OSOBNA PRIČA U KOJOJ ĆETE SE PREPOZNATI

Ja sam osoba nimalo drugačija od vas u suštini. I ja imam svoje strahove, tjeskobe, padove, uzdizanja, sumnje, uvjerenja, krivnje kao i vi nešto od ovoga, ali kao i vi osjećam da u meni ima mnogo ljubavi, vrijednosti, znanja i želje da sudjelujem u kreiranju boljeg svijeta ili barem da pozitivno utječem na svoju neposrednu okolinu: obitelj ili ljude koje susrećem u poslu.

Našu crtu života možemo podijeliti na razdoblja, pa tako i ja. Djetinjstvo je svima nama često obilježeno nekim događajima i većina ljudi je sklona čak i u kasnijem životnom dobu okrivljavati roditelje, učitelje, državu i druge okolnosti.

Ono što je obilježilo moje djetinjstvo jeste nestabilnost obiteljskog ozračja. Imala sam oca alkoholičara, s kojim srećom nisam živjela, za razliku od moga brata koji je u tom slučaju imao jako teško djetinjstvo i danas zdravstvene posljedice od toga. A imala sam i dva očuha koji su ispunili potrebu za ocem i bili su mi doista jako dobri, onoliko koliko je meni kao djetetu trebalo u djetinjstvu i mladenaštvu. Ali imam i majku koja je u toj nesavršenosti kreiranja svoga života, a i sama nije imala dovoljno znanja u to vrijeme kao mlada osoba kako da njeguje partnerski odnos. Željela je slobodu, a u brak je ulazila radi sigurnosti i kako bi prehranila svoju djecu.

Imala sam sreće u svemu tome i smatram da sam srećković i osoba koja je pod zaštitom. Prvo što sam odrastala uz svoju majku koja je velika ratnica, lavica i nikad nije klonula duhom. A sreću sam imala i zbog svoje konstitucije, umilnosti, nježnosti koja nije „izazivala“ nikoga već zvala na štićenje. Uvidjela sam nesvjesno da uloga štićenice pomaže u mom životu – ukoliko život shvatimo kao opasno mjesto, a ja sam ga tako shvaćala. Počela sam igrati tu ulogu – ulogu osobe koju treba zaštititi.  Read More