Treba razumjeti da se po biologiji razlikuju muški i ženski mozak. Ono što mi žene griješimo jeste očekivati od muškarca da razmišlja na isti način kao mi ili čak da nam čita misli ili djeluje kroz intuiciju. Intuicija je svojstvo ženskog spola, dok su muškarci vrlo jednostavne mentalne građe, ali to ne znači da su manje inteligentni. Naprosto biološki funkcioniraju na drugačiji način. Kada žena to razumije, tada od svoga muškarca može raditi što god hoće, a da on toga uopće nije svjestan.
Samo od sebe neće ići
Pet ili deset godina ozbiljnije veze zahtjevan je period. Tu se trebalo mnogo: prilagoditi karakter, uskladiti ciljeve i donositi zajedničke odluke, voditi aktivan seksualni život, stvarati obitelj ako je to zajednička odluka, osigurati temelje za zajedničku financijsku sigurniju budućnost, pa čak obostrano biti na korist društvu, dati nešto zajednici. A taj segment svi mi izbjegavamo. Samo gledamo kako uzeti. Ako se u ovom razdoblju, a naročito odmah u prvoj godini zajedništva nije krenulo u razvijanje odnosa i usklađivanje, tada je obično sedma ili deseta godina vrlo kritična, makar se veza može produžiti na daljnjih dvadeset godina samo iz razloga što su tu već i djeca ili jedan od partnera nema gdje ići stanovati.
Ono što partneri griješe:
1) u partneru tražiti nedostatke, a ne vidjeti svoje; 2) pokušavati mijenjati osobu po svome nacrtu, a ne mijenjati sebe; 3) uvijek gledati kako da on meni, a ne kako da ja njemu; 4) rukovoditi se običajima i formom, a ne suštinom; 5) ne održavati tjelesni odnos; 6) ne brinuti o zdravlju, itd. Kada kažemo „mijenjanje“, to ne znači da se moramo prisiljavati postati neka druga osoba, već znači da se razvijamo u bolju verziju, da stremimo onome što mi u suštini jesmo – usklađena osoba sa sobom i životom, da odbacimo od sebe sve natruhe i terete koje nam pritiskaju dušu.
Ono što žene griješe:
1) očekivati od partnera mnogo, da joj spasi život, da partner bude uspješan u svemu, da voli platonsku ljubav, da pere posuđe i kupaonicu i pazi općenito na red u kući, da bude hrabar, čvrst, da zarađuje mnogo novca, da ima društvenu ili političku moć, da nosi oružje, itd.
Danas su naši muškarci ugroženi. Žene žele preuzeti kontrolu nad svime kako bi pokazale svoju snagu i samostalnost. Žene postaju muškarci, a muškarci ne žele uz sebe imati muškarca (u većini slučajeva), nego nježnu ženu koja mu pruža priliku da se izrazi u svojoj biološkoj snazi i zaštiti obitelji. Danas je trend kako da muškarca još više „oženimo“ pa ga nagovaramo da ne propusti svoje pravo na porodiljni dopust.
Odvojeni budžeti, a s druge strane međusobna kontrola financija i prigovaranje ako se potrošilo nešto što nije od životnog značenja, dom u kojoj svatko bježi u svoj kut, ili pak žena ustrajno forsira „ozbiljne razgovore“, „da već jednom raščistimo to“ – sve to narušava odnos.
Nikad ne reci „nikad“, stara je poslovica i to ne bez razloga. Pisala sam već na blogu o trosatnim napornim prezentacijama, bilo da su to madraci ili usisivači, i kako uvijek padnemo pod isti štos, a to je da pristanemo na organizaciju događanja u vlastitom domu, iako znamo da ćemo najvjerojatnije podleći iskušenjima, ili, ako ništa drugo, izgubiti cijelo poslijepodne. Ako ništa ne kupimo, osjećamo se krivima, neugodno nam je. Ako prezentator ima neke dodatne sporedne proizvode, usredotočit ćemo se na njih i obavezno kupiti. Da ne bude izgubljeno vrijeme tom distributeru.
Vodeći se iskustvom kada netko u meni prepozna ljubaznog potencijalnog kupca, donekle sam imuna, ako ništa drugo na telefonske pozive. Iz vlastitog iskustva znam da je ‘hladni poziv’ najteža vještina u prodaji. Jest da postoje uzorci tijeka poziva, ali mnogo je varijanti kako će ljudi reagirati na poziv. Ipak, prepoznajemo neke uobičajene reakcije, kao što su: „nisam zainteresiran“, „nemam vremena“, „nemam novaca za te stvari“, „gdje ste našli moj telefonski broj?“.
Velika je umješnost pozivatelja na ove reakcije nastaviti komunikaciju, ne odustati, ili bolje rečeno, zadržati pažnju osobe kako nam ne bi odmah ‘spustila slušalicu’. Moj suprug je inače vrlo ljubazan gospodin prema svima i svakome, neovisno o tipu osobe s kojom dolazi u doticaj. Nije mu žao vremena koje će pokloniti drugoj strani i slušati čak i ono što ga ne zanima ili s čime se ne slaže. Moj je suprug idealan životni partner jer ne proturiječi, konkretno meni koja sam vrlo tvrdoglava i mora biti sve po mom. Ovaj odnos stvara mir u kući, ali dogodi se da se neke odluke ne pokažu ispravnima, naročito ako ih prepuštamo na donošenje impulzivnoj i svojeglavoj osobi kao što sam to ja.
Koliko god sam sa strane mahala i treptala, govorila i upozoravala da ne dogovori dolazak distributera u kuću, bilo je uzaludno, jer najmanje sada u ovoj situaciji dok prikupljamo novac za dovršetak stana, nije neophodno da kupujemo madrac i sve ono što dolazi uz to, a uvijek dolazi još nešto uz to, dokazano!
Svi bi mi željeli biti uspješni ljudi, ali često uspjeh poistovjećujemo s „imati više novca“. Da bismo uopće bili sposobni imati više novca ili bilo kojeg drugog materijalnog oblika koji nam pripada, mi se prvenstveno trebamo razviti u osobe koje su spremne za primitak. Može se dogoditi da dobijemo nešto što nismo zaslužili, primjerice, nasljedstvo, dobitak na lotu ili pronalazak izgubljene novčanice na pločniku. Onim ljudima koji smatraju da nešto zaslužuju, a nisu poradili na vlastitim vrijednostima, neočekivani dobitak naprosto će skliznuti iz ruku i bit će ono što su oduvijek bili – osoba u stalnoj potrebi.
Što razlikuje ljude koji vode uspješan život – makar ničiji život nije savršen! – od onih koji se nalaze u stalnom problematičnom stanju?
Kao prvo, uspješni ljudi pronalaze svoj veliki ZAŠTO. Zašto im je važno uspjeti na nekom životnom području? Treba se podsjetiti da uspostavljanje ravnoteže u svim bitnim životnim područjima, dovodi do uspjeha i zdravlja, do blagostanja. Ako jedno područje nije u ravnoteži, ubrzo će povući za sobom i druga područja koja su donekle dobro.
Pa zašto se neki ljudi pokreću, traže rješenja, a drugi čekaju i dopuštaju da okolnosti rukovode njihovim životima? Postoji urođeni nagon u čovjeka, a to je da izbjegne bilo koju vrstu neugode ili patnje. Mnogi se ljudi pokrenu tek onda kada dosegnu dno, a manji je broj onih koji rade na svome napretku kada su dobra vremena.
I vi možete postati majstor imaginacije. Slijedite korake iz ovog teksta!
Zamišljanje – imaginacija – mašta! Srodni pojmovi, vrlo moćni kada se primijene uz Zakon privlačenja. Mašta je više od planova i namjera. Mašta je najjača sila uma. Radi se o sposobnosti uma da stvara slike i oblikuje stvarnost.
Dodatna snaga za ostvarenje zamisli
Kada netko kaže da mu Zakon privlačenja ne funkcionira, očito nešto ne primjenjuje kako treba ili nešto izostaje. Više o tehnikama kako u svoj život privući obilje dobroga, uspjeha, zdravlja, novca, ljubavi, slobodnog vremena… možete pristupiti nekima od mojih tečajeva u okviru programa OD (ZA)MISLI DO OSTVARENJA.
Dakle, neizostavan je: 1) pozitivan stav, traženje dobroga u svakoj situaciji jer dobroga uvijek ima, kao i očekivanje dobrog ishoda stvari pa čak i boljeg nešto što smo svojim ljudskim umom mogli zamisliti.
2) odlučnost promijeniti nešto u svome životu, pa makar to bio dječji koračić; ne miriti se s nedostacima koji muče našu dušu, jer duša svakog čovjeka ima svoj put razvoja, želi kreirati, rasti, napredovati i iskusiti.
Zakon promjene i privlačenja ne voli kolebanje jer kada definirate neku zamisao, pa onda odustajete od nje ili zamišljate nešto sasvim drugo – to zbunjuje energiju koja je krenula prema vama.
Važno je okružiti se ljudima i stvarima koji su pozitivni. Poznato je da su prvi ljudi u pećinama oslikavali prostor koji je prikazivao kišu, sjetvu, životinje. Faraoni su za svoju novorođenčad oslikavali grobnice prizorima bogatstva i zdravlja. Trudnice su bile okružene lijepim slikama, skupocjenim biljkama, vodoskocima i draguljima kako bi djetetu privukle bogatstvo i zdravlje. Po ovome vidimo da je važno kako izgleda naš prostor u kojemu boravimo, bilo dom ili mjesto gdje radimo.
U tijeku je tečaj feng shuija sa savjetima kako da u svoje okruženje privučete novac, zdravlje i dobre odnose.
Univerzum, Bog, Kozmička svijest, Kreator, Priroda… kako god nazvali – stalno vam šalje signale i želi dati putokaz da se maknete od onoga što nije usklađeno s vama, s vašom sudbinom i mapom života koju ste kao duša odabrali i ponijeli u svoje sadašnje postojanje.
Vjerovali u ovo ili ne, sigurno se i vi možete prisjetiti razdoblja ili trenutaka kada osjetite potrebu za pomoći neke više sile, kada zapadnemo u tamu ili kada smo na početku nekog važnog životnog projekta kao što je odabir mjesta preseljenja, odabir partnera, osnivanje obitelji ili promjena posla. Intuitivno osjećate da paralelno s ovim vidljivim svijetom postoji i duhovni svijet u koji smo uronjeni. Možda se pitate kako to da se u vašem životu ponavljaju situacije u kojima su bili vaši roditelji ili njihovi roditelji. Kako to da netko privlači blagostanja još više, a nekome se i ono malo oduzima?! Kako to da vas stalno lovi upravo ono od čega bježite!?
Glavni signal koji vam viša sila šalje, koju možemo nazvati i Ljubav, jeste u obliku: čežnje, na primjer: – Želim više novca, – Želim upoznati životnog partnera, – Želim da me moj partner počne cijeniti, – Želim uspostaviti bolje odnose sa svojom djecom, – Želim živjeti bez ovog opterećenja kajanja i grižnje savjeti, – Želim bolje zdravlje, – Želim stan, kuću, – Želim svoj vlastiti obrt, da radim za sebe… itd. Čežnja za razliku od sanjarenja ili usputne želje – obojena je snažnom emocijom. U tome je ključ!
Drugi signal je u obliku velikog nezadovoljstva. Nažalost, stvari funkcioniraju na način da ćemo se najčešće pokrenuti tek onda kada dotaknemo dno ili vrhunac patnje. Ovdje ipak učimo kako da i prije patnje ili bilo kojeg oblika prekretnice, pripremimo zdrav teren i poduzmemo odgovarajuće korake.
U online tečaju OD (ZA)MISLI DO OSTVARENJA saznat ćete koji su to koraci i ključne točke u vašem životu koje trebate razumjeti, razmotriti i iscijeliti kako biste krenuli prema svjesnijem životu oslobođenom od štetnih emocija koje ste zamrznuli u svome tjelesnom, ali i duhovnom biću.
Dopustite si vrijeme koje ćete posvetiti sebi i svom najvažnijem projektu: vašem životu.
Mnoge stvari morat će biti takve kakve jesu jer nadilaze vaše mogućnosti i shvaćanja (npr. Zašto baš meni?), mnogo toga ne možete predvidjeti i izbjeći jer ih naprosto morate proživjeti, ali ovdje učimo i pripremamo se da ojačamo kako bismo na svaku nadolazeću situaciju, bilo u osobnom ili u kolektivnom, odgovorili na najbolji mogući način: s razumijevanjem, prihvaćanjem, ali i sposobnošću svojim stavom i odgovorom pozitivno utjecati i pridonijeti razrješenju.
Ovdje učimo razumjeti na koji način funkcioniraju životna načela, zakoni svemira i kako da u svoj život privučete više dobroga, blagostanja, obilja i čuda pri čemu ne znači da ste neskromni. To samo znači da ste postali arhitekt svoga života bez obzira na okolnosti koje će uvijek biti raznolike.
Vi ne morate:
– živjeti u financijskoj, mentalnoj, tjelesnoj ili duhovnoj oskudici
– biti netko drugi, osoba od koje očekuju da se ponaša na odgovarajući način
– raditi posao koji ne volite, na kojem se iscrpljujete i na kojem ne možete napredovati
– biti žrtva svoje obitelji ili partnera
– ovako se osjećati, puni samooptuživanja, gorčine, zamjere i straha, a to se odražava i na zdravlje
Vi možete već sada:
– bez obzira na okolnosti u kojima živite, bez obzira na dob, obrazovanje, društveni status, spol, obiteljski status i sve one etikete i maske koje nosite i za koje je došlo vrijeme da ih skinete – vi možete već sada početi dovoditi u ravnotežu područje života za koje smatrate da vam je najznačajnije i koje želite iscijeliti i unaprijediti.
Dogodit će se čudo! Kada počnete dovoditi u ravnotežu jedno područje, automatski se popravljaju i druga životna područja. O tome detaljnije studiramo na tečaju OD (ZA)MISLI DO OSTVARENJA, autorice Rajne Banovac, transformativnog coacha i trenera za podizanje kvalitete života.
Ako mi dopustite da vas svojim znanjima i nježnim vodstvom oživim i da vas podržim na vašem novom putu iscjeljenja i transformacije uvjerenja kojih čak niste ni svjesni, a koja vam smetaju da živite s duševnim mirom, ali i uspjehom na životnim područjima – vjerujem da će ovaj tečaj biti odskočna daska i ohrabrenje za vaše daljnje istraživanje i napredovanje.
S tečajem krećemo 1.3.2023.
Prijavite se OVDJE kako biste dobili daljnje informacije i moguće donijeli odluku da se pridružite. Tečaj traje 3 mjeseca, a materijali vam ostaju trajno kako biste se po potrebi njima vraćali.
Tečaj se održava na način da imate pristup platformi gdje su za vas spremni video, audio i tekst materijali koje možete preuzeti. Jednom tjedno družimo se uživo preko Facebooka ili videokonferencije. Također se dopisujemo e-mailom, a svaki student ima mogućnost i osobnih konzultacija.
Radujem se našem zajedničkom putovanju prema Novom dobu koje je već započelo, ali i s vjerom da možemo svoj život i odgovor na njega podesiti na inteligentniji način.
A do daljnjeg, pokušajte odgovoriti na ovo pitanje:
„Ono za čim žudim sada, je li to ono što će me učiniti sretnijom i ispunjenijom osobom?“
I uvijek se podsjećajte da nema velikih ili malih snova. Svaka je čežnja važna, a ostvarit će se ako… – o tome na tečaju!
Mi smo ljudi biokemijski proces kojim upravlja naš mozak, organ zadužen za obradu informacija i davanje uputa bio-procesima u našem tijelu.
Imajte ovo na umu
Kada primijetite da vaše raspoloženje oscilira tijekom dana iz euforije u depresiju, ako vam se javljaju uvijek iste uznemirujuće misli u točno određeno vrijeme, a najčešće kada se trebate odmoriti, kao da neki stroj radi mimo naše volje, znajte, to mozak obrađuje informacije iz nesvjesnog i podsvjesnog, najmanje iz svjesnog. On radi na način kako mu je stvorena podloga, na temelju neuronskih mreža koje su se razvile kao radna memorija. To su navike razmišljanja, utabane staze, ono što je mozgu poznato. Ta mašinerija, teror misli, nismo mi. To radi naš mozak.
Kada ovo razumijemo, tada možemo svjesno utjecati na novi poredak veza u mozgu. Zato govorimo o mozgu i njegovoj sposobnosti plastičnosti, mijenjanja. Mozak je, uz jetru, mozak koji se može obnovljati do kraja života. Međutim, mozak ima nevjerojatnu sposobnost očuvanja zdravlja i razvoja do kraja našeg života.
Kako da se bolje osjećamo?
Kako ukrotiti misli koje nas svakodnevno teroriziraju? Ima načina, ali potrebna je vježba, disciplina, razumijevanje, nježnost i odvajanje mehanizma automatike razmišljanja od našeg istinskog bića, od naše suštine. Evo nekoliko načina:
1 – Učite nove stvari
Učenje trebate prihvatiti kao cjeloživotni proces, ali tijekom životnih razdoblja više nećete morati učiti mnoštvo nepotrebnih činjenica koje ničemu ne služe već imate mogućnost tražiti nove interese i proučavati nova područja koja vas zanimaju. Vi ste tada na putu stjecanja pravoga znanja i mudrosti. A time pomažete i svome organizmu da duže i zdravije živi. Učite psihologiju ako imate psiholoških smetnji. Učite biokemiju i saznajte kako radi vaš organizam.
2 – Jačajte volju
Mi smo ljudi po prirodi lijena bića i volimo svoje fotelje i kauče. Volimo inertnost i liniju manjeg otpora. Volja je mentalni ili možemo reći duhovni mišić koji se vježba kao i svaki tjelesni mišić. Ono što ne vježbamo, ono što ne koristimo, to atrofira i umire. Pokrenite se iako vam je teško. Uvedite neke zdrave navike i vježbajte samodisciplinu. To će vam donijeti zadovoljstvo samima sobom, ali i zdravlje.
3 – Dajte svome mozgu ono što voli
Mozak voli zdravu hranu, dinamičnost u zbivanju, voli filozofiranje, promišljanje i intelektualiziranje. Mozak voli umjetnost i zabavu i ne služi samo za smišljanje ideja o preživljavanju i plaćanju računa.
Životna razdoblja koja treba razumjeti
Znamo da se naš životni tijek dijeli na razdoblja, od djetinjstva i mladenaštva do produktivne i zrelije dobi pa do starosti. Taj tijek treba prihvatiti, ali paziti da se ne poistovjetimo s preduvjerenjima da moramo biti dio statistike odnosno da svakako moramo oboljeti od nekih degenerativnih bolesti koje donosi starost.
Neke stvari ne možemo izbjeći, ali mnogo možemo učiniti za jačanje zdravlja i produljenje zdravijeg života bez obzira na smetnje koje ipak donosi starija dob. U nastavku ćemo govoriti o psihološkim promjenama kod starenja.
Psihološke promjene kod starenja
Starenje je normalan biološki proces koji počinje već od našega rođenja. Starenje se odvija i na dnevnoj unutarnjoj razini našeg organizma. Stanice se svaki dan rađaju, razvijaju, obavljaju svoju funkciju, umaraju se, atrofiraju i završavaju svoj životni ciklus.
Kao i svome organizmu u cjelini kroz životni put, tako možemo i na dnevnoj razini pomoći svojim stanicama, a tu su i neuroni kao stanice kada govorimo o mozgu, da se pomlade i da se uspori njihovo trošenje. To se radi kroz zdrav život, kroz učenje prihvaćanja realiteta i prilagođavanja, ali i njegovanje intelektualnih i duhovnih sposobnosti te otključavanjem potencijala koji su u nama.
Prepoznajte promjene u sebi, ili kod drugoga, izgradite razumijevanje toga
1 – Starenjem sposobnost učenja nije narušena, štoviše, možete pojačati kapacitet mozga kroz preoblikovanje sinapsi i jačanja mogućnosti stjecanja i primjene novih znanja. Završiti fakultet u 50-tim ili kasnije mnogo je lakše nego u 20-tima naročito ako birate područje koje vas zanima. Možete nadopuniti znanje stranog jezika ili učiti nekoliko novih – kapacitet mozga to može primiti u neograničenom obujmu. Jačate nova područja mozga kao što su memorija i govor.
2 – Opada nivo motivacije. Volimo svoj kauč, fotelju, ne želimo promjene, sve nam je naporno. Skloni smo zapustiti se, očekivati od drugih da nas potaknu i motiviraju, skloni smo kriticizmu, naprosto ništa nam se ne da. Samo da nas ostave na miru u našoj zoni komfora.
3 – Dugotrajno pamćenje nije narušeno, ali kratkoročno jeste. Mozak je poput arhiva. Ima dva odjeljka: jedan za trajno pamćenje, a drugo za kratkoročno. Poput arhiva. Recikliramo dokumentaciju koja nema trajnu vrijednost da ne opterećuje prostor, ali izdvajamo postupno gradivo koje čuvamo npr. godinu dana ili tri, a iz toga izvlačimo gradivo koje je potrebno čuvati zauvijek. Stoga se ne trebate čuditi sebi niti starijim osobama kada pričaju o davnim vremenima, a zaborave što je bilo jučer. U starijem dobu ima se više vremena razmišljati o prošlosti.
4 – Psihičke bolesti češće se javljaju kod starijih osoba, i to kod onih koje nisu „radile na sebi“ ili imaju neke genetske predispozicije. Makar je novija znanost otkrila da svako ljudsko biće može mijenjati svoj genski zapis aktivnostima i promjenama na razini bića i promjenom okoline ili uvođenjem novih impulsa i zanimljivosti, jednostavno da bude drugačije i poticajno. Makar psihičke bolesti, kao što su depresija, sve češće pogađa i mlađu populaciju što nije uopće čudno zbog složenosti svijeta u kojemu živimo. Tehnološki razvoj i društvene promjene adekvatno ne prati prilagođavanje nas kao duhovnih, emocionalnih i tjelesnih bića.
Anksioznost je blagi poremećaj koji se očituje tjeskobom i normalno je stanje u čovjeka kao obrambeni mehanizam na opasnost koja već jeste ili prijeti, međutim, ako prijeđe granicu normalnoga, prelazi u patologiju, u depresiju. Zato je važan „rad na sebi“ i razumijevanje, učenje o svemu tome, a i primjena tehnika koje možemo sami ili uz pomoć trenera, coacha, duhovnog iscjelitelja… Ukoliko primijetite da ni to ne pomaže, tada je dobro potražiti psihologa ili psihijatra, osobe koje se bave patološkim stanjima i iskusnije su u tome.
Cilj pa čak i svrha nas kao ljudskih bića jeste postići duševni mir. Samo u takvom stanju možemo dostizati najviše nivoe kreativnosti. To ne znači da naš život nema problema.
Svi imamo određenu dozu patnje s kojom se teže ili lakše nosimo ovisno o tome koliko promišljamo o svome životu i njegovom smislu. Patnja se povećava kako zalazimo u zrelije godine i kada se, u većini slučajeva uz manje svakodnevnih obaveza (posao, obitelj) počinjemo osvrtati na svoj život. Blago onima koji to ne čine iz bilo kojeg razloga, bilo da je to odgovarajući nivo duhovnog razvoja koji pojedinci i dalje razvijaju, bilo da je to odsustvo svijesti o duhovnosti našeg postojanja. Jer mi smo prvenstveno duhovna bića, a tijelo je fizičko mjesto gdje boravi naša duša. Mi smo duša, Ono što jesmo, zraka ukupne jedinstvene Svijesti koju možemo nazvati Bog ili Kreacija koja se izražava kroz mnoštvo oblika.
Komotno je prebacivati odgovornost zbog patnje u našem životu na druge, bilo da su to ljudi nama najbliži, bilo da su to političari i država. Problem nastaje onda kada sebe optužujemo za ono što smo činili. Kažem „činili“ – radi se o radnjama ili propuštanjem radnji u prošlosti.
I meni idu na živce razni učitelji i zagovornici pozitivnog razmišljanja koji se često bave, a vjerojatno i ja spadam s vremena na vrijeme među njih, onim površnim znanjem o psihologiji ljudskog roda. Misli pozitivno i bit će sve u redu. To naprosto ne funkcionira.
U nastavku govorit ćemo o nekim činjenicama na kojima trebamo raditi u smislu prihvaćanja i ako to ustrajno uvježbavamo, bit će manji nivo naše patnje. Naglasimo posebno da mi sami sebi radimo najviše patnje, bilo samo mislima, a da ne kažem koliko patnje uzrokujemo našem tijelu kao hramu naše duše kroz nebrigu o tijelu. Mi smo sebi najveći neprijatelji i potrebno je jačati svoj duh kroz svakodnevnu samodisciplinu, a ne jednom tjedno ili mjesečno, ili onda kada padnemo u veliki „bed“.
To nije lagan posao niti će svaki dan proći bezbolno i uspješno. U tijeku dana sigurno već prepoznajete kritične točke i okidače koji vas vuku u tamnu energiju s kojom se osjećate umorno i tjeskobno ili reagirate ljutnjom i agresijom.
Svi smo traumatizirani
U našim životima dogodile su se određene situacije koje su obilježile naš život i zarezale se duboko u podsvijest pa kroz okidače prokuljaju s vremena na vrijeme. Ako se time ne pozabavimo, naše reakcije kao naučeno ponašanje iz podsvijesti bit će sve jačeg intenziteta zbog čega se nećete ni vi ni objekt ili subjekt vaše neadekvatne reakcije dobro osjećati. Produbljivat ćete jaz u odnosima s okolinom.
Ono što trebamo osvijestiti jeste da smo svi traumatizirani, bilo nekim događajima u užoj okolini, u obitelji, na poslu, ali i kao kolektiv. Svaka generacija prolazi kroz ratna zbivanja koja negativno utječu na psihu i ekonomiju pa makar se taj rat vodi u nekoj drugoj državi.
Vaša trauma, negativno iskustvo koje niste „probavili“ i otpustili nije ništa novo. Svi imamo svoj križ, kako to voli narod nazvati. Ono što trebate prihvatiti jeste taj križ koji morate nositi do kraja života ili će on biti vremenom olakšan i postati svet razvojem situacije na bolje. A već drugačiji, uzvišeniji i mirniji odnos prema to situaciji kojom ne možete vladati pomaže sudionicima te situacije da ne osjećaju vašu negativnu energiju, otpor i pokušaj kontrole.
Vaša priča nije ništa novo, makar vas to ne tješi. Može pomoći da se osvrnete oko sebe i vidite još teže situacije s kojima se ljudi bore. A još više ćete sami sebi pomoći da pomažete ljudima na bilo koji način, koji vama odgovara, koji vas ne stavlja u položaj žrtve, a te ćete ljude, ako odlučite pomoći, naći na svakom koraku, gdje god se osvrnete. Bitno je maknuti fokus sa svoje situacije, naročito one koju ne možete promijeniti i vidjeti kako možete pridonijeti svojom duhovnom energijom na sveukupnost energije u svijetu. Mi svojim mislima, a time i postupcima, pomažemo cijelom svijetu ili odmažemo. Važno je spoznati svoju duhovnu moć, energiju koju imamo i usmjeravati je na povećanje ljubavi i svjetlosti.
Nemamo odgovor na sva pitanja
Kada nam se dogode određene situacije u životu i pitamo se zbog čega se to događa, kada tražimo uzrok, moguće da ga nećemo dokučiti. Koliko god ste dobra osoba, trudite se, mnogim ste ljudima pomogli, ipak se dogodi nešto za što smatrate da ne zaslužujete. Naprosto se neke stvari događaju. Mi svojim uskim razumom, umom, logikom ne možemo dokučiti zbog čega sve to. Nemamo širu sliku. Možemo nagađati da smo mi nositelji darme, karme naših predaka, situacija što pojedinačnih što nacionalnih, nositelji nerazriješenih situacija naših prošlih života i što sve ne – naprosto je uzaludno i bespotrebno mučiti se istraživanjem i propitkivanjem.
Kada se kaže da su to životne lekcije, opet se pitamo čemu ta lekcija i zašto ona mora biti tako okrutna jer mi nismo rođeni s grijehom. Ali ako malo bolje promotrite svoje postupke koji su se događali prije 20, 30 godina i potpuno ste zaboravili na to i odjednom – paf! kao da ste kažnjeni. Možete to i tako nazvati, ili poravnanjem, podmirenjem računa. Ali zašto smo mudri tek sada i kajemo svoje grijehove, sada kada smo ostarjeli, sada kada bi trebali pronaći mir u životu, da proživimo te naše godinice ljepše i jednostavnije, i zašto nismo bili pametniji prije jer sigurno i vi, i ja, svi mi drugačije bi postupali i pazili na svoje ponašanje.
Ono što možemo napraviti da bi se što više približili duševnome miru jeste prihvatiti poravnanje, preuzeti odgovornost za svoje nekadašnje postupke. Važno je nastaviti putem pomirenja s osobama koje su bile dio vašeg života pa čak ako tih osoba više nema ili su one tako daleko i nema skore šanse da se s njima nađete i uspostavite bolji odnos.
Važno je ne zahtijevati vraćanje situacije u prijašnje stanje jer je to nemoguće. Ono što pomaže jeste oprostiti sebi na neznanju i nesvjesnosti, na okolnostima kojima se nismo znali na odgovarajući način nositi jer smo bili preopterećeni preživljavanjem, ali i naučenim ponašanjem. Naprosto nismo znali tada bolje niti smo bili svjesni toga da trebamo pomoć bilo duhovnu bilo od institucija koje se bave tim područjem.
Oprostiti sebi nije lako kao što je lako oprostiti drugima. To je dugotrajni proces, a možete ga prakticirati na način da što češće šaljete ljubav ili misli podrške osobi koju ste povrijedili iako ta osoba s vama ne komunicira. Ali ova iscjeljujuća energija koju imate u sebi, bili toga svjesni ili ne, počet će dobro utjecati na drugu stranu. Dogodit će se obrat koji će pomoći da se lanac koji steže oba srca otopi kao plastika na vatri.
Ukoliko se radi o osobama koje vam nisu važne u životu, a učinile su vam nažao, možete razmišljati na način da su i te osobe imale neku ulogu u vašem životu, da su vam dale šansu naučiti kako se ne treba ponašati, a moguće i one promišljaju o svome životu, moguće da vas se ne sjećaju, ali sigurno je bilo sličnih ljudi poput vas koje su povrijedile. Otpustite te osobe na način da im poželite daljnji duhovni razvoj na putu dostizanja duševnog mira. I prisjetite se da ne morate znati zbog čega se sve to događalo, ne mučite se otkrivanjem smisla i uzroka već se okrenite vašem daljnjem životu koji vam nosi obilje situacija u kojima možete sada postupati mudrije i duhovnije.
Živimo u svijetu dualnosti
Dualnost, suprotnost, oprečnost. Poput štapa s dvije drške. Naprosto prihvatite da ne može biti sve lijepo, ugodno, dobro, nadahnuto, impresivno, zaljubljeno, kreativno već da postoji i ono manje lijepo, manje ugodno, zlo, zatucano, nekreativno, omrznuto i smrznuto.
Naprosto je tako. Imajte na umu znak yin i yang, nacrtajte si negdje, nalijepite sliku na vidljivo mjesto i prihvatite da je život takav. Možete si pomoći na način da osvješćujete koliko dobroga imate sada, koliko ste imali i koliko ćete tek imati. Ipak, u našim životima više je toga dobroga nego što smo svjesni. Loše situacije događaju se s vremena na vrijeme. U dobra vremena jačamo svoj duh zahvaljivanjem, radom na sebi kako bismo u loša vremena bili snažniji i lakše prošli kroz situacije. A kada dođe loše vrijeme, ne pružajmo otpor u smislu da se borimo, mrzimo, preispitujemo, okrivljujemo već prihvatimo situaciju kako bismo trezvenije i oslobađanjem kreativne energije i ljubavi najbolje prošli kroz tu situaciju. Time pomažemo i sebi i svim sudionicima te situacije.
Do daljnjeg, uvijek će biti rata i sukoba
Kako stvari stoje, uvijek će biti rata. Čovječanstvo još nije deseglo točku razvoja koja znači pravednost i mir, suradnja i pomaganje. Sve dok kao pojedinci gledamo kako da se zaštitimo, kako da pružimo otpor, zlu vratimo istom mjerom, kako da samo dobivamo bez angažiranja, kako da se otvorimo i pomognemo ovom svijetu, da damo nešto dobro iz sebe, od sebe, od tog viška kojega imamo – tada svijetu neće biti bolje pa tako ni nama kao pojedincima.
Kada bi zamislili povijest Zemlje kao crtu od godinu dana podijeljenu mjesecima, čovjek je stvoren tek nešto oko 25.12. ili čak kasnije pa možemo usporediti da je čovjek poput djeteta od dvije ili tri godine gdje se igra u pješčaniku gradnje i rušenja kuli od pijeska. Čovječanstvo je vrlo mlado, nedozrelo i možda i vi možete povjerovati, kao i ja, da ipak netko bdije nad nama, neka druga civilizacija koja s vremena na vrijeme intervenira za naše održanje, bilo da nam pošalje duhovne učitelje, znanstvenike ili nevidljive entitete koji se implementiraju i uspostavljaju mir. A moguće da se i bore protiv zlih sila i čak „daju svoj život“ za nas.
Čovjek je vrlo kompleksno biće
Pa i nije nam baš lako! Imamo tijelo koje je vrlo zagonetno, krhko, ali i moćno istovremeno. Imamo um, svijest, podsvijest, više ja, ego, super-ego, ambicije, kreativnost, nezainteresiranost, lijenost – ma čega sve tu nema. Pa psiha, pa duša, pa energija koja nas diše, pa to što moramo stalno nešto učiti, proživljavati, očuvati život – sve je to teško apsorbirati, a život nije dovoljno dug da bismo sve to stigli.
Ne možete sve znati. Kada krenete putem osvješćivanja ne radi toga da budete neki mistik nego naprosto da si pomognete u svakodnevnom životu, da znate prepoznati teror pojedinih misli, navika i postupanja, tada budite nježni prema sebi. Nemojte si prigovarati da ste neznalica, nesposobni ili loša osoba. Svi smo mi toliko složeni. Makar postoje obrasci u koje se tipovi ljudi svrstavaju, ipak smo svi mi na svom zasebnom putu makar ćemo na tom životnom putovanju susresti mnoge s kojima ćemo uspostaviti kontakt.
Važno je znati da nema ništa preko noći. Svako napredovanje traži iskorak, pa onda sljedeći korak, pa sljedeći korak. Budite strpljivi prema sebi. Prihvatite sebe sa svim vrlinama koje prepoznajete u sebi kao i manama, padovima i neuspjesima, jer to je normalno. To je sastojak svih nas. Jesmo li savršeni? Pa i nismo. Pa što! Ali radimo u danom vremenu najbolje što znamo i možemo.
Ne tražite od sebe nemoguće i drastične promjene koje vam čak mogu ugroziti egzistenciju. Možda nešto što želite nije za vas. Ono što pomaže jeste povjerenje da će vam život dati ono što vam treba i nije potrebno da toliko brinete za budućnost. Jest, dobro je imati policu osiguranja, mirovinu, vrijednost u nekretnini, neko autorsko djelo, ali u biti imat ćemo svi onoliko koliko nam treba. To „trebanje“ nije uvijek identično i vašem htijenju i željama. Prisjetite se da ste dobili uvijek ono što vam treba iz neočekivanih izvora, upravo u vrijeme kada vam je zatrebalo. Da nije bilo tako, sada ne biste bili ovdje. Povjerenje u život na ovaj način dobar je put za dostizanje duševnoga mira odbacujući emociju straha od budućnosti.
Zemlja je živo biće i zove se Gea
Čovjek želi ovladati prirodom, ukrotiti je, da mu služi, da bude neiscrpan izvor. Koliko god Zemlju bušio, prepravljao, pustošio, iscrpljivao, preslagivao – Zemlja daje obilno poput majke dojilje. Dojilje daju mlijeko sve dok se potiče sisanje. Kada majka kaže: – E sad je dosta!, tada se dijete odvaja od sise. Tako će biti, ako je potrebno, i u odnosu nas sa Zemljom.
Potresi, poplave i suše, dizanje mora koje je plavilo civilizacije i spuštanje koje je otkrivalo ruševine, uvijek je postojalo. Civilizacije su nestajale iz razloga što nisu pratile prirodni ritam majke Zemlje i onda kada su vođe država postali toliko pohlepni da su počeli tražiti daljnje teritorije ili ih otimati da bi zadovoljili svoju pohlepu. Zemlja je intervenirala uništavajući nepodobno kao što to radi i naš imunitet. I Zemlja ima svoj imunitet. Pa kada nam se sljedeći put zatrese tlo pod nogama i pokrene ljude da grade nove kuće, kada rijeka nabuja od pretjeranih kiša i potakne ljude na izgradnju nasipa, ili presuši naša oranica i potakne nas da uvedemo pametan sustav navodnjavanja – radi se o zaštiti koju Zemlja provodi nad sobom, ali i bićima koja dobivaju šansu.
Koncept ili stav o svijetu u kojemu se nalazimo duboko su ukorijenjena uvjerenja koja smo tijekom života oblikovali. Prihvaćali smo kao djeca poput spužve sve što su naše velike i znatiželjne oči zapazile, ali nismo još imalo razvijeno kritičko razmišljanje da bi znali odrediti što je istina za nas i što je usklađeno s nama i našim napretkom.
Nažalost, kritičko razmišljanje većina ljudi ni do pozne dobi nije razvila, to jest mišljenje vlastitom glavom. U nama su cijeli sistemi i sklopovi uvjerenja koja su podsvjesne naravi i teško raspoznajemo koje su misli rezultat našeg kreativnog uma, naše kreativne duše, a koje su misli kopija svega onoga što tijekom dana, mjesecima i godinama upijamo iz okoline (ljudi s kojima provodimo najviše vremena, mediji, literatura, internet).
Mnogo se govori o osobnom i duhovnom razvoju, ali mnogo je ljudi koji su toliko duboko pali u siromaštvo i bore se u preživljavanju da ne mogu niti možemo od njih očekivati neki osobni razvoj, duhovnost i brigu za svoje mentalno i tjelesno zdravlje. Kada nemate uvjete za normalan, ugodan život, kada nemate svoj krov nad glavom, prihode koji bi trebali omogućiti osnovne životne potrebe – tada doista nema mjesta za duhovnost, kreativnost i učenje. Ljudi su tada ogorčeni, nesretni i bolesni i ne možete im pomoći osim milostinjom.
Malo će ljudi diskutirati o blagostanju i podešavanju uma za uspjeh. Ljudi uglavnom troše energiju na proučavanje preživljavanja i svakodnevno se hrane lošim vijestima ili mentalnim opijatima kao što su ovisnosti pa i one na prvi pogled najbezazlenije (TV sapunice i glupi show programi).
Ovdje učimo da sve kreće od nas samih, iz naše glave. Da bismo mijenjali vanjski okoliš, tada prvo trebamo urediti unutarnji okoliš: naše tijelo, naša razmišljanja i stavove, naš sustav vrijednosti. Mora nam biti jasno da iz unutarnjeg kaosa ne možemo graditi skladnije vanjske okolnosti jer ono što gledamo vani, to je rezultat našeg unutarnjeg stanja. To se odnosi i na kolektivno. Što smo više usredotočeni na prijetnje, strah, ratove i bolesti, još više ćemo toga kao kolektivna svijest kreirati.
Ne biste vjerovali, ali doista možete popularno nazvano radom na sebi (to je doista rad i to svakodnevni), možete pridonijeti boljem kolektivnom. Pa da se i ne opterećujete tim kolektivnim, promjene na bolje možete zamijetiti u svojoj neposrednoj okolini.
Promjene neće doći bankovnim kreditima i potporama, policama osiguranja, iscrpljujućim radom i odricanjem od svega kroz bezumnu štednju. Uvijek krenimo od sebe i neka nam cilj bude unutarnja sređenost i kontrola vlastitih misli. Iz toga naše djelovanje bit će produktivnije, staloženije i mudrije.
Velika je prekretnica u promjeni razmišljanja, ali to ne znači da ćete svijet koji je doista pun kaosa gledati uljepšano kroz ružičaste naočale. Stvar je u tome da konačno odlučimo razračunati s uvjerenjima koja nam rade štetu, naročito uvjerenje o novcu: da je novac zlo, da su ljudi koji imaju novca to stekli na mutan način, da nikad nećete imati novca, da niste sposobni zarađivati više, da ste osuđeni na preživljavanje.
To su uvjerenja koja su vrlo štetna. Ne znači da ćete odmah sebe zamišljati kao milijunaša i da imate pravo na to i da ćete to nekim privlačenjem i imaginacijom postići. Nije nemoguće, ali trenutno nije moguće ukoliko su vaša uvjerenja o novcu i vašim sposobnostima nepodržavajuća. Nije dobro razmišljati o milijunu, a niste se razvili kao osoba da zaradite milijun. Neka vam cilj bude prihodovati još jedan prihod mjesečno u visini koji imate sada. To je realnije, to je moguće. Kako budete rasli, tako ćete biti sposobniji primiti više.
Dogodilo se sigurno i vama da ste nenadano dobili nasljedstvo ili otpremninu. Taj vas je novac toliko žuljao da ste ga išli odmah potrošiti „da ne bi slučajno nestao“. Svi se plašimo inflacije pa ubrzano trošimo i na ono što nam nije toliko neophodno. Na taj način pridonosimo stvaranju slike o nestašici. O investiranju ne učimo; uglavnom smo financijski neobrazovani.
Ako smatrate da niste dorasli za nešto više i bolje, ili se plašite razočaranja ako ne uspijete, taj se stav može promijenitii. Vi možete promijenitii pogled s vašeg prozora, maknuti koprenu s očiju. Oči su produžetak mozga i na svijet gledate kroz štetna uvjerenja iz vaše glave.
Ukoliko želite postići uspjeh, veće prihode, tada je potrebno da prodajete, da nešto date svijetu. Što god odabrali, formula je ista:
– potičete ljude na transformaciju – dajete im nadu
Najvažniji proizvod koji možete ponuditi drugima jest SLOBODA.
Sloboda od boli, sloboda od žrtvovanja, sloboda od neimaštine, sloboda u vremenu, sloboda za otključavanje potencijala i kreativnost. To ljudima treba i što god odabrali, držite se ove formule.
Budite otvoreni i za ono „nemoguće“
Neće vam se sve želje ostvariti jer ipak netko ili nešto iznad nas zna najbolje što je dobro za vas i što vam je potrebno. Ali mnogo toga možemo ostvariti iako trenutno mislimo da je to nemoguće. Zar je nemoguće zaraditi još jednu dodatnu plaću radom na internetu? Zar je nemoguće naći odgovarajućeg životnog partnera? Zar je nemoguće imati nova znanja i dati vrijednost svijetu, pomoći ljudima? Ljudi žele platiti i nemojte misliti da nitko neće ili nitko nema novaca za to. Ljudima je potrebna pomoć. Vi ćete pronaći svoj način kojim ćete najbolje pomagati drugima, a time i sebi i svojoj obitelji.
Problem je jedino u tome što većina ljudi ne želi pomoći drugome. Imaju koncept o sebi da nemaju dovoljno ni za sebe a da bi pomogli drugome. Sve dok razmišljamo kako samo primiti, primiti, primiti, tada nećemo podesiti vibraciju da doista primamo. Primanje dolazi tek kada dajemo jer u Univerzumu nema ništa besplatno.
Pažnja na misli
Tehnikom promatranja što mislite tijekom dana, što govorite, kako se ponašate – omogućujete si dovođenje u stanje svjesnosti. Kada ste svjesni, tada ćete primijetiti što vam ne čini dobro, koje vas misli teroriziraju, a to su uglavnom misli koje su vam drugi usadili u podsvijest.
Promatranjem sebe možete mnogo naučiti o sebi i to nema veze sa sebičnošću. Određene misli dolaze u određeno vrijeme, bilo po navici, bilo uzrokovane nekim okidačem. Nešto se događa u okolini i počinjete se ponašati na isti način, uglavnom na loš način čime povređujete ne samo druge već i sebe.
Nepodržavajuće misli ne vole jake zvukove pa kada vam dođe ono što je doista bespotrebno da mislite ili vrsta misli koja vam ne daje energiju za rješenje problema, tada glasno uzviknite: STOP! i pritom pljesnite rukama.
Ili ustanite i zatopčite nogama!
To je dobra tehnika da se vratite u sadašnjost, u ovaj trenutak i da postanete svjesni onoga što vam ne čini dobro.
Uvijek se pitajte:
– treba li mi ova misao?
– mogu li je preokrenuti u dobar predznak?
– je li to moja misao?
– kako se osjećam uz dosađujuću misao koja me nazaduje?
Pazite na sadržaje koje „konzumirate“
– što gledate na televiziji?
– što slušate na radiju?
– koju literaturu čitate?
– koje objave pratite na internetu?
– na koje ste se novine pretplatili i gubite novac?
– s kojih se pet ljudi najviše družite i o čemu raspravljate?
Bolje je biti sam nego okružen negativnim i obeshrabrujućim ljudima.
Each of us has some episodes in our lives when we wish the earth would just swallow us up and hide us from our embarrassments. In spite of it all, when we find ourselves in challenging situations, we fear the same thing could happen again – what a fiasco. We think we are incurable fools and everlasting losers that will always be used by others. “Born a fool, die a fool” is a common expression. This is a foolish expression and an excuse for people to never question the situations that are repeating in their life.
After a child is born, it has all the knowledge it will ever need. The size of its eyes won’t change significantly. In its disproportionately big head, everything is prepared to be taken into it, copied, and created. A child is intelligent from the moment it’s born. It has the senses of smell, colors, and sounds so developed that we don’t need to explain to it what color something is or what kind of sound it hears. A child is full of curiosity and learns at the speed of light. But why does that child often grow up to be an unattractive adult and an aggressive, complicated, lazy adult – a detriment to himself? In what moment or development period does this happen? Adolescents usually shut off from their parents, or other authorities, and open up to all the silly things in the world and, in spite of it all, exactly at the most sensitive age when they still “know nothing about life”. At times they even self-destruct in dangerous activities that were not available to us when we were their age.
I’m an advocate of the philosophy that we all have to experience life on our own. Our mission is not finished on this earthly life if we haven’t learned all the lessons needed for us to develop into beings of a higher spiritual level. It might seem that someone has it easy in this life – unlike ourselves or someone else who bears all the troubles of the world on their shoulders. Good people seem to get hurt and bear the heaviest crosses while others, “less worthy”, slip by through all the hardships life throws their way.
Few of us grow up in an ideal environment. They say that parents cannot and need not be perfect; let them be good enough for a child to develop into an average adult and to lay the foundations for its further, autonomous development. There are those who always use a difficult and unjust childhood as an excuse and constantly throw it in the face of others, most often their still living parents. Their current situations is everybody else’s fault, but not theirs.
For instance, I could say that my sufferings are my parents’ and my step-parents’ fault, but I will not because it is not true. The environment was, by some miracle, more inclined towards me than to my brothers. However, I’m not saying that everything was just ideal for my physical and spiritual development. My mother wasn’t perfect, but to her kids, she was the ideal mother. Everything needed to be exactly as it was in order for me to become who I am today. The kind of person I am, the purpose of my life, my aspirations, the level of my spiritual development, my persistence and perseverance in life’s challenges – all of it could be the effect of the environment I grew up in, but not a precondition.
The feeling of being second when a new brother or sister is born does not always need to be a traumatic experience for the eldest child. The first-born child can often assert itself, have jealous outbursts, but a smart parent will recognize and accept that fight for maintaining a position. They will dedicate enough time and inexhaustible love for the older, “threatened” child, too.
Okolnosti su neutralne. Ovdje učimo kako unijeti vlastitu moć u okolnosti kako one ne bi nama upravljale na razoran način. Okolnosti vučemo iz svoje prošlosti i najčešće su posljedica naših odluka. Ali kakve god bile odluke i posljedice iza toga – mi još uvijek jesmo ovdje. To znači da smo se na neki način održali i izrasli, postali čvršći ili bolje rečeno elastičniji. A često toga nismo svjesni, našeg napretka.
Nesvjesno prigrlimo osjećaj izdajstva, razočaranosti životom, kao da nam je netko nešto ukrao. Čak pronalazimo osobe na koje možemo projicirati taj osjećaj, kao da su nam one krive. Čak i trudnoća, dojenje, naš san, vrijeme – ono što traži dijete – crpi, siše i tada možemo imati osjećaj da nam nešto uzima, samu srž našega života, kao da više nismo slobodni. Trudnoća, rađanje, podizanje djeteta nije uvijek lijep osjećaj i česta je postporođajna depresija.
Posljedice razornih osjećaja koje duže vrijeme gajimo u sebi mogu biti bolest, smrt, razdor i sve drugo što može biti dio ljudskog iskustva.
Vi možete donijeti ODLUKU: – Imam to iskustvo (mi smo duhovna bića koja su došla iskusiti što znači biti čovjek, dakle, došli smo po iskustva); odlučite da ćete izvući nešto dobro iz iskustva iako pružate otpor situaciji. Svi mi imamo unutrašnju moć koja je veća od situacije.
Croatian
Chinese (Simplified)
Dutch
English
French
German
Greek
Italian
Portuguese
Russian
Spanish