KAKO ODOLJETI PONUDAMA

Uopće nije potrebno biti u statusu nezaposlenih. Nikako promijeniti svijest da naša financijska budućnost ovisi o nama, a ne o državi koja bi trebala pronaći sredstva za nas, socijalne slučajeve. Kada se okrenemo oko sebe, ima dosta honorarnih poslova, što bolje što manje bolje plaćenih. Tu treba razlikovati honorarne poslove klasičnoga tipa (spremačica, čistačica, vrtlar, šetač pasa, njegovatelj, freelancer, intelektualne usluge itd.), i honorarne poslove uvjetno rečeno suvremenoga tipa. To su poslovi partnerstva u marketingu kroz sustav neke kompanije. Kompanija je unaprijed sve definirala, a mi trebamo slijediti sistem i ne puno pametovati.

Izraz MLM leptiri prvi sam put čula na nedavnom međunarodnom seminaru. Kažu da na seminare idemo radi sebe prvenstveno, a onda i radi našega tima kojemu trebamo pokazati primjerom. Kažu da se na svakom seminaru dogodi nešto u našem umu, srcu ili gdje već. Neka rečenica, neka riječ koju tamo čujemo ureže nam se u misli i bude okidač za daljnju akciju. Meni se upravo pojam “MLM butterfly” posebno dojmio jer sam u tome prepoznala sebe.

Vrlo lako možemo upasti u zamku istraživanja i isprobavanja unedogled. Uđemo u jednu kompaniju jer nam je preporučitelj rekao da je to jedna od najboljih kompanija, s izvrsnim kompenzacijskim planom, odličnom ekipom, odličnim proizvodom. I uđemo. Kako bismo drugačije mogli provjeriti je li to istina ili nije! To je jednostavno jer kompanije sve češće uvode sistem da nije potrebno imati troškove prilikom registracije, nema članarine, nema nekog obaveznog paketa, nema apsolutno ničega obaveznoga. I to se čini prekrasno.

I onda krenemo s upoznavanjem poslovnog procesa, proizvoda, sistema. Teško je. Gle, nitko neće ovo raditi, kao da sam ja jedini bedak koji se trudi oko ovoga. Pa ako smo u sredini gdje je ova vrsta djelatnosti omražena ili smo u sredini zastarjeloga, to nas doista demotivira. Pa onda pronađemo razloge, na primjer proizvod je vrlo skup i to si prosječan čovjek ne može priuštiti pa zato teško pronalazim kupce. Ne, bolje da vidim nešto drugo, nešto što se lakše prodaje.

I onda idem u sljedeću kompaniju. Jednostavno je pridružiti se jer sam meta ljudi koji traže suradnike, to jest ja sam ciljna skupina. Posao ili zanimanje suradnika u marketingu ili prodaji jako je traženo, odnosno osobe koje bi to radile jako su na cijeni i dobivaju mnogo ponuda. Sljedeća kompanija i nije tako loša, proizvod je vrlo zanimljiv, instruktor ili sponzor mi je sasvim u redu i mnogo mogu naučiti od njega. Ali posao mi ne ide, ili ne ide dovoljno brzo i samo sam na gubitku. Možda je ipak bolje da prihvatim sljedeću ponudu, a ovo prethodno mogu usput raditi, to nije u nekoj suprotnosti.

Moram jako paziti na sve te lozinke i korisnička imena, na listu kontakata, da ne bih nekom svom potencijalnom klijentu ponudila i ovo treće, ili bi bilo dobro ponuditi mu i ovo treće, iako me on odbio već dva puta, ali ova treća ponuda sigurno će funkcionirati…

Vrijeme prolazi, tapkam na početku, razapinjem se između tri kompanije, a ujedno čuvam kontakte s ponudom još nekih kompanija, jer nikad se ne zna, možda će ta sljedeća kompanija, kada u ovim prethodnim uspijem i mnogo toga naučim, biti pravi pogodak za mene i tamo, u toj budućoj kompaniji ću se skrasiti. Skrasiti?

Gdje sam? Na početku.

Koliko je vremena prošlo a da se nisam maknula s početne točke? Mnogo.

Hoću li uspjeti u nekoj drugoj kompaniji? Vjerojatno ne ukoliko ne uložim sebe.

Jesu li uopće te kompanije u redu? Sasvim su u redu.

Gdje griješim? U fokusu.

Možemo zaključiti: Ne lutajmo i ne testirajmo suviše dugo! Ne oduzimajmo vrijeme ljudima koji su nas uveli u posao! Budimo iskreni prema sebi i prema drugima! Ako nismo uspjeli u prve dvije, tri kompanije, zašto mislimo da će nam to uspjeti u četvrtoj?

Poput leptira, od cvijeta do cvijeta! Leptiri žive samo jedan dan.