RIZIK KAO SIGURNOST

Tražite li već dugo odgovore na određena pitanja? Bez obzira gdje se danas nalazite, bez obzira kakva je Vaša trenutna situacija, Vama je potreban novi način gledanja na stvari da bi mogli kreirati nove rezultate. Fantastičan život ne nastaje od prosječnih ideja. (Zoran Vignjević – Coach trener)

Nemoguće?

Postoji li za vas riječ „nemoguće“? Ako ne postoji, onda ne trebate dalje čitati ovaj tekst. Ako ovu riječ koristite vrlo često, onda je vrijeme da nešto promijenite u svome razmišljanju jer ćete inače ostati gdje jeste ili bolje rečeno – padat ćete sve niže. Sve je kretanje, gibanje i cijeli Svemir programiran je na vibriranje i kretanje, a ono što se prestane kretati – umire. Nećete umrijeti doslovno, ali provest ćete ostatak svoga života nezadovoljno i promašeno. Takvu vibraciju širite u svoju okolinu i činite štetu svojim najmilijima.

Ali nemojmo osjećati krivnju što često kada nam padne neka ideja na pamet – a to se svima događa s vremena na vrijeme – kažemo odmah „nemoguće“. Mi smo odmalena tako programirani da želimo malo, da budemo zadovoljni onim što imamo, da se smirimo i pokušamo provući se kroz život na što bezbolniji način. Trebat će nam zato mnogo truda da se izvučemo iz ovog klišeja.

S druge strane, nemamo problem s riječju „nemoguće“, ali kada pokušavamo nešto ostvariti vidimo da nam to ne ide. Razmislite nije li riječ o tome da uvijek radite nešto na isti način što ne daje rezultat, ili više ne daje rezultat, i čudite se zašto je tome tako! Samo luđak će udarati glavom o zid, a inteligentna osoba ili životinja tražit će neki novi način kojim će riješiti određeni problem ili doći do cilja ili – ukusnoga voća.

Budi realan!

Vrijeme je da se više puno ne družite s ljudima koji vam vrlo često kažu „Budi realan!“ Ne da oni žele vama loše nego jednostavno žele naći izgovor za vlastiti neuspjeh i nekretanje. Lako je biti prosječan, lako je raditi ono što većina ljudi radi ili razmišlja, lako je slijediti masu, gomilu, zadovoljiti se postojećim stanjem. Ali ako hoćemo nešto više, onda taj korak – boli, i ne samo jedan. Svaka promjena boli, stvara neugodu, osjećaj nesigurnosti što je sasvim normalno jer svako živo biće boji se nečega novoga i taj je strah opravdan.

Bojim se

I trebate se plašiti i prihvatiti strah kao sastavnicu. Međutim, strah može pomoći na način da ga prevladavate i postajete jačima. Mislite li da ljudi na pozornicama ne osjećaju strah? Uvijek ga osjećaju, barem u onim prvim trenucima dok ne uspostave kontakt s publikom. Mislite li da se ja još uvijek ne bojim sjesti za volan iako sam prije dvije godine odlučila prevladati strah od upravljanja vozilom! A instruktor se čudi zašto sam se toga plašila jer imam talent dobroga vozača. Možda je to bila komocija da me drugi vozi, ali kad je zaprijetila opasnost da me drugi zbog zdravlja više neće moći sigurno voziti i da nećemo moći otputovati na more – e, to je bila pokretačka snaga da se suočim sa strahom. Stoga, prevladavanje straha nije cilj sam po sebi nego potreba koju želimo ostvariti a strah nas zaustavlja.

Nema čovjeka koji ne osjeća neku vrstu straha, ali većina ljudi izbjegava suočavanje sa situacijama u kojima postoji neki rizik. „U strahu su velike oči“, poznata je uzrečica. Ako vam je nešto važno, prihvatite strah, pođite s njim pod ruku, ili pogledajte izravno u njegove oči na mjestu gdje vas on čeka. Vidjet ćete kako se taj strah smanjuje i kada dobijete prevlast, iako još uvijek drhtite, kosa vam je nakostriješena ili ste se uznojili od muke, osjećat ćete se pobjednikom jer to i jeste. Znajte da ne postoji lijek za strah, ali možemo njime upravljati.

Zadovoljni vs. zahvalni?

Koja je razlika u ovim dvjema riječima? „Stalno si nezadovoljna“, prigovarali su mi često i mislila sam da nešto nije u redu s mojom psihom. Osjećate li krivnju da kada nešto ostvarite već sutradan smišljate kako dalje nešto novo? Krivnja je rezultat našeg odgoja, okruženja prosječnosti u kojem smo odrastali bez obzira što je moguće da smo djetinjstvo proveli sasvim solidno i uz dobre roditelje. Važno je znati da treba biti zahvalan za okolnosti u kojima jesmo i u kojima nam je dobro, ali zadovoljan biti samo je trenutno stanje kao i osjećaj sreće. Zadovoljstvo je prolazno i normalno je da čovjek mora ići prema naprijed, dalje stvarati i dalje se razvijati. Nezadovoljstvo je pokretačka snaga ako ga prihvatimo kao takvim, ili destruktivna – ako ne poduzimamo ništa.

Zašto?

Da bi išta pokrenuli kod sebe ili promijenili okolnosti, moramo znati zašto bi to radili, zašto bi se uopće nešto trudili. Ako nemamo odgovor na pitanje „Zašto?“, nećemo naći potrebnu snagu i definirati korake kojima trebamo ići. „Zašto“ je početak naše aktivnosti i odvojite dovoljno vremena da promislite. Prema sebi prvenstveno budite iskreni!

Novac

Novac ne bi smio biti cilj. Novac može biti motivator i novac je pomagač, ali samo na kratke staze. Zašto bogati i uspješni ljudi i dalje rade? Zato što im novac nije cilj nego imaju više ciljeve. Slika novčanica koju imamo u svojoj viziji nije dovoljan motivator da izdržimo i onda kada stvari ne idu kako treba. Neka cilj bude vizija u kojoj se vidite, što ćete biti, kako ćete živjeti.

Što ako pogriješim?

Naravno da ćete griješiti. I pogrešan put, slijepa ulica pomoći će nam da se vratimo na pravi put. Jeste li ikada odustali izaći kada automobilom slučajno uđete u slijepu ulicu? Na sve moguće načine gledat ćete da se iskobeljate iz nečijeg dvorišta u koje ste ušli ili stali ispred nečije ograde. Tako je i na životnom putu. Životni put nije pravocrtan. Da jeste, svima bi nam bilo lako, bila bi ta jedna zajednička formula uspjeha. Međutim, od nas ovisi što ćemo učiniti sa svojim životom, greškama, koje ćemo odluke donositi. Mi kreiramo vlastiti život bez obzira na okolnosti u kojima se možemo naći. Ima slučajeva da su u logoru preživjeli samo oni ljudi koji su odlučili u tako ekstremnim okolnostima – živjeti. Naravno, oni koji nisu odmah likvidirani.

Okolina

Ako želite promijeniti nešto u svome životu, potrebna vam je pomoć okoline ili jakih, pozitivnih ljudi koji nisu trenutno u vašem dosegu. Prva stvar što trebate napraviti jeste okružiti se pravim ljudima. Ako ste u malom, učmalom mjestu u kojem se više ništa ne zbiva osim navika odlaska u jedinu gostionu koja postoji, onda se okrenite Internetu. Ova tehnologija omogućit će vam da uronite u jedan novi svijet za koji niste ni svjesni da postoji uz vas. Iskoristite ono pozitivno što tamo ima, posjećujte pozitivne portale, pratite pozitivne ljude, oni će vas povezati s drugim pozitivnim i uspješnim ljudima. Ući ćete u jednu drugu vibraciju, mijenjat ćete se na bolje, a na taj način vaša će vibracija privlačiti dobre ljude u vaš život.

Nemam talenata

Svatko ima nešto u čemu je dobar. Budite iskreni i nemojte biti skromni. Važno je raditi na podizanju postojećih vještina da bismo bili još bolji. Ono što nam ne ide, ostavimo po strani i ne forsirajmo jer ćemo izgubiti na vremenu. Postavite si pitanje što doista želite! Teško je to, zar ne? Ali možete postaviti pitanje što ne želite. To je lakše, je li tako? Kada poredate u spisak što ne želite s lijeve strane, potom napišite suprotno s desne strane. Npr. ne želim biti bolestan – s lijeve strane, a s desne – želim biti zdrav. Usredotočite se uvijek na desnu stranu. Možete ići dalje pa napraviti prioritete, poredati po broju bodova, izračunati i dobit ćete rezultat što želite u životu. Time ste napravili važan korak prema promjeni stanja u kojem se nalazite. Vaši talenti pomoći će vam dalje.

Uspjeh je proces

Kada vidimo uspješne ljude bilo da su poslovni ljudi, sportaši, glazbenici i drugi – njihov uspjeh nije stvoren preko noći. Oni su dugo i mukotrpno radili da bi zasjali poput zvijezde. Jer sjaj primjećujemo odmah, a ne onu tamnu i tihu pozadinu koja je na poleđini.

“Rođeni smo savršeni, ali programirani da griješimo” (Bob Proctor)

Ovdje smo da ispravljamo ono što je pošlo krivo i da postanemo najbolji što možemo biti.

Zona ugode

Svi je znamo, živimo i volimo. To je ona poznata situacija u kojoj jesmo, koja nas ne može iznenaditi, koja ne traži napor i rizik. To je poznata situacija bez straha koju držimo pod kontrolom, barem tako mislimo. To je prosjek u kojem živi većina ljudi. Svoju zonu ugode ogradili smo čvrstim zidom. Ali na koliko dugo? Taj zid je zid straha sačinjen od mnoštva briga i neugode samo toga nismo svjesni. Prerizično je mijenjati postojeću situaciju pa makar u njoj samo vegetiramo i ne želimo razmišljati što će biti sutra. Ne želimo preuzeti rizik. Zadovoljavamo se manjim i na taj način sami postavljamo cijenu koja predstavlja našu vrijednost. Zašto ljudi rade za minimalac? Jer moraju? Ne, oni su postavili svoju vrijednost na tržištu takvom, oni vrijede „minimalac“ jer ne žele preuzeti rizik i izaći iz poznate zone i pronaći neko drugo rješenje. Prenaporno je, traži edukaciju, suočavanje sa strahom, nove vještine, proaktivnost… Zato, razmislite o svojoj zoni ugode naročito ako negdje duboko u sebi skrivate strah i nezadovoljstvo!

Korisno za pročitati: „Rizik je nova sigurnost“ (Risky is the New Safe) Randy Gage, ili me kontaktirajte za besplatnu pdf verziju.

Uz pomoć zabilježaka sa seminara 5.5.2017. Inge Rock Academy