MALE VARKE

Zove me gospođa i zanima se za poslovnu priliku. Odgovorila sam da je jedan od načina koji mi omogućuje kompanija organiziranje javnih prezentacija, tj. pozivamo zainteresirane pa se svi zajedno svaki tjedan nađemo u uredu tvrtke i predstavljamo mogućnost zarade. Ona nastoji da se ipak nađemo jedan na jedan, tj. da me prvo upozna kao osobu na jednom neformalnom druženju uz kavu. „Zašto ne, možemo i tako“, odgovaram.

Etično i poslovno pravilo jeste: kada pozivamo na prvi razgovor zainteresiranu osobu za svoj biznis u neki lokal na kavu, mi trebamo tu osobu počastiti. To su uobičajeni troškovi poslovanja jer što će sugovornik pomisliti kada kažemo neka svatko plati za sebe, a nudimo mu biznis koji se mjeri u vrijednosti tisuće eura. Pretpostavila sam da me gospođa zove radi moga biznisa, radi čega bi drugoga i red je da ja častim kavom.

Gospođa je već bila na dogovorenome mjestu zajedno s još jednom gospođom. Upoznale smo se i krenuo je neformalni razgovor. Ova druga gospođa uglavnom je šutjela, imala napetost u očima i to mi je bilo odmah sumnjivo. Skrenula sam razgovor na svoju temu. Prvo sam ispričala o kojoj se kompaniji radi i općenito po kojem principu zarađujemo. Gospođa – ova ‘glavna’, razgovorljiva na početku druženja – nije mnogo sada ispitivala, ali se vrpoljila i jedva čekala da krene sa ‘svojom pričom’. Shvatila sam da ona mnogo zna o mrežnome marketingu i da je ova šutljiva gospođa njezina suradnica koja se tek uči. I došao je ključni trenutak: ONE IMAJU JEDNU ODLIČNU POSLOVNU PRILIKU ZA MENE, tj. traže upravo takve ljude kao što sam ja.

Vau! Kava je tek pristigla na stol i još nismo počele piti, s time da sam ja već na samome početku rekla da ću ih počastiti. Mogla sam sada donijeti dvije odluke:

A. Odmah ustati i reći da nemam vremena s njima se dvjema družiti jer me čekaju drugi ljudi. A i ne zanima me druga kompanija.

B. Ostati i pristojno zajedno s njima popiti kavu, platiti trošak, i saslušati što mi žele reći – ili možda reći da mi ne govore o novom poslu i neka u miru popijemo kavu.

Vjerujem da bi opcija A. ipak bila malo prehrabra i nekako nije u skladu s mojom prirodom. Miroljubiva sam osoba i želim sklad sa svima koliko god je to moguće.

Odabrala sam opciju B, ali najgoru varijantu čini mi se: poslušala sam njihovu prezentaciju do kraja i izgubila dragocjeno vrijeme i novac. Ni njihov sistem zarade nije loš, MLM sustav novije generacije, teško razumljiv početnicima ali odobren od strane države. I ne kažem ja njima ni ‘da’ ni ‘ne’, a znam da takav stav ne podnosim ni kod svojih potencijalnih suradnika. Neka mi odmah kažu sviđa li im se ili ne, a ne da mi tu vrdaju nešto!

Ipak je tu nekakva pouka – jer iza toga kada sam veselo išla prema uredu svoje najdraže kompanije, razmišljam:

„Kada čujem druge poslovne mogućnosti ponovno se potvrdi da nema ništa bolje od poslovne ideje koju zastupa moja odabrana tvrtka. Kakav Dubai, kakvi Filipini! Moja je tvrtka hrvatska i na koncu puni i naš državni proračun.“

7.3.2016.

U sljedećim blogovima: inspiracija s jednog internacionalnog MLM seminara