KAKO JE PROTEKLA MOJA TREĆA GODINA

 

Lijep pozdrav, ja sam Rajna Banovac, autorica, blogerica, mentorica i virtualni asistent.

Ispričat ću vam što se sve dogodilo unazad godinu dana moga poslovanja i koja su moja iskustva kao početnika, ali evo prošle su već tri godine i ne mogu reći da sam početnik, ali još uvijek volim reći da sam na početku svoje karijere i svega dobroga što me čeka. Želim da svjetlost moje priče, postojanja i rada obasja ljude koji me dotiču bilo stvarno ili preko interneta.

AUDIO-VIDEO VERZIJA

Za one koji se prvi put susreću s pojmom mrežni marketing, to je naš uobičajeni domaći naziv za pojam na engleskom jeziku: network marketing ili multilevel marketing. To je vrsta poduzetništva, tzv. rada od kuće, evo to svi volimo,  način stjecanja dopunskih prihoda, ali i mnogo više. Ovdje možete biti profesionalac i samo se time baviti.

To je usavršeni oblik distribucije roba ili usluga (fizičkog proizvoda ili digitalnog) gdje proizvođač odnosno tvrtka distributer plaća kupcima proviziju ukoliko dovedu još kupaca. Multilevel znači da se koristi sistem poluge poznat u svijetu bogatstva, gdje se multiplicira naš učinak na način da ne odrađujemo sve sami. Izgradimo stablo naših kupaca i to upravo onih koji će proizvod ili uslugu preporučivati dalje svojim kupcima. Na taj način dovoljno je uvesti onih dragocjenih 5 preko kojih ćemo se multiplicirati. Ali nitko nam ne brani da uvedemo još 5.

Ovo je djelatnost koja omogućuje svima bez obzira na imovinsko stanje, zvanje, status – osloboditi se financijskog ropstva i steći trajni prihod koji se povećava i pristiže i „onda kada spavamo“.

Ali da ne dužim. Evo što sam ja prolazila unazad godinu dana na putu prema svojoj financijskoj slobodi. Financijska sloboda za mene znači bezbrižnost življenja u smislu da imam dovoljno za životne potrebe, a ne da me steže srce kada pomislim na dane koje moram isfinancirati do mirovine ili plaće, da imam određenu sumu novca za ne daj bože, jer mi to svi želimo i moramo imati, želim imati određenu sumu novca koju ću reinvestirati jer svaka investicija donosi novu vrijednost, da imam dovoljno novaca da otputujem gdje god hoću, da imam dovoljno entuzijazma i snage da pomognem ne samo svojoj obitelji nego i mnogim drugim obiteljima, ili pojedincima.

Treća godina u mome poslovanju započela je nastavkom snimanja raznih edukativnih i video materijala, pisanjem bloga, održavanjem web predavanja za potrebe tvrtke (bez nadoknade), istraživanjem ljudi i njihovih Facebook profila i traženjem osoba određenoga profila.

Treća godina započela je dovršenom zvučnom knjigom „Ljudi iz sjene“ koju sam snimila kao audio-video zapis na YouTubeu, namijenjenom za slabovidne osobe, ali i sve one koji vole zadrijemati u fotelji. To sam malo reklamirala i uspjela prodati nekoliko fizičkih knjiga, a zvučnu knjigu sam dala kao bonus.

Treća godina započela je još jednom odličnom akcijom u kompaniji. Da se podsjetim, uspjeh na putu prema karijernoj poziciji koja nosi određeni %  provizija, % na koji imamo pravo svaki put kada netko u organizacijskom stablu, strukturi zaradi (ne znam koliko vam mogu približiti koliko je ovo moćno) – ova akcija, kao i sve prethodne akcije koje nisam propuštala – postavila me na sljedeći nivo, a taj moj iskorak pogurao je i moje prethodnike odnosno mentore/sponzore prema višem nivou. Na ovaj način svi se zajedno pomičemo prema vrhu, prema uspjehu. Što znači uspjeh? Zaraditi novac prije svega. Razdoblje od početne kvalifikacije do sljedeće je obično najduže i najteže i tu se radi selekcija odnosno samoselekcija. Svatko sam sebe selektira, ako odustanemo napravili smo samoselekciju. Ovdje nitko ne diktira odozgo tko će ovdje ući i dobiti šansu za uspjeh. Ovdje sami sebi određujemo naš uspjeh, koliko nam treba, što znači za nas uspjeh, je li to određena suma novaca, je li to druženje s ljudima ili stjecanje novih znanja i vještina. Svatko ovdje ima neki svoj interes.

U ovom se poslu dogodi da cijelu godinu dana može biti da ništa ne zaradimo (makar tvrtka koju sam izabrala uvijek daje zaradu, uvijek se tu nešto profitira, ako ništa drugo na kupovini proizvoda koji nam treba) – znači, to razdoblje sam zahvaljujući akciji prebrodila bez neke velike muke. Zašto bez velike muke? Evo, mogla sam umjesto ovog vlastitog financiranja odnosno kupovine karijere – kupovine znači da kupimo proizvoda ili stavimo depozit za svoju buduću kupovinu, i to nas pogura u karijeri i usput dobijemo proviziju – umjesto financiranja, ulaganja novaca, mogla sam uložiti vrijeme. Nitko mi ne kaže da moram novac uložiti. Vrijeme koje se odnosi na veći broj razgovora s potencijalnim kupcima odnosno članovima koji bi bili u mojoj strukturi, u mome stablu odnosno koji će započeti uz moju pomoć sebi graditi svoje stablo kupaca.

I sada dolazimo na pitanje: a zašto trošim novac? Zašto se nisam više potrudila da kroz uključivanje ljudi koji će tu barem pokušati nešto iskoristiti za sebe, a ja ću im tu pomoći – jer tu svi imamo svoje vlastito poslovanje – zašto sam izbjegavala pozivanje, pribavljanje kontakata, produbljivanje odnosa, druženje, odlaske na mjesta gdje se okupljaju ljudi! Radila sam ja to, ali ne dovoljno. Komotna sam, volim biti kod kuće, a ujedno smatram da se mnogo toga može napraviti i online.

Dakle, pobornik sam online poslovanja.

Međutim, kako sam vodila svoje poslovanje? Idemo vidjeti onako iskreno.

Kao prvo, izrada sadržaja za moju web stranicu, za FB stranicu, za Fb profil, za YouTube itd. toliko me opušta, zabavlja, toliko u tome uživam. Izrada sadržaja znači kreativnost, ali i potrebu za novim znanjima o kojima bih mogla nešto govoriti ili snimati. Znači, istraživanje tema.

Priprema za svaki video-materijal odnosno predavanje traži svoje vrijeme. Stoga se dogodilo da uz zonu komfora koja je kod mene snažna – čekam kreativnost koja se impulzivno javlja, ne mogu je naštimati npr. od 2 do 4, i to onda kada nisam umorna, i to je onaj trenutak kada moram drage volje napraviti neki materijal jer ću inače eksplodirati. Ali, kao što sam znala često reći: show must go on! – to se odnosilo na još jedan video, još jedan blog, još jedno ovo, još jedno ono… kao neka proizvodnja, pa kada to završim onda ću se pozabaviti pozivanjem nekoga. Pozivanjem ljudi koji su neraspoloženi, koji najčešće nemaju vremena, koji će me najvjerojatnije otpiliti; zapravo ja uopće ne zovem ljude koji su neraspoloženi pa zato imam mali broj poziva. Mnogo je neraspoloženih ljudi.

Tako su znali proći dani u kojima sam se sasvim lijepo osjećala, kreativno, unapređivala svoje vještine govorenja, pisanja, uživala u snimanjima u prirodi, na proputovanjima i često sam se pitala: je li multilevel marketing ono čime se želim baviti doista? Zapravo, volim pisati i to je ono što najviše volim. Ali o čemu pisati? To mora biti nešto korisno. Što ću pisati? O svojim mislima koje se stalno vrte u krug! Pravo govoreći, sada kada više nisam u radnom odnosu i u onome što sam radila jer sam sada u drugim područjima i proizlazi činjenica da je multilevel marketing jedino što barem teoretski najbolje poznajem i o čemu bih mogla mnogo pisati i govoriti – pa učim ga svaki dan već tri godine i znam puno, puno toga, barem sve znam do onog koraka: kako prodati ideju, kako zaključiti „deal“ – tu je već malo teže jer nemam dovoljno prakse. A kako uvježbati bez dovoljno prakse i pravljenja pogrešaka!

Kako bi moja web stranica imala nešto pametno, jedan od načina jeste da pozovem goste. Tako sam uspjela napraviti dva, tri intervjua s vrlo kvalitetnim i jakim ljudima, to mi je naprosto služilo na čast. Međutim, to bitno ne mogu reći da je unaprijedilo moje poslovanje, ali sam osjetila zadovoljstvo. Jesu li ti intervjui nekome pomogli, ne znam .Napravila sam marketing drugima, ali se kod mene nije pokazalo u novčanom obliku, odnosno moj blog još uvijek nije „unovčen“.

Zanimljivo, video koji sam snimila u Kumrovcu gdje se svake godine okupljaju ljudi koji se prisjećaju Tita i vremena kada smo većina nas živjeli bezbrižno – taj video je dosegao broj pregleda gdje mi je YouTube ponudio financijsku suradnju. Znači, preko 1.500 pregleda. A ovi video-materijali koji bi trebali pomoći ljudima da se bolje osjećaju, da nešto nauče, da zarade novac, da plate djeci školovanje, da se izvuku iz dugova, da shvate da ima raznih oblika poduzetništva i prilika stjecanja dohotka, da je danas sve moguće, da nisu bolja vremena nego što sada jesu – takvi video-materijali očito nisu dovoljno zanimljivi i znaju imati po tek desetak pregleda. Smiješno malo, a toliki trud gdje prenosim svoje dobre želje, namjere i energiju.

Pa se pitam koje vrijednosti danas vladaju na ovim našim prostorima? Tko sam ja i zašto se trudim i zašto pružam ruku da nekoga izvučem iz gliba.

Često imam jednu horror sliku pred očima. Vidim sebe kako sam na jednom sprudu malo povišenom, kao da sam na obali, a niže je jedna mutna bara, nekakva žitka tekućina. U toj tekućini plutaju ljudi kojima vidim tjeme. Kosa im je kao da su mrtvaci. Među njima su ljudi gdje se vide njihove ruke kako traže pomoć. Neki od njih su dignuli glave, doista je to horror. Ja sada sebe vidim kako sam osoba koja je uspjela spasiti se, osoba koliko god sićušna i nježne građe, pružam ruku i hvatam ruke ljudi koje mogu izvući. Ne znam je li ovo moj način poslovanja gdje mogu nekoga izvući, ali ta me slika proganja jer naša stvarnost, koliko god je lijep život, gdje možemo gledati s ljepše strane, ujedno je i ovaj glib gdje mnogo ljudi pluta, utapa se, ali još uvijek ima ljudi koji pružaju ruku da im pomognemo.

Da se vratim na temu koju sam započela, o mulilevel marketingu:

S obzirom da je multilevel marketing i gradnja timova – ovdje doista ne možemo uspjeti kao slobodni strijelci – sudjelovanje u svakom timu zahtijeva određena pravila. Svaki tim ima svoga voditelja. Tako smo i mi voditelji svojih timova. Voditelj tima ima iznad sebe svoga mentora, voditelja tima. Kao i u svakom poslovanju, potrebno je planirati, raditi i mjeriti učinak. Stoga je neophodno da voditelj tima ima uvid u plan i učinak ljudi u timu da bi on zajedno sa svojim ljudima mogao biti kvalitetna podloga za učinak tima na nivou iznad. Jer svi smo u timu svoga mentora, makar i mi imamo svoje timove, znači imamo mentora koji nam pomaže, koji u svakom slučaju zna više od nas.

To je sve na dobrovoljnoj osnovi. Nitko tu nikome ne zapovijeda. Voditelj tima nije klasični menadžer kao u nekom poduzeću gdje radite. Voditelj tima je tu da pomogne svojim ljudima da zarade novac. Problem nastaje kada članovi tima trebaju postupati po nekim osnovnim koracima koji vode ka uspjehu. Svi uglavnom imamo jaki ego – zašto bih poslušao nekoga, pa nije ovo poduzeće, nisi mi ti šef, ja ću raditi po svome jer znam bolje. Tako se dogodi da u timu svatko radi po svome. Ono što je vidljivo na kraju mjeseca jeste konkretan učinak, konkretan novac koji svatko od članova ima.

S obzirom da je ovo priča o meni i o mome putovanju prema uspjehu, evo kod mene je problem bio sljedeći. Imam li ega, valjda imam! Znam ja biti divlji čovjek! Pisanje plana, učinka – sva ta izvješća na kraju mjeseca podsjetilo me na poduzeće gdje sam kao zaposlenik radila i gdje su me upravo ta izvješća potjerala ranije u mirovinu; nisam više to mogla trpjeti. Kako da napišem na papir i kako da se mjeri učinak ako moram nešto razmisliti kako napraviti (govorim o klasičnom poslu u poduzeću), kako da izmjerim učinak kada netko od mojih podređenih nije napravio to što je trebalo i baš mu se fućkalo što ću ja napisati u izvještaj, zašto projekt kasni, zašto se troše novci a nije se napravilo ono što je trebalo.

Nakon pisanja izvješća svome voditelju tima u multilevel marketingu – vidim i sama da ne odrađujem onu statistiku koja je potrebna za uspjeh. Moj ego i mržnja prema davanju izvješća nekome prouzročilo je da mi moj mentor ne može pomoći jer ne može odrediti u kojem dijelu posla sam zapela, što ne radim dobro, što me koči. Statistika znači da od 10 razgovora, eventualno će 1 ili 2 ljudi ući u poslovni sustav (registrirati se), makar to ne znači da će tu i ostati. Ovdje je velika fluktuacija ljudi, jer nisu svi spremni biti poduzetnici, nisu spremni naučiti nešto novo, nisu spremni odvojiti nešto vremena da bi si omogućili bolji život, žele brzu zaradu, nemaju vremena, discipline itd. Sada bih ih ja trebala zvati, motivirati ili vući za rukav – to se ipak tako ne radi.

Zato i kažemo da na svijetu ima mali broj uspješnih ljudi i to je normalno, barem za sada, jer nisu svi spremni platiti cijenu za svoj budući bolji život. Većina želi odmah sada, a to je nemoguće, ne samo u ovom poslu nego i u bilo čemu drugome.

Stvar je u tome da sam cijelo vrijeme svjesna da se nalazim u velikoj, genijalnoj ideji. Uhvatim se da želim zaplakati. Toliko je to dobro i pitam se kako da to objasnim drugima. Kako da i drugi kao ja odvoje najmanje 6 mjeseci za učenje sistema, osnova kako to funkcionira. 6 mjeseci za 60 godina daljnjeg dobroga života. Samo 6 mjeseci. Ne mogu naći ljude koji bi nešto proučavali i testirali 6 mjeseci. Zapravo, treba manje jer je multilevel marketing vrlo jednostavan: kupuj proizvod, preporuči dalje, uputi na informacije kako se preporučuje i zarađuje. To je to, to ne bi trebalo biti tako komplicirano.

Općenito višerazinska ideja je najgenijalnija ideja, nije nova, stara već preko 70 godina. Za nju sam saznala tek prije 3 godine. Možda sam i prije bila u doticaju, ali se nisam interesirala. Krenulo se s Amwayom, sjećate se toga, pa posuđe, bilo da je direktna prodaja ili baš pravi multilevel. Pogledajmo što kažu uspješni ljudi? Mnogi kažu da nisu uspjeli u ovome što su radili – odabrali bi svakako multilevel marketing. Mnogi investitori investiraju novac u multilevel kompanije.

I malo-pomalo razmišljajući došla je moja kriza. Stvar je toliko genijalna, a ljudi ne razumiju. Ako kažem: ljudi moji, ovdje možete uštedjeti – nije dobro jer ljudima je dosta štednje i ne zanima ih štednja iako grcaju u dugovima. Ako kažem: ljudi moji, ovdje su vam mogućnosti neograničene – nitko ne vjeruje jer nikad ni u snu nisu pomislili o svoti novca koju bi mogli imati. Da, drugi ga mogu imati i imaju, ali oni sebe ne vide u toj cifri, bilo da se radi o 1.000 eura mjesečno ili o 100.000 eura mjesečno. Znači, nije stvar u tome da je moja ponuda loša ili koncepcija tvrtke ili da ja ne znam motivirati – stvar je u tome da većina ljudi smatra da više ništa u životu ne mogu popraviti ili da će to učiniti netko drugi umjesto njih.

Svi se mi suočavamo ovdje s nekim činjenicama:

• nisu svi za pokretanje akcije u svome životu, da nešto promijene
• nisu svi za poduzetništvo
• nisu svi za učenje
• nisu svi za investiranje vremena ili novca
• nisu svi za druženje i pomaganje drugima
• nisu svi takvoga zdravlja da bi išta više mogli raditi ili željeti, osim zdravlja!

Zapravo, velika većina je sve ovo, a vrlo, vrlo mali dio populacije jeste spremno proučiti poslovnu priliku, investirati nešto, barem vrijeme, ustrajno raditi… Eh, raditi! Savjetuju nam naši mentori: nemojte spominjati riječ RAD jer ljudi ne žele raditi, dosta im je rada na poslu. Ili: ne spominjite riječi mrežni marketing jer su ljudi skeptični, kruže razne ponzi i piramidalne sheme koje ugrožavaju multilevel marketing, barem na našim prostorima. Ne govorite ljudima o NOVCU, o TEHNICI – govorite im o IDEJI, o VIZIJI što će biti kad će biti.

A gdje da nađemo te vizionare, ljude s vizijom? Ne pitajte ih o njihovim CILJEVIMA jer većina ljudi nemaju nikakve ciljeve niti znaju kako ih postaviti, a kamoli dosegnuti. Sve ovo apsolutno je točno – ove ključne riječi za uspjeh – nisu za većinu ljudi. Ovo nažalost razumije samo 5% populacije, čak manje. I to je ono što me demoralizira. Moram naći u tih 5% ili čak manje ljude kojima bih pomogla, koji bi me slijedili, a želim da veliku ideju podijelim velikom broju ljudi. Velika ideja treba biti dostupna svima, da imaju pravo na to i izvediva kod svih. Može biti izvediva kod svih, ali opet – ne kod svih.

I tako jednoga dana napravila sam eksperiment: IDEM ODUSTATI PA DA VIDIM KAKO ĆU SE OSJEĆATI.

Bila sam na moru, prekrasno plavetnilo, lijep sunčan dan. Sada ću plivati, skakati na glavu, na noge, neću ništa više brinuti kao nekad davno mnogi niz dana nisam htjela ništa brinuti jer sam mislila da će drugi sve zbrinuti i da ja ne moram ništa biti zabrinuta. To je sve bilo lažno osjećanje kako bih gurala glavu u pijesak.

Prvih dva sata osjetila sam veliko olakšanje. Kao da mi je nekakav teret pao sa srca. E sad idem pročitati onu glupu, zabavnu knjigu. E sad idem šalabazati i ne razmišljati ni o čemu, a naročito ne o budućnosti. E sad idem drijemati, ljenčariti. Bio je to vraški ugodan i opušten dan.

Drugi dan: opet izjutra odmah, prije samog buđenja, pomisao kako je ovo genijalna ideja. I ta genijalna ideja ne da mi mira, fenomenalna mogućnost za koju moraju znati drugi. Samo taj marketing plan, ne mogu naći kupce jer kupci se slabo nagrađuju; sistem je složen upravo za one koji žele investirati i zaraditi na toj investiciji. Taj dio mi se nekako nije sviđao iako sam ja zaradila upravo na svojoj investiciji i znam da je genijalno i nikad u životu nisam toliko zaradila svojim novcem, da novac radi za mene. Nikada do sada. Pazite! investicija nije više o 3.000 eura. Čak je to previše, nije se to od mene tražilo i zahtijevalo. Obično je dovoljno 2000 eura da budem u onom najboljem poslovnom paketu. Hej, 2000 eura za pokretanje vlastitog obrta. Raspitajmo se  koliko košta otvaranje jedne voćarne? Ili želite biti franšizer McDonaldsa: treba vam 1 i pol milijun dolara za pravo franšize, ne da ste vlasnik franšize; samo pravo franšize.

I ubrzo dolazi vijest, upravo kada sam svojim mentorima obznanila da odustajem. Lijepo smo se pozdravili uz njihovu riječ nade da vjeruju da će moja kriza proći jer to je normalno jer su i oni prolazili kroz svoje krize, ali kažu: Mijenja se marketing plan, kupcima se povećava provizija na kupovinu. Vau, kada sam pogledala… ma neće biti čovjeka koji će ostati hladnokrvan na to. A tek drugi dio – za nas koji smo investirali i za buduće koji žele investirati – investicija se vraća nevjerojatnom brzinom. Ali u cijeloj toj priči moramo imati svoje kupce, svoje suradnike. To je multilevel marketing, snaga je u brojnosti nas ljudi koji ćemo koristiti sistem, biti donekle aktivni, ne traži se tu neka velika kupovina. Ovo nije financijska institucija gdje vlada velik rizik za ulaganja. Ovdje je sve apsolutno bez rizika.

I tako u tom posustajanju i razmišljanju, zove me ekipa iz Istre. Ekipa entuzijasta, ljudi dobre volje, vrijednih ljudi, ljudi koji vjeruju da će uspjeti, da će pomoći većem broju ljudi oko sebe, da će napraviti pravu stvar u životu! Svome i u životu drugih. Kada bih barem imala toliko snage i entuzijazma kao oni – pomislim. Ali odazovem se ja kod njih, dočekaju me kao kraljicu, zamole za jedno predavanje. Rekla sam: A što da kažem kada želim odustati. Ja ne mogu glumiti. Nemam toliku snagu da podignem ljude u bolju budućnost, da ih izvučem iz bijede! – Oni mi kažu: Pričaj upravo o tome, kako se osjećaš, i znaj: u ovom poslu, kao i u svakome drugome – dođe vrijeme krize i želje odustati od svega!

Kriza je normalan dio procesa, putovanja prema uspjehu. Krizu je moguće prevladati upravo zahvaljujući timskom radu, drugima iz tvrtke – ovdje više ne gledamo tko je u kojoj liniji, ovdje smo svi jedno jer znamo da će naša sloga i brojnost biti glavni pokazatelj da smo se okupili oko nečega dobroga i moćnoga, tamo negdje gdje ljudi pomažu jedni drugima, a toga nema u običnom zaposleništvu. Nema!

Novi marketing plan tražio je promjenu svih video-materijala. Prvo je trebalo shvatiti u čemu je promjena. Nije bilo lako, ali zajedno smo i to prevladali.

I tako, izlazeći iz krize, nastavila sam s daljnjom pripremom podloge za svoj uži poslovni tim, za onih 5 ili 10 koje ću imati. Za onih 5 stalnih zahvaljujući kojima mogu doseći financijsku bezbrižnost i njima pomoći. Možda prebrzo dajem pristup materijalima i znanjima (sretna sam ako netko želi to pročitati) za koja sam investirala dodatan novac kako bih došla do tih znanja. Jer to se ne uči u školama. Ali nije bitno, jer oni koji uđu i izađu, nisu toga svjesni i ne mogu zloupotrijebiti ono što sam im dala. Nisu svjesni vrijednosti pa se neće sjetiti unovčiti je za svoju korist. A moja je savjest čista.

Međutim, u cijeloj toj priči, tehnici i preračunavanju i izradi materijala – nedostajala mi je jedna dimenzija. Zasitila sam se mjerenja svoga učinka, prebrojavanja poziva, broja novih Fb prijatelja, sortiranja statusa u razvoju komunikacije, broja pregleda video prezentacije, broju razgovora itd. Nešto mi tu nedostaje. Stalno se batrgam na toj jednoj ravnini, samo malo mi treba da krenem, ali stalno me nešto tu drži gdje jesam. Kao da sam izgubila vezu sa svojim istinskim bićem i stalno se pitam: je li to ono što želim doista raditi? Uvijek taj crv sumnje. Je li to taj način? Znam da želim nešto dijeliti, ali je li to taj alat koji mi je sada na raspolaganju?

Beskrajno bih bila sretna da mi se javljaju ljudi i da pitaju: „Rajna, pokaži mi kako se to radi!“ Čak bih platila nekome da mi dovodi ljude, a ja ću ih trenirati, učiti i pomagati im. Znači, nedostaje mi taj najvažniji dio: proaktivnost u traženju kvalitetnih ljudi.

Međutim, dogodilo se još nešto: dobila sam ponudu od jednog uspješnog lidera da mu treniram tim jer on sve ne stigne. Ponudu nisam odbila, ali sam rekla da moram poraditi nešto na svojoj vlastitoj motivaciji i praksi da bih mogla istinski prenijeti i znanje i iskustvo iz prakse. Samo teorija je prazna, a i moj entuzijazam je splasnuo. Zapravo, to je sve jako težak posao. Nisu mi to rekli kada sam startala u to. Govorili su samo o moći i ljepoti ove poslovne mogućnosti. Meni početniku koji nije znao ništa, ama baš ništa o ovome. Ali to je bila i prednost. Nisam imala preduvjerenja koja bi me smetala u mome daljnjem radu i stjecanju znanja i shvaćanja suštine ovog poslovanja.

Ne želim tako govoriti ljudima koji se zanimaju za ovo. Želim im reći istinu, činjenice, sve što ih čeka ako se odluče na ovo. S time da je u konačnici ovo najisplativija poslovna mogućnost koju svijet poznaje! I vrijedi cijele muke. Ili kažu: to ti je lijep posao. Pa i jeste: imamo laptop, na sastancima smo, educiramo, pričamo, razgovaramo ili radimo sve od kuće. Ali i muka: traži aktivnost, traži vrijeme, traži učenje, stalno, stalno učenje i razvoj osobnih vještina i uma okrenutog prema naprijed. To je teško, naravno da je teško. Ako smo cijeli život gledali unazad i sada treba promijeniti naviku i gledati prema naprijed, pa to je teško.

Govorila sam o duši. Kao da sam kroz sve ovo izgubila sebe, svoju kreativnost, kao da sam postala neki stroj, izvršitelj koji zapisuje broj nečega. Kažu da nisam uspješna kako bih mogla biti. Da je šteta za mene, da imam potencijale. Istina. Svi imam potencijale. Nema čovjeka koji nema potencijal. Ali osobno smatram da sam uspješna i više nego što sam se ikada nadala. Od prije 3 godine od osobe koja nije znala razgovjetno reći svoje ime i prezime – naučiti investirati, reinvestirati, upravljati novcem, govoriti, snimati, predstavljati se, toliko naučiti o ovoj branši, o internet poslovanju. U moj život ušlo je mnogo, mnogo dobrih i pametnih ljudi unazad 3 godine. Svi oni s kojima se nekada radila, vidim da su ostali daleko u prošlosti, na onom nivou na kojem sam ih ostavila. Nikada nisam imala ovoliko ljudi koji su spremni pomoći mi ne tražeći ništa za uzvrat. Ne samo u tvrtki nego i na internetu, od ljudi koji se bave svojim poslovima i koji su uspješni upravo zato što su spremni DATI.

Kažu nam: traži poduzetnike, one koji žele investirati, one koji žele više. Međutim, meni se obraćaju najviše nesretni i nevoljni ljudi, žele sa mnom porazgovarati. Imam pratitelje, dobar feedback, ljude koji mi daju potporu, hvalu i zahvalu. Zahvalu za što? Zato što sam ih saslušala? Pa zar to nije nešto normalno, da saslušamo druge. Od toga nemaš novaca, neki glas mi kaže. Odgovaram: Pa što, mora biti neki razlog zašto sam ovdje, zašto sam u ovome, znam da sam na nekom putovanju i nisam sigurna kuda će me odvesti, ali znam da je dobro iako kažu da moraš znati cilj prema kojemu ideš.

Znala sam da se moram povezati sa svojom pomalo izgubljenom istinskom dušom ma što radila, pa čak i u multilevel poslovanju. To mora biti posao s dušom, a ne samo posao samoselekcije, ponavljanja radnji i primjene velikih brojeva.

Često odlazim na jedan proplanak u večernjim satima. Vedro je, vide se zvijezde jer nema zagađenja od gradske rasvjete. I kažem: Hvala ti, Bože, na svim ovim darovima. Na mjestu gdje živim, na ljudima koje dotičem i koji me dotiču bez obzira što još nemam svoj stalni tim suradnika gdje ćemo zajedno postići bolji život. Molim te, poveži me s energijom ljudi koje još ne poznajem i koji će pozitivno utjecati na moj život, ili ja na njihov. Ti ljudi postoje. Bože, spoji me s njima.

Da, osim nekoliko vjernih stalnih kupaca koji su zapravo moji članovi obitelji, nemam još suradnika koji bi rekao: Hej, ja ovo hoću, pomozi mi! Nemam čovjeka koji bi me zvao sam od sebe i interesirao se kako se preračunava ovo, kako ono, kako se slaže binarna matrica, imam li kakvu knjigu. Možda imam ljude koji su čitali moj blog ili čitaju, ali nemam povratnu informaciju, samo od ponekih.

Da, treba tu instalirati razne softvere, voditi remarketing i štošta što podrazumijeva internet marketing, kampanje, oglašavanja i praćenje svega toga… Da, ugasila sam autoresponder koji je bio dodatni trošak i koji mi nije donio broj pretplatnika i povratno uz to određeni broj ljudi koji bi se interesirali da uđu u moj poslovni tim čime bi se vratio moj dvogodišnji trošak za softver. Planiram uvesti besplatnu verziju. Zapravo, koristim sada sve besplatne alate do kojih mogu doći jer mi se poslovanje ne širi kako sam planirala. Gasim sve što mi ne donosi prihod. Nešto očito pogrešno ili nedovoljno radim.

Tražila sam ljude s kojima bih ostvarila suradnju u radu na internetu, da zajedno snimamo webinare, da prenosimo znanje, da si pomažemo tehnički, da se zajedničkim snagama promoviramo odnosno ideju koju zastupamo. Zar sam toliko neobična? Jesam li u manjini?

Ali jednoga dana ostvarila se želja. Netko bi rekao: pala s neba! Ne, to je odgovor na moja htijenja i pitanja. Lutanje po internetu, sama, usamljena, u vlastitoj režiji – za ostvarenje velike ideje i biti u velikoj ideji – sama ne mogu. Nitko to ne može. Da, sada sam u velikoj ideji. Dala sam otkaz svim honorarnim jednokratnim poslovima koji su mi oduzimali vrijeme, honorar koji je služio za začepljivanje rupa koje se već sutradan opet otvore. Ne, želim svoje vrijeme posvetiti nečemu velikome. Vremena nema previše, ali ima ga sasvim dovoljno za postići nešto veliko.

Stoga, pratite što radim, gledajte, pitajte! – odgovori će vam biti sve bliži i bliži.

I uvijek ću reći – ideja multilevel marketinga – najbolja je ideja na svijetu, ali tome moramo pristupiti na način kako se radi bilo koja profesija, bilo koji posao, a uz sve to što radimo potrebno je biti usklađen sa svojom dušom. Kako biti usklađen? Pa ako radimo ono što volimo, želimo, nešto što je sredstvo, alat kojim ćemo pomoći drugima, dati nešto od sebe svijetu – jer na koncu samo tako i mi ćemo dobiti ono što nam pripada i čeka da nam se isporuči: bilo kroz novac, bilo kroz zdravlje ili neke druge životne vrijednosti.

Puno vas pozdravljam i želim sve dobro ma gdje se nalazili i u kakvoj god se situaciji nalazili. Znajte, uvijek se možete iskobeljati iz te situacije naročito ako vam ona izjeda zdravlje. Ali samo ako to hoćete, ako ste spremni napraviti iskorak. To ne mora biti ovo čime se ja bavim jer ovo se meni činilo najjednostavnije. Pronađite i neka druga rješenja – ima ih oko vas bezbroj. Samo otvorite um, podesite energiju, izbacite iz svoga života sve nepotrebno i trulo, čak i takve misli – učinite prvi korak prema sutra, a kada se pokrenete, već DANAS osjećat ćete se mnogo, mnogo bolje.

Rajna Banovac