OPĆA OPASNOST!

Osjećamo nesigurnost, tjeskobu i prigovaramo si da smo slabi, krivi, neuspješni, nesposobni ili prebacujemo odgovornost na vanjske okolnosti i uzroke.

Svi se nalazimo u stanju pripravnosti, što svjesno, što nesvjesno. Proglašena je opća opasnost, ali ne izravno na našim prostorima kao za vrijeme rata, međutim, da nešto nije u redu osjećamo upravo kroz tjeskobu i psihičke poremećaje. Nismo u mogućnosti to razumski objasniti jer svjedočimo događajima van pameti.

Opću opasnost osjećamo svjesno i nesvjesno. Izloženi smo svakodnevno povećanoj količini negativnog, zastrašujućeg sadržaja putem televizije, radija i interneta. Oni koji su manje osviješteni ne primijete koliko negativno za mozak i duh djeluju slike i riječi nasilja, netrpeljivosti, nadmetanja i strepnji, pa ipak u pozadini svojih dnevnih aktivnosti imaju stalno uključen neki program: na poslu, u automobilu, kod kuće jer teško podnose „tišinu“.

Naši prijemnici kroz vid i sluh upućuju informacije našem mozgu koji ih obrađuje. Mozak spaja informacije iz svijesti i podsvijesti te proglašava „stanje“ koje može biti uzbuna ili smirenje (obnova, rast).

Mozgu je svejedno gledamo li TV program, čitamo knjigu, slušamo radio ili kreiramo neke svoje misaone predodžbe. Zadatak je mozga očuvati organizam, njegov fizički i psihološki dio. Podražaji koje dobivamo iz vanjske ili unutarnje okoline (misli, bol, ugoda), mozak obrađuje i poput izvršnog direktora nalaže žlijezdama za unutarnje lučenje da podese kemiju organizma za borbu (skrivanje), bijeg ili za smirenje i obnovu. Luče se kemijske tvari kao što su adrenalin, kortizol, ili serotonin i dopamin.

Samostalni autonomni sustav

Ovaj proces radi autonomno, urođeno, prirođeno živim organizmima, nesvjesno. Manji dio radi svjesno (iz dijela mozga prednjeg čeonog režnja, korteksa). Imajmo na umu da mi živimo svoje živote i reagiramo na okolnosti automatski iz podsvjesnog uma, iz arhive u kojoj je zapisano sve od našega začeća pa nadalje, a netko tvrdi čak iz života naših bližnjih i daljnjih predaka. Podsvjesni um na naš život djeluje više od 90%. On je potreban jer mnoge svakodnevne radnje radimo automatski, kao što i naš autonomni živčani sustav radi zasebno bez našeg direktno svjesnog upliva. Primjerice, vozimo automobil, sve smo bolji u tome, ne mislimo na sada već automatizirane radnje i bez problema možemo misliti o nečemu drugom ili razgovarati sa suvozačem. Automatske reakcije za očuvanje rade podsvjesno (kočnica, povlačimo ruku od vatre, zaustavljamo predmet koji pada i sl.). Da nema podsvjesnog uma, naš bi život bio nemoguć.

Iz svjesnog uma djelujemo svega 10-tak postotaka kada gledamo biološki. Međutim, kada gledamo duhovno, možemo reći da je čovječanstvo u nekoj vrsti besvijesti, skoro da i ne koristi svjesni um.