NISAM ODGOVORAN/NA!

Programirani smo da budemo sljedbenici. To proizlazi iz preduvjerenja koja usvajamo od rođenja. Iz sljedbenika poneko se razvije u vođu ukoliko se nađe u poticajnoj okolini. Netko se rodi s predispozicijama biti vođom. Većina ljudi trajno ostane sljedbenik jer je komotno i manje opasno. Kroz povijest vidimo kako su vođe završavali. Uglavnom su umirali mladi nasilnom smrću. Bilo je vođa, kao što je Nelson Mandela, koji su istrpjeli torturu, nikad odustajali od svojih ideala i doživjeli duboku starost. Moguće da snaga vizije čini čovjeka izdržljivijim.

U suvremenome je svijetu takvih ubojstava i smaknuća manje jer današnji su vođe vrlo cijenjeni i njihov je glavni zadatak snažnom riječju i primjerom podići mase na pokret. Te mase pomažu da se neka ideja realizira. Tako je u politici, poslu, borbi za ovo ili ono. Ali kako se svijet transformira, postaje nam neshvatljivo kako današnja civilizacija još uvijek ima smrtnu kaznu i prakticiranje genocida. Vojna industrija pretvorila se u vodeću industriju koja donosi velik profit. Potrebno je stalno poticati krizna stanja kako bi prodaja strojeva za uništavanje ljudi išla što bolje. Sve je jasnije da netko vuče konce iz pozadine, netko od onih koji su nevidljivi vođe. Nama su vidljivi pijuni i lutke na koncu, koje su naučile tekst i odgovorni su nekome drugome, a najmanje narodu koji bi trebao biti sljedbenik i vjerovati u svoje vođe.

Ali sada govorimo o vođama ili voditeljima projekata u poslovanju. Pravi se vođa ne postaje odjednom. Za to je potrebno mnogo vremena i učenja, a za cijelo to vrijeme potrebno je održavati žar i usredotočenost na zvijezdu kojoj stremimo bez obzira na nerazumijevanje okoline i lijenost ljudi. Ne možemo biti vođe ako nemamo svoje sljedbenike. Sljedbenici, da bi to bili u pravom smislu riječi, moraju razumjeti što to njihov vođa, lider govori, koji je smisao ideje ili bilo kakve aktivnosti koja vodi prema ostvarenju cilja.

Vođa će uskoro primijetiti da se broj sljedbenika povećava, ili smanjuje, ali uvijek će ostati nekolicina onih koji su ustrajni, koji vjeruju, koji su potencijalni vođe. U nekim drugim sferama, vođe ne vole konkurenciju, međutim u poslovanju mrežnog marketinga silno želimo da od sljedbenika napravimo vođe. Tek se tada postiže rezultat koji očekujemo.

Tko je nov u poslovanju, trebat će uložiti mnogo truda i vremena na svoju edukaciju. A u tome pomaže tzv. upline, po pravilima prvi instruktor (eng. sponsor) koji će novoga člana kompanije i ujedno člana svoje mrežne strukture uvesti u posao, maksimalno mu biti na raspolaganju i pomoći mu osamostaliti se kako bi krenuo svojim putem uspjeha.

Međutim, događaju se određene situacije. Većina nas programirani smo za osrednjost, nesamostalnost i formulu ‘šef će ti reći što trebaš raditi’ ili ‘ne smiješ biti pametniji od šefa’ i nekim slučajem kada uđemo u kompaniju mrežnog marketinga, naročito u početku imamo snažnu želju družiti se s našim instruktorom koji će nam reći kako treba raditi i kako na najbolji način iskoristiti sistem. Ako instruktor ima ovakvoga člana, bit će sretan i zadovoljan, jer lijepo je podučavati nekoga tko želi učiti, tko je ‘poučljiv’.

Kao novi članovi uskoro uviđamo da je ovaj posao vrlo težak jer se radi o prodaji, radi se o ljudima, pa kao i u svakom poslovanju značajnija zarada ne pristiže odmah. Razočaranje je tim veće ako smo se učlanili po nagovoru i priči nekih neetičnih ljudi kako se u ovom poslu može zgrnuti bogatstvo za kraće vremensko razdoblje. I što se događa dalje?

Mnogo ljudi dođe i prođe kroz kompaniju iz razloga što im je predugo čekati na zaradu. Čini im se da više ulažu nego postižu, posao je suviše težak, ne vole društvo u kojem su se našli, pa im se na koncu instruktor i ne sviđa baš toliko. Ima najčešće onih koji su pitomiji, gledaju, čekaju, premišljaju, čuče u pozadini, rijetko se kada odazivaju na edukacije i seminare da bi na koncu uvidjeli da ne uspijevaju. A sigurno ne uspijevaju, kako oni misle, radi toga što je kompenzacijski plan jako loš, nepovoljan, možda je i proizvod nekvalitetan i neprimjeren tržištu, a i svjetska politička i ekonomska situacija jeste takva da mu onemogućuje normalan rad. Ali zasigurno mu je najviše kriv njegov instruktor koji ga nije dovoljno motivirao, ali neću mu to reći.

A kako instruktor gleda na takvoga svoga člana koji čuči, čeka, ne odaziva se na druženja ili ne čita preporučenu literaturu ili naprosto se ne pokreće i svi su mu krivi nešto? Naročito mu je instruktor kriv koji možda ima plave oči, a bilo bi bolje da ima smeđe. Instruktor pak s druge strane ima beskrajno strpljenje. Međutim, dogodit će se trenutak kada će instruktor konačno reći: „Dosta mi je! Ne krivi mene za svoj neuspjeh!“ Jer, instruktor ni u kojem poslu nije odgovoran za daljnje napredovanje svoga studenta kada dođe vrijeme da se osamostali.

Postoje uspješni i neuspješni ljudi. Uspjeh izgleda raznoliko i dolazi u neočekivanim oblicima. Uspjeh nema točno određenu mjernu jedinicu jer se može oblikovati u nešto manje opipljivo. Uspjeh se može mjeriti financijskim pokazateljima, ali u mnogim područjima života ne, kao što je složna obitelj, dobri odnosi između životnih partnera, pozitivna klima u radnoj sredini ili u društvu. Na koncu i postignuće mira i dobre komunikacije sa samima sobom. Nije li to naš krajnji cilj?

Ne možete nikoga motivirati. Ne možete nikoga učiniti uspješnim ukoliko taj ne nađe svoju unutarnju motivaciju. Ono što možete jeste dati podršku, svoje znanje i vrijeme. U stručnim skupinama prijenos znanja radi se preko unaprijed pripremljenog materijala koji se nadopunjava novim sadržajima i komunikacijom po dinamici koja je unaprijed dogovorena.

Dok netko ne poželi krenuti naprijed, Vi ga ne možete pokrenuti!

Rajna Banovac, 1.2.2016.