STRANCI ĆE NAM POKUPITI NAJBOLJE LJUDE

Jesu li Hrvati dobre sluge a loši gospodari? Ova stara izreka još uvijek se potvrđuje. Vrijedni smo, pametni iznad svjetskoga prosjeka, ali nekako najbolje funkcioniramo kada netko drugi misli umjesto nas i usmjerava u određenom pravcu.

Tema ovog bloga jeste: ULAGANJE STRANACA U HRVATSKO GOSPODARSTVO

Ne bih sada pisala cijela izlaganja kako se to radi i koliko je Hrvatska otvorena kao zemlja za strane ulagače. S jedne strane silno čeznemo za stranim investitorima, a onda ih dočekamo s tako kompliciranim zakonskim propisima da većina stranih poduzetnika odustane već i na samom pragu u naš sustav. Probiju se samo oni koji u dosluhu s raznim lobistima i sivim eminencijama uđu na nekakav skriveni ulaz a da mi građani Republike Hrvatske to i ne primijetimo. Zapravo, primijetimo kada dopre do nas vijest da je prodana ova stoljetna tvrtka, ona i tako redom, zapravo više ih i nema, a da ne govorimo o silnim građevinskim zdanjima koja niču ili se planiraju na zelenim površinama koje krase naše gradove i ostala područja.

Na temu ulaganja, podsjetimo se što piše u Ustavu Republike Hrvatske, u članku 49., poglavlju koje se odnosi na gospodarska, socijalna i kulturna prava:

Inozemnom ulagaču jamči se slobodno iznošenje dobiti i uloženog kapitala.

Kada smo na timskom sastanku kompanije network marketinga u okviru koje djelujem kao vanjski suradnik dotakli pitanje vremena, tj. da radimo presporo i koje to posljedice ima ne samo za nas kao pojedince koji smo prihvatili ovu poslovnu priliku, ne samo za kompaniju za koju se borimo da bude prepoznatljiva na tržištu i da joj svi zajedno omogućimo održivi razvoj – nego kada sam čula riječi naše liderice da su stranci krenuli u pohod na naše svježe tržište, i da se nalaze već u Slavoniji – smrzlo mi se srce. To znači: dok mi Hrvati čekamo i puštamo svoj pojedinačni glasić koji jedva da se čuje na ovom okrutnom tržištu gdje je konkurencija velika – stranci koji izgleda sve znaju bolje od nas raditi, okupirat će područje a da se nismo ni snašli. Jer, ovo je rat! Rat za tržište. Suvremeni rat kojega često nismo ni svjesni, naročito ne razmišljaju o tome oni koji se ne bave poduzetništvom pa se time ne zamaraju već puste svoga poslodavca – ako ga imaju – da brine umjesto njih.

U network marketingu tražimo lidere i vizionare. U Hrvatskoj ih nema mnogo, a često su oni već zauzeti u nekim kompanijama network marketinga. Kao pravi lideri oni njeguju viziju i lojalnost prema kompaniji koju su odabrali za svoju karijeru i ne možemo ih nagovoriti, vrbovati ili lobirati da se priključe možda i u neku drugu kompaniju. A to ne bi bilo ni etično od nas i kvarili bi time sami sebi ugled.

I što se događa!

Dok mi dvojimo što bi i kako bi, dotle prodorniji iznalaze način kako da dođu do najkvalitetnijih ljudi u Hrvatskoj. Pokupit će nam sve lidere. A što to znači za hrvatsko gospodarstvo? To znači da se profit izvozi iz naše zemlje, naš državni proračun osiromašuje, jer to je sloboda – sloboda tržišta.

Hoćemo li raditi za strani kapital i za stranoga poduzetnika ili za sebe i svoju hrvatsku privredu? Razmislimo, ali ne suviše dugo, i pokrenimo se jer vrijeme ide.

Rajna Banovac, 18.11.2016.