BURN-OUT SINDROM

SINDROM IZGARANJA KAO BOLEST MODERNOG DRUŠTVA

Ovo pišem kao žena. Kao žena koja živi u demokratskom društvu i koja je ravnopravna sa svim ostalim rodnim pripadnostima. Međutim, ja sam ipak žena. Živim u društvenom uređenju u kojem je obitelj najvažnija stanica u organizmu države. Zar nije bilo tako oduvijek? I ako sam u dobi kada mogu roditi bez obzira jesam li u braku ili ne, jesam li potvrdila svoje bračno partnerstvo u crkvi ili u matičnom uredu, naravno da ću i po prirodi svoga postojanja željeti imati obitelj. Žene koje ne žele imati obitelj također imaju pravo na to, ali priznajmo – malo je takvih osoba.

Mnogo je žena u povijesti dalo svoj život da bismo mi suvremene žene imale ovo što sada imamo: ravnopravnost. Treba to cijeniti. Često o tome ne razmišljamo kada se nevoljko nedjeljom spremamo na izbore u mjesnu zajednicu. Pa kombiniramo hoćemo li prije skuhati ručak pa ići ili ćemo oprati kupaonicu, pa zatim kosu i sve ostaviti u redu u kući kada se vratimo nakon ostvarivanja svoga demokratskog prava. Ili se jednostavno ne odazovemo na sve te gluposti oko politike jer to preziremo ili naprosto nemamo vremena.

Ravnopravnost nam je donijela mogućnost da budemo financijski slobodne. To znači da ćemo kao glavna karika u obitelji ispočetka dobrovoljno izaći iz kuće u poslovni svijet, a poslije će taj izlazak biti neminovan jer se ravnopravnošću spolova mijenjaju društveni i ekonomski odnosi. To znači da poslodavac može smanjiti cijenu rada jer ima dovoljno radne snage, i muškaraca i žena. To ujedno znači da nećemo moći nakon razvoda dobiti svoju djecu ukoliko nismo zaposlene. Sve je kako treba iskombinirano radi cijene radne snage. U slučaju da se žalimo, muškarci će nam reći: „Pa za to ste se borile, evo vam!“ i maknuti odgovornost sa sebe.

Kada je žena nezaposlena bilo da si to može priuštiti ili stjecajem okolnosti ne može naći posao, onda kažemo: „Ona ne radi.“ Ta se žena, ova druga, uglavnom osjeća jadno jer je pritisnuta tim „ne radi“ uz koje često ide i besparica jer ona ne pridonosi svojim iznosom novca u kućnom budžetu koji traži maksimalnu zaposlenost svih radno sposobnih ukućana da bi se preživjelo. Tu se ne računa njezina umješnost da iz namirnica s kojima raspolaže svaki dan napravi čudo – ručak! Također ona nastoji da pospremi obiteljsko gnijezdo onda kada svi odu. Ti koji su otišli pa se vratili predvečer ne zamjećuju da se nešto u gnijezdu posebno događalo.

Tema ovog teksta ipak je orijentirana na zaposlene žene. Sve je više žena koje su odlučile uzeti stvar u svoje ruke pa ako već moraju raditi neka to bude što efikasnije i s većim primanjima. Hvataju se u koštac s položajima i muškarcima koji su već na tom i sličnom položaju. Nastoje promijeniti stigmu da su one ipak žene. Znači, kad treba potegnuti onda su žene ravnopravne, a kad trebaju uključiti i svoje mentalne sposobnosti i stati uz bok uspješnih muškaraca, onda nailaze na otpor i „zauzetost“ rukovodećih radnih mjesta kao slabiji spol. I sve se više odlučuju otvoriti vlastito poduzeće i biti same svoj šef. To ne znači rad 8 sati nego najmanje 16 sati jer nažalost moraju i spavati.

Žena se mora potruditi dvostruko u odnosu na „jači“ spol. Ne zaboravimo da je ona ujedno i žena koja treba ponekad roditi i redovno pospremati i kuhati. Mnoge će uspješne žene reći kako balansiraju u obje uloge i da im to jako dobro ide, naročito ako kuhaju samo nedjeljom. Kako im to uspijeva? Trebalo bi pitati ukućane od kojih to mogu biti: suprug, bolesni roditelj i na koncu – dijete. Nemojmo se zavaravati! Uvijek će nešto trpjeti pa ako se žena odluči na proširenje obitelji, pitajmo je – a to možete i mene pitati! – na koju je plaću, ako je uopće više bude imala – došla nakon porodiljnog dopusta pa da je koristila samo onaj skraćeni. Koliko će trebati žrtve da izbalansira jaslice, noćno buđenje, utrkivanje s vremenom uz izvršavanje radnih zadataka koji je čekaju na poslu? Jeste li zamijetili one spretne i uspješne žene „multiple“ koje dok voze automobil ujedno piju kavu, puše, uređuju trepavice? Neke od njih jedu svoj jutarnji sendvič. A mobilni telefon na ramenu dok se mijenja brzina? Pa kažu kako su žene jedina bića na planetu koje mogu raditi više poslova istovremeno. Super!

Na ovaj tekst potakao me napis na temu burn-out portala Women in Adria.

Što je to burn-out?

To je sindrom koji podrazumijeva stanje potpune fizičke, psihičke i emocionalne iscrpljenosti uzrokovane pretjeranim stresom. Glavni uzrok tog stresa nije rad nego nezadovoljstvo do kojeg dolazi zbog nemogućnosti usklađivanja svih obaveza i izvršavanja zadataka koji se traže od nas ili koje čak i sami postavljamo pred sebe.

Kod nastupanja stresa luči se hormon kortizol koji nam u početku podiže tlak kako bi tijelo opskrbio s kisikom te omogućio da lakše razmišljamo. On također diže razinu šećera u krvi kako bismo imali više energije za napore. Međutim, nakon dugotrajne izloženosti stresu, kortizol polako opada. Gubimo snagu, motivaciju, a opada nam i imunitet. Tada se javljaju prvi znakovi bolesti.

Koliko vremena imate?

Razmišljate li koliko vremena imate, kako vam ide brzo, koliko vam je preostalo, hoćete li stići danas, sutra…?

Savjeti kako ublažiti stres i ne razviti sindrom izgaranja

1 – Staviti na papir svoje obaveze i radne zadatke. Odvojiti bitno od nebitnog. Uvijek se usredotočiti na bitno i hitno. Često se nebitne stvari same riješe ili steknu uvjete kad ih možete s lakoćom odraditi.

2 – Ne preuzimati obaveze za koje znamo da traže napore koje ćemo teško podnijeti, a nije neophodno da ih preuzimamo.

3 – Izboriti se za svoje vrijeme. To vrijeme iskoristiti za opuštanje, promišljanje o životu, vlastitim željama i ciljevima. Hraniti se zdravo. Vježbati, boraviti u prirodi, osamiti se. Pokušati zaspati s vizijom mora, planina i rijeka, cvijeća, ptica i prizvati slike lijepih uspomena ili mjesta na koje želite ići. Ne njegujte strah i zabrinutost, to je hrana za bolest!

4 – U stresnoj situaciji paziti na svoje disanje. Kako? Odvojite nekoliko sekundi da se usredotočite na svoju unutrašnjost, kucanje srca, želudac, udah i izdah. Slušajte svoje disanje! Pomislite na neko lijepo mjesto ili prizovite u misli osobu kojoj se divite, koju volite! Ja se često u tim situacijama sjetim svoje prijateljice koja je na nerazumne zahtjeve okoline reagirala začuđenošću. Nije skakala isti čas kao ja da izvrši zahtjeve. A kad je pristupala izvršavanju zadataka, to je bilo mirno i spokojno i naučila je ljude da se prilagode njezinom tempu.

5 – Budite sebični u onoj mjeri o kojoj ovisi vaše zdravlje. Kada se razbolite bit ćete na teret drugih. Naučite reći „ne“ jer će vas ljudi više cijeniti i neće vas opterećivati s bilo čime.

6 – Ne dopustite da budete rame za plakanje! Ne provodite mnogo vremena s ljudima koji se žale na svoje životne probleme, a ništa ne poduzimaju. Pronađite društvo koje je pozitivno, koje će vas relaksirati i napuniti energijom. To mogu biti razne kreativne radionice i klubovi. Učlanite se u takva udruženja bez obzira na umor, bez obzira što vas kod kuće čeka hrpa neopranog posuđa. Neće se ništa dogoditi ako na pranje posuđa malo zakasnite.

7 – Organizirajte nabavku namirnica i održavanje kuće zajedno sa svojim ukućanima. Promjene su neophodne. Neće biti ništa vašoj djeci ukoliko ih naučite da kuhaju jednostavna jela i operu posuđe umjesto gledanja TV. Ne bojte se da će se porezati ili nešto zapaliti! Pripremate ih na život i stvarate dobre temelje da budu dobri životni partneri a ne gotovani. Kada suprug pripomogne, nagradite ga nježnošću!

8 – I zapamtite: nikad nije kasno okrenuti novi list! Radi se o vašem životu i zdravlju.

Više o iskustvima poslovnih žena koje su se razboljele prevelikim očekivanjima bilo od sebe samih ili poslodavaca, pročitajte ovdje.

By the way, naša su javna prijevozna sredstva ovih dana obljepljena parolama.

Žene, budite pametne, nemojte si ama baš sve natovarivati na leđa pa ni tu super-ravnopravnost!

Ravnopravnost

Categories: Posao, Psihologija, Život Tags: Tags: ,

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *