JA JEDNO A ON DRUGO

Ako radite u mrežnom marketingu klasičnoga tipa, tj. pronalazite sami svoje potencijalne suradnike ili kupce ‘od usta do usta’, možda ovo nije tema za vas. Međutim, ako koristite u svome poslovanju novije trendove, gdje je internet marketing uvertira, odnosno način i alat kako potaknuti potrebu kod drugih da vam se obrate i pitaju za suradnju ili proizvod – onda pročitajte dalje što se meni često događalo u praksi. I moram priznati da me to doista frustriralo, jer se radi o izgubljenom vremenu. I to se događalo ponovno i ponovno sve dok nisam odustala od takve vrste suradnje, ali i načina prezentacije „jedan na jedan“. Sada koristim video prezentaciju koju inače izrađuje svaka kompanija, a možete je i sami izraditi.

Ako se bavimo partnerstvom u marketingu ili prodaji, najbrže se napreduje uvođenjem novih direktnih članova ili educiranih prodajnih predstavnika. To je naša prva linija, naša duplikacija. Ako smo tek počeli graditi svoju mrežu suradnika, naš je fokus više na tome, a ne na promociji proizvoda/usluga što može biti destruktivno jer uvijek je lakše prodati proizvod nego poslovnu ideju. Osposobiti nove osobe težak je i dugotrajan posao koji ne donosi prihod. Te su osobe naša investicija koja donosi prihod nakon izvjesnog vremena što može biti vrlo demotivirajuće.

Prvo određujemo našu ciljnu skupinu. Dokazano je da su idealni potencijalni suradnici ljudi koji se već bave marketingom ili nekim vidom prodaje, predavači jer u ovom poslu trebamo suradnike koji znaju prenijeti znanje drugima i ljudi kojima prijeti otkaz u kritičnim godinama (40 – 50). Ciljna skupina su nam također poduzetnici koji znaju kako i što treba ‘poduzimati’ općenito u biznisu. Najnezahvalnija skupina koju trebamo izbjegavati u širokom luku jesu nezaposlene osobe koje hitno trebaju novac ili nezaposlene osobe koje su u tom statusu više od 5 godina pa su se već i navikle na taj status, odnosno ulijenile. Naravno, čast izuzecima.

Evo tri primjera iz prakse s tzv. ciljnom skupinom i pogreškom:

A. Dogovorila sam sastanak s prijateljicom koja se bavi mrežnim marketingom, odnosno prodajom preparata za zdravlje. Predložila sam joj model suradnje na način da ću biti njen kupac, a ona moj suradnik. Od toga bi imale obje korist – ona proviziju od moje kupnje u njezinoj kompaniji, a ona mogućnost uvećanja svoga ulaganja kroz tzv. pravo na profit gdje bih ja s druge strane u svome sustavu ostvarila zaradu, kao i ona već samim startnim ulaganjem. Prijateljica na sastanak nije došla sama već sa svojom prijateljicom koja je već prije bila u mojoj kompaniji, ali joj se iz nekog razloga nije svidjelo. Sastanak s njima dvjema bio je potpuni fijasko naprosto zato što nisam imala priliku objektivno prikazati svojoj prijateljici mogućnosti sistema koje nudi moja kompanija već su se njih dvije udružile promovirati svoju kompaniju. Bile smo u slastičarnici 2:1. Pojela sam kolač iako mi nije prijao u ovoj situaciji. Odustala sam iznositi prednosti svoje ponude i kompenzacijski plan svoje kompanije, zašutjela i vratila se kući. Pouka: ne pokušavajte spajati bilo kakve kompenzacijske dogovore s ljudima koji već rade u nekoj kompaniji istoga tipa. Ne pokušavajte balansirati u dvije kompanije jer ćete biti samo na gubitku i frustrirani.

B. Dogovorila sam prezentaciju s čovjekom koji se bavi prodajom. Nakon upoznavanja i početka moje prezentacije, ovaj gospodin izvadio je skupi mobitel i počeo prikazivati slike svoga poslovanja kojim se bavi. Radi pristojnosti malo sam pogledala i pokušala skrenuti razgovor na posao radi kojega smo se našli. Uspjela sam zadobiti njegovu pažnju tijekom predstavljanja. Jest da je moja poslovna ideja kompleksna, a sada nakon protoka vremena mogu reći da je prezentacija, koliko god smo je svi mi pokušavali pojednostaviti, ipak ostala nerazumljiva većini ljudi.

Nakon prezentacije gospodin nije odmah sve razumio što je bilo i za očekivati. Tu je bio prisutan i moj instruktor za dodatna objašnjenja. I doista se kolega potrudio na što jednostavniji način dodatno objasniti. Međutim, čovjek je počeo opet govoriti o svome poslu i tisućama eura koje zarađuje, ali eto brzo i troši jer takav je njegov biznis. Kroz njegove ruke prolazi mnogo novčanica, povezan je s miljeom uspješnih ljudi iz Engleske i ako me zanima može mi malo detaljnije pričati o tome. Da skratim, nije bilo daljnje suradnje jer se čovjek ušutio kada smo trebali dogovoriti start biznis sastanak u mojoj kompaniji. A to znači: investirati u posao i krenuti ozbiljno raditi. Od tih silnih eura ili funti ni traga!

C. Tražeći po internetu osobe koje se bave promocijom, naišla sam na simpatičnu i pristupačnu osobu koja se bavila prodajom ultrazvučnih zubnih četkica. U to sam vrijeme imala ušteđeno nešto novca pa sam dogovorila s ‘četkicom’, koju su popularno zvali njeni pratitelji na internetu, kako ću kupiti njen proizvod, a ona će investirati u poslovnu ideju s kojom se ja bavim. Tada još nisam bila spretna u prodaji i prepoznala način rada u slučaju da je kupac već spreman kupiti. U tom trenutku nastupa prodavatelj predlažući veći model ili još nešto dodatno, u ovom slučaju duplu četkicu kako bi drugu mogla koristiti još jedna osoba. „Moj sin kada ide na službeni put, ponese sa sobom tu drugu četkicu“, kaže ‘četkica’. Tako da sam pristala na proširenu verziju proizvoda koji je koštao oho-ho više nego što je ona investirala u moju poslovnu priliku. Iako je njen proizvod izvrstan i još uvijek ga koristim, nisam postigla smisao kroz ulaganje te osobe u njen, a ne u moj biznis. Jer ona treba ulagati za sebe, a ne za mene. Osim male jednokratne provizije i skupe za moje tadašnje prilike zubne četkice, nisam postigla ništa osim frustracije.

Dobra tema za neki od idućih blogova: RAZLIKA IZMEĐU: 1) ‘VRBOVANJA’ i 2) PRELASKA U NOVU KOMPANIJU.