ISTINITA PRIČA ZA SVE ONE KOJI NE VOLE PRODAVATI

VIDEO-ZAPIS POGLEDAJTE OVDJE

Ovo je istinita priča o bratu i sestri. Brat je bio izumitelj, a sestra je imala trgovačkoga duha. Ovu mi priču iz stvarnoga života upravo priča ova sestra. Pokušat ću je prepričati upravo onako kako ju je ona duhovito ispričala.

Još u doba crno-bijelih TV prijemnika, njezin brat kojemu je, kao i svima nama u to vrijeme, smetalo titranje i „snijeg“ na ekranu, izmislio je filter, foliju koju je na neki način obojao i stavio na ekran. To mu je pomoglo da lakše gleda u ovu nekadašnju crno-bijelu tehniku. 

Iza toga je izmislio viklere. U to vrijeme kada se ovo događa, bila sam djevojka i znam da sam mnogo patila zbog svoje nježne, ravne kose koja se jako mastila. Pokušavala sam je viklerima nekako podići. Upravo ti spužvasti vikleri koje je netko izmislio, omogućavali su mi da preko noći bezbrižno spavam, dok vikleri rade svoj posao. Ovi spužvasti vikleri – ako ste iz tog doba, možda se i sjećate – omogućavali su da žena, a valjda i muškarac jer su muškarci u to doba nosili dugu kosu – mogu preko noći držati te viklere da ih ne žuljaju kao oni klasični limeni s gumicom. Ovi spužvasti vikleri imali su mehanizam koji nije ostavljao trag na kosi kao kod klasičnih viklera. Kosa je bila iza toga blago valovita, barem samo jedan dan, ono što kažemo „brenana“.

Sestra ovome našem izumitelja kaže: – Čuj, ti si to tako lijepo izumio. Otiđi u agenciju za patente i prodaj svoj patent!

A brat kaže: – A što ću ja sad tu prodavati, nekome nešto nuditi ili moliti! Ovaj izum i nije bog zna što, to sam ja onako iz zabave. Osim toga, sama pomisao da prodajem nešto stvara mi grčeve u crijevima!

Sestra, koja je bila trgovačkoga duha, nešto je u to vrijeme i prodavala, a između 1980. i 1990. godina uspjela je napraviti velik biznis s plastikom. Povezala se sa svojim partnerom koji je bio strojar i imao alate za plastiku i oni su svake godine lansirali određene proizvode na naše tržište, a veza je bila Italija od kuda su se nabavljali kvalitetni materijali ili dijelovi za proizvode, npr. kopče za sunčane naočale ili elementi naočala (stakla, okviri), kojih u tadašnje doba u Jugoslaviji nije bilo. Oni su na taj način napravili velik biznis.

Jedne sezone bili su problemi oko uvoza na carini, ponestao im je materijal i odlučili su s postojećim sirovinama koje su imali napraviti novi proizvod i postaviti ga na tržište. Radilo se o plastičnom dječjem pištolju koji je pucao plastične tanjuriće. Kada mi je ovo gospođa ispričala, prisjetila sam da sam kao dijete trčala ulicom i ispaljivala ove projektile.

Kada su trebali na tržište lansirati proizvod, ponudili su svojim partnerima distributerima novu stvar. Kada je sestra došla distributeru i rekla da ove sezone nažalost nema naočala, distributer je bio vrlo razočaran. Ali, kaže ona, ima nešto drugo. Izvadi pištolj i usmjeri projektil prema distributeru. Ovaj se iznenadi i kaže: – Ma koji ti je to drek! Kakva je to glupost!

Ona, kao pravi trgovac nije se naljutila na komentar ili pokušala dokazivati nešto već je odgovorila: – Imaš pravo! To je doista drek! Ali, znaj, taj drek donosi novac!

Distributer se nasmijao i naručio čak dva kontigenta pištolja, za razliku od prijašnjih sezona kada je naručio samo jedan kada se radilo o naočalama. Tu i nekoliko sezona nakon toga, ovaj je plastični pištolj donio ogroman prihod i proizvođaču i distributeru.

Evo što znači prodati nešto! I da se nadovežem dalje, sestra je rekla bratu: – Ako želiš nešto kupiti onda moraš nešto i prodati!

Za sve nas koji ne volimo prodaju, upitajmo se, ovo što idemo na posao, ne prodajemo nikakav proizvod, je li? Ne prodajemo li mi sebe svome šefu, svome poslodavcu da bi nas držao u firmi i udijelio možda koji bonus? Za taj se bonus i te kako prodajemo, za tu plaću, za smiješak koji upućujemo šefu da bismo se pokazali vrijednim i ljubaznim radnikom. Za smiješak koji upućujemo kupcima kada uđu u dućan. Prodajemo svoje vrijeme, snagu, znanje, vještinu, prodajemo svoj život. Mnogi od nas ne shvaćaju da je to također prodaja.

Ali sestra kaže bratu: – Čuj, ti kažeš kako ne bi htio ništa prodavati i da na samu prodaju nečega dobivaš grčeve u crijevima. Zar ti misliš da ja ne dobivam grčeve u crijevima prije poslovnog sastanka. Ali što ja radim! Lijepo odem u WC, pokakam se, uredim, sredim i uputim se na poslovni sastanak.

U ovom prvom slučaju dogodilo se, možda se možete prisjetiti ukoliko ste iz tog doba, da su Japanci nedugo nakon izuma brata o kojemu pričamo, izumili filter u boji za crno-bijele televizore, osvojili svijet ovim proizvodom i zgrnuli veliko bogatstvo.

Dogodilo se da su i spužvasti vikleri došli na tržište, možda čak identični s izumom lika iz ove priče, i oni koji su lansirali ovaj proizvod, također su zaradili ogroman novac u to vrijeme.

E pa sad pogledajmo! Sestra nije čekala i postala je velika poduzetnica bez obzira na grčeve u crijevima. Zaradila je vrijednosti i milijun u to doba. Ona ima formulu uspjeha: od svega možeš napraviti biznis, ali ne smiješ čekati bez obzira na bolove u želucu, bez obzira na strah i nelagodu. Stoga, brat u ovoj priči predstavlja ljude koji imaju potencijal, imaju bogatstvo ali ga nisu pokazali drugima i pretvorili ga u novac, nisu prodali svoju ideju, patent, izum jer mu je nelagodno. On je izgubio svoje bogatstvo jer je čekao, gnušao se prodaje ili je smatrao da njegovo znanje ili ideja nemaju neku vrijednost.

Ovo je poučna istinita priča za sve nas koji tražimo neke dodatne mogućnosti, ali kada nam netko kaže: – Hajde nešto prodavaj, to ti je najbrža zarada! – onda odgovorimo: – Joj, samo nemoj to, ja ne volim prodavati. Ima li nešto drugo?

Da zaključimo! Formula uspjeha: nikome nije drago nešto prodavati, ali odbojnost možemo svladati na način da shvatimo prodaju kao ples leptira i prilagođavanje ponude potrebama i željama našega sugovornika odnosno potencijalnog kupca. Promjena našega stava u odnosu na prodaju, usavršavanje vještine komunikacije i prodajne vještine, usredotočenost na pomaganje drugome, a ne usredotočenost na našu jednokratnu i brzu zaradu – to je formula uspjeha koja se uči i primjenjuje.

Posao prodaje može biti lijep, zabavan i vrlo, vrlo koristan za sve sudionike procesa prodaje.

Stoga, kada naiđete na ovaj blog ili video o bratu i sestri, i srećete ljude koji vam kažu da ne bi željeli ništa prodavati, ali bi željeli zaraditi – uputite ih na ovaj video ili blog.