna stanica sposobna da se dijeli, do tada živi.

U prošlom blogu govorili smo o telomerama – produžecima kromosoma u našoj DNK i o enzimu telomerazi koji obnavlja telomere. Koliko su duge telomere, toliko će biti dug naš život.

Dokazano je da možemo produžiti život naših telomera vanjskim, ali i unutarnjim utjecajem.

Kako emocije djeluju na naše zdravlje i dužinu života?

Misli su energetski impuls. Misli određuju biokemiju našeg tijela: kako će naši unutrašnji biološki procesi funkcionirati.

Važan je naš način razmišljanja. Dobra vijest: imamo izbor. Naš život može biti kvalitetan iako ne mora sve biti savršeno. Možemo dostići sreću jer sreću stvaramo iznutra. Nikakvi vanjski utjecaji ne mogu nam garantirati našu sreću.

Mi u tijelu imamo 40 trilijuna stanica (nisam dobra u brojkama, ali tu je negdje). Stanice stalno rade svoj posao: stvaraju se kroz diobu, obavljaju svoju funkciju, umiru.

Stanice međusobno komuniciraju. Može se dogoditi pogrešan prijenos informacije zbog određenih okolnosti i tada dolazi do poremećaja (prekomjerne diobe stanica – tumori).

Unutar nas je jedan zaseban svemir koji funkcionira isto kao svemir izvana. Nije li to fantastično! Sačinjeni smo od kemijskih elemenata od kojih su sačinjene zvijezde. To znači da smo potekli od zvijezda.

Kako će naše stanice raditi, ovisi o našim mislima, a posljedično tome potičemo određene emocije. A emocije potiču lučenje određenih hormona i ostalih kemijskih tvari.

Čovjek je misleće biće, ali kakvo?

Prosječan čovjek u jednom danu ima preko 85.000 misli. Većinom su to misli prošlosti, ono što smo mislili jučer, prekjučer. Ako danas razmišljamo kao jučer i prekjučer – što mislite, o čemu ćemo sutra razmišljati? Misao nas može razboljeti, ali i ozdraviti.

Prethodni post: KAKO BITI DUGOVJEČAN

Sljedeći post: EMOCIJE

Preporučujem da pratite ova dva sjajna momka: