Gdje su nestali naši snovi?
GDJE BORAVE NAŠI SNOVI?
Ne znam koji su vaši snovi i sanjate li uopće? Ili kažete: – Život je tako težak! Kakve sanjarije?! Nismo više mala djeca.
Jeste li se upitali zašto više ne sanjamo, sada kada smo odrasli? Koji je uzrok tome da smo se uozbiljili, da se igramo možda jedino na video igrama, uz TV ili casino? To je isto tako igra, ali mislila sam na onu istinsku dječju igru. Da si zamislite svoj život kao da je stvaran, onako kako smo zamišljali kada smo bili mali. Govorili smo si: – Ja sam stjuardesa! Ja sam balerina! Ja sam doktorica! Ja sam vojnik! Ja sam ratnik! Ja sam pilot! Ja sam astronaut! Ja sam pekar! Ja sam heroj!
Govorili smo u sadašnjosti, u prezentu, kao da to već jesmo. I doista, ono što smo mi htjeli kao djeca, to je bilo ono istinsko što već jesmo. Ja sam na primjer govorila da sam pisac. Uvijek sam nešto pisala, vrlo rano naučila slova i čitanje. Kroz život stalno se pojavljivala ta potreba za izražavanjem kroz pisanu riječ. Ali moj život bilo radi ocjena, bilo radi okoline ili prijedloga drugih što je dobro za mene, „što se traži“, „na čemu se dobro zarađuje“, „što je siguran posao, zvanje“ – što ste zasigurno i vi doživjeli – nije išao pravcem da budem profesionalna književnica ili profesorica na fakultetu. Otišla sam u svijet brojki u kojem se nisam dobro osjećala i mogla izraziti svoje talente, štoviše, često su mi govorili da sam glupa i nesposobna, „pa kako ja to ne znam, te osnovne stvari!“. To je bio početak rušenja moga integriteta, samopouzdanja i zatomljivanja moga istinskog bića koje je upravo to što jeste i ništa drugo.
Ako osjećate nezadovoljstvo koliko god imate sređen, miran ili donekle siguran život, jer tako ga poimate i to je vaša istina, ipak taj nemir koji vam se s vremena na vrijeme javlja ili u trenucima kada bi doista mogli reći da ste sretni, kao da vaše biće traži još. Onda si prigovarate da ste neskromni, nezasitni, da niste dobra osoba. Međutim, nije potrebno da si predbacujete jer normalno je da osjećate nemir. S vama je sve u redu. Vi ste u suštini dobra osoba. Život u vama koji traže uvijek više, bolje, ljepše traži da se izrazi na neki način. A taj način su vaši talenti i vaše dopuštenje da koristite svoje darovitosti u svome svakodnevnom življenju i prihodovanju.
Dobrodošli u svijet nemira, onog istinskog nemira koji zove da ponovno razmotrimo mogućnost upravljanja našim životom ili kreiranja boljeg, zdravijeg, humanijeg života na blagodat nama samima, a time i onima čije živote dotaknemo.
Leave a Reply