ZABILJEŠKA S JEDNE KNJIŽEVNE VEČERI

Nije se ništa promijenilo u mojoj psihologiji od onoga doba kada sam pod ruku s bivšim suprugom obavještajcem ravnala tabane po gradskom zagrebačkom asfaltu jer taj moj suprug radio je određeni nadzor nad građanstvom zagrebačkim u doba 80-tih. Znala sam da je bitno za njegov posao što češće hodati gradom i susretati razne ljude. Imala sam i ja neki tu zadatak i sivu knjižicu u koju sam trebala zapisivati zapažanja, ali nije mi nikako išlo jer – činilo mi se da nema ništa sumnjivo u toj nezanimljivoj masi raznih lica. Željela sam slobodno vrijeme provoditi na proplancima gdje slijeću ptice, zuje zlaćane pčele, u miru i spokoju jer bila sam nekako strašno, strašno umorna. Umorna s 20 godina.  Read More