Tag: psihologija

INTROVERT

HOW TO USE YOUR PERSONAL TYPE TO YOUR GREATEST GOOD?

Insert from the book THE SUFFERING OF THE INTROVERT for English-speaking clients

We were born intelligent and perfect for our life mission

Each of us has some episodes in our lives when we wish the earth would just swallow us up and hide us from our embarrassments. In spite of it all, when we find ourselves in challenging situations, we fear the same thing could happen again – what a fiasco. We think we are incurable fools and everlasting losers that will always be used by others. “Born a fool, die a fool” is a common expression. This is a foolish expression and an excuse for people to never question the situations that are repeating in their life.

            After a child is born, it has all the knowledge it will ever need. The size of its eyes won’t change significantly. In its disproportionately big head, everything is prepared to be taken into it, copied, and created. A child is intelligent from the moment it’s born. It has the senses of smell, colors, and sounds so developed that we don’t need to explain to it what color something is or what kind of sound it hears. A child is full of curiosity and learns at the speed of light. But why does that child often grow up to be an unattractive adult and an aggressive, complicated, lazy adult – a detriment to himself? In what moment or development period does this happen? Adolescents usually shut off from their parents, or other authorities, and open up to all the silly things in the world and, in spite of it all, exactly at the most sensitive age when they still “know nothing about life”. At times they even self-destruct in dangerous activities that were not available to us when we were their age.

            I’m an advocate of the philosophy that we all have to experience life on our own. Our mission is not finished on this earthly life if we haven’t learned all the lessons needed for us to develop into beings of a higher spiritual level. It might seem that someone has it easy in this life – unlike ourselves or someone else who bears all the troubles of the world on their shoulders. Good people seem to get hurt and bear the heaviest crosses while others, “less worthy”, slip by through all the hardships life throws their way.

            Few of us grow up in an ideal environment. They say that parents cannot and need not be perfect; let them be good enough for a child to develop into an average adult and to lay the foundations for its further, autonomous development. There are those who always use a difficult and unjust childhood as an excuse and constantly throw it in the face of others, most often their still living parents. Their current situations is everybody else’s fault, but not theirs.

            For instance, I could say that my sufferings are my parents’ and my step-parents’ fault, but I will not because it is not true. The environment was, by some miracle, more inclined towards me than to my brothers. However, I’m not saying that everything was just ideal for my physical and spiritual development. My mother wasn’t perfect, but to her kids, she was the ideal mother. Everything needed to be exactly as it was in order for me to become who I am today. The kind of person I am, the purpose of my life, my aspirations, the level of my spiritual development, my persistence and perseverance in life’s challenges – all of it could be the effect of the environment I grew up in, but not a precondition.

            The feeling of being second when a new brother or sister is born does not always need to be a traumatic experience for the eldest child. The first-born child can often assert itself, have jealous outbursts, but a smart parent will recognize and accept that fight for maintaining a position. They will dedicate enough time and inexhaustible love for the older, “threatened” child, too.

Read More

PRETJERANO BRINJENJE

KAKO SE MANJE BRINUTI I BITI SRETNIJI?

AUDIO verzija

Ta naša zabrinutost tako se tiho uvukla da ju je potrebno razotkriti i znati prepoznati razliku između brige i opreza. Brigom ništa ne postižemo, ona nas iscrpljuje, a jednim zdravim oprezom izbjegavamo situacije koje nas mogu ugroziti. Briga je težina kada zamišljamo nešto što bi se moglo dogoditi, a uglavnom se neće dogoditi, a oprez je ljudska zdrava osobina koja nas čuva, npr. gledamo lijevo i desno dok prelazimo ulicu, oprezno vozimo automobil poštujući znakove, ne dovodimo se u ekstremne situacije, npr. ne skačemo padobranom s vrha katedrale ili ne odlazimo sami na planinarenje, čuvamo svoj dom od požara i slično.

Ljudi često brinu oko nevažnih sitnica, tj. hoće li salvete na stolu biti određene boje ili tanjuri biti identični i hoće li umak ispasti savršeno. Uzrujavamo se od brige, nervozno i iscrpljeno dočekujemo naše goste koji uopće ne primjećuju sitnice.

Postoji nekoliko načina kako da se riješimo velikih i malih briga. Kada brinemo male brige, one nam izgledaju velike, a velike najveće na svijetu. Brigu hranimo emocijom straha i briga postaje sve veća i napornija.

Ako počnemo sagledavati svoj budući život za godinu, dvije, pet ili dvadeset, ne samo što će nas uhvatiti brinjenje već i strah od neizvjesnosti. Važno je znati da nitko ne može predvidjeti budućnost iako možemo u sadašnjosti postaviti temelje za naše financijsko, emotivno, zdravstveno stanje, optimalno koliko god to možemo. Stoga je potrebno probleme rješavati postupno, jedan po jedan. Uvijek gledamo koji nam problem zadaje najviše briga, od kojega se osjećamo loše i mi i naša okolina. Idemo vidjeti je li taj problem rješiv ili je situacija takva da je najbolje prihvatiti, otpustiti i zauzeti stav „Neka bude!“. Često je bolje ne poduzimati ništa nego stalno nešto poduzimati i smetati onome što se mora dogoditi. Čak svojim uplitanjem možemo pogoršati stvar.

Read More

MELANKOLIJA

RAZLOG POSTOJI, SAZNAJTE KOJI!

Ako ste navršili 60 godina, kročite u razdoblje ubrzanijeg starenja, a iza 70-te kao da se taj proces usporava i ljudi su još dugo barem izgledom isto – ostarjelo. To smo prihvatili, druge nam nema. Ali do prihvaćanja, za mnoge od nas je težak put.

Ono što se događa u ovom procesu jest promjena karaktera ili naglašavanje karakternih osobina od kojih možete patiti i vi i vaša okolina. Ako ste nestrpljivi, postajete još nestrpljiviji. Ako ste mrgud, postajete još neraspoloženiji. Malo je ljudi koji iza 60-te procvjetaju. Tako bi trebalo biti s obzirom da je većina nas u mirovini, a to znači mirniji život.

Stvarnost je sasvim drugačija. Što se to počelo događati s nama? Zašto smo nesretni?

Suočavate se s financijskom oskudicom, simptomima nekog zdravstvenog poremećaja, imate vremena za razmišljanje, javlja se strah od budućnosti, slabije se krećete i gubite volju za aktivnošću.

Ono što neminovno dolazi kada zađemo u određenu dob jeste promjena psihologije. Loše raspoloženje i melankolija, strah od starosti i nemoći ometaju duševni mir za kojim toliko čeznete. Počeli ste patiti od nesanice. Suočavate se s emocijama tuge i grizodušja. Sve češće se vraćate u prošlost. Depresija je progresivna bolest kao i alkoholizam. Postala je epidemija kao i sve druge ovisnosti. Nalazite se na rubu!

KAKO SI POMOĆI?

Read More
Categories: Psihologija, Zdravlje Tags: Tags: , ,

EMOCIONALNI KOD

IZJEDAJU VAS ZAROBLJENE EMOCIJE?

Mi smo ljudi emocionalna bića. Da to nismo, bili bismo poput automata, mehanički oblici, bez ljudskosti. Sigurno i vi kao i svi ljudi na svijetu želite sretan i miran život. To je naša duboka želja, da živimo skladno, mirno, u ljubavi i uspješno. Tako je i bilo zamišljeno, ali nešto je iz nekog razloga pošlo drugim pravcem. Svi mi željeli bi raditi ono što nas raduje, ali mali broj ljudi to ostvaruje i provedu život u frustraciji i strahu za egzistenciju radeći teške i slabo plaćene poslove pri čemu im ne ostaje dovoljno ni vremena ni snage za podizanje uspješne obitelji.

Da bismo se lakše nosili sa svojim uvjetno rečeno negativnim emocijama, važno je osvijestiti kako se osjećamo i koje su misli prethodile tom stanju. Osvješćenje je ujedno pomak prema višoj razini svijesti ili svjesnosti koji nam pomaže da živimo u protoku života bez suviše opiranja i borbe. To ne znači da ćemo dopustiti svemu i svačemu da upravlja našim brodom života, svakom vjetru da leluja naša jedra i gura prema stijenama ili slučajnim sunčanim plažama.

Upravljanje mislima možemo reći da je gotovo nemoguće jer kao da neki stroj neovisan o nama, koji se smjestio u našem umu, stalno prozvodi misli i nagoni nas da o njima mislimo. Najčešće su to destruktivne misli koje ne služe za naše dobro. One su ponavljajuće. Kako ih otkloniti, oslabiti, ali objektivno i poslušati kako bi provjerili razlog zašto se te misli uporno ponavljaju? Što nam one žele poručiti? Jer ima i takvih, korisnih „loših“ misli.

Misli stvaraju emocije. Većina nas stekla je razne navike, a među njima i naviku pretjeranog razmišljanja. Mi smo zbog pretjerana razmišljanja ostavili malo mjesta za sam život. Ova se aktivnost uglavnom svodi na prežvakavanje proteklih događaja ili sadašnjih problema za koje smatramo da ih moramo rješavati, da moramo kontrolirati situaciju, naš život, živote članova naše obitelji, zajednice, cijeloga svijeta. A potom naš um počinje stvarati projekcije crnog sadržaja. Što će biti s nama, što ću u starosti, što ću sutra dati djeci jesti, hoće li poduzeće u kojemu radim opstati, hoće li država isplatiti mirovinu, hoće li biti dovoljno nafte, plina? Neće li svijet ostati bez ijednoga drveta i pretvoriti se u pustinju?

Ukoliko ste primijetili da svaki dan nosite teret na duši, radi se o suvišnoj emocionalnoj prtljagi. To je kao da na leđima nosite vreću punu kamenja, a uz to morate raditi svakodnevni posao. I najmanja iskrica radosti bude ugašena pod tim potmulim osjećajem da nešto nije u redu.

Read More
Categories: Psihologija, Zdravlje Tags: Tags:

Spoznaj snagu svoga uma

ONLINE TRENING S DR. JOE DISPENZOM – BESPLATAN TRENING ISTEKAO

Pratite nas dalje!

Maštate li ikada o tome tko biste mogli biti? Ili kakav biste život mogli voditi? Naravno, kada smo uvučeni u našu svakodnevicu, možda nam se to ne događa baš često. Ali vjerujemo da vam se ipak na momente dogodi da zastanete i zapitate se:

– Je li moj život doista onakav kakvog sam oduvijek sanjala?, Jesam li osoba kakva sam oduvijek želio biti?, Koristim li svoj puni potencijal ili postoji ipak nešto više u meni?

Poziv za buđenje

Nakon tragične prometne nesreće, dr. Joe Dispenza si je opetovano postavljao upravo ova pitanja. Odlučio je da će promijeniti svoj život, u svemu u potpunosti uživati i ostvariti puni potencijal koji mu ovaj život nudi! Ali se tada dogodilo ono što se događa i većini ljudi: nevjerojatno je teško promijeniti svoj život! Razbijanje starih navika činilo mu se gotovo nemogućim, iako je dobro znao da bez toga neće moći ništa promijeniti! Ova su iskustva snažno utjecala na njega. Sve je više primjećivao da su gotovo svi ljudi oko njega željeli promijeniti određene stvari u svom životu – ali to nisu mogli učiniti! Činilo se kao da su ljudi zarobljeni u svojim starim navikama. Kao znanstvenik, nije mogao pustiti ovu misao i krenuo je znanstveno dešifrirati tajne mentalnih, fizičkih i energetskih procesa promjene! Rezultati njegovog revolucionarnog rada su nevjerojatni!

Mi ljudi, ne samo da smo u stanju relativno lako postići svoje ciljeve, već također možemo stvoriti život iz svojih snova u prilično kratkom vremenu!

Naše tijelo, um i mozak posjeduju sve sposobnosti koje su za to potrebne. Ali čini se da još nismo naučili kako iskoristiti puni potencijal ove sposobnosti. Dr. Joe Dispenza danas je poznat širom svijeta i njegove metode mijenjaju svijet. Potpuno besplatan uvodni online trening s dr. Joeom Dispenzom.

Osigurajte svoje mjesto sada!

Read More

TO ŠTO OSJEĆAŠ

TO ŠTO OSJEĆAŠ, VEOMA JE BITNO

To što osjećaš, veoma je bitno. U današnje vrijeme, stres (strah, briga, tjeskoba) stalno je stanje i pogubno za naše tjelesno i emocionalno zdravlje. Osjećaš li se krivom, pogrešnom, neispunjenom, nepronađenom, zanemarenom?

Što o tome kaže profesionalni coach Kornelija Andrijević Kozomara koja pomaže ženama širom svijeta pronaći svrhu, ispunjenost i zdravlje? Pročitajmo OVDJE

“Plemenita profesija, profesionalni coach, mi omogućava da svim srcem radim sa ljudima širom svijeta, koji žele da se razvijaju lično i profesionalno, nauče da se suočavaju sa izazovima i žive ispunjen život. Važna osobina ovih ljudi je spremnost na promjenu i napredak, a zatim odluka na saradnju sa mnom, svojim coachem koji će ih voditi kroz taj proces. Svakom klijentu pristupam sa poštovanjem, uvažavanjem, a stil mog coachinga je nježan, posvećen i energičan kada je to potrebno.” – Kornelija Andrijević Kozomara

Posjetite Fb stranicu:

Kornelija Kozomara – ispunjen život

 

Categories: Edukacija, Psihologija, Zdravlje Tags: Tags:

PUTOVATI RIJEKOM ŽIVOTA

PUTOVANJE RIJEKOM ŽIVOTA

VIDEO

Tumačenje da se trebamo prepustiti toku života često se pogrešno pripisuje stvarnom ponašanju većeg dijela čovječanstva gdje se ljudi prepuštaju stihiji života smatrajući da su nemoćni išta promijeniti. Ovo je ponašanje život u zoni sigurnosti pa mnogi su sasvim zadovoljni stanjem u kojem jesu, samo neka nije gore. Ali taj je prividni osjećaj sigurnosti velika neugoda jer nas drži u stalnoj strepnji. Pokušavamo se zaštititi od vanjskih okolnosti zatvarajući se u svoj stančić, u svoje dvorište, pod svoj krov (što je velik razlog za zahvalnost!), u poduzeće gdje smo zaposleni, ne shvaćajući da se sakrivamo od života samoga. I da nema sigurnosti jer život je stalna mijena. Da je i moja čvrsto građena kuća mogla stradati, gdje smo uložili mnogo novca baš na tu čvrstoću i „da mi više nikad ne curi kiša s plafona“, bilo je vidljivo iz nedavno proživljenog potresa u Zagrebu.

Pokušavati zaustaviti tok života apatičnim i inertnim mentalnim stavom, zaustavljamo u sebi životnu energiju i odričemo se svega onoga dobroga i boljega što bi mogli ostvariti. Ne samo to. Statičnost je samo prividna. Obrušavamo se unazad. Pokušavati se sakriti, pokušaj je uzaludan. A tek pokušati sakriti se od svojih misli, svojih kajanja, grijehova i štošta drugo, vidimo da ne možemo kud god otišli ili htjeli pobjeći.

Sigurno ste imali priliku upoznati nekoga tko živi s lakoćom i pršti od energije. Ako pobliže upoznate tu osobu, uvidjet ćete da i ona ima određenih okolnosti na koje bi se mogla žaliti, ali njena usredotočenost i svjesnost jeste na onome što je dobro, na samu sreću u tome što se kreće, radi, komunicira, stvara, pomaže i daje. Čini vam se da ne živi u strahu. Možda je religiozna, ali na onaj pravilan način koji znači vjeru, povjerenje i ljubav koje praksa vjerovanja iznova i iznova potiče u ljudima. Read More

Categories: Psihologija, Život Tags: Tags:

Kako otpustiti krivnju

KAKO OTPUSTITI OSJEĆAJ KRIVNJE I ZAVOLJETI SEBE

AUDIO VERZIJA (Vježba meditacije)

Moć uma (snaga uma) jeste podešavanje i primjena principa autosugestije i drugih terapijskih tehnika kao što je vizualizacija – tehnika kojom si pomažemo jasnije i objektivnije vidjeti sebe u mogućim, željenim okolnostima, svijeta oko nas i svega unutar te vizije. Kada sebe počnemo objektivno gledati ili slušati svoje osjećaje ili misli, ono što nam srce, naša nutrina kaže, to često nije ni izbliza lijepo i ugodno što bismo htjeli čuti, ali može biti zov duše, vapaj naše duše, našega bića za promjenom, za životom kojim želimo živjeti bez obzira na okolnosti oko nas. Okolnosti nisu uvijek krive za ono kako se osjećamo i kako reagiramo na njih. Ali okolnosti su često upravo onakve kakve smo si kreirali našim postupcima i odlukama, ali i razmišljanjem, odabirom misli koje stavljamo u svoj um. Okolnosti mogu biti rezultat i kolektivne svijesti, kolektivnog odlučivanja i te kolektivne misli također dopiru u naš um. To su uvjerenja za koje društvo misli da su ispravna odnosno donosi kodeks etičkog ponašanja. Često su ti kodeksi među narodima vrlo različiti tako da nešto što sada mislimo da je ispravno u našem okruženju, možda je upravo suprotno u nekom drugom okruženju. Uvjerenja stvaramo iz svojega iskustva (vlastita uvjerenja), kroz odgoj, ali i kroz uvjerenja okoline (tuđa uvjerenja) i prihvaćamo ih kao vlastita uvjerenja..  Read More

Nemam vremena

NEMAM VREMENA (ZARADITI NOVAC)

VIDEO VERZIJU POGLEDAJTE OVDJE

Kako se ne bi zbunili ili pokušavali nadmudrivati svoga potencijalnoga suradnika u network marketingu, potrebno je naučiti nekoliko mudrih odgovora na neka ne baš tako mudra pitanja ili konstatacije. A pitanja i konstatacije nisu baš mudri iz razloga što ih naš sugovornik izmišlja, skriva se iza njih jer iz raznih razloga nije iskren. Često ni prema sam sebi.

Na primjer, vi objasnite svome sugovorniku koji se nalazi u teškoj financijskoj situaciji, u kreditima, zaposlenje mu visi o koncu i odazvao se na sastanak s vama jer traži neki način ostvarivanja prihoda, objasnite mu kako može doći do novaca, a on kaže: „Nemam vremena.“

Ovo je najčešći izgovor i treba znati da je to samo izgovor. Sugovornik može imati razne razloge zbog kojih ovo govori. Ako ste početnik i niste proučili poglavlje „Odgovori na prigovore“ odnosno „Otklanjanje prigovora“, zabezeknut ćete se zbog nelogičnosti. Ako ste iskusan networker znat ćete ući u psihologiju sugovornika i na jedan pristupačan način dati mu za pravo, paziti da ga ne povrijedite, ne čuditi mu se, ne biti ironični, ne potcjenjivati ga već ostaviti vrata komunikacije otvorenima.

Zapravo, svi mi imamo 24 sata dnevno. Upravljanje vremenom u današnje užurbano doba vrlo je bitna vještina za naš život. Ako prepustimo stihiji da nas vodi, često ćemo protratiti svoj život, baviti se nebitnim stvarima i propustit ćemo ono što nam je najvrjednije. To može biti propušteno vrijeme koje nismo proveli sa svojom obitelji, sa svojim prijateljima, vrijeme koje smo mogli pokloniti za vlastitu dobrobit ili za dobrobit ljudi (ili drugih živih bića).

Svi smo mi bili došli u situaciju odvojiti vrijeme za nešto što nam je jako bitno i hitno. I sve nekako posložimo da svoj naum ili obavezu realiziramo odnosno ispunimo. Bitno je postaviti prioritete, poredati obaveze počevši od najvažnijih i neodgodivih i uvijek u danu početi rješavati ono najbitnije. Često se ljudi teško nose s rasporedom svoga vremena. Kažu da im drugi raspoređuju vrijeme i da su u svemu tome nemoćni. Dobar raspored podrazumijeva reći NE mnogim ljudima ili situacijama koje nam nisu neophodne. Ne moramo zadovoljiti sve ljude i navikavati ih da smo uvijek tu za njih, a oni na primjer za nas nisu.

Kada nam sugovornik kaže da nema vremena, evo savjeta što odgovoriti!

Upitajte ga:

„Ako bih vam pokazao/pokazala kako da bez remećenja redovnog posla ostvarite prihod kroz ovu poslovnu mogućnost, biste li bili zainteresirani?“

Ako osoba i dalje ostaje pri svome izgovoru, recite joj da vam se može slobodno javiti ako joj se situacija promijeni, jer to se često i dešava. To ne isključuje da nakon primjerenog vremena, pa da je to i godina dana, vi prvi nazovete.

Na izgovor možete odgovoriti i ovako:

Pa zato i razgovaramo da vidimo na koji način možete ostvariti život s više slobodnog vremena koje možete posvetiti onome što želite“.

Ili prebacite „krivicu“ na sebe. Upitajte:

„Meni se čini da vam nisam dobro prezentirao/prezentirala ovu mogućnost za zaradu.“

Znajte da je izgovor „Nemam vremena“ najčešći i obično u situaciji kada vi inicijativno ili po preporuci zovete dotičnu osobu za koju niste sigurni traži li dodatnu zaradu i ima li uopće afiniteta baviti se network marketingom odnosno ljudima. Ako uz ovu metodu primjenjujete i neke novije trendove, na primjer atrakcioni marketing (marketing privlačenja), ili vam se potencijalni klijenti javljaju preko oglasa, onda vjerojatno neće biti izgovora na nedostatak vremena. Tada se pripremite na neke druge izgovore. Oni će biti obrađeni u idućim epizodama.

I budite zadovoljni, a ne ljuti i nervozni, kada vaš potencijalni klijent nešto prigovara ili se izgovara. Ili postavlja pitanja.To je dobar znak. To znači da vas je saslušao, da isprobava, da razmišlja, nije siguran, da niste uzalud prezentirali. Pomozite potencijalnom suradniku ili kupcu dodatnim informacijama, pitajte ga jer ćete jedino na taj način pomoći mu da donese odluku. I ne pričajte mnogo, pogotovo ne o sebi jer u trenucima odlučivanja klijentu niste važni vi.

Još jedan savjet koji se u praksi pokazao dobrim. Ostavite potencijalnog suradnika na trenutak samog ako niste u stanju dovoljno dugo šutjeti dok on razmišlja a više vas ništa ne pita. Otiđite do toaleta. Vratite se za 3-4 minute.

Rajna Banovac

Categories: Posao, Psihologija Tags: Tags: ,

KAKO KOKOŠI POMAŽU U ILUZIJI BEZBRIŽNOSTI

7 SIMPTOMA KOJI NAM ČINE DOBRO ZA PSIHIČKO ZDRAVLJE

Primjećujete li da hodate ovim svijetom kao da ste još uvijek dijete?

 

Jeste li zabrinuti i jeste li se ikad upitali kako svoju zabrinutost ili brinjenje smanjiti, to jest njome upravljati? Jer briga je kamata na ono što se još nije dogodilo niti će se uopće dogoditi. Zamislite kakav je to teret na ramenima svaki dan!

 

Ima nekoliko jednostavnih načina, ovisno imate li dvorište ili vremena da pronađete skriveni proplanak. Možda već nesvjesno i radite na smanjivanju svoje brige nekom vrstom iluzije. Ovo su simptomi:

1 – Ako živite na periferiji grada i imate barem malo dvorišta – IMATE I KOKOŠI. Znate da je to nedopušteno, ali želja je veća. Doduše, nemate pijevca i imate sreću sa svojim susjedima kojima ne smeta kokodakanje rano ujutro jer ste kokoši naučili puštati iz kokošinjca u dvorište na ispašu. Navike su moćna stvar i kokoši se neće smiriti dok im ne zadovoljite njihovu iskonsku potrebu i trpite njihovo kakanje baš na onim mjestima gdje to ne bi smjele. Zašto to radite? Dijete ste sa sela i sjećate se svojih dječjih bezbrižnih dana, toplih jaja u gnijezdu koje ste već jutrom pronalazili i majci nosili da vam pripravi kajganu sa slaninom. Niste primjećivali majčinu zabrinutost, užurbanost; moguće da su tada majke bile i manje nervozne.

 

2 – Mali papagaj kojega je jednostavno održavati i nije skup – STALNO NABAVLJATE NOVOGA PAPAGAJA NAKON ŠTO PRETHODNI KREPA ILI ODLETI. Bez te vesele krletke niste potpuna osoba. Zašto je to tako? Kao djetetu ovaj vam je ptič pobuđivao vjeru u lijepu budućnost koja vam predstoji, putovanja u daleke krajeve, a živahne boje tih ptičica bile su jedine živahne boje vašega djetinjstva. Vaš sadašnji odrasli život nije se poboljšao i što je kričavija boja vašega pernatog ljubimca, osjećate se manje zabrinuto.

 

3 – Spavate s plišanom igračkom iako vam je 50+ godina – ILI NOSITE IGRAČKU U TORBI, NA TORBI ILI DJEČJI RUKSAK. Svoga plišanka, ili lutku, možda skrivate ili ga hrabro pokazujete okrutnome svijetu. Zašto je to tako? Igračka vas umiruje, čini zaštićenim i sigurnim, grije u iluziji vašega djetinjstva i tješenja da će sve biti dobro.

 

4 – Još uvijek nosite dječje šiške – ŠIŠKE SKRIVAJU VAŠE NABORANO ČELO, ali nije stvar u tome. U čemu je doista stvar? Vi se kroz šiške osjećate poput djeteta o kojemu su drugi skrbili. Dijete u vama ne misli na rat, neimaštinu, rizike, bombe. Imali ste povjerenje u odrasle oko sebe da znaju što rade i da nikada neće dopustiti katastrofe bilo kakve vrste.

 

5 – Nosite mladenačku odjeću iako vam je 50+ godina – ROZE I ŽUTE BOJE ili traperice koje vam doista više ne priliče. Zašto? Podsjeća na odjeću koju vam je majka šivala kada vas je pripremala za izlazak u grad ili na prvi ispit iz klavira, ili za prvi dan škole. Tada ste bili uzbuđeni i znali da se u vašem životu događa konačno nešto važno i da drugi vjeruju u vaše sposobnosti i da vam daju podršku. A traperice napete na guzi da je sve gušilo i stiskalo, koje su se ležeći i mokre oblačile jer nije bilo elastina kao danas, obilježile su naše buntovno mladenaštvo kada smo vjerovali da ćemo promijeniti ovaj svijet na bolje.

 

6 – Volite i dan danas određenu hranu, primjerice GAVRILOVIĆEV MESNI DORUČAK. Ta magična konzerva ima još uvijek isti okus kao i prije 45 godina kada su takve poslastice bila rijetkost a mirisale su tri dvorišta dalje tako da su se i mačci sjurili u vaše dvorište da zajedno doručkujete. Tada ste imali mnogo vremena, dan je bio dug, dug i mislili ste samo o igri. Zašto volimo mesni doručak ili bilo što drugo? Pa radi se o sjećanju na bezbrižnost i sve dok jedemo tu ‘nepreporučenu’ hranu jer nije pogodna za naše 50+ godine, osjećamo se poput djeteta. Naročito ako dođe i susjedov stari mačak vidjeti što se tu radi, a inače ga ne trpite, ali baš sada mu dajete mrvicu mirišljave smjese i ne tjerate ga.

 

7 – Ponašate se infantilno – TO VAM PRELAZI U NAVIKU. Nekada je to dobro, na primjer kada imate u blizini kuće (sretni ste poput mene!) skriveni proplanak na koji dolaze samo divlje životinje iz obližnje šume (zec, jazavac, srna, lisica, vepar). Odrasli ljudi ne dolaze jer nemaju vremena za proplanke. Volim samoj sebi glumiti djevojčicu; nastojim svoju infantilnu tajnu ne odati drugima iako se ponekad odam. Hodam bosa po travi ili sjednem i promatram. Da, to si mogu priuštiti jer sam ostavila iza sebe odraslost koja me gušila; ostavila sam iza sebe i svoje pravo djetinjstvo i grijem se na iluziji bezbrižnosti jer sve će na sveukupnom svijetu biti dobro, a ne samo u mom dvorištu. Imam ja naviku brinjenja i dalje, svi imamo neke nedostatke i psihičke probleme, ali pronašla sam način – osim plišanka s kojim spavam i kokošiju koje su tako stare da više ne nose jaja – da sjedenjem na zemlji ne brinem hoću li uprljati odjeću ili biti smiješna pticama.

 

Pronađite i vi svoj proplanak koji čeka na vas.

Rajna Banovac

Categories: Psihologija, Zdravlje Tags: Tags: