KAKO POVESTI NAROD U BOLJE SUTRA

– Želite li i vi dobivati dodatni popust na sve proizvode svaki put kada dođete u ovaj dućan, ali i u mnoštvo drugih dućana? – pitam nepoznatoga čovjeka koji čeka iza mene u redu na blagajni.

Mislila sam dok čekamo, hajde da napravim nešto korisno za svoje sugrađane. Čovjeku ću ponuditi pomoć, on će me saslušati i brže će mu isteći vrijeme dok blagajnica prebacuje preko svojih vrijednih ruku 50-tak proizvoda koje sam natrpala u kolica u roku pola sata. Moj suprug s desne strane bori se s brzinom blagajnice i trpa stvari u vrećice.

– Ne! – čovjek nerazumljivo odgovara, ne gleda me u oči i okreće glavu na drugu stranu. Pružam mu informativni materijal. To je jedan letak koji sam nazvala Kroz zajedništvo prema boljem sutra, ispisan je u boji i puno sam platila tih 30-tak primjeraka u fotokopirnici.

– Doista ne želite dodatni popust svaki put? – čudim se. – Da se udružimo svi zajedno i zaradimo?

Čovjek je uplašen. Blagajnica pita: – Što to nudite?

– Nudim udruživanje nas kupaca da ostvarimo dodatne popuste svaki put kada dođemo u vaš dućan. Ali čovjek neće – odgovaram.

Prije toga sam upitala jednu ženu koja je tovarila za svoj dućan troja velika kolica toaletnog papira i papirnatih ručnika: – Oprostite na smetnji. Jeste li zainteresirani da kroz udruženje potrošača dobijete dodatni popust? To sigurno kupujete za firmu, zar ne?

– Da – odgovara žena.

– Pa biste li željeli imati dodatni popust svaki put kada dođete u nabavku, jer vidim da uzimate veliku količinu?

– Ne – odgovara ona i okreće se od mene.

Ja sam inače jedna ugodna, umiljata, mala žena. I ljudi se vole sa mnom družiti. Naročito me vole prodavatelji jer mi uvijek uspješno uvale svoj proizvod. A ja eto, kada pokušam ljudima uzvratiti dobrim, nailazim na nerazumijevanje. Ja doista želim ljudima pomoći jer mi je dosta gledati te sirotinje, a imam rješenje.

Da se vratim na ovoga čovjeka koji stoji iza mene u redu. Možda me on mrzi jer ja sam natrpala potrepština za 500 eura, a on jedva za 50. I govorim mu o nekom popustu. Sigurno mu nije jasno što mu zapravo želim reći. Ali nema ni radoznalosti za neobičnu malu ženu koja mu nešto govori i koja zapravo iskušava pristupanje ljudima želeći dokazati da kod našeg naroda stvar ne funkcionira.

Vjerujte da sam osoba koja ne voli započinjati razgovor s nepoznatim ljudima. Znala sam ja zalutati gradom i nema šanse da pitam nekoga za pravac. U dućanu nikad ne tražim pomoć od prodavača već kružim i tražim.

Zašto sam se odvažila na ovaj test u mojoj omiljenoj trgovini? Ne radi toga da nađem suradnike pomoću kojih ću razviti posao, nego radi toga da radim na otklanjanju svoje mane koja mi smeta u poslovanju, a to je „s neba pa u rebra“. I sigurno postoje metode kako se započinje konverzacija. To se uči i važno je ne samo u poslu nego i u privatnom životu. Ali ja volim tako, neka mi čovjek odmah kaže a ne da okoliša oko mene kao mačak.

Prošli tjedan susrela sam prijateljicu koja je moj neaktivni član unutar tog našeg udruženja. Prvo me izljubila, a onda majčinski uputila na riblju paštetu koju jako volim, kaže: – Akcija je 3 u 1! A tamo imaš i deterdžent po promotivnoj cijeni, samo još danas! A jesi li vidjela da je juneći but 10% jeftiniji u odnosu na druge trgovine?

Meni su dragi svi ti popusti. Doduše, ne stignem ih pratiti, pa kud bih došla da istražujem danima gdje što uloviti. Kažem prijateljici:

– A ako i propustim koji popust, nije važno, moja potrošnja je ionako na stalnom popustu. Vidiš, da si danas provukla ova svoja kolica kroz naš sustav dobila bi popust koji je veći od svih ovih popusta zajedno!

Prijateljica skreće temu na nešto drugo, osjeća se nelagodno.

Što zaključiti? Kako postupiti? Kako pomoći ljudima kada oni to odbijaju? Nekim prodajnim trikovima? Psihologijom? Upornošću? Poticanjem radoznalosti?

Uh, uh, imam ja tu mnogo zanimljivoga raditi i učiti daljnjih 50 godina!

Rajna Banovac