Moć govora i razmišljanja dana je čovjeku kroz njegovu biologiju mozga i organa za govor. To nije bez razloga.
Svi znamo koliko su riječi moćne, ne samo kada ih upućujemo drugima, nego i kada ih upućujemo sebi. Ovo je tema današnje objave.
Teror misli
Naš um neumorno radi i treba mnogo snage da ga upregnemo i usmjerimo da radi u našu korist. To je svakodnevna vježba, a vremenom u tome postajemo sve bolji. Biramo misli koje mislimo i riječi koje ćemo izgovarati.
Lakše je uputiti frustrirajuće riječi drugome i time se „olakšati“, jer „izgovorili smo“. Međutim, kada rijeka riječi koje mislima upućujemo drugima krene navirati, primijetili ste kako se već i vi umorite dok ste drugoj osobi sve to u mislima izgovorili. Druga osoba nema pojma što vi njoj želite reći i ponaša se na isti način. Makar se događa da preko srca i mozga, koji rade u koherenciji, šaljemo vibraciju. Srce i mozak drugih ljudi, ili određene osobe, također poput radioprijemnika primaju tu vibraciju. Stoga je jako važno biti odgovoran i prema sebi i svome duševnom zdravlju, kao i prema ljudima o kojima mislimo, s kojima vodimo unutarnji monolog, na koncu s kojima i razgovaramo. Jer i naše neizgovorene riječi imaju snažan utjecaj.
Riječi koje blokiraju uspjeh i željena ostvarenja
I vi imate područje života s problemima ili blaže rečeno, izazovima. Imate okolnosti koje želite promijeniti, makar one nisu toliko ni zabrinjavajuće, već jednostavno želite još bolje i više, zašto ne!
Pokušavate „raditi na sebi“, što sami, što uz pomoć knjiga i tečajeva, ali nikako da se pokažu rezultati. To može biti rezultat toga što niste ustrajni svaki dan, što pokušavate mnogo toga primijeniti pa nastane zbrka, ali i zbog toga što koristite riječi koje imaju negativan učinak na vaše rezultate.
Ako ste na putu „od zamisli do ostvarenja“ (dobro došli u TEČAJ), prva stvar na koju trebate obratiti pozornost jeste vaša struja misli i koje riječi najčešće upotrebljavate u samogovoru ili u komunikaciji s drugima.
Vaše su riječi moćan alat koji vas može približiti vašim snovima, ili udaljiti od njih.
Dobra je vijest da vježbom osvješćenja i bivanja u sadašnjem trenutku, motrenja vlastitih misli i zamjene nepoželjnih s ohrabrujućim – možete značajno utjecati na svoje rezultate manifestiranja.
Riječi koje teku instrument su preko kojega energija života teče kroz nas i u naša iskustva. Naša podsvijest ionako ima mnogo toga prikupljenoga što nam smeta, a kroz život skloni smo nadopunjavati ovu arhivu nepodržavajućih uvjerenja koja uopće nisu naša istina, ali ih podsvijest prihvaća kao istinu i vraća nam (nepoželjne) informacije u svakodnevni život.
Vježba izbora riječi može vas polako izvući iz naučenog obrasca razmišljanja koje sada ne primjećujete, ali primjećujete rezultate u vašem životu s kojima niste zadovoljni.
Primjer: „Nisam dovoljno dobra/dobar za to“.
Vaš potencijal je beskonačan i može proći cijeli život a da ga u potpunosti ne iskoristite, ali nije ni važno. Bitno je da ga otključavate i koristite koliko možete i znate. Bolje i to nego da potencijal cijeli život čuči neostvaren, a vi nezadovoljni.
Ukoliko vam je promaklo u video materijalima – pročitajte transkript iz besplatnog uvodnog treninga i uvježbavanja moći prisutnosti Eckharta Tollea koji je za nas pripremila i obradila zajednica Younity Hrvatska.
Ukoliko se još nište prijavili za ovaj 3-trodnevni online tečaj – to možete učiniti do 19.3.2023. ovdje
Eckhart Tolle: iz 1. dana tečajaMOĆ PRISUTNOSTI
Ono što ja zovem prisutnost, za to postoje druge riječi, kao što je svjesnost, a to je stanje svijesti koje nadilazi razmišljanje. Možda ste primijetili kako većinu vremena imate glas u svojoj glavi koji nikad ne prestaje govoriti. I ono što zovem glas u glavi, to su vaši uobičajeni misaoni procesi. Za mnoge ljude taj glas u glavi, a to je monolog, pretežno je neugodan jer je često za mnoge ljude to pričanje samom sebi u velikoj mjeri negativno. Milijune ljudi na ovom svijetu mrcvari njihov vlastiti um, a tu se radi o uvjetovanom umu (uvjetovanom postavkom uma). Ali ljudi to ni ne znaju jer su se toliko poistovjetili s tim glasom u glavi da više nema prostora iz kojega bi shvatili da taj glas postoji iz razloga što su se poistovjetili s njim, postali su taj glas u glavi.
Cilj pa čak i svrha nas kao ljudskih bića jeste postići duševni mir. Samo u takvom stanju možemo dostizati najviše nivoe kreativnosti. To ne znači da naš život nema problema.
Svi imamo određenu dozu patnje s kojom se teže ili lakše nosimo ovisno o tome koliko promišljamo o svome životu i njegovom smislu. Patnja se povećava kako zalazimo u zrelije godine i kada se, u većini slučajeva uz manje svakodnevnih obaveza (posao, obitelj) počinjemo osvrtati na svoj život. Blago onima koji to ne čine iz bilo kojeg razloga, bilo da je to odgovarajući nivo duhovnog razvoja koji pojedinci i dalje razvijaju, bilo da je to odsustvo svijesti o duhovnosti našeg postojanja. Jer mi smo prvenstveno duhovna bića, a tijelo je fizičko mjesto gdje boravi naša duša. Mi smo duša, Ono što jesmo, zraka ukupne jedinstvene Svijesti koju možemo nazvati Bog ili Kreacija koja se izražava kroz mnoštvo oblika.
Komotno je prebacivati odgovornost zbog patnje u našem životu na druge, bilo da su to ljudi nama najbliži, bilo da su to političari i država. Problem nastaje onda kada sebe optužujemo za ono što smo činili. Kažem „činili“ – radi se o radnjama ili propuštanjem radnji u prošlosti.
I meni idu na živce razni učitelji i zagovornici pozitivnog razmišljanja koji se često bave, a vjerojatno i ja spadam s vremena na vrijeme među njih, onim površnim znanjem o psihologiji ljudskog roda. Misli pozitivno i bit će sve u redu. To naprosto ne funkcionira.
U nastavku govorit ćemo o nekim činjenicama na kojima trebamo raditi u smislu prihvaćanja i ako to ustrajno uvježbavamo, bit će manji nivo naše patnje. Naglasimo posebno da mi sami sebi radimo najviše patnje, bilo samo mislima, a da ne kažem koliko patnje uzrokujemo našem tijelu kao hramu naše duše kroz nebrigu o tijelu. Mi smo sebi najveći neprijatelji i potrebno je jačati svoj duh kroz svakodnevnu samodisciplinu, a ne jednom tjedno ili mjesečno, ili onda kada padnemo u veliki „bed“.
To nije lagan posao niti će svaki dan proći bezbolno i uspješno. U tijeku dana sigurno već prepoznajete kritične točke i okidače koji vas vuku u tamnu energiju s kojom se osjećate umorno i tjeskobno ili reagirate ljutnjom i agresijom.
Svi smo traumatizirani
U našim životima dogodile su se određene situacije koje su obilježile naš život i zarezale se duboko u podsvijest pa kroz okidače prokuljaju s vremena na vrijeme. Ako se time ne pozabavimo, naše reakcije kao naučeno ponašanje iz podsvijesti bit će sve jačeg intenziteta zbog čega se nećete ni vi ni objekt ili subjekt vaše neadekvatne reakcije dobro osjećati. Produbljivat ćete jaz u odnosima s okolinom.
Ono što trebamo osvijestiti jeste da smo svi traumatizirani, bilo nekim događajima u užoj okolini, u obitelji, na poslu, ali i kao kolektiv. Svaka generacija prolazi kroz ratna zbivanja koja negativno utječu na psihu i ekonomiju pa makar se taj rat vodi u nekoj drugoj državi.
Vaša trauma, negativno iskustvo koje niste „probavili“ i otpustili nije ništa novo. Svi imamo svoj križ, kako to voli narod nazvati. Ono što trebate prihvatiti jeste taj križ koji morate nositi do kraja života ili će on biti vremenom olakšan i postati svet razvojem situacije na bolje. A već drugačiji, uzvišeniji i mirniji odnos prema to situaciji kojom ne možete vladati pomaže sudionicima te situacije da ne osjećaju vašu negativnu energiju, otpor i pokušaj kontrole.
Vaša priča nije ništa novo, makar vas to ne tješi. Može pomoći da se osvrnete oko sebe i vidite još teže situacije s kojima se ljudi bore. A još više ćete sami sebi pomoći da pomažete ljudima na bilo koji način, koji vama odgovara, koji vas ne stavlja u položaj žrtve, a te ćete ljude, ako odlučite pomoći, naći na svakom koraku, gdje god se osvrnete. Bitno je maknuti fokus sa svoje situacije, naročito one koju ne možete promijeniti i vidjeti kako možete pridonijeti svojom duhovnom energijom na sveukupnost energije u svijetu. Mi svojim mislima, a time i postupcima, pomažemo cijelom svijetu ili odmažemo. Važno je spoznati svoju duhovnu moć, energiju koju imamo i usmjeravati je na povećanje ljubavi i svjetlosti.
Nemamo odgovor na sva pitanja
Kada nam se dogode određene situacije u životu i pitamo se zbog čega se to događa, kada tražimo uzrok, moguće da ga nećemo dokučiti. Koliko god ste dobra osoba, trudite se, mnogim ste ljudima pomogli, ipak se dogodi nešto za što smatrate da ne zaslužujete. Naprosto se neke stvari događaju. Mi svojim uskim razumom, umom, logikom ne možemo dokučiti zbog čega sve to. Nemamo širu sliku. Možemo nagađati da smo mi nositelji darme, karme naših predaka, situacija što pojedinačnih što nacionalnih, nositelji nerazriješenih situacija naših prošlih života i što sve ne – naprosto je uzaludno i bespotrebno mučiti se istraživanjem i propitkivanjem.
Kada se kaže da su to životne lekcije, opet se pitamo čemu ta lekcija i zašto ona mora biti tako okrutna jer mi nismo rođeni s grijehom. Ali ako malo bolje promotrite svoje postupke koji su se događali prije 20, 30 godina i potpuno ste zaboravili na to i odjednom – paf! kao da ste kažnjeni. Možete to i tako nazvati, ili poravnanjem, podmirenjem računa. Ali zašto smo mudri tek sada i kajemo svoje grijehove, sada kada smo ostarjeli, sada kada bi trebali pronaći mir u životu, da proživimo te naše godinice ljepše i jednostavnije, i zašto nismo bili pametniji prije jer sigurno i vi, i ja, svi mi drugačije bi postupali i pazili na svoje ponašanje.
Ono što možemo napraviti da bi se što više približili duševnome miru jeste prihvatiti poravnanje, preuzeti odgovornost za svoje nekadašnje postupke. Važno je nastaviti putem pomirenja s osobama koje su bile dio vašeg života pa čak ako tih osoba više nema ili su one tako daleko i nema skore šanse da se s njima nađete i uspostavite bolji odnos.
Važno je ne zahtijevati vraćanje situacije u prijašnje stanje jer je to nemoguće. Ono što pomaže jeste oprostiti sebi na neznanju i nesvjesnosti, na okolnostima kojima se nismo znali na odgovarajući način nositi jer smo bili preopterećeni preživljavanjem, ali i naučenim ponašanjem. Naprosto nismo znali tada bolje niti smo bili svjesni toga da trebamo pomoć bilo duhovnu bilo od institucija koje se bave tim područjem.
Oprostiti sebi nije lako kao što je lako oprostiti drugima. To je dugotrajni proces, a možete ga prakticirati na način da što češće šaljete ljubav ili misli podrške osobi koju ste povrijedili iako ta osoba s vama ne komunicira. Ali ova iscjeljujuća energija koju imate u sebi, bili toga svjesni ili ne, počet će dobro utjecati na drugu stranu. Dogodit će se obrat koji će pomoći da se lanac koji steže oba srca otopi kao plastika na vatri.
Ukoliko se radi o osobama koje vam nisu važne u životu, a učinile su vam nažao, možete razmišljati na način da su i te osobe imale neku ulogu u vašem životu, da su vam dale šansu naučiti kako se ne treba ponašati, a moguće i one promišljaju o svome životu, moguće da vas se ne sjećaju, ali sigurno je bilo sličnih ljudi poput vas koje su povrijedile. Otpustite te osobe na način da im poželite daljnji duhovni razvoj na putu dostizanja duševnog mira. I prisjetite se da ne morate znati zbog čega se sve to događalo, ne mučite se otkrivanjem smisla i uzroka već se okrenite vašem daljnjem životu koji vam nosi obilje situacija u kojima možete sada postupati mudrije i duhovnije.
Živimo u svijetu dualnosti
Dualnost, suprotnost, oprečnost. Poput štapa s dvije drške. Naprosto prihvatite da ne može biti sve lijepo, ugodno, dobro, nadahnuto, impresivno, zaljubljeno, kreativno već da postoji i ono manje lijepo, manje ugodno, zlo, zatucano, nekreativno, omrznuto i smrznuto.
Naprosto je tako. Imajte na umu znak yin i yang, nacrtajte si negdje, nalijepite sliku na vidljivo mjesto i prihvatite da je život takav. Možete si pomoći na način da osvješćujete koliko dobroga imate sada, koliko ste imali i koliko ćete tek imati. Ipak, u našim životima više je toga dobroga nego što smo svjesni. Loše situacije događaju se s vremena na vrijeme. U dobra vremena jačamo svoj duh zahvaljivanjem, radom na sebi kako bismo u loša vremena bili snažniji i lakše prošli kroz situacije. A kada dođe loše vrijeme, ne pružajmo otpor u smislu da se borimo, mrzimo, preispitujemo, okrivljujemo već prihvatimo situaciju kako bismo trezvenije i oslobađanjem kreativne energije i ljubavi najbolje prošli kroz tu situaciju. Time pomažemo i sebi i svim sudionicima te situacije.
Do daljnjeg, uvijek će biti rata i sukoba
Kako stvari stoje, uvijek će biti rata. Čovječanstvo još nije deseglo točku razvoja koja znači pravednost i mir, suradnja i pomaganje. Sve dok kao pojedinci gledamo kako da se zaštitimo, kako da pružimo otpor, zlu vratimo istom mjerom, kako da samo dobivamo bez angažiranja, kako da se otvorimo i pomognemo ovom svijetu, da damo nešto dobro iz sebe, od sebe, od tog viška kojega imamo – tada svijetu neće biti bolje pa tako ni nama kao pojedincima.
Kada bi zamislili povijest Zemlje kao crtu od godinu dana podijeljenu mjesecima, čovjek je stvoren tek nešto oko 25.12. ili čak kasnije pa možemo usporediti da je čovjek poput djeteta od dvije ili tri godine gdje se igra u pješčaniku gradnje i rušenja kuli od pijeska. Čovječanstvo je vrlo mlado, nedozrelo i možda i vi možete povjerovati, kao i ja, da ipak netko bdije nad nama, neka druga civilizacija koja s vremena na vrijeme intervenira za naše održanje, bilo da nam pošalje duhovne učitelje, znanstvenike ili nevidljive entitete koji se implementiraju i uspostavljaju mir. A moguće da se i bore protiv zlih sila i čak „daju svoj život“ za nas.
Čovjek je vrlo kompleksno biće
Pa i nije nam baš lako! Imamo tijelo koje je vrlo zagonetno, krhko, ali i moćno istovremeno. Imamo um, svijest, podsvijest, više ja, ego, super-ego, ambicije, kreativnost, nezainteresiranost, lijenost – ma čega sve tu nema. Pa psiha, pa duša, pa energija koja nas diše, pa to što moramo stalno nešto učiti, proživljavati, očuvati život – sve je to teško apsorbirati, a život nije dovoljno dug da bismo sve to stigli.
Ne možete sve znati. Kada krenete putem osvješćivanja ne radi toga da budete neki mistik nego naprosto da si pomognete u svakodnevnom životu, da znate prepoznati teror pojedinih misli, navika i postupanja, tada budite nježni prema sebi. Nemojte si prigovarati da ste neznalica, nesposobni ili loša osoba. Svi smo mi toliko složeni. Makar postoje obrasci u koje se tipovi ljudi svrstavaju, ipak smo svi mi na svom zasebnom putu makar ćemo na tom životnom putovanju susresti mnoge s kojima ćemo uspostaviti kontakt.
Važno je znati da nema ništa preko noći. Svako napredovanje traži iskorak, pa onda sljedeći korak, pa sljedeći korak. Budite strpljivi prema sebi. Prihvatite sebe sa svim vrlinama koje prepoznajete u sebi kao i manama, padovima i neuspjesima, jer to je normalno. To je sastojak svih nas. Jesmo li savršeni? Pa i nismo. Pa što! Ali radimo u danom vremenu najbolje što znamo i možemo.
Ne tražite od sebe nemoguće i drastične promjene koje vam čak mogu ugroziti egzistenciju. Možda nešto što želite nije za vas. Ono što pomaže jeste povjerenje da će vam život dati ono što vam treba i nije potrebno da toliko brinete za budućnost. Jest, dobro je imati policu osiguranja, mirovinu, vrijednost u nekretnini, neko autorsko djelo, ali u biti imat ćemo svi onoliko koliko nam treba. To „trebanje“ nije uvijek identično i vašem htijenju i željama. Prisjetite se da ste dobili uvijek ono što vam treba iz neočekivanih izvora, upravo u vrijeme kada vam je zatrebalo. Da nije bilo tako, sada ne biste bili ovdje. Povjerenje u život na ovaj način dobar je put za dostizanje duševnoga mira odbacujući emociju straha od budućnosti.
Zemlja je živo biće i zove se Gea
Čovjek želi ovladati prirodom, ukrotiti je, da mu služi, da bude neiscrpan izvor. Koliko god Zemlju bušio, prepravljao, pustošio, iscrpljivao, preslagivao – Zemlja daje obilno poput majke dojilje. Dojilje daju mlijeko sve dok se potiče sisanje. Kada majka kaže: – E sad je dosta!, tada se dijete odvaja od sise. Tako će biti, ako je potrebno, i u odnosu nas sa Zemljom.
Potresi, poplave i suše, dizanje mora koje je plavilo civilizacije i spuštanje koje je otkrivalo ruševine, uvijek je postojalo. Civilizacije su nestajale iz razloga što nisu pratile prirodni ritam majke Zemlje i onda kada su vođe država postali toliko pohlepni da su počeli tražiti daljnje teritorije ili ih otimati da bi zadovoljili svoju pohlepu. Zemlja je intervenirala uništavajući nepodobno kao što to radi i naš imunitet. I Zemlja ima svoj imunitet. Pa kada nam se sljedeći put zatrese tlo pod nogama i pokrene ljude da grade nove kuće, kada rijeka nabuja od pretjeranih kiša i potakne ljude na izgradnju nasipa, ili presuši naša oranica i potakne nas da uvedemo pametan sustav navodnjavanja – radi se o zaštiti koju Zemlja provodi nad sobom, ali i bićima koja dobivaju šansu.
Koncept ili stav o svijetu u kojemu se nalazimo duboko su ukorijenjena uvjerenja koja smo tijekom života oblikovali. Prihvaćali smo kao djeca poput spužve sve što su naše velike i znatiželjne oči zapazile, ali nismo još imalo razvijeno kritičko razmišljanje da bi znali odrediti što je istina za nas i što je usklađeno s nama i našim napretkom.
Nažalost, kritičko razmišljanje većina ljudi ni do pozne dobi nije razvila, to jest mišljenje vlastitom glavom. U nama su cijeli sistemi i sklopovi uvjerenja koja su podsvjesne naravi i teško raspoznajemo koje su misli rezultat našeg kreativnog uma, naše kreativne duše, a koje su misli kopija svega onoga što tijekom dana, mjesecima i godinama upijamo iz okoline (ljudi s kojima provodimo najviše vremena, mediji, literatura, internet).
Mnogo se govori o osobnom i duhovnom razvoju, ali mnogo je ljudi koji su toliko duboko pali u siromaštvo i bore se u preživljavanju da ne mogu niti možemo od njih očekivati neki osobni razvoj, duhovnost i brigu za svoje mentalno i tjelesno zdravlje. Kada nemate uvjete za normalan, ugodan život, kada nemate svoj krov nad glavom, prihode koji bi trebali omogućiti osnovne životne potrebe – tada doista nema mjesta za duhovnost, kreativnost i učenje. Ljudi su tada ogorčeni, nesretni i bolesni i ne možete im pomoći osim milostinjom.
Malo će ljudi diskutirati o blagostanju i podešavanju uma za uspjeh. Ljudi uglavnom troše energiju na proučavanje preživljavanja i svakodnevno se hrane lošim vijestima ili mentalnim opijatima kao što su ovisnosti pa i one na prvi pogled najbezazlenije (TV sapunice i glupi show programi).
Ovdje učimo da sve kreće od nas samih, iz naše glave. Da bismo mijenjali vanjski okoliš, tada prvo trebamo urediti unutarnji okoliš: naše tijelo, naša razmišljanja i stavove, naš sustav vrijednosti. Mora nam biti jasno da iz unutarnjeg kaosa ne možemo graditi skladnije vanjske okolnosti jer ono što gledamo vani, to je rezultat našeg unutarnjeg stanja. To se odnosi i na kolektivno. Što smo više usredotočeni na prijetnje, strah, ratove i bolesti, još više ćemo toga kao kolektivna svijest kreirati.
Ne biste vjerovali, ali doista možete popularno nazvano radom na sebi (to je doista rad i to svakodnevni), možete pridonijeti boljem kolektivnom. Pa da se i ne opterećujete tim kolektivnim, promjene na bolje možete zamijetiti u svojoj neposrednoj okolini.
Promjene neće doći bankovnim kreditima i potporama, policama osiguranja, iscrpljujućim radom i odricanjem od svega kroz bezumnu štednju. Uvijek krenimo od sebe i neka nam cilj bude unutarnja sređenost i kontrola vlastitih misli. Iz toga naše djelovanje bit će produktivnije, staloženije i mudrije.
Velika je prekretnica u promjeni razmišljanja, ali to ne znači da ćete svijet koji je doista pun kaosa gledati uljepšano kroz ružičaste naočale. Stvar je u tome da konačno odlučimo razračunati s uvjerenjima koja nam rade štetu, naročito uvjerenje o novcu: da je novac zlo, da su ljudi koji imaju novca to stekli na mutan način, da nikad nećete imati novca, da niste sposobni zarađivati više, da ste osuđeni na preživljavanje.
To su uvjerenja koja su vrlo štetna. Ne znači da ćete odmah sebe zamišljati kao milijunaša i da imate pravo na to i da ćete to nekim privlačenjem i imaginacijom postići. Nije nemoguće, ali trenutno nije moguće ukoliko su vaša uvjerenja o novcu i vašim sposobnostima nepodržavajuća. Nije dobro razmišljati o milijunu, a niste se razvili kao osoba da zaradite milijun. Neka vam cilj bude prihodovati još jedan prihod mjesečno u visini koji imate sada. To je realnije, to je moguće. Kako budete rasli, tako ćete biti sposobniji primiti više.
Dogodilo se sigurno i vama da ste nenadano dobili nasljedstvo ili otpremninu. Taj vas je novac toliko žuljao da ste ga išli odmah potrošiti „da ne bi slučajno nestao“. Svi se plašimo inflacije pa ubrzano trošimo i na ono što nam nije toliko neophodno. Na taj način pridonosimo stvaranju slike o nestašici. O investiranju ne učimo; uglavnom smo financijski neobrazovani.
Ako smatrate da niste dorasli za nešto više i bolje, ili se plašite razočaranja ako ne uspijete, taj se stav može promijenitii. Vi možete promijenitii pogled s vašeg prozora, maknuti koprenu s očiju. Oči su produžetak mozga i na svijet gledate kroz štetna uvjerenja iz vaše glave.
Ukoliko želite postići uspjeh, veće prihode, tada je potrebno da prodajete, da nešto date svijetu. Što god odabrali, formula je ista:
– potičete ljude na transformaciju – dajete im nadu
Najvažniji proizvod koji možete ponuditi drugima jest SLOBODA.
Sloboda od boli, sloboda od žrtvovanja, sloboda od neimaštine, sloboda u vremenu, sloboda za otključavanje potencijala i kreativnost. To ljudima treba i što god odabrali, držite se ove formule.
Budite otvoreni i za ono „nemoguće“
Neće vam se sve želje ostvariti jer ipak netko ili nešto iznad nas zna najbolje što je dobro za vas i što vam je potrebno. Ali mnogo toga možemo ostvariti iako trenutno mislimo da je to nemoguće. Zar je nemoguće zaraditi još jednu dodatnu plaću radom na internetu? Zar je nemoguće naći odgovarajućeg životnog partnera? Zar je nemoguće imati nova znanja i dati vrijednost svijetu, pomoći ljudima? Ljudi žele platiti i nemojte misliti da nitko neće ili nitko nema novaca za to. Ljudima je potrebna pomoć. Vi ćete pronaći svoj način kojim ćete najbolje pomagati drugima, a time i sebi i svojoj obitelji.
Problem je jedino u tome što većina ljudi ne želi pomoći drugome. Imaju koncept o sebi da nemaju dovoljno ni za sebe a da bi pomogli drugome. Sve dok razmišljamo kako samo primiti, primiti, primiti, tada nećemo podesiti vibraciju da doista primamo. Primanje dolazi tek kada dajemo jer u Univerzumu nema ništa besplatno.
Pažnja na misli
Tehnikom promatranja što mislite tijekom dana, što govorite, kako se ponašate – omogućujete si dovođenje u stanje svjesnosti. Kada ste svjesni, tada ćete primijetiti što vam ne čini dobro, koje vas misli teroriziraju, a to su uglavnom misli koje su vam drugi usadili u podsvijest.
Promatranjem sebe možete mnogo naučiti o sebi i to nema veze sa sebičnošću. Određene misli dolaze u određeno vrijeme, bilo po navici, bilo uzrokovane nekim okidačem. Nešto se događa u okolini i počinjete se ponašati na isti način, uglavnom na loš način čime povređujete ne samo druge već i sebe.
Nepodržavajuće misli ne vole jake zvukove pa kada vam dođe ono što je doista bespotrebno da mislite ili vrsta misli koja vam ne daje energiju za rješenje problema, tada glasno uzviknite: STOP! i pritom pljesnite rukama.
Ili ustanite i zatopčite nogama!
To je dobra tehnika da se vratite u sadašnjost, u ovaj trenutak i da postanete svjesni onoga što vam ne čini dobro.
Uvijek se pitajte:
– treba li mi ova misao?
– mogu li je preokrenuti u dobar predznak?
– je li to moja misao?
– kako se osjećam uz dosađujuću misao koja me nazaduje?
Pazite na sadržaje koje „konzumirate“
– što gledate na televiziji?
– što slušate na radiju?
– koju literaturu čitate?
– koje objave pratite na internetu?
– na koje ste se novine pretplatili i gubite novac?
– s kojih se pet ljudi najviše družite i o čemu raspravljate?
Bolje je biti sam nego okružen negativnim i obeshrabrujućim ljudima.
Each of us has some episodes in our lives when we wish the earth would just swallow us up and hide us from our embarrassments. In spite of it all, when we find ourselves in challenging situations, we fear the same thing could happen again – what a fiasco. We think we are incurable fools and everlasting losers that will always be used by others. “Born a fool, die a fool” is a common expression. This is a foolish expression and an excuse for people to never question the situations that are repeating in their life.
After a child is born, it has all the knowledge it will ever need. The size of its eyes won’t change significantly. In its disproportionately big head, everything is prepared to be taken into it, copied, and created. A child is intelligent from the moment it’s born. It has the senses of smell, colors, and sounds so developed that we don’t need to explain to it what color something is or what kind of sound it hears. A child is full of curiosity and learns at the speed of light. But why does that child often grow up to be an unattractive adult and an aggressive, complicated, lazy adult – a detriment to himself? In what moment or development period does this happen? Adolescents usually shut off from their parents, or other authorities, and open up to all the silly things in the world and, in spite of it all, exactly at the most sensitive age when they still “know nothing about life”. At times they even self-destruct in dangerous activities that were not available to us when we were their age.
I’m an advocate of the philosophy that we all have to experience life on our own. Our mission is not finished on this earthly life if we haven’t learned all the lessons needed for us to develop into beings of a higher spiritual level. It might seem that someone has it easy in this life – unlike ourselves or someone else who bears all the troubles of the world on their shoulders. Good people seem to get hurt and bear the heaviest crosses while others, “less worthy”, slip by through all the hardships life throws their way.
Few of us grow up in an ideal environment. They say that parents cannot and need not be perfect; let them be good enough for a child to develop into an average adult and to lay the foundations for its further, autonomous development. There are those who always use a difficult and unjust childhood as an excuse and constantly throw it in the face of others, most often their still living parents. Their current situations is everybody else’s fault, but not theirs.
For instance, I could say that my sufferings are my parents’ and my step-parents’ fault, but I will not because it is not true. The environment was, by some miracle, more inclined towards me than to my brothers. However, I’m not saying that everything was just ideal for my physical and spiritual development. My mother wasn’t perfect, but to her kids, she was the ideal mother. Everything needed to be exactly as it was in order for me to become who I am today. The kind of person I am, the purpose of my life, my aspirations, the level of my spiritual development, my persistence and perseverance in life’s challenges – all of it could be the effect of the environment I grew up in, but not a precondition.
The feeling of being second when a new brother or sister is born does not always need to be a traumatic experience for the eldest child. The first-born child can often assert itself, have jealous outbursts, but a smart parent will recognize and accept that fight for maintaining a position. They will dedicate enough time and inexhaustible love for the older, “threatened” child, too.
Okolnosti su neutralne. Ovdje učimo kako unijeti vlastitu moć u okolnosti kako one ne bi nama upravljale na razoran način. Okolnosti vučemo iz svoje prošlosti i najčešće su posljedica naših odluka. Ali kakve god bile odluke i posljedice iza toga – mi još uvijek jesmo ovdje. To znači da smo se na neki način održali i izrasli, postali čvršći ili bolje rečeno elastičniji. A često toga nismo svjesni, našeg napretka.
Nesvjesno prigrlimo osjećaj izdajstva, razočaranosti životom, kao da nam je netko nešto ukrao. Čak pronalazimo osobe na koje možemo projicirati taj osjećaj, kao da su nam one krive. Čak i trudnoća, dojenje, naš san, vrijeme – ono što traži dijete – crpi, siše i tada možemo imati osjećaj da nam nešto uzima, samu srž našega života, kao da više nismo slobodni. Trudnoća, rađanje, podizanje djeteta nije uvijek lijep osjećaj i česta je postporođajna depresija.
Posljedice razornih osjećaja koje duže vrijeme gajimo u sebi mogu biti bolest, smrt, razdor i sve drugo što može biti dio ljudskog iskustva.
Vi možete donijeti ODLUKU: – Imam to iskustvo (mi smo duhovna bića koja su došla iskusiti što znači biti čovjek, dakle, došli smo po iskustva); odlučite da ćete izvući nešto dobro iz iskustva iako pružate otpor situaciji. Svi mi imamo unutrašnju moć koja je veća od situacije.
Mnogima od nas već na pola mjeseca nedostaje novca za život ili barem onaj zadnji tjedan ako smo prethodno bili jako, jako disciplinirani i nismo imali nepredviđenih troškova (ništa se nije pokvarilo, nismo bili bolesni, još nije dospjela obveza za uplatu godišnjeg osiguranja za auto ili druge jednogodišnje uplate).
Kao što ni sami ne znamo, tako ne možemo poučiti ni svoju djecu, a to bi trebalo od njihove najranije dobi.
Ali nikad nije kasno početi odvajati “SEBI” 10% pa i od najmanjeg prihoda. U tome je razlika između bogatih i siromašnih. Bogati prvo plate sebi i ispune obaveze, a tek poslije troše, dok siromašni odmah troše pa poslije i nemaju od čega odvajati pa se čak i zadužuju.
Uvijek se vodite time da ne ulažete za crne dane nego za ispunjenje vaših želja. Tada ćete s radošću pristupiti ovoj zadaći koja nije laka jer traži promjenu svijesti i mnogo odricanja.
Evo nekoliko ideja kako početi učiti o novcu, ali i osigurati rezervu za vrijeme kada nećemo zarađivati onoliko koliko sada ili možda ostanemo bez posla. Računajte dugoročno, ako već sada ne možete živjeti od dvije plaće, hoćete li to moći od jedne mirovine ako ostanete na ovoj Zemlji duže od svoga partnera?
STAROST traži mnogo novca, ako to niste znali!
Evo nekoliko načina kako već od sljedeće plaće ili mirovine možete uvesti disciplinu odvajanja novca radi buduće financijske sigurnosti ili ostvarenja želja: – odaberite za početak jedno, pa makar to bila kasica prasica.
1. odvojite u investicijski fond
2. odvojite u stambenu štednju
3. ugovorite vezanu štednju
4. dogovorite kasicu prasicus bankom
5. dogovorite policu osiguranja
6. ulažite u nekretninu pa makar putem kredita
7. ulažite u zlato
8. ulažite u dodatni mirovinski fond
9. ulažite u kripto-valute
10. ulažite u dionice
11. pokrenite online posao u slobodno vrijeme, prodajite nešto!
12. ne sramite se prikupljati boce za otkup ili koristiti loyalty karticu
Poseban naglasak na ovo:
potražite financijskog savjetnika ili trenera (preporuka: TONI MILUN)
savjetujte se s bankarom, pregovarajte jer i to možete
proučite tekst tiskan sitnim slovima na dnu isprave i ne potpisujte ništa ako niste pročitali
odvojite iznos odmah čim primite prihod
odvajajte od svakog pa i od najmanjeg prihoda
prihodi su i darovi u novcu i nasljedstva; naručujte darove kako biste dobili ono što vam koristi. Na taj način pomažete i onima koji daruju, a i vama jer tu stvar nećete morati kupiti.
uvodite malo po malo više izvora za ulaganja
ulažite uz najmanji rizik
ulažite minimalni iznos i ako ga izgubite neće biti strašno, ali stekli ste znanje kako nešto funkcionira
uvedite trajni nalog kako ne biste svaki put trošili mentalnu snagu za disciplinu
ne zadužujte se kod ulaganja u poslovne prilike ili odaberite najjeftiniji start! Ne popuštajte nagovaranjima!
ako otvarate svoj obrt, ne otvarajte ga dok niste stekli financijsku rezervu pa makar dobili državne poticaje
što prije sanirajte minus na karticama jer tu se krije najveći odljev novca zbog vrlo visokih kamata
ne kupujte impulzivno! Prespavajte, savjetujte se s ukućanima!
ne podižite brze gotovinske kredite osim ako doista “gori kuća”
ne navikavajte svoju djecu ili prijatelje na posuđivanje novca
pratite svoje troškove i izbacite ono bez čega možete kako biste sanirali dugovanja (ne ugovarajte uslugu interneta vezanim ugovorom, isključite fiksni telefon jer on uglavnom služi reklamama, isključite opcije za više TV programa – ne treba vam 1500 programa, i ostale gutače vremena kao što su pretplate na filmske programe).
naučite razliku između investiranja i potrošnje, npr. kupnja auta na kredit nije investicija, ali plaćanje rate stambenog kredita za stan jeste investicija iako plaćate kamate.
pratite na koji način koristite svoje slobodno vrijeme! Jesu li to video igre, skrolanje po bezveznim objavama na društvenim mrežama. Vrijeme možete iskoristiti za odmor i učenje ili uvođenje korisnih navika.
Ali „NAJ-PRVI“ KORAK JESTE: – radite na smanjivanju svoga minusa rezanjem troškova
Teško jest uz obitelj jer djeca trebaju jesti, biti solidno obučena, imati primjerene stambene uvjete, ne zaostajati od svojih vršnjaka (mobiteli i brendirana odjeća). Školovanje zapravo nije besplatno. Djeca više nisu investicija kao što se to nekad mislilo jer od djece ne možemo ili ne želimo tražiti da izdvajaju za ostarjele roditelje jer svaki će roditelj reći „pa i djeci treba, nemaju od čega!“.
Proslijedite ovu poruku svojoj djeci da krenu na vrijeme brinuti o svojoj financijskoj sigurnosti!
A ja koristim ovo za sada:
niskorizični investicijski fond
ulaganje u nekretnine (preoblikovanje imovine da postigne bolju vrijednost)
kasica prasica (zaokruživanje do punog iznosa ako je račun pri kupovini nešto niži)
stambena štednja (na 5 godina)
posmrtna pripomoć (dobro će doći nasljednicima)
online posao (partner u marketingu preko ugovora o djelu)
ulaganje u znanje i zdravlje (engleski jezik, rad na internetu, čitanje korisnih knjiga, holistički pristup zdravlju)
Ta naša zabrinutost tako se tiho uvukla da ju je potrebno razotkriti i znati prepoznati razliku između brige i opreza. Brigom ništa ne postižemo, ona nas iscrpljuje, a jednim zdravim oprezom izbjegavamo situacije koje nas mogu ugroziti. Briga je težina kada zamišljamo nešto što bi se moglo dogoditi, a uglavnom se neće dogoditi, a oprez je ljudska zdrava osobina koja nas čuva, npr. gledamo lijevo i desno dok prelazimo ulicu, oprezno vozimo automobil poštujući znakove, ne dovodimo se u ekstremne situacije, npr. ne skačemo padobranom s vrha katedrale ili ne odlazimo sami na planinarenje, čuvamo svoj dom od požara i slično.
Ljudi često brinu oko nevažnih sitnica, tj. hoće li salvete na stolu biti određene boje ili tanjuri biti identični i hoće li umak ispasti savršeno. Uzrujavamo se od brige, nervozno i iscrpljeno dočekujemo naše goste koji uopće ne primjećuju sitnice.
Postoji nekoliko načina kako da se riješimo velikih i malih briga. Kada brinemo male brige, one nam izgledaju velike, a velike najveće na svijetu. Brigu hranimo emocijom straha i briga postaje sve veća i napornija.
Ako počnemo sagledavati svoj budući život za godinu, dvije, pet ili dvadeset, ne samo što će nas uhvatiti brinjenje već i strah od neizvjesnosti. Važno je znati da nitko ne može predvidjeti budućnost iako možemo u sadašnjosti postaviti temelje za naše financijsko, emotivno, zdravstveno stanje, optimalno koliko god to možemo. Stoga je potrebno probleme rješavati postupno, jedan po jedan. Uvijek gledamo koji nam problem zadaje najviše briga, od kojega se osjećamo loše i mi i naša okolina. Idemo vidjeti je li taj problem rješiv ili je situacija takva da je najbolje prihvatiti, otpustiti i zauzeti stav „Neka bude!“. Često je bolje ne poduzimati ništa nego stalno nešto poduzimati i smetati onome što se mora dogoditi. Čak svojim uplitanjem možemo pogoršati stvar.
Podučavali su nas da je želja za novcem nešto loše, da su bogati ljudi zli i sigurno su stekli svoje bogatstvo na nečastan način. Učili su nas da nakon dodira s novcem moramo brzo oprati ruke kako se ne bi zarazili. Pomagali su nam da u svojoj glavi stvorimo sliku kako novac ne raste na drvetu i da se za novac treba jako, jako pomučiti. Da treba mukotrpno raditi, odricati se svega, štedjeti, štedjeti. Na koncu, da nismo rođeni za bogatstvo jer smo rođeni u siromašnoj obitelji. Potkopavali su naše samopouzdanje i snove koje smo već kao djeca imali.
Maštali smo: „Kada jednog dana budem imao puno novaca, obići ću cijeli svijet, putovati od zemlje do zemlje! Kupit ću si lijepu kuću, auto, otvoriti vlastito poduzeće, imati veliku obitelj koja će imati sve što joj treba.“
Maštali smo o tome da ćemo biti balerina, liječnik, glumac. Znali smo konkretno što hoćemo i nismo postavljali pitanje novca jer ostvarenje želje automatski podrazumijeva i dovoljno novca. Maštali smo ne o raznobojnim papirićima koje nazivamo novac i zbog kojega se ljudi međusobno ubijaju, nego o onome što doista želimo biti.
Potom su nas podučavali preživljavanju. U nekim epizodama ili predavanjima govorili smo što znači preživljavanje. Preživljavanje je model življenja pod trajnim stresom koji ne dovodi do blagostanja već do bolesti. Mozak kada vidi opasnost – a to je strah od siromaštva – nalaže žlijezdama u našem tijelu da luče kemijske supstance koje dalje šalju informaciju našim organima da stanu s radom odnosno da rade u hladnom pogonu jer je energija, i sve što je potrebno za funkcioniranje naših pojedinih sustava, potrebno usmjeriti na lučenje kortizola i trošenje energije za stanje pripravnosti.
Stanje pripravnosti postaje trajno i vrlo brzo dolazimo do pucanja, sagorijevanja, do obolijevanja jer je naš imunološki sustav stavljen na čekanje, naš probavni sustav radi usporenije itd.
U ovoj ćemo epizodi govoriti o novcu, ne kako ga zaraditi kroz određene poslovne mogućnosti već kako uspostaviti dobru novčanu energiju u našem životu i kako promijeniti negativni stav prema novcu općenito, naročito prema našim sposobnostima zarađivanja i uspostavljanja kvalitetnog života.
Preživljavanje često uključuje posuđivanje novca bilo od banke bilo od prijatelja ili rodbine. Ovo drugo danas je ipak manje zastupljeno jer smo već iskoristili sve prijateljske resurse i naši nas prijatelji počinju izbjegavati. Jer, kako to da se niste u svom preživljavanju podignuli ipak na višu razinu, a oni eto trude se u svome životu uspostaviti ravnotežu: rade, uče, traže neka rješenja, a vi?
Možda ste i vi, kao i ja jednom zastali i rekli: – Nisam dobra osoba! Nešto nije u redu sa mnom.
Osjetili ste neku manjkavost u sebi, kao da vam je nedostajao neki važan segment. Ovaj trenutak kada zastanete i iznenadite se nekom tvrdnjom ili vam se u umu pojavi pitanje: – Tko sam ja? Koja je moja svrha? U čemu je smisao moga života? – nalazite se u milosti onoga ili nečega, većega od nas, koji čeka ovaj trenutak kada pitate ili gledate na sebe drugim očima, kada osvijestite da nešto nije kako treba, da treba biti drugačije.
Tada još nisam znala odgovor ili uzrok takvog mišljenja o sebi, ali sada znam da je osjećaj manjkavosti proistekao iz nedostatka pružanja ljubavi, neumijeća voljenja, ali i pogrešne percepcije sebe kao osobe. Ne želim svoje roditelje ili učitelje kriviti za bilo što jer znam da su dali najviše što su mogli i znali. Dakle, davati ljubav, kao i izgrađivati karakter, to se uči, to nije bogom dano već je na nama da to razvijamo u sebi.
Ono što većina nas može pogriješiti jeste mišljenje o sebi da nismo dobre osobe jer smo učinili neke pogreške prema drugima, sada se kajemo ili će ta emocija, ukoliko ne osvijestimo opasnost u koju nas dovodi, prouzročiti grižnju savjesti u tolikoj mjeri da će nam, kako godine prolaze, sve više otežavati život pa čak dovesti i do duboke depresije.
Stoga je važno što prije osvijestiti trenutak kada zastanete i pitate se o smislu ili počinjete raditi neku vrstu samoanalize. Teško je prihvatiti pouku psihoanalitičara i svih onih koji se bave ljudskim ponašanjem, da naše postupke trebamo odvojiti od svoje osobnosti. Međutim, ako se posvetimo samoanalizi i daljnjem učenju kako bismo spoznali što je ljudsko biće, od čega se sastoji i kako sve to u Univerzumu funkcionira, i gdje se mi u tome nalazimo, bit će nam lakše pratiti svoje postupke, upravljati njima, korigirati ih, popravljati, pa već i na sam taj način doći do prosperiteta i boljih odnosa ne samo s okolinom već i u odnosu na sebe same.
Kada prihvatimo sebe da smo jedinstveni, zamišljeni u nečijem umu kao savršeno biće jedno od nebrojenih mogućnosti manifestacije oblika, tada ćemo shvatiti da sada nismo manje dobri već smo više ili manje udaljeni od onoga što mi već jesmo, a to je biće upravo onakvo kakvo jeste u svojoj najboljoj verziji, onako kako nas je zamislio naš kreator. Nekome treba manje, a nekome više vremena na putovanju dostizanja vlastitog ideala, a netko provede cijeli svoj život u potrazi, a netko se nikada ni ne pita što nije u redu s njim već uvijek kaže: – Ovaj svijet nije u redu. Ti nisi u redu.
Možemo čak zavidjeti ljudima koji mirno žive svoje živote u osrednjosti. Ali ne, mi stalno nešto tražimo, stremimo nečemu većemu, boljemu, nekom miru, ispunjenosti, potpunijoj ljubavi, pomirenju sa svime, tako teško to dostižemo! Naš život čini nam se poput sna, noćne more iz koje se ne možemo probuditi. Naš um radi takve užasne projekcije da se pitamo od kuda to. Jer ako je on sposoban stvoriti takve misli i prikaze, onda je sposoban stvoriti i misli prosperiteta i prikaz željenog stanja, načina života kojim želimo živjeti. Vi možete svjesno upravljati odlukom koju ćete stranu hraniti.
Ako smatrate da niste dobri, da neki dio vašeg bića ili karaktera nije za pohvaliti, tada ćete se tako prikazivati i u svijetu. Ljudi će vas početi tako doživljavati, a vaše će samopouzdanje još više propadati. S obzirom da je čovjek u suštini biće dobrote, jer stvorila ga je neka viša inteligencija ili Bog koji je čista ljubav, jer pogledajte s kakvim detaljima ste stvoreni i kako je i najmanji dio vašeg tijela pomno osmišljen! – pa zar bi neki kaos stvorio vas, vas kao svemir u malom! – dakle, mi naginjemo dobru i nesretni smo ako ne činimo nešto dobro, ako nismo usklađeni sa životom i osnovnim duhovnim vrijednostima: ljubav, čistoća, istina i pravda.
Croatian
Chinese (Simplified)
Dutch
English
French
German
Greek
Italian
Portuguese
Russian
Spanish