ZANIMLJIVOSTI IZ VITAMINSKOG BIZNISA

Mi se žene koje zađemo u određenu životnu dob, moramo posavjetovati s liječnikom što poduzeti da usporimo slabljenje našega koštanog tkiva. Jer obično kažu: “Gle, pala je i slomila kuk!” A ne radi se prvo o padu i slamanju nego se radi prvo o slamanju pa padu. A obično slamanje kuka u poznijem životnom dobu dovodi i do smrti jer kada jednom zalegnemo u krevet, potpisali smo si prelazak na vječna lovišta i prije nego što smo planirali.

Zato sam odlučila na vrijeme poduzeti prevenciju, tim više što je liječnik i mome suprugu dijagnosticirao uznapredovalo slabljenje koštanog tkiva na desnoj nozi koju je nekada kao dječak slomio. I krenuli smo u akciju. Potrebno je uzimati neke vitamine, kalcij i što već ne. U apotekama ima toga na biranje, ali sve je tako skupo da znatno udara na naš mjesečni budžet, a trebali bi biti doživotni potrošači.

Jedno od rješenja jeste upitati distributere iz nekih kompanija zasnovanih na načelu preporuke, kako na povoljniji način doći do svoga paketa vitamina. Već sam imala neke ponude da se uključim u ovaj posao, pa kažem idem vidjeti kako to realizirati a da ne moram biti distributer već samo kupac s povlasticama. Jer u svakoj kompaniji postoji i ta opcija, to jest neće biti svi zainteresirani za posao, ali netko želi samo koristiti proizvod. I to je dobro jer se pospješuje promet koji dovodi do jačanja poslovanja i ostvarivanja veće dobiti koja se dijeli suradnicima. 

Našla sam se na kavi s jednim distributerom kvalitetnih preparata. S njim je došla i supruga. Odmah sam rekla da ne kanim raditi kao distributer već želim koristiti proizvod pa neka mi kažu na koji način mogu ostvariti manju cijenu. Ima sistem, naravno. Prva dva mjeseca treba ostvariti neku kvotu i bodove pa onda prelazim na povoljniju varijantu.

Ovi su ljudi na mene ostavili dobar dojam. Kao što je bilo za očekivati, ipak smo razgovor naveli na naše kompanije, marketing plan i štošta drugo. Principi rada su slični, kompanije su nam među vodećima i nemamo se tu što požaliti. I uvijek isti problem, ako to možemo nazvati problemom – kako doći do kvalitetnih suradnika.

“Nema šanse da se bavim vitaminskim biznisom”, rekla sam. “Da moja ciljna skupina budu bolesnici, a lako padnem pod negativnu energiju bolesnih. U mojoj kompaniji” – nastavljam dalje – “radim s veselim, energičnim ljudima kojima njihove bolesti nisu prioritet u komunikaciji.”

I rekoše mi ovo dvoje supružnika što me jako iznenadilo: – Pa mi koji se bavimo vitaminskim biznisom ne radimo s bolesnima, već sa zdravima!

Krenula sam natrag kući i nikako mi nije bilo jasno što su pod time mislili. Ali uskoro sam se uvjerila.

Kada sam krenula realizirati svoju prvu mjesečnu potrošnju da bih dostigla početne bodove prema povoljnijoj cijeni, odlučila sam pomoći i drugima, kada već moram toliko trošiti. Jer, proizvodi su doista skupi. Nisam se tada pitala „u odnosu na što?“ Moja mama koja ima preko 70 godina stalno se plaši za svoje kosti, pa sam joj naručila tablete. Moja najbolja prijateljica upravo se vratila s teške operacije, pa sam za nju naručila turbo preparat koji podiže iz postelje i mrtve.

Kada sam mami dala tablete, rekla je: – Ma lijepo od tebe, ali kud’ da uz deset tableta dnevno koje inače pijem moram još i ovo. Naprosto ne ide niz grlo!

A prijateljica je rekla: – Ma lijepo od tebe, hvala ti, ali na preparatu piše da osobe sa šećernom bolesti ne bi smjele to uzimati jer ima određena biljna doza koja smeta… itd.

I onda sam shvatila da su vitamini uglavnom za zdrave ljude koji trebaju svoje zdravlje očuvati i dalje. A distributeri koji traže nove distributere naravno da neće u svoj tim birati bolesne ljude koji se jedva kreću i muku muče. I shvatila sam što su mi oni dragi ljudi htjeli reći.

Rajna Banovac