SAMO DA JOŠ OVAJ DAN IZDRŽIM

Jeste li se ponekad upitali je li vaš ili naš život upravo baš to, ustati čim kasnije, u zadnji tren, opsovati budilicu i život patnički iako zvuk možemo namjestiti na najnježnije melodije – cvrkut ptice ili cvrčka. Pomišljate li: „Pobogu, još jedan grozan dan!“ I ne pomišljate na nekoga svoga dragoga koji možda još spava uz vas ili je ustao i čeka vas u kuhinji s kavom nego pomišljate na mrskoga šefa, zamornoga kolegu ili gužvu u prometu pri čemu ćete se gušiti i nervirati. Ili, gnjavež s djecom, njihovim cendranjem, kakanjem onda kada se već nađete na izlazu iz stana ili ste već dijete smjestili u sjedalicu na stražnjem sjedalu auta, a jedva čekate da dijete-paket isporučite tetama koje će na sebe preuzeti neminovnost vaše životne situacije jer vi morate zarađivati – takav je poredak stvari. Vi morate, vaša je dužnost funkcionirati bešumno poput stroja, sa što manje zastoja, držati tempo ukorak s vremenom, sustići sebe jer vam se čini da ste sve sporiji i zbunjeniji pred šefom i obavezama. Read More