KAKO EMOCIJE UTJEČU NA KVALITETU I DUŽINU ŽIVOTA!

Nastavljamo serijal na temu: Možemo li usporiti starenje ili čak postići novu mladost?

U prošloj objavi: govorili smo o mislima kao vanjskom faktoru koji uz ostale utječe na dužinu našega života, ali i na zdravlje.

Preporučila bih da pratite dva sjajna momka na YouTube: Ivana Kosogora, influencera i fitness trenera Nemanju Milovića. Inspirirali su me da pišem na tu temu, a i mnogo učim od njih iako su oni mnogo mlađi od mene. Mi smo dio zajednice koja pristupa životu holistički. Nije stvar otići u teretanu i do besvijesti se znojiti i dizati utege, nego je naš način života jedna cjelina koja obuhvaća i duhovnu dimenziju. A kada se tome pridruži znanost, metafizika i „teme onkraj znanosti“, zalazimo u jedno fantastično područje koje nas motivira i iscjeljuje.

Nastavit ćemo o emocijama i kako funkcionira naše tijelo u odnosu na ovaj segment našega bića.

Pojam emocija

Emocije se mogu definirati kao niz povezanih reakcija organizma na događaje koji su važni za njegove potrebe, ciljeve ili opstanak. Često ćemo čuti da se za emocije kaže osjećaji, no osjećaji su samo jedan od aspekata cjelokupnog emocionalnog iskustva i odnose se na naš subjektivni, verbalni opis onoga što doživljavamo. Taj se aspekt usklađuje i s načinom kako izražavamo emocije kojeg nazivamo ekspresijom. Uz to, osjećamo i ono što nazivamo fiziološka pripremljenost, a koja nam pokazuje na koji se način naše tijelo fizički mijenja u određenom emocionalnom stanju. U konačnici bitno je i što želimo postići u određenom emocionalnom trenutku i to je funkcija emocija. (Preuzeto: https://www.ssc.uniri.hr/)

Amigdala

Žlijezda amigdala nalazi se duboko u središtu mozga. Ona je zadužena za emocije i prepoznavanje opasnosti. Ona procjenjuje radi li se doista o opasnosti po život, riziku ili uopće nema opasnosti. Svaki put kada smo u modu borba-bijeg aktivira se lučenje hormona stresa.

Taj se hormon luči i onda kada samo razmišljamo o nekoj situaciji ili prepričavamo događaj. Srce ubrzano tuče, znojimo se, živciramo iako samo pričamo o nečemu što nas je uzbudilo na bilo koji način.

Podijelit ću s vama nešto iz moga života.

Svi u određenom razdoblju života prolazimo kroz neku izazovnu situaciju, najčešće kroz naše odnose s drugima. Nema osobe koja u određenom obliku nije doživjela izdajstvo. Toliko je mnogo narušenih odnosa, obostrane ljutnje i durenja godinama, a sasvim nepotrebno, ali i štetno po naše zdravlje.

Kada me moj prvi muž napustio zbog druge, a obje smo se našle trudne – on je imao izbor i odabrao je izaći iz situacije odabirom načina u kojem je manji broj povrijeđenih osoba. Mogao je pobjeći od nas obje i naše zajedničke djece (ukupan broj povrijeđenih osoba 4) ili se odlučiti za jednu od nas dvije (broj povrijeđenih 2). Ja sam se funjila, zamjerala, premlada i neiskusna da bih znala opraštati takve stvari, a druga se borila za njega poput pantere. Odabrao je lakši put: tamo gdje ga ne kinje, tamo gdje se bore za njega. I to je OK.

Međutim, stvari su se zakomplicirale zbog sudskih postupaka. U toj situaciji možete si samo zamisliti koliko sam bila nesretna, bijesna, ljuta, tužna… skup emocija koje su utjecale i na moje zdravlje, ne samo psihološko već i fizičko. U svakom trenutku koristila sam priliku da pričam o toj velikoj nepravdi koju sam doživjela. Svaki put dok sam to pričala bilo kome tko me htio saslušati, proživljavala sam sve ispočetka. Na koncu sam odlučila napisati knjigu, opisati događaje „da se ne zaborave“. To je bio odličan način da detaljnije razmotrim svoje emocije i moj odnos prema situaciji, da sagledam stvar iz više uglova, pronađem uzroke koji su utjecali da muž krene preljubom. I doista, napisavši knjigu, koju sam podijelila u dvije: LJUDI IZ SJENE i PRILAGODBA, završila sam poglavlje ovog života, izvukla pouku, ali najljepše od svega jeste to da sam željela napisati djelo svoga života koje ne smije biti protkano mržnjom već ljubavlju. Pišući štivo počela sam utjecati na slijed događaja koji su se dalje otvarali i ova je priča završila opraštanjem, ljubavlju i fokusom na dobre strane. Jest da u toj situaciji još ima posljedica, narušenih odnosa nas i naše djece, ali vjerujem da će sve doći na svoje mjesto samo ne treba forsirati.

Sada ako pričam o tim događanjima, nikad nisam žučljiva i negativno nastrojena, govoreći kako su mi nanijeli nepravdu već uvijek kažem da su to vrlo važna iskustva koja sam trebala doživjeti kako bih naučila što je to prava ljubav i shvatila koliko je velika snaga u mom malenom tijelu i uplašenoj duši.

Mozak i emocije

Kroz emocije šaljemo poruku mozgu da reagira u skladu sa situacijom, bilo da samo pričamo o tome ili doista proživljavamo u sadašnjem trenutku.

Mozak izdaje naredbu stanicama. One se reorganiziraju. Počinje stanje uzbune. Energija se prebacuje u mod borba-ili-bijeg. Možemo reći da tu spada i skrivanje, jer i želja ostati neotkriven temelji se na strahu.

Sve ostale funkcije u našem tijelu idu u hladni pogon, a to znači da trpi i naš imunitet jer za njega sada ima manje energije. Zbog toga je danas čovječanstvo bolesno – stalno smo u modu borba-ili-bijeg + skrivanje. Nema dovoljno energije za cjelokupno funkcioniranje našega tijela.

Energija nije raspoređena ravnomjerno kao u homeostazi – savršenom zdravlju. Kada učimo nešto novo, ili kada ponavljamo misao – u mozgu se stvaraju poveznice između dva neurona kroz električnu vezu. Što je misao učestalija, jača je poveznica u koju se pridružuju veze ostalih neurona i stvara se jedna električna mreža sa istom ključnom riječi. To može biti ljubav, mržnja, korisna znanja, fokus itd. Zato je važno kod učenja ponavljanje.

Što s mišlju koja se uzastopno ponavlja, koja je nabijena emocijom beznađa, oskudice, straha, sebičnosti?

Ne samo što smo nesretni i neuspješni – mi nemamo ni energije, mi ubrzano starimo, razbolijevamo se.

Isto je s uvjerenjima koja smo pobrali kroz život iz okoline: nisam sposoban, nisam dobar, nikad neću uspjeti jer tko sam ja, moji su svi bili bolesni pa ću i ja…

Ako uporno šaljemo poruku našem mozgu, on to prihvaća kao stvarnost, kao istinu. Ta veza između neurona može biti toliko čvrsta da mnogi ljudi – bez pomoći stručnjaka ili samoedukacije – ne mogu promijeniti način razmišljanja. Ostaju uvijek isti, ako ne još bolesniji i nesretniji.

Promjenom načina razmišljanja, promjenom fokusa, mi možemo da se izliječimo, povećamo dužinu telomera, da budemo biološki mlađi nego što jesmo.

Upravljanje mislima – odabir misli – široka je tema i na tu temu ćemo se još družiti.

Prethodna objava: OSJEĆAJI I DUŽINA ŽIVOTA

Kako na prirodan način usporiti skraćivanje telomera koje su zadužene za dugovječnost, preporučujem proizvod sa biljkom kozlinac, koristan i za imunitet. Kada se učlanite u Klub zdravlja, ostvarujete značajne benefite. Dopustite da budem vaš preporučitelj (sponzor) i prilikom učlanjenja upišite broj: 3857830446