Tag: samopouzdanje

Patnje introverta

KAKO USPJETI U AGRESIVNOM SVIJETU

 

Ova je knjiga, kao i sve druge koje sam napisala ili ću napisati namijenjena onima koji žele podići svoje samopouzdanje, povećati kvalitetu svoga života prihvaćanjem samoga sebe, riješiti se uvjerenja da nismo sposobni poput drugih, otkriti svoje talente i iskoristiti ih, razumno se nositi s okolnostima, a nadasve postići mir sa samim sobom uz stalan osobni razvoj – bez obzira na životnu dob!

U nastavku predstavljam jedno od poglavlja iz knjige PATNJE INTROVERTA. Opisujući iskreno svoja iskustva, nespretnosti i nerazumijevanje onoga što se zbiva oko mene, možda ću potaknuti i Vas da budete iskreni prema sebi.

Pretplatnici na ovu web stranicu ili na YouTube kanal, te osobe koje mi se izravno jave na e-mail: rajna.banovac.ribarica@gmail.com kako bi ostvarili kontakt na obostranu podršku i prijateljstvo – dobivaju besplatan primjerak.

Pronađite nešto za sebe ili preporučite drugima na web shopu.

Ostavite komentar, povežimo se preko društvenih mreža, dajmo si podršku jer samo zajedno možemo izaći iz tame svijeta u koju nas guraju drugi odnosno mi sami sebe neispravnim stavom prema okolnostima koje su sastavni dio naših života.

 

INTROVERT MRZI PROSLAVE

Čačkalicu sam gurala kroz pletenu bluzu političarke teoretičarke, profesorice u političkoj školi. Moje su ruke bile ukočene u gomili koja se tiskala uz stolove na kojima se nalazila hrana. Nespretno malo stvorenje u cjelini, a kada uzmemo po pojedinačnim dijelovima tijela, spretnije osobe nema niti na daleko niti na široko. Moji su daktilografski prstići nadmašili svaku normu ne shvaćajući da je to prijetnja plaćama i položaju ostalih zaposlenica u uredu. Moj brzi hod, naročito tada, nikada se nije sapleo o nešto ili gegao. Ali prostorija je postajala najednom toliko uska ako sam, uglavnom pogrešno, smatrala da svi pilje u mene zbog nespretnog ponašanja u neformalnim druženjima. Udarala sam bokom o druge, zapinjala ramenom, gazila po nogama. Međutim, dok sam se kretala učionicom, pripremala mjesta za učenike, provjeravala sve žice i pristup internetu, pomagala kod logiranja, crtala na ploču, pokazivala na pano, objašnjavala korake – e, kako sam spretna i cjelovita u toj atmosferi bila. Gipka poput mačkice.  Read More

Categories: Psihologija, Život Tags: Tags: ,

KONCENTRIČNI KRUGOVI

JEDAN VIC VUČE ZA SOBOM DRUGI

      Poznajem čovjeka koji ima talent zabavljati druge. Za razliku od nekih koji pokušavaju neslanim šalama ili nestručno ispričanim vicem nasmijati druge, pa se drugi smiju ne vicu nego neuspjelom pokušaju, ili nestrpljivo prevrću očima na loše odabranom vicu u datom trenutku, a publiku posebno iritira nabrajanje: prvi put, drugi put, pa tek treći put! – ovaj moj poznanik ima um koji radi po principu koncentričnih krugova. Što bi to značilo?

      I on sam kaže da mu nije jasno kako to da iz jednoga kruga dosjetki njegov se mozak nadovezuje na idući krug dosjetki. Ja mu kažem da je to dar i neka ga koristi u podizanju raspoloženja ovoga tmurnoga i zabrinutoga svijeta, a ako se budem u njegovom nasmijanom društvu sve duže i češće nalazila, morat ću doista odlučiti čim prije i ja posjetiti njegovog zubara koji mu je napravio lijepe zube da je milina pogledati. I ja želim pustiti svoju radost kroz iskren i grlen smijeh, a ne kroz stisnute usnice.

      Kada se usredotočimo na određenu misao, iz nje se počinju razvijati srodne i povezane misli. Naš um priziva slike koje odgovaraju korijenu, početnoj misli. Kada se usredotočimo na nešto negativno, jeste li primijetili da iza toga um počinje stvarati filmove s takvim scenarijima da se pitate otkud to. Ako taj svoj talent ne iskoristite da napišete horror priču i unovčite je, onda doista nema svrhe razmišljati na taj način. Osim toga, lako se možete razboljeti. Misli su električni impulsi koji dotiču sve naše stanice.

      Uvježbavanje biranja misli stalan je proces. Vježbajte! Misli prolaze s lijeva na desno ili obrnuto, ovisno koju kategoriju odaberete. Meni misli idu s desna na lijevo (od razumske prema kreativnoj strani mozga). Stoga često realnost koju doživljavam pretačem u priče i filmove da vam pamet stane. Naš je razum alat koji nas čuva od rizika i pogibelji, ali često zbog vanjskih okolnosti i ovisno u kakvom smo okruženju odrastali, ili kako sada brinemo o svome tjelesnom i duhovnom zdravlju – o tome ovisi kako naš razum funkcionira. Hoće li nas on blokirati kroz slike najcrnjih scenarija ili će nam pomoći da odaberemo u mnoštvu aktivnosti ono što bi bilo najbolje za nas. Razum će nam pomoći da primijenimo sredstva i donesemo pravilne odluke, a kreativnost  – lijeva strana mozga – pomoći će nam da to učinimo na jedinstven i kreativan način.

      Naš uspjeh u rješavanju nečega ovisi o tome hoćemo li se usredotočiti na pozitivne ili negativne misli o ishodu. Ako kažemo da nećemo u tome uspjeti, onda će tako biti. Ako ste uvjereni i voljni poduzeti sve za uspjeh, u vjeri da ćete uspjeti, to će se i ostvariti. Hoće li to biti prije ili poslije zadanoga roka, to nije bitno, niti imate jamstvo da ćete ama baš u svim opcijama koje ste zamislili uspjeti, ali vaše djelovanje bit će barem donekle uspješno.

      Čitala sam negdje da se roditelji toliko plaše za svoju djecu, da im čak onemogućuju slobodu sreće i sretnih okolnosti. Kao da na svoju djecu navlače nezgode i prepreke upravo tim strahom. Strah je negativna energija i najlakše se materijalizira i utječe na zdravlje i život ne samo osobe koja kreira strah, nego je strah kao energija prenosiv na okolinu, pa čak i na šire okruženje.

      Naš je planet prožet kolektivnom sviješću. Negativna energija koja se koncentrira u jednom dijelu svijeta, neovisno hoće li velesile to financijski i politički okrenuti u svoju korist ili ne – ta se energija i sve što se prilijepi negativno za nju širi na cijeli svijet. Ne možemo živjeti izolirano niti se kriti u svome dvorištu ili u svome umjetno stvorenom mikro-svijetu. Ni od čega više nismo zaštićeni i za sve snosimo odgovornost kolektivno.

       Napravite vježbu: prizovite riječ „sreća“! Koje slike kreira vaš um kada ponavljate tu riječ? Sreća kroz lik vašega djeteta? Sreća kroz zdravlje vaše obitelji ili prijatelja? Sretni ste kada vam lahor dotakne lice? Kada ljetni pljusak donese osvježenje u vaš kvart? Kada vam zapadni vjetar s mora razbaruši kosu ili otpuše slamnati šešir u šipražje? Sretni ste dok milujete svoju mačku? Sretni ste kada vas vaš olinjali pas izljubi i umalo sruši kada se vratite kući s posla? Sretni ste u miru sa samim sobom?

      Sreću ne treba poistovjetiti s ushićenjem. Sreća je tiho stanje uma u miru. Sreća je ljubav, a ne zaljubljenost. Sreća je radost, a ne euforija. Radost u malom, običnom, svakodnevnom. Sreća je raditi ono što volimo, biti ondje gdje želimo, međutim u tim područjima može biti promjenljiva: samo jedno određeno vremensko razdoblje ste sretni u nekom radnom okruženju, ili mjesto gdje živite više nije onakvo kakvo vam je prije donosilo zadovoljstvo i kvalitetan život. Osoba s kojom ste bili sretni, ili je više nema, ili se promijenila, ili vas nije pratila u vašem razvoju i rastu pa je ostala daleko iza vas. U tim situacija sreća može biti prolazna. A opet – sreću ne možemo pronaći izvan sebe i uvjetovati je okolnostima koje su u stalnoj mijeni, već je neophodno težiti tome da je pronađemo i zadržimo u nama samima.

      Kada se nađete pred nekim zadatkom, pustite da riječi sumnje i raznih oblika obeshrabrenja prođu s lijeva na desno ili gore-dolje, ili kako god hoćete. Misli imaju svoj pravac od kojega dolaze i smjer kojim se dalje kreću. Pustite ih, ne zatočite takve misli na njihovu putu. One mogu ostati zatočene u srcu, u želucu, u glavi. Tamo gdje ih najduže držite, tamo su najčešće i vaši bolovi.

            Primijetili ste da se u društvu s vašim prijateljima često ljudi dotaknu politike ili slabih rezultata u sportu, ili obiteljskih problema, ili zdravstvenih boljki. Dobro je podijeliti brigu, dobiti zauzvrat razumijevanje i ohrabrenje, ali vi koji ste osviješteni povedite ili preusmjerite prizmu razgovora na ono pozitivno. U svemu ima pozitivnoga. Mnogo pozitivnoga kao temu možete odabrati. Kada krenete tim smjerom, iznenadit ćete se kako vas ljudi prate i dobro se osjećaju. Usporedite to s bačenim kamenom u jezero! Kada bacite „zao“ kamen, širit će se krugovi sve veći i veći upravo takvoga obilježja. Zamislite kada bacite „riječ Dobra“, ili „postupak Dobra“, ili „misao Dobra“! Kakva je to snaga i prirodna sila koju možete koristiti, koja vam je dana na poklon da dotiče sve obale!

            Naš je um tako oblikovan da ne može postojati zasebno. On je dio uma svekolikog svijeta. Kao što primamo od svega što nas okružuje, tako i dajemo. Ohrabrimo se, vjerujmo u sebe, vjerujmo u svoje ideale, vjerujmo u ideale čovječanstva, pouzdajmo se u svoj mentalni fokus! Osjećate li se živima i oduševljenima životom? Želite li živjeti takvim životom? Da, možete. U ovom životu „lovimo“ i dobivamo samo ono čemu težimo i za što se želimo žrtvovati.

Zasadimo zrno Dobra, zalijevajmo i očekujmo dobru berbu!

ZAUZIMANJE STAVA

KAKO NAS DRUGI MOGU OBESHRABRITI

(Transkript Fb live – 1.10.2018.)

Može nas obeshrabriti kada u doticaju s drugima nailazimo na velik broj ljudi koji je uplašen, nespreman za pokretanje i promjene u životu, lijen, zatvoren i emocionalno nedostupan.

Potrebno je prilagoditi komunikaciju u odnosu prema osobi s kojom razgovaramo naročito ako razgovaramo o poslovnim idejama, projektima i udruživanju. Čak i tada do osobe ne možemo doprijeti, do njezine istinske duše, da potaknemo povjerenje. Ali tako je kako je. Bitno je da su naše namjere iskrene, bez obzira što smo u nekoj velikoj ideji koju većina ne razumije. Read More

10 ZAVJETA

KAKO NAŠA UMNA I TJELESNA STRUKTURA MOŽE RADITI ZA NAS

 

Kada vidimo da netko ne može biti besposlen, a mi jedva čekamo da što prije završimo neki posao i sjednemo, onda kažemo za te ljude da imaju poremećaj s nekom žlijezdom, da je to bolest. Nisu li nam na poslu zamorni oni kolege koji stalno nešto rade i komešaju, ili oni naši nadređeni koji stalno nešto smišljaju i ne podnose „prazan hod“? – Ako nemaš što drugo raditi, ravnaj čavle! – govorio je moj otac prvo mojoj majci, a potom i nama djeci. A brat i ja stalno smo htjeli nešto snatriti, smišljati i dokučivati tajne života bez tih profanih pokreta i besmislenog posla. A tako i naša majka.

Znala sam čovjeka koji nije znao otvoriti bocu piva a da se ne poreže. Znam čovjeka čija je građa ruku i šaka takva da može precizno popravljati i najsitnije dijelove nečega, a s tom istom šakom podići velik teret i riješiti svaki „fizički problem“. Čudim se ženama da su tako snažne i mogu raditi po cijeli dan, a ja najbolje funkcioniram iz fotelje ili za računalom. Moja nježna građa morala je izdržati daktilografski posao na teškim mašinama davnih 70-tih, roditi četvoro djece, ali sve to nekako uz cmizdrenje. Ali ima žena koje su rekle „svaka mi čast“, one to ne bi mogle, i sve to proživjeti što sam ja proživjela. O čemu zapravo ovisi snaga svakoga čovjeka i je li muskulatura toliko bitna u uspješnosti onoga što radimo?

Razlika između uspješnih i onih koji su manje uspješni (ili izdržljivi) jeste u njihovoj srčanosti. Uspješan čovjek očekuje i dočekuje novi dan sa zanosom, a ne sa strahom, brigom i tjeskobom. Ovo potonje oduzima snagu i zato su neki ljudi kilavi, a za neke se čudimo iz kojega izvora crpe svu tu energiju.

U nastavku ću navesti nekoliko tajni (zavjeta) iz knjige „Najveći trgovac na svijetu“ Oga Mandina, malo preoblikovano za potrebe bloga.  Read More